PRESUDA OPĆEG SUDA (prvo vijeće)
7. svibnja 2019.(*)
„Žig Europske unije – Prijava figurativnog žiga Europske unije koji prikazuje automobil u oblačiću – Dopuštenost žalbe pred žalbenim vijećem – Članak 49. stavak 1. Uredbe (EU) 2017/1001 – Ograničenje popisa proizvoda ili usluga obuhvaćenih žigom za koji je podnesena prijava – Članak 27. stavak 5. Delegirane uredbe (EU) 2018/625 – Opseg ispitivanja koje mora provesti žalbeno vijeće – Obveza odlučivanja o zahtjevu za ograničenje”
U predmetu T‑629/18,
mobile.de GmbH, sa sjedištem u Dreilindenu (Njemačka), koji zastupa T. Lührig, odvjetnik,
tužitelj,
protiv
Ureda Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO), koji zastupa M. Fischer, u svojstvu agenta,
tuženik,
povodom tužbe podnesene protiv odluke četvrtog žalbenog vijeća EUIPO‑a od 7. kolovoza 2018. (predmet R 2653/2017‑4), koja se odnosi na prijavu za registraciju figurativnog znaka koji prikazuje automobil u oblačiću kao žiga Europske unije,
OPĆI SUD (prvo vijeće)
u sastavu: I. Pelikánová, predsjednica, P. Nihoul i J. Svenningsen (izvjestitelj), suci,
tajnik: E. Coulon,
uzimajući u obzir tužbu podnesenu tajništvu Općeg suda 18. listopada 2018.,
uzimajući u obzir odgovor na tužbu podnesen tajništvu Općeg suda 20. prosinca 2018.,
uzimajući u obzir da stranke nisu podnijele zahtjev za zakazivanje rasprave u roku od tri tjedna od dostave obavijesti o zatvaranju pisanog dijela postupka i da je stoga odlučeno, u skladu s člankom 106. stavkom 3. Poslovnika Općeg suda, da se odluka donese bez provođenja usmenog dijela postupka,
donosi sljedeću
Presudu
Okolnosti spora
1 Tužitelj mobile.de GmbH podnio je 30. lipnja 2016. Uredu Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO) prijavu za registraciju žiga Europske unije na temelju Uredbe Vijeća (EZ) br. 207/2009 od 26. veljače 2009. o žigu Zajednice (SL 2009., L 78, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 17., svezak 1., str. 226.), kako je izmijenjena (zamijenjena Uredbom (EU) 2017/1001 Europskog parlamenta i Vijeća od 14. lipnja 2017. o žigu Europske unije (SL 2017., L 154, str. 1.)).
2 Prijava za registraciju žiga podnesena je za sljedeći figurativni znak:
3 Proizvodi i usluge za koje je zatražena registracija odnose se na razrede 9, 12., 16., 25., 28., 35., 36., 37., 38., 41., 42. i 45. u smislu Nicanskog sporazuma o međunarodnoj klasifikaciji proizvoda i usluga za registraciju žigova od 15. lipnja 1957., kako je izmijenjen i dopunjen.
4 Dopisom od 22. srpnja 2016. EUIPO‑ov ispitivač podnio je prigovore na registraciju predmetnog žiga za dio proizvoda i usluga na temelju članka 7. stavka 1. točke (b) Uredbe br. 207/2009 (koji je postao članak 7. stavak 1. (b) Uredbe 2017/1001), zbog nedostatka razlikovnog karaktera.
5 Kao odgovor na pismo ispitivača, tužitelj je 25. studenoga 2016. podnio očitovanja kojima osporava sve ispitivačeve prigovore.
6 Dopisom od 23. ožujka 2017., ispitivač je djelomično povukao svoje prigovore za dio proizvoda i usluga koji su prvotno bili obuhvaćeni njegovim dopisom od 22. srpnja 2016. Tužitelj je bio pozvan podnijeti svoja očitovanja ili dodatne dokaze s ciljem utvrđivanja razlikovnog karaktera stečenog uporabom predmetnog žiga za proizvode i usluge za koje je ispitivač ostao pri svojim prigovorima. Ta dodatna očitovanja tužitelj je podnio 24. srpnja 2017.
