Language of document :

Žalba koju je 15. veljače 2019. podnijelo društvo Groupe Canal + protiv presude Općeg suda (peto vijeće) od 12. prosinca 2018. u predmetu T-873/16, Groupe Canal + protiv Komisije

(predmet C-132/19 P)

Jezik postupka: francuski

Stranke

Žalitelj: Groupe Canal + (zastupnici: P. Wilhelm, P. Gassenbach, O. de Juvigny, odvjetnici)

Druge stranke u postupku: Europska komisija, Francuska Republika, Unija kinematografskih producenata (UPC), C More Entertainment AB, European Film Agency Directors - EFAD's, Europska udruga za zaštitu potrošača (BEUC)

Zahtjevi

poništiti presudu koju je Opći sud donio 12. prosinca 2018. u predmetu T-873/16 u dijelu u kojem je odbio tužbu koju je podnijelo društvo Groupe Canal + za poništenje odluke Komisije od 26. srpnja 2016. koja se odnosila na postupak primjene članka 101. UFEU-a i članka 53. Sporazuma o EGP-u (predmet AT.40023 – Prekogranični pristup naplatnoj televiziji) i u kojem je naložio tužitelju snošenje troškova;

poništiti odluku Komisije od 26. srpnja 2016. u navedenom predmetu AT.40023;

naložiti Europskoj komisiji snošenje troškova u cijelosti.

Žalbeni razlozi i glavni argumenti

U prvom žalbenom razlogu GCP tvrdi da Opći sud nije mogao isključiti postojanje zlouporabe ovlasti koju je počinila Komisija, a koja se sastoji u okončanju, uspostavljanjem obveza, geografskog blokiranja unatoč tomu što Uredba (EU) br. 2018/3021 izričito predviđa da audiovizualni sadržaji mogu biti predmet geografskih ograničenja.

U drugom žalbenom razlogu GCP iznosi da je Opći sud povrijedio pravila postupka i načelo kontradiktornosti jer stranke u postupku nisu raspravile nijedan od argumenata u vezi s primjenjivosti članka 101. stavka 3. UFEU-a. Posljedično, Opći sud nije poštivao prava obrane GCP-a.

U trećem žalbenom razlogu GCP ističe da je Opći sud napravio pogrešku koja se tiče prava povezanu s povredom obveze obrazlaganja jer je propustio odgovoriti na tužbeni razlog da Komisija nije uzela u obzir francuski ekonomski i pravni kontekst u kojem su pobijane odredbe donesene. Presuda počiva na netočnoj pretpostavci i izuzima specifičan ekonomski i pravni kontekst sektora filmske industrije te je protivna sudskoj praksi Suda koji je izrijekom presudio da pobijane odredbe mogu biti u potpunosti valjane u sektoru filmske industrije.

U četvrtom žalbenom razlogu GCP tvrdi da je Opći sud počinio greške koje se tiču prava u odnosu na tumačenje članka 9. Uredbe br. 1/20032 i točke 128. Obavijesti Komisije o dobroj praksi u postupku primjene članaka 101. i 102. UFEU-a, što je dovelo do povrede načela proporcionalnosti i poštivanja prava trećih. Naime, razmatranja o tržišnom natjecanju, koja je Komisija izrazila u preliminarnoj ocjeni, odnosila su se samo na područje Ujedinjene Kraljevine i Irske, a situacija u Francuskoj se nije ni ispitivala. K tome, Opći sud je počinio pogrešku koja se tiče prava kada je smatrao, s jedne strane, da odluka Komisije ne predstavlja zadiranje u slobodu ugovaranja GCP-a i, s druge strane da ona ne utječe na mogućnost GCP-a da pokrene postupak pred nacionalnim sudom kako bi se utvrdilo da su odredbe u skladu s člankom 101. stavkom 1. UFEU-a, premda iz sudske prakse Suda proizlazi da nacionalni sud ne može ignorirati odluku koja je donesena na temelju članka 9. Uredbe (EU) br. 1/2003 i preliminarne ocjene koja joj je priložena.

____________

1 Uredba (EU) 2018/302 Europskog parlamenta i Vijeća od 28. veljače 2018. o rješavanju pitanja neopravdanoga geografskog blokiranja i drugih oblika diskriminacije na unutarnjem tržištu na temelju državljanstva, mjesta boravišta ili mjesta poslovnog nastana klijenata te o izmjeni uredbi (EZ) br. 2006/2004 i (EU) 2017/2394 i Direktive 2009/22/EZ (SL 2018., L 601, str. 1. i ispravak SL 2018., L 66, str. 1.)

2     Uredba Vijeća (EZ) br. 1/2003 od 16. prosinca 2002. o provedbi pravila o tržišnom natjecanju koja su propisana člancima 81. i 82. Ugovora o EZ-u (SL 2003., L 1, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 8., svezak 1., str. 165. i ispravak SL 2016., L 173, str. 108.)