PRESUDA SUDA (četvrto vijeće)
5. lipnja 2019.(*)
„Zahtjev za prethodnu odluku – Elektroničke komunikacijske mreže i usluge – Direktiva 2002/21/EZ – Članak 2. točka (c) – Pojam ,elektroničke komunikacijske usluge’ – Prijenos signala – Glasovna usluga posredstvom internetskog protokola (VoIP) prema fiksnim ili mobilnim telefonskim brojevima – Usluga SkypeOut”
U predmetu C‑142/18,
povodom zahtjeva za prethodnu odluku na temelju članka 267. UFEU‑a, koji je uputio Cour d’appel de Bruxelles (Žalbeni sud u Bruxellesu, Belgija), odlukom od 7. veljače 2018., koju je Sud zaprimio 23. veljače 2018., u postupku
Skype Communications Sàrl
protiv
Institut belge des services postaux et des télécommunications (IBPT),
SUD (četvrto vijeće),
u sastavu: M. Vilaras (izvjestitelj), predsjednik vijeća, K. Jürimäe, D. Šváby, S. Rodin i N. Piçarra, suci,
nezavisni odvjetnik: M. Szpunar,
tajnik: A. Calot Escobar,
uzimajući u obzir pisani postupak,
uzimajući u obzir očitovanja koja su podnijeli:
– za Skype Communications Sàrl, E. Valgaeren, advocaat, kao i C. Evrard i D. Gillet, advocates,
– za belgijsku vladu, C. Pochet, P.Cottin i J.-C.Halleux, u svojstvu agenata, uz asistenciju S. Depré, P. Vernet i M. Lambert de Rouvroit, avocats,
– za njemačku vladu, T. Henze i S. Eisenberg, u svojstvu agenata,
– za nizozemsku vladu, M. K. Bulterman i P. Huurnink, u svojstvu agenata,
– za rumunjsku vladu, C.-R. Canţăr, O.-C. Ichim i R.-I. Haţieganu, u svojstvu agenata,
– za Europsku komisiju, J. Hottiaux, L. Nicolae i G. Braun, u svojstvu agenata,
odlučivši, nakon što je saslušao nezavisnog odvjetnika, da u predmetu odluči bez mišljenja,
donosi sljedeću
Presudu
1 Zahtjev za prethodnu odluku odnosi se na tumačenje Direktive 2002/21/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 7. ožujka 2002. o zajedničkom regulatornom okviru za elektroničke komunikacijske mreže i usluge (Okvirna direktiva) (SL 2002., L 108, str. 33.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 13., svezak 49., str. 25.), kako je izmijenjena Direktivom 2009/140/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 25. studenoga 2009. (SL 2009., L 337, str. 37.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 13., svezak 50., str. 68.) (u daljnjem tekstu: Okvirna direktiva).
2 Zahtjev je upućen u okviru spora između društva Skype Communications Sàrl i Institut belge des services postaux et des télécommunications (Belgijska agencija za poštanske i komunikacijske usluge, IBPT) o odluci tog zavoda da društvu izrekne upravnu novčanu kaznu zbog toga što je pružilo elektroničku komunikacijsku uslugu a da o tome prethodno nije podnijelo propisanu prijavu.
Pravni okvir
Pravo Unije
3 Uvodna izjava 10. Okvirne direktive glasi:
„Definicija ‚usluga informacijskog društva’ u članku 1. Direktive 98/34/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 22. lipnja 1998. o utvrđivanju postupka pružanja informacija u području tehničkih standarda i propisa te pravila o uslugama informacijskog društva [(SL 1998., L 204, str. 37.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 13., svezak 42., str. 58.), kako je izmijenjena Direktivom 98/48/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 20. srpnja 1998. (SL 1998., L 217, str. 18.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 13., svezak 55., str. 11.)] obuhvaća cijeli niz gospodarskih aktivnosti koje se odvijaju na internetu. Većina ovih aktivnosti nije obuhvaćena ovom direktivom s obzirom na to da se one ne temelje u potpunosti, ili većim dijelom, na prijenosu signala elektroničkim komunikacijskim mrežama. Usluge glasovne telefonije i prijenosa elektroničke pošte obuhvaćene su ovom direktivom. Isto poduzeće, npr. jedan pružatelj internetskih usluga, može pružati oboje, i elektroničke komunikacijske usluge, kao što je pristup internetu, i usluge koje nisu obuhvaćene ovom direktivom, kao što je pružanje sadržaja na internetu (web‑based).”
4 Članak 2. točka (c) navedene Okvirne direktive predviđa:
„Za potrebe ove Direktive:
[…]
(c) ‚elektronička komunikacijska usluga’ znači usluga koja se uobičajeno pruža uz naknadu i sastoji se u cijelosti, ili većim dijelom, od prijenosa signala u elektroničkim komunikacijskim mrežama, uključujući telekomunikacijske usluge i usluge prijenosa u radiodifuzijskim mrežama, ali isključujući usluge pružanja sadržaja i obavljanja uredničkog nadzora nad sadržajem koji se prenosi korištenjem elektroničkih komunikacijskih mreža i usluga; ona ne obuhvaća usluge informacijskog društva, u skladu s definicijom iz članka 1. [Direktive 98/34], koje se ne sastoje, u cijelosti ili većim dijelom, od prijenosa signala u elektroničkim komunikacijskim mrežama.”
5 Članak 8. Okvirne direktive, naslovljen „Ciljevi politike i regulativna načela”, navodi:
„1. Države članice osiguravaju da državna regulatorna tijela u izvršavanju svojih regulatornih zadaća navedenih u ovoj direktivi i posebnim direktivama poduzmu sve opravdane mjere u svrhu ostvarivanja ciljeva navedenih u stavcima 2., 3. i 4. Ove mjere su proporcionalne tim ciljevima.
Ako nije drukčije predviđeno u članku 9. u vezi s radijskim frekvencijama, države članice u najvećoj mjeri uzimaju u obzir potrebu da se donesu tehnološki neutralni propisi te osigurava da, pri provođenju regulatornih zadaća predviđenih ovom direktivom i posebnim direktivama, posebno onih kojima je cilj osigurati učinkovito tržišno natjecanje, državna regulatorna tijela postupe na isti način.
[…]
2. Državna regulatorna tijela promiču tržišno natjecanje u području pružanja elektroničkih komunikacijskih mreža, elektroničkih komunikacijskih usluga i pripadajuće opreme i usluga, inter alia:
[…]
(b) osiguravajući da nema poremećaja ili ograničavanja tržišnog natjecanja u području elektroničkih komunikacija, uključujući prijenos sadržaja;
[…]
4. Državna regulatorna tijela promiču interese građana Europske unije, inter alia:
[…]
(b) osiguravanjem visokog stupnja zaštite potrošača pri njihovim kontaktima s pružateljima usluga, posebno osiguravanjem jednostavnih i jeftinih postupaka za rješavanje sporova koje provode tijela koja su neovisna o strankama u sporu;
(c) pridonošenjem osiguravanju visokog stupnja zaštite osobnih podataka i privatnosti;
[…]”
Belgijsko pravo
6 Članak 2. stavak 5. Zakona o elektroničkim komunikacijama od 13. lipnja 2005., u verziji mjerodavnoj za predmetni spor (Moniteur belge od 20. lipnja 2005., str. 28070.; u daljnjem tekstu: LCE), predviđa:
„U svrhu primjene ovog zakona, pojedini pojmovi imaju sljedeća značenja:
[…]
5° ‚elektronička komunikacijska usluga’ znači usluga koja se uobičajeno pruža uz naknadu i sastoji se u cijelosti, ili većim dijelom, od prijenosa signala u elektroničkim komunikacijskim mrežama, što uključuje postupke komutacije ili usmjeravanja, izuzev (a) usluga isporuke sadržaja (uz pomoć elektroničkih komunikacijskih mreža i usluga) ili obavljanja uredničkog nadzora nad sadržajem, izuzev (b) usluga informacijskog društva, kako su definirane u članku 2. Zakona o određenim pravnim aspektima usluga informacijskog društva od 11. ožujka 2003. [(Moniteur belge od 17. ožujka 2003., str. 12962.)], koje se ne sastoje, u cijelosti ili većim dijelom, od prijenosa signala u elektroničkim komunikacijskim mrežama, te izuzev (c) usluga radiodifuzije, uključujući i televiziju.”
7 Članak 9. stavak 1. LCE‑a određuje:
„Pružanje ili preprodaja, u vlastito ime i za vlastiti račun, elektroničkih komunikacijskih usluga ili elektroničkih komunikacijskