Zahtjev za prethodnu odluku koji je 15. studenoga 2018. uputio Tribunale Amministrativo Regionale per il Lazio (Italija) – Vivendi SA protiv Autorità per le Garanzie nelle Comunicazioni
(predmet C-719/18)
Jezik postupka: talijanski
Sud koji je uputio zahtjev
Tribunale Amministrativo Regionale per il Lazio
Stranke glavnog postupka
Tužitelj: Vivendi SA
Tuženik: Autorità per le Garanzie nelle Comunicazioni
Prethodna pitanja
Protivi li se – iako države članice imaju mogućnost odrediti kada se poduzetnici nalaze u vladajućem položaju (s posljedičnim nalaganjem istima posebnih obveza) – pravu Europske unije i, osobito, načelu slobode kretanja kapitala iz članka 63. UFEU-a, odredba članka 43. stavka 11. Zakonodavne uredbe br. 177 od 31. srpnja 2005. u tekstu koji je bio na snazi na dan donošenja pobijane odluke, prema kojoj „poduzetnici, čak ni putem kontroliranih ili povezanih društava, čiji su prihodi u sektoru elektroničkih komunikacija, kako je definiran člankom 18. Zakonodavne uredbe br. 259 od 1. kolovoza 2003., veći od 40 % ukupnih prihoda tog sektora, ne smiju u integriranom komunikacijskom sustavu ostvarivati prihode veće od 10 % istog sustava”? Je li tome tako u dijelu u kojem je – pozivajući se na članak 18. Zakonika o elektroničkim komunikacijama – predmetni sektor ograničen na tržišta koja se mogu prethodno regulirati, unatoč općepoznatom podatku da se informacija (čiji je pluralizam cilj propisa) više prenosi putem interneta, osobnih računala i mobilne telefonije, tako da isključenje iz tog sektora, konkretno, maloprodajnih usluga mobilne telefonije samo zato što djeluju u punom sustavu tržišnog natjecanja može biti nerazumno? Također, je li tome tako s obzirom na činjenicu da je Autorità odredila granice sektora elektroničkih komunikacija, u cilju primjene navedenog članka 43. stavka 11. upravo prilikom predmetnog postupka, uzimajući u obzir samo tržišta u odnosu na koja je provedena barem jedna analiza od stupanja na snagu Zakonika o elektroničkim komunikacijama, dakle od 2003. do danas, i prihode koji proizlaze iz posljednjeg korisnog utvrđenja, obavljenog 2015.?
Protive li se načela koja se odnose na zaštitu slobode poslovnog nastana i slobodnog pružanja usluga, navedena u člancima 49. i 56. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU), članci 15. i 16. Direktive 2002/21/EZ1 [o zajedničkom regulatornom okviru za elektroničke komunikacijske mreže i usluge], kojima se štiti pluralizam i sloboda izražavanja, i načelo proporcionalnosti iz prava Unije, primjeni nacionalnog propisa u području audiovizualnih i radijskih javnih medijskih usluga, poput onog talijanskog sadržanog u članku 43. stavcima 11. i 14., u skladu s kojim se pod prihode relevantne za utvrđivanje drugog praga od 10 % mogu podvesti i prihodi poduzeća koja nisu pod kontrolom ni pod prevladavajućim utjecajem, nego su samo „povezana” u smislu članka 2359. Građanskog zakonika (na koji se upućuje u stavku 14. članka 43.), iako proizlazi da nije moguće nikako utjecati na informacije koje potonji trebaju prenijeti?
Protive li se načela koja se odnose na slobodu poslovnog nastana i slobodno pružanje usluga, navedena u člancima 49. i 56. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU-a), članci 15. i 16. Direktive 2002/21/EZ, načela u području zaštite pluralizma izvora informacija i tržišnog natjecanja u sektoru radiodifuzijskog emitiranja iz Direktive 2010/13/EU2 o audiovizualnim medijskim uslugama i iz Direktive 2002/21/EZ nacionalnom propisu poput Zakonodavne uredbe br. 177/2005., koja u stavcima 9. i 11. članka 43. podvrgava vrlo različitim pragovima (20 % i 10 %) „subjekte koji moraju biti upisani u registar komunikacijskih operatora uspostavljen na temelju članka 1. stavka 6. točke (a) podtočke 5. Zakona br. 249 od 31. srpnja 1997. (to jest subjekte kojima su Autorità ili druga nadležna upravna tijela dali koncesiju ili odobrenje na temelju važećih propisa, poduzeća koja imaju koncesiju za oglašavanje, bez obzira na način prenošenja, izdavačka poduzeća i tako dalje, koji se spominju u stavku 9.), u odnosu na poduzeća koja djeluju u sektoru elektroničkih komunikacija, kako je prethodno definiran (u okviru stavka 11.)?
____________
1 Direktiva 2002/21/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 7. ožujka 2002. o zajedničkom regulatornom okviru za elektroničke komunikacijske mreže i usluge (Okvirna direktiva) (SL 2002., L 108, str. 33.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 13., svezak 49., str. 25.)
2 Direktiva 2010/13/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 10. ožujka 2010. o koordinaciji određenih odredaba utvrđenih zakonima i drugim propisima u državama članicama o pružanju audiovizualnih medijskih usluga (Direktiva o audiovizualnim medijskim uslugama) (SL 2010., L 95, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 6., svezak 7., str. 160.)