RJEŠENJE OPĆEG SUDA (šesto vijeće)
od 19. srpnja 2017.(*)
„Postupak – Tumačenje rješenja”
U predmetu T‑347/14 INTP,
Olga Stanislavivna Janukovič, u svojstvu nasljednice Viktora Viktoroviča Janukoviča, sa stalnom adresom u Kijevu (Ukrajina), koju zastupa T. Beazley, QC,
tužitelj,
protiv
Vijeće Europske unije, koje zastupaju J.-P. Hix i P. Mahnič Bruni, u svojstvu agenata,
tuženika,
koje podupire
Europska komisija, koju su zastupali S. Bartelt i D. Gauci, a zatim E. Paasivirta i J. Norris‑Usher, u svojstvu agenata,
intervenijent,
povodom zahtjeva za tumačenje rješenja od 12. srpnja 2016., Janukovič/Vijeće (T‑347/14, EU:T:2016:433),
OPĆI SUD (šesto vijeće),
u sastavu: G. Berardis (izvjestitelj), predsjednik, D. Spielmann i Z. Csehi, suci,
tajnik: E. Coulon,
donosi sljedeće
Rješenje
1 Tužbom podnesenom tajništvu Općeg suda 10. veljače 2017. tužiteljica Olga Stanislavivna Janukovič, u svojstvu nasljednice Viktora Viktoroviča Janukoviča, podnijela je, primjenom članka 168. Poslovnika Općeg suda, zahtjev za tumačenje točke 3. izreke rješenja od 12. srpnja 2016., Janukovič/Vijeće (T‑347/14, u daljnjem tekstu: rješenje u glavnom predmetu, EU:T:2016:433).
2 Izreka rješenja u glavnom predmetu glasi kako slijedi:
„1. Odluka Vijeća 2014/119/ZVSP od 5. ožujka 2014. o mjerama ograničavanja usmjerenima protiv određenih osoba, subjekata i tijela s obzirom na stanje u Ukrajini i Uredba Vijeća (EU) br. 208/2014 od 5. ožujka 2014. o mjerama ograničavanja usmjerenima protiv određenih osoba, subjekata i tijela s obzirom na stanje u Ukrajini, u njihovim izvornim verzijama, poništavaju se u dijelu u kojem se odnose na Viktora Viktoroviča Janukoviča.
2. U preostalom dijelu tužba se odbija.
3. Vijeću Europske unije nalaže se snošenje vlastitih troškova i troškova Olge Stanislavivne Janukovič, u svojstvu nasljednice V. Viktoroviča Janukoviča, povezanih sa zahtjevom za poništenje navedenim u tužbi.
4. O. Stanislavivni Janukovič, u svojstvu nasljednice V. Viktoroviča Janukoviča, nalaže se snošenje vlastitih troškova i troškova Vijeća povezanih sa zahtjevom za poništenje navedenim u podnesku kojim se vrši prilagodba tužbe.
[…]”
3 Svojim zahtjevom za tumačenje tužiteljica ističe da je točka 3. izreke rješenja u glavnom predmetu dvosmislena u pogledu svojeg dosega i osobito pitanja mogu li se isključiti troškovi V. Viktoroviča Janukoviča nastali dok je još bio živ. Naime, iz potpuno doslovnog tumačenja navedene točke izreke rješenja u glavnom predmetu proizlazi da je, kad je riječ o zahtjevu za poništenje navedenim u tužbi, Vijeću Europske unije naloženo snošenje samo troškova tužiteljice, u svojstvu nasljednice V. Viktoroviča Janukoviča, a ne troškova potonjeg nastale prije njegove smrti. U tom pogledu tužiteljica ističe da, s obzirom na kontekst i sadržaj rješenja u glavnom predmetu, točku 3. izreke tog rješenja treba tumačiti na način da, kad je riječ o zahtjevu za poništenje navedenom u tužbi, on obuhvaća sve troškove V. Viktoroviča Janukoviča prije njegove smrti čiju je naknadu moguće tražiti kao i sve tužiteljičine troškove čiju je naknadu moguće tražiti podnesene nakon navedene smrti.
4 Stoga tužiteljica od Općeg suda zahtijeva da:
– utvrdi da točku 3. izreke rješenja u glavnom predmetu treba tumačiti na način da se Vijeću nalaže snošenje njegovih vlastitih troškova kao i tužiteljičinih troškova te onih V. Viktoroviča Janukoviča kad je riječ o zahtjevu za poništenje navedenom u tužbi;
– u slučaju osporavanja ovog zahtjeva za tumačenje, naloži Vijeću snošenje troškova postupka pokrenutog navedenim zahtjevom ili da, u protivnom, naloži svakoj stranci snošenje vlastitih troškova.
5 U dopisu podnesenom tajništvu Općeg suda 17. ožujka 2017. Europska komisija istaknula je da nema očitovanja o ovom zahtjevu za tumačenje.