7 Odlukom od 3. listopada 2017. ispitivač je odbio registraciju predmetnog žiga za proizvode i usluge navedene u njegovu dopisu od 23. ožujka 2017., u skladu s člankom 7. stavkom 1. točkom (b) i člankom 42. stavkom 2. Uredbe 2017/1001.
8 Tužitelj je 15. prosinca 2017. podnio žalbu EUIPO‑u radi poništenja odluke ispitivača u dijelu u kojem je odbio prijavu za registraciju predmetnog žiga.
9 Tužitelj je 16. veljače 2018. podnio pred EUIPO‑om dva dokumenta, od kojih jedan sadržava zahtjev da ograniči popis proizvoda i usluga za koje je registracija žiga prvotno zatražena. Taj zahtjev za ograničenje obuhvaćao je sve proizvode i usluge za koje je ispitivač odbio registraciju.
10 Istog dana, tužitelj je podnio drugi dokument, naslovljen „Obrazloženje žalbe/Obavijest o ograničenju prijave žiga”, koji je u prilogu sadržavao prethodno podneseni zahtjev za ograničenje.
11 Dana 6. travnja 2018., nakon EUIPO‑ova zahtjeva, tužitelj je morao ponovno podnijeti zahtjev za ograničenje popisa proizvoda i usluga za koje je zatražena registracija predmetnog žiga, u drugom formatu (PDF) i u izmijenjenom obliku, no i dalje s istim sadržajem.
12 Tajništvo žalbenog vijeća potvrdilo je 10. svibnja 2018. primitak tih dvaju zahtjeva za ograničenje, podnesenih 16. veljače i 6. travnja 2018.
13 Dopisom od 6. lipnja 2018. EUIPO je obavijestio tužitelja da je, s obzirom na to da je ispitivač nije prihvatio, žalba upućena četvrtom žalbenom vijeću, u skladu s člankom 69. stavkom 2. Uredbe 2017/1001.
14 Odlukom od 7. kolovoza 2018. (u daljnjem tekstu: pobijana odluka), četvrto žalbeno vijeće EUIPO‑a odbilo je žalbu kao nedopuštenu, u skladu s trećom rečenicom članka 68. stavka 1. Uredbe 2017/1001, u vezi s člankom 23. stavkom 1. točkom (d) Delegirane uredbe (EU) 2018/625 оd 5. ožujka 2018. o dopuni Uredbe 2017/1001 i stavljanju izvan snage Delegirane uredbe (EU) 2017/1430 (SL 2018., L 104, str. 1.), jer drugi dokument koji je podnio tužitelj 16. veljače 2018., naslovljen „Obrazloženje žalbe/Obavijest o ograničenju prijave žiga”, nije ispunjavao kriterije potrebne za sastavljanje obrazloženja žalbe u skladu s člankom 22. stavkom 1. točkom (b) Delegirane uredbe.
15 Žalbeno je vijeće navelo da se u dokumentu od 16. veljače 2018. tužitelj ograničio samo na pozivanje na prilog koji sadržava zahtjev za ograničenje popisa proizvoda i usluga za koje je registracija predmetnog žiga zatražena kako bi objasnio da se taj zahtjev za ograničenje odnosi na sve proizvode i usluge za koje je ispitivač odbio registraciju, a koji su bili jedini predmet tužbe, i da je zbog toga odlučio podnijeti zahtjev za obustavu postupka. Na temelju tih razmatranja, žalbeno je vijeće smatralo da taj dokument ne sadržava nikakav element koji bi opravdavao poništenje ispitivačeve odluke te da stoga žalbu treba proglasiti nedopuštenom. Slijedom toga, budući da nikakvo valjano obrazloženje žalbe nije podneseno prije isteka roka od četiri mjeseca od datuma obavijesti o ispitivačevoj odluci, žalbeno je vijeće utvrdilo da je ta odluka postala konačna.
Zahtjevi stranaka
16 Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:
– poništi pobijanu odluku;
– naloži EUIPO‑u snošenje troškova.
17 EUIPO se pridružuje tužiteljevu zahtjevu, uključujući u pogledu troškova.
Pravo
18 Uvodno valja primijetiti da EUIPO, s obzirom na SVOJ postupovni položaj, ne može biti dužan sustavno braniti svaku pobijanu odluku žalbenog vijeća ili obvezno zahtijevati odbijanje svake tužbe podnesene protiv takve odluke, i ništa se ne protivi tomu da se EUIPO pridruži tužiteljevu prijedlogu (vidjeti u tom smislu presudu od 25. listopada 2005., Peek & Cloppenburg/OHIM (Cloppenburg), T‑379/03, EU:T:2005:373, t. 22.).
19 U ovom slučaju, EUIPO‑vi zahtjevi dopušteni su jer kao ni argumenti navedeni njima u prilog ne izlaze izvan okvira zahtjeva i tužbenih razloga koje je istaknuo tužitelj.
20 Iz toga slijedi da, ne dovodeći u pitanje usklađenost stajališta stranaka o meritumu ovog predmeta, tužba nije postala bespredmetna. Naime, žalbeno vijeće unatoč dogovoru između stranaka glede podataka iz spisa nije ni izmijenilo ni povuklo navedenu odluku, s obzirom na to da EUIPO nema ovlast to učiniti ni dati upute u tom smislu žalbenim vijećima, čija je neovisnost utvrđena u članku 166. stavku 7. Uredbe 2017/1001. Prema tome, Opći sud nije oslobođen od ispitivanja zakonitosti pobijane odluke u pogledu tužbenih razloga istaknutih u tužbi kojom se pokreće postupak i uvijek treba odlučiti o meritumu (vidjeti u tom smislu presudu od 25. listopada 2005., Cloppenburg, T‑379/03, EU:T:2005:373, t. 28. i 29.).
21 U prilog svojoj tužbi tužitelj ističe četiri tužbena razloga, od kojih se prvi temelji na povredi članka 49. stavka 1. Uredbe br. 2017/1001, drugi na povredi članka 71. stavka 1. druge rečenice te uredbe, treći na povredi članka 68. stavka 1. četvrte rečenice Uredbe 2017/1001 u vezi s člankom 23. stavkom 1. točkom (d) Delegirane uredbe 2018/625, a četvrti na povredi članka 68. stavka 1. četvrte rečenice Uredbe 2017/1001 u vezi s člankom 23. stavkom 1. točkom (e) i člankom 22. stavkom 1. točkom (b) Delegirane uredbe Komisije 2018/625.
22 Prvim tužbenim razlogom tužitelj ističe da je žalbeno vijeće povrijedilo njegovo pravo da ograniči popis proizvoda i usluga sadržanih u prijavi žiga u skladu s člankom 49. stavkom 1. Uredbe 2017/1001. Prema tužiteljevu mišljenju, to pravo na ograničenje primjenjuje se u svakom stadiju postupka, uključujući tijekom postupka pred žalbenim vijećem. Budući da je zahtjev podnesen nakon ispitivačeve odluke i dalje bio pod suspenzivnim učinkom žalbe, žalbeno je vijeće bilo dužno izvršavati nadležnosti tijela koje je donijelo prvotnu odluku, odnosno ispitivača, i „uzeti u obzir” ograničavanje proizvoda i usluga za koje je zatražena registracija predmetnog žiga. To je trebalo dovesti žalbeno vijeće do zaključka da, zbog tog ograničenja, koje je bilo u skladu s proizvodima i uslugama za koje je ispitivač odbio prijavu za registraciju, prvotna odluka više ne proizvodi nikakav učinak i da postupak po tužbi treba obustaviti.
23 EUIPO pojašnjava, podupirući u biti tužiteljeve argumente, kako je na žalbenom vijeću da odluči o zahtjevu za ograničenje popisa proizvoda i usluga obuhvaćenih prijavom, koji je podnositelj prijave žiga podnio u žalbenom postupku, u skladu s člankom 49. stavkom 1. Uredbe 2017/1001, najkasnije u svojoj odluci o žalbi, na temelju članka 27. stavka 5. Delegirane uredbe br. 2018/625.
24 U tom pogledu, valja primijetiti da, nakon podnošenja žalbe, žalbeno vijeće postaje nadležno tijelo za odlučivanje o prijavi za registraciju žiga. Budući da je tužitelj, kao podnositelj prijave žiga, podnio zahtjev za ograničenje popisa proizvoda i usluga obuhvaćenih prijavom za registraciju predmetnog žiga u trenutku kada je ispitivačeva odluka o odbijanju registracije tog žiga bila pobijana pred žalbenim vijećem, navedeno je vijeće postalo nadležno za odlučivanje o takvom zahtjevu za ograničenje (vidjeti u tom smislu presudu od 16. ožujka 2017., Capella/EUIPO – Abus (APUS), T‑473/15, neobjavljenu, EU:T:2017:174, t. 36.).
