PRESUDA SLUŽBENIČKOG SUDA EUROPSKE UNIJE
(prvo vijeće)
16. srpnja 2015.
Predmet F‑116/14
Simona Murariu
protiv
Europskog nadzornog tijela za osiguranje i strukovno mirovinsko osiguranje (EIOPA)
„Javna služba – Osoblje EIOPA‑e – Član privremenog osoblja – Obavijest o slobodnom radnom mjestu – Zahtjev minimalnog radnog iskustva od osam godina – Interni kandidat koji je nakon završetka probnog roka već potvrđen kao član privremenog osoblja – Privremena preraspodjela na novo radno mjesto koja obuhvaća razvrstavanje u viši razred – Redakcijska pogreška u obavijesti o slobodnom radnom mjestu – Opoziv ponude za zaposlenje – Primjenjivost općih odredbi o provedbi – Savjetovanje s odborom osoblja – Legitimna očekivanja“
Predmet: Tužba, podnesena na temelju članka 270. UFEU‑a, kojom S. Murariu u biti zahtijeva da se, s jedne strane, poništi odluka od 24. veljače 2014. kojom je, prema njezinim navodima, izvršni direktor Europskog nadzornog tijela za osiguranje i strukovno mirovinsko osiguranje (EIOPA) opozvao svoju odluku od 7. studenoga 2013., a kojom ju je privremeno imenovao na radno mjesto iz obavijesti o slobodnom radnom mjestu, kao i odluka od 24. srpnja 2014. kojom se odbija njezina žalba te da se, s druge strane, EIOPA‑i naloži da nadoknadi materijalnu i nematerijalnu štetu koju je tužiteljica navodno pretrpjela.
Odluka: Poništava se odluka Europskog nadzornog tijela za osiguranje i strukovno mirovinsko osiguranje od 24. veljače 2014. u mjeri u kojoj: ne poštujući stečena prava i ugovorne uvjete u ugovornom odnosu, retroaktivno odbija prijavu S. Murariu za radno mjesto višeg stručnjaka za profesionalne mirovine („senior expert on personal pensions”) i prešutno opoziva ponudu za zaposlenje, u režimu privremene preraspodjele, koju je S. Murariu već prihvatila, a koja joj je dana 17. srpnja 2013.; lišava S. Murariu prava na plaću za razred AD 8 tijekom razdoblja privremene preraspodjele od 16. rujna 2013. do 24. veljače 2014. U preostalom se dijelu tužbeni zahtjev za poništenje odbija. Nalaže se Europskom nadzornom tijelu za osiguranje i strukovno mirovinsko osiguranje da naknadi materijalnu štetu nastalu S. Murariu od 16. rujna 2013. do 24. veljače 2014., u iznosu koji odgovara razlici plaće između razreda AD 6 i AD 8, uvećanom za zatezne kamate, računajući od 16. rujna 2013., prema stopi koju je utvrdila Europska središnja banka za glavne operacije refinanciranja za razdoblje o kojem je riječ, uvećanoj za dva postotna boda. U preostalom se dijelu tužbeni zahtjev za naknadu štete odbija. Europsko nadzorno tijelo za osiguranje i strukovno mirovinsko osiguranje snosi vlastite troškove i troškove S. Murariu.
Sažetak
1. Dužnosnici – Pravilnik o osoblju – Opće odredbe o provedbi – Stavljanje potpisa predsjednika upravnog odbora – Učinci
(Pravilnik o osoblju za dužnosnike, čl. 110.)
2. Dužnosnici – Privremeno osoblje – Obavijest o slobodnom radnom mjestu – Predmet – Obveza uprave da navede uvjete koji se zahtijevaju za popunjavanje radnog mjesta – Doseg – Odbijanje prijave zbog neispunjavanja uvjeta koji se ne nalazi u obavijesti o slobodnom radnom mjestu, ali je predviđen općim odredbama o provedbi koje se primjenjuju na postupak – Dopuštenost – Pretpostavke
(Pravilnik o osoblju za dužnosnike, čl. 110.)
3. Dužnosnici – Pravilnik o osoblju – Opće odredbe o provedbi – Postupak donošenja – Obveza uprave da se savjetuje s odborom osoblja – Doseg – Granice
(Pravilnik o osoblju za dužnosnike, čl. 110.)