6 U svojim očitovanjima o zahtjevu za tumačenje podnesenom 27. ožujka 2017. Vijeće najprije iznosi da se ne slaže s doslovnim tumačenjem koje navodi tužiteljica. Prema mišljenju Vijeća, točku 3. izreke rješenja u glavnom predmetu treba tumačiti na način da, kad je riječ o zahtjevu za poništenje navedenom u tužbi, svi troškovi čiju je naknadu moguće tražiti obuhvaćaju troškove V. Viktoroviča Janukoviča do njegove smrti. To tumačenje jasno proizlazi ne samo iz teksta navedene točke same izreke nego i iz točaka 96. i 97. rješenja u glavnom predmetu. U tom pogledu Vijeće ističe da, protivno onomu što se čini da tvrdi tužiteljica, troškovi čiju je naknadu moguće tražiti moraju biti utvrđeni u odnosu na zahtjev za poništenje naveden u tužbi, za koji stranka koja je uspjela u postupku ima pravo primiti naknadu troškova čiju je naknadu moguće tražiti, a ne u odnosu na osobu koja čini stranku koja je uspjela u postupku. Napokon, kad je riječ o troškovima ovog postupka, Vijeće zahtijeva od Općeg suda da svakoj stranci naloži snošenje njezinih vlastitih troškova.
7 U tom pogledu valja istaknuti da članak 43. Statuta Suda Europske unije predviđa da, ako je smisao ili doseg presude nejasan, Sud daje njezino tumačenje na prijedlog bilo koje stranke ili institucije koja za to dokaže svoj pravni interes.
8 Zahtjev za tumačenje presude ili rješenja treba ispitivati ne samo u pogledu izreke predmetne sudske odluke nego i u pogledu razloga koji su njezina nužna osnova, u smislu da su prijeko potrebni za određivanje točnog smisla onoga što je presuđeno u njezinoj izreci (vidjeti po analogiji presudu od 23. listopada 2008., People’s Mojahedin Organization of Iran/Vijeće, T‑256/07, EU:T:2008:461, t. 60).
9 U ovom slučaju zahtjev za tumačenje rješenja u glavnom predmetu odnosi se na točku 3. njegove izreke, koja se izričito tiče troškova koji se odnose na zahtjev za poništenje postavljen u tužbi, dok se točka 4. izreke rješenja u glavnom predmetu izričito tiče troškova koji se odnose na zahtjev za poništenje naveden u podnesku kojim se vrši prilagodba tužbe. Međutim, iz točke 96. rješenja u glavnom predmetu proizlazi da se Opći sud izjasnio o troškovima postupka primjenom članka 134. stavka 2. Poslovnika, prema kojem Opći sud odlučuje o podjeli troškova ako više stranaka ne uspije u postupku. Posljedično, u točki 97. rješenja u glavnom predmetu, s obzirom na to da je Opći sud istaknuo da Vijeće nije uspjelo u postupku kad je riječ o zahtjevu za poništenje postavljenom u tužbi, naložio je Vijeću snošenje troškova povezanih s tim zahtjevom, u skladu s tužiteljičinim zahtjevom, dok je tužiteljici naložio snošenje troškova povezanih sa zahtjevom za poništenje navedenim u podnesku kojim se vrši prilagodba tužbe, u skladu sa zahtjevom Vijeća.
10 Iz svega prethodno navedenog može se zaključiti da točku 3. izreke rješenja u glavnom predmetu treba tumačiti na način da se ona, kad je riječ o zahtjevu za poništenje navedenom u tužbi, odnosi i na troškove V. Viktoroviča Janukoviča prije njegove smrti i na troškove same tužiteljice, s obzirom na to da je, kao što je to istaknuto u točki 67. rješenja u glavnom predmetu, postupak za poništenje koji je pokrenuo V. Viktorovič Janukovič nakon njegove smrti nastavila tužiteljica, kao njegova sveopća pravna sljednica, te je naposljetku uspjela u sporu glede navedenog zahtjeva.
Troškovi
11 Na temelju članka 133. Poslovnika, odluka o troškovima donosi se u presudi ili rješenju kojim se završava postupak. S obzirom na okolnosti predmetnog slučaja, treba odlučiti da će svaka stranka snositi vlastite troškove.
12 U skladu s člankom 138. stavkom 1. Poslovnika, institucije koje su intervenirale u postupak snose vlastite troškove.
Slijedom navedenoga,
OPĆI SUD (šesto vijeće)
rješava:
1. Točku 3. izreke rješenja od 12. srpnja 2016., Janukovič/Vijeće (T‑347/14) treba tumačiti na način da se ona, kad je riječ o zahtjevu za poništenje navedenom u tužbi, odnosi i na troškove Viktora Viktoroviča Janukoviča i na troškove Olge Stanislavivne Janukovič, u svojstvu nasljednice V. Viktoroviča Janukoviča.
2. O. Stanislavivna Janukovič, u svojstvu nasljednice V. Viktoroviča Janukoviča, s jedne strane, te Vijeće Europske unije, s druge strane, snosit će svaki vlastite troškove koji se odnose na postupak tumačenja.
3. Europska komisija snosit će vlastite troškove.
4. Izvornik ovog rješenja prilaže se izvorniku tumačenog rješenja, na margini kojega je stavljena zabilješka o ovom rješenju.
U Luxembourgu 19. sprnja 2017.