25 Glede prava podnositelja prijave žiga za ograničavanje popisa proizvoda i usluga obuhvaćenih njegovom prijavom žiga, valja podsjetiti da, na temelju članka 49. stavaka 1. Uredbe br. 2017/1001, podnositelj prijave žiga „može u svakom trenutku povući svoju prijavu žiga Europske unije ili ograničiti popis proizvoda ili usluga koji su u njoj sadržani”.
26 Stoga, u skladu s člankom 49. stavkom 1. Uredbe 2017/1001, ograničenje popisa proizvoda ili usluga obuhvaćenih prijavom žiga Europske unije može se izvršiti u bilo kojem trenutku, a slijedom toga i tijekom postupka pred žalbenim vijećem (vidjeti u tom smislu presudu od 16. ožujka 2017., APUS, T‑473/15, neobjavljenu, EU:T:2017:174, t. 37.).
27 U ovom slučaju, nesporno je da su ta dva dokumenta koje je tužitelj podnio 16. veljače 2018. predstavljena nakon podnošenja žalbe pred žalbenim vijećem i u roku za podnošenje obrazloženja te žalbe kako je propisano u članku 68. stavku 1. zadnjoj rečenici Uredbe 2017/1001. Prema tome, zahtjev za ograničenje podnesen je tijekom postupka pred žalbenim vijećem u skladu s člankom 49. stavkom 1. te uredbe.
28 Međutim, članak 27. stavak 5. Delegirane uredbe Komisije 2018/625 propisuje kako je na žalbenom vijeću da odluči o takvom zahtjevu za ograničenje, podnesenom u skladu s člankom 49. Uredbe 2017/1001, najkasnije u svojoj odluci o žalbi. Tu obvezu odlučivanja o takvom zahtjevu za ograničenje žalbeno vijeće ima neovisno o pitanju je li obrazloženje žalbe podneseno u skladu s člankom 22. stavkom 1. točkom (b) Delegirane uredbe 2018/625.
29 Slijedom toga, budući da je tužitelj, u skladu s člankom 49. stavkom 1. Uredbe 2017/1001, podnio zahtjev za ograničenje popisa proizvoda ili usluga obuhvaćenih prijavom za registraciju predmetnog žiga prije isteka roka za podnošenje obrazloženja žalbe, kako je propisano člankom 68. stavkom 1. posljednjom rečenicom te uredbe, žalbeno vijeće bilo ga je dužno ispitati.
30 Budući da je odbacilo žalbu kao nedopuštenu, s obrazloženjem da dokument od 16. veljače 2018., naslovljen „Obrazloženje žalbe/Obavijest o ograničenju prijave žiga”, koji je podnio tužitelj, ne ispunjava kriterije da bi ga se moglo prihvatiti kao obrazloženje žalbe, žalbeno vijeće propustilo je odlučiti o zahtjevu za ograničenje popisa proizvoda i usluga koji je podnio tužitelj, protivno članku 49. stavku 1. Uredbe br. 2017/1001, u vezi s člankom 27. stavkom 5. Delegirane uredbe 2018/625.
31 Prvi tužbeni razlog stoga valja prihvatiti i, slijedom toga, poništiti pobijanu odluku u cijelosti, bez potrebe da se ispitaju ostala tri tužbena razloga koja je tužitelj istaknuo.
Troškovi
32 Sukladno članku 134. stavku 1. Poslovnika Općeg suda, stranka koja ne uspije u postupku dužna je, na zahtjev protivne stranke, snositi troškove. Budući da EUIPO nije uspio u postupku, valja mu naložiti snošenje troškova sukladno zahtjevima tužitelja i EUIPO‑a.
Slijedom navedenog,
OPĆI SUD (prvo vijeće),
proglašava i presuđuje:
1. Poništava se odluka četvrtog žalbenog vijeća Ureda Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO) od 7. kolovoza 2018. (predmet R 2653/2017‑4).
2. EUIPO‑u se nalaže snošenje troškova.
Pelikánová | Nihoul | Svenningsen |
Objavljeno na javnoj raspravi u Luxembourgu 7. svibnja 2019.
Potpisi