4. Dužnosnici – Načela – Zaštita legitimnih očekivanja – Pretpostavke –Nemogućnost pozivanja na legitimno očekivanje da će akt koji je očito nezakonit ostati na snazi
5. Dužnosnici – Privremeno osoblje – Akt kojim se nanosi šteta – Postupak zapošljavanja – Opoziv ponude za zaposlenje nakon što ju je uspješni kandidat prihvatio – Nezakonitost
(Pravilnik o osoblju za dužnosnike, čl. 90. i 91.; Uvjeti zaposlenja ostalih službenika, čl. 14. i 47.)
6. Dužnosnici – Privremeno osoblje – Postupak zapošljavanja – Probni rok –Interni kandidat koji je već potvrđen kao član privremenog osoblja –Preraspodjela na novo radno mjesto koja obuhvaća razvrstavanje u viši razred –Obveza izvršavanja novog probnog roka – Dopuštenost
(Uvjeti zaposlenja ostalih službenika, čl. 10. i 14.)
7. Dužnosnici – Privremeno osoblje – Postupak zapošljavanja – Razvrstavanje u razred – Interni kandidat koji je već potvrđen kao član privremenog osoblja – Privremena preraspodjela na novo radno mjesto koja obuhvaća razvrstavanje u viši razred – Retroaktivno razvrstavanje po završetku probnog razdoblja od šest mjeseci – Nedopuštenost
1. U okviru donošenja općih odredbi o provedbi u smislu članka 110. Pravilnika o osoblju, stavljanje potpisa predsjednika upravnog odbora tijela Unije na tekst verzije tih odredbi služi samo kao potvrda njihove autentičnosti kao akta koji je donio upravni odbor. To ipak ne znači da ih je, djelujući pojedinačno, donio navedeni predsjednik.
(t. 69.)
2. Načelo pravne sigurnosti zahtijeva od uprave pružanje mogućnosti osobama u pitanju da se s točnošću upoznaju s opsegom obveza koje su im nametnute ili prava kojima raspolažu. Načelo pravne sigurnosti nalaže da pravilo koje je uspostavila uprava i koje utvrđuje prava i obveze članova njezina osoblja bude predmet prikladne objave na način i u obliku koji je na upravi da odredi.
Osobito, kad je riječ o pravilima koja se tiču postupka zapošljavanja privremenog osoblja, tijelo nadležno za sklapanje ugovora o radu institucije ili agencije dužno je u obavijesti o slobodnom radnom mjestu u najtočnijoj mogućoj mjeri navesti potrebne uvjete zaposlenja za predmetno radno mjesto kako bi omogućilo osobama da ocijene mogu li se prijaviti na natječaj. Naravno, navedeno tijelo ne može biti dužno ponovno navesti uvjete izričito propisane Pravilnikom o osoblju jer se pretpostavlja da su kandidati s njima upoznati, ali obavijest o slobodnom radnom mjestu bila bi lišena svoje svrhe, koja se sastoji u informiranju kandidata o uvjetima koje treba ispuniti za zaposlenje na radnom mjestu, kad bi uprava mogla odbiti kandidata zbog razloga koji nije izričito naveden u navedenoj obavijesti ili u Pravilniku o osoblju ili koji nije bio predmet objave dostupne ili poznate kandidatu.
Institucija ili agencija ipak u načelu ima mogućnost odnosno obvezu, kako bi osigurala poštovanje načela jednakosti postupanja prilikom vođenja različitih postupaka odabira za radna mjesta istog razreda, odbiti kandidata zbog neispunjavanja uvjeta koji se zbog redakcijske pogreške kao takav ne nalazi u jednoj od njezinih obavijesti o slobodnom radnom mjestu, ali koji na jasan i nedvosmislen način proizlazi iz općih odredbi o provedbi Pravilnika o osoblju i uvjeta zaposlenja ostalih službenika koje je donijela navedena institucija ili agencija i koje su na prikladan način objavljene te se stoga smatra da je uobičajeno pažljiv kandidat koji pripada osoblju predmetne institucije ili agencije s njima upoznat. U tom pogledu, članak 110. stavak 3. Pravilnika o osoblju ostavlja upravi širok prostor za izbor načina priopćavanja informacije iz članka 110. Pravilnika o osoblju.
(t. 73. do 76.)
Izvori:
Sud: presude od 30. listopada 1974., Grassi/Vijeće, 188/73, EU:C:1974:112, t. 40.; od 25. studenoga 1976., Küster/Parlament, 123/75, EU:C:1976:162, t. 7.; od 21. lipnja 2007., ROM‑projecten, C‑158/06, EU:C:2007:370, t. 25.; od 11. prosinca 2007., Skoma‑Lux, C‑161/06, EU:C:2007:773, t. 28. i od 10. ožujka 2009., Heinrich, C‑345/06, EU:C:2009:140, t. 44.
Prvostupanjski sud: presuda od 2. listopada 1996., Vecchi/Komisija, T‑356/94, EU:T:1996:136, t. 50.
Službenički sud: presude od 30. studenoga 2009., Wenig/Komisija, F‑80/08, EU:F:2009:160, t. 90.; od 14. travnja 2011., Šimonis/Komisija, F‑113/07, EU:F:2011:44, t. 73. i 74. i od 15. listopada 2014., Moschonaki/Komisija, F‑55/10 RENV, EU:F:2014:235, t. 41. i 42.
3. Iako agencija ne može donijeti opće odredbe o provedbi članka 110. Pravilnika o osoblju bez dogovora s Komisijom, što potonjoj dodjeljuje određenu ovlast nadzora, s druge je strane predviđeno samo savjetovanje s odborom osoblja, odnosno određen oblik umjerenog sudjelovanja u odlučivanju koje ni u kojem slučaju ne podrazumijeva obvezu uprave da slijedi primjedbe koje je iznio odbor osoblja u okviru tog savjetovanja. Neovisno o tome, kako ne bi ugrozila koristan učinak obveze savjetovanja, uprava tu obvezu mora poštovati svaki put kad je savjetovanje s odborom osoblja takve naravi da može imati utjecaj na sadržaj akta koji se donosi.
Navedene odredbe iz članka 110. Pravilnika o osoblju ne utvrđuju kronologiju stadijâ postupka agencijina donošenja općih odredbi o provedbi, osobito kad je riječ o tome može li ili treba njezin odbor osoblja biti saslušan prije ili nakon postignutog dogovora s Komisijom. U tom je pogledu ovlast donošenja općih odredbi o provedbi, koja je formalno dodijeljena agenciji, uvjetovana postizanjem dogovora s Komisijom iako u stvarnosti i agencija i Komisija imaju ovlast odlučivanja u tom području. Stoga se s odborom osoblja agencije može provesti savjetovanje prije nego što Komisija odobri nacrt općih odredbi o provedbi, pod uvjetom da se tekst koji je agencija kasnije formalno donijela u bitnome ne razlikuje, zbog izmjena na Komisijin zahtjev, od teksta koji je prvotno podnesen odboru osoblja.
Agencija je stoga obvezna ponovno se savjetovati s odborom osoblja prije donošenja općih odredbi o provedbi samo ako odluči prihvatiti izmjene svojeg prvotnog prijedloga koje je zahtijevala Komisija, a koje na bitan način utječu na strukturu tog prijedloga. S druge strane, takva obveza ne postoji u odnosu na sitne izmjene koje imaju ograničen učinak, s obzirom na to da se sama bit izmjene treba ocjenjivati sa stajališta predmeta i položaja izmijenjenih odredbi u cjelokupnom režimu, a ne sa stajališta pojedinačnih posljedica koje one mogu imati za dužnosnike ili službenike u pitanju.
(t. 86. do 88.)
Izvori:
Sud: presuda od 22. prosinca 2008., Centeno Mediavilla i dr./Komisija, C‑443/07 P, EU:C:2008:767, t. 52.
Prvostupanjski sud: presuda od 20. studenoga 2003., Cerafogli i Poloni/ESB, T‑63/02, EU:T:2003:308, t. 23. i navedena sudska praksa
4. Čak i ako načelo zaštite legitimnih očekivanja može ograničiti pravo uprave da s retroaktivnim učinkom opozove nezakonit akt u slučaju u kojem se osoba na koju se akt odnosi mogla pouzdati u njegovu prividnu zakonitost, taj se uvjet ne smatra ispunjenim ako postoje objektivne okolnosti koje su osobu o kojoj je riječ morale navesti da postane svjesna predmetne pogreške ili, drugim riječima, ako postoje elementi koji mogu dovesti u pitanje zakonitost akta. Osoba u pitanju ne može se pouzdati u prividnu zakonitost opozvanog akta osobito kad navedeni akt nema pravnu osnovu ili je donesen očitom povredom primjenjivih pravnih pravila.
(t. 98.)
Izvori:
Opći sud Europske unije: presuda od 12. svibnja 2010., Bui Van/Komisija, T‑491/08 P, EU:T:2010:191, t. 44. i navedena sudska praksa
5. Osnova radnog odnosa člana privremenog osoblja s predmetnom institucijom ili agencijom utvrđuje se ugovorom o radu. Kad je riječ o mogućnosti raskida ugovornog odnosa jednom kad je uspostavljen očitovanjem volja stranaka, tijelo nadležno za sklapanje ugovora o radu ne djeluje jednostrano na način tijela za imenovanje, nego je obvezano relevantnim ugovornim odredbama koje ga vežu za njegova službenika i, u svakom slučaju, za poštovanje odredbi Uvjeta zaposlenja ostalih službenika, osobito njihovih članaka 14. i 47.
Iako nijedna odredba tog režima ne zabranjuje da tijelo nadležno za sklapanje ugovora o radu ugovornim odredbama koje su povoljnije za službenike ograniči, u interesu tih službenika, svoju ovlast raskidanja valjano sklopljenih ugovora o radu, utvrđenu člankom 47. Uvjeta zaposlenja ostalih službenika, ono se ipak ne može, izvan pretpostavki predviđenih tim uvjetima, jednostrano osloboditi svojeg ugovornog odnosa s predmetnim službenikom. Osobito, ponuda za zaposlenje upućena kandidatu radi njegova zapošljavanja u svojstvu člana privremenog osoblja zasigurno predstavlja samo namjeru te zbog toga pripremni akt, a ne akt koji stvara prava, koji se može opozvati, primjerice kad tijelo nadležno za sklapanje ugovora o radu otkrije, nakon davanja ponude za zaposlenje, da osoba u pitanju nije ispunila jedan od uvjeta zaposlenja predviđen Uvjetima zaposlenja ostalih službenika, obaviješću o slobodnom radnom mjestu ili internim odredbama. Ipak, situacija je drukčija kad je takva ponuda bila prihvaćena, kad je bila uobličena u odluci tijela nadležnog za sklapanje ugovora o radu i kad je novi ugovorni odnos u praksi već počeo biti izvršavan. U takvoj situaciji očitovanje volja ugovornih stranaka stvara nove obveze ugovorne naravi koje ograničavaju ovlast navedenog tijela da postupa jednostrano, izvan pretpostavki izričito predviđenih Uvjetima zaposlenja ostalih službenika poput onih iz članka 47. tih uvjeta kao i, u svakom slučaju, da djeluje retroaktivno.
(t. 101. i 103.)
Izvori:
Sud: presude od 18. rujna 1977., Schertzer/Parlament, 25/68, EU:C:1977:158, t. 40. i od 19. lipnja 1992., V./Parlament, C‑18/91 P, EU:C:1992:269, t. 39.
Prvostupanjski sud: presude od 30. studenoga 1994., Düchs/Komisija, T‑558/93, EU:T:1994:279, t. 43. i od 7. srpnja 2004., Schmitt/AER, T‑175/03, EU:T:2004:214, t. 53.
Službenički sud: presuda od 23. listopada 2012., Eklund/Komisija, F‑57/11, EU:F:2012:145, t. 66. i rješenje od 10. srpnja 2014., Mészáros/Komisija, F‑22/13, EU:F:2014:189, t. 73.
6. Agencija Unije može u svojim internim odredbama predvidjeti da kandidat za radno mjesto koje treba biti popunjeno – a koji je već zaposlen u službi te agencije kao potvrđeni član privremenog osoblja, ali u nižem razredu od onog radnog mjesta u pitanju – može biti obvezan, poput kandidata izvan navedene agencije koji je kao takav obvezan na predmetnom radnom mjestu izvršiti probni rok u smislu članka 14. Uvjeta zaposlenja ostalih službenika, izvršiti novi oblik probnog razdoblja u trajanju od šest mjeseci, čiji rezultati uvjetuju kasniju pojavu konačnog zaposlenja na novoj funkciji i u novom, višem razredu na temelju dodatka njegovu ugovoru koji predviđa njegovu trajnu preraspodjelu na predmetno radno mjesto. Takvo tumačenje, nadahnuto analognom primjenom članka 14. Uvjeta zaposlenja ostalih službenika na člana privremenog osoblja koji nije novozaposlen u instituciji ili agenciji, ali koji je već zaposlen na određeno ili neodređeno vrijeme u toj instituciji nakon što mu je završio probni rok na temelju članka 14. tih uvjeta, također omogućava da se ne kažnjava privremeno osoblje u agenciji koje je već potvrđeno jer bi, u slučaju potrebe, agencija mogla biti primorana dati prednost zapošljavanju kandidata u odnosu na koje bi mogla zahtijevati ocjenu njihova obavljanja poslova po završetku probnog razdoblja, u predmetnom slučaju na temelju članka 14. tih uvjeta, na štetu upravo internih kandidata u agenciji, u odnosu na koje ne bi bio predviđen novi probni rok.
Ipak, iz formulacije ili strukture članaka 10. i 14. navedenih uvjeta ne proizlazi da se protive tomu da uprava može od službenika u pitanju zahtijevati da izvrši novi probni rok u smislu članka 14. navedenih uvjeta ili bilo koji drugi oblik probnog razdoblja za potrebe te nove preraspodjele.
Stoga, kad agencija na jedno od svojih drugih radnih mjesta zaposli jednog od svojih članova privremenog osoblja koji je već, na temelju ugovora na određeno ili neodređeno vrijeme, potvrđen u svojoj funkciji koja prethodi završetku probnog roka u smislu članka 14. navedenih uvjeta, tijelo nadležno za sklapanje ugovora o radu može odlučiti osloboditi osobu u pitanju od obveze izvršavanja novog probnog roka ako utvrdi da ona u tom svojstvu člana privremenog osoblja nastavlja svoj radni odnos s poslodavcem, čak i ako je nastavak radnog odnosa praćen napretkom u razredu ili promjenama u izvršavanju funkcije i ako se obavijest o slobodnom radnom mjestu vezana za novopopunjeno radno mjesto odnosi samo na zaposlenje na određeno vrijeme.
Nasuprot tomu, kad je novi ugovor o radu s istim tijelom nadležnim za sklapanje ugovora o radu dio druge kategorije radnog mjesta ili predstavlja prekid u karijeri člana privremenog osoblja koji je već potvrđen na temelju probnog roka iz članka 14. Uvjeta zaposlenja ostalih službenika, koji se očituje, primjerice, bitnom izmjenom naravi funkcije koju službenik u pitanju izvršava ili čak razlikom od dvaju razreda, navedeno tijelo može, u izvršavanju svoje ovlasti ocjene i organizacije svojih službi, odlučiti utvrditi, za potrebe članka 14. tih uvjeta, da se ugovor o radu osobe o kojoj je riječ, uključujući onaj koji ima oblik dodatka prethodnom ugovoru, odnosi na različito radno mjesto, što znači da rad i ponašanje osobe u pitanju, kao u slučaju kandidata izvan institucije ili agencije poput članova privremenog osoblja drugih institucija ili agencija ili osoba koje ne rade za Uniju, budu ocijenjeni kao zadovoljavajući za zapošljavanje na radnom mjestu, opravdavajući tako potvrđivanje u njezinu funkciju i razvrstavanje u razred koji je viši od prethodnoga.
(t. 130. do 133.)
7. Nevaljana je odluka uprave koja predviđa da se član privremenog osoblja koji je privremeno raspoređen na radno mjesto za koje je obično predviđen viši razred od onog njegova trenutačnog radnog mjesta ne razvrstava odmah u razred naveden u obavijesti o slobodnom radnom mjestu, već retroaktivno, po završetku probnog razdoblja od šest mjeseci, u mjeri u kojoj uzrokuje privremenu preraspodjelu internog kandidata na radno mjesto koje je bilo predmet objavljenog postupka odabira a da mu nije dodijeljen razred predviđen za radno mjesto iz obavijesti o slobodnom radnom mjestu, čak i ako je osoba u pitanju pozvana u potpunosti izvršavati funkciju vezanu uz predmetno radno mjesto u razdoblju dužem od četiri mjeseca.
(t. 140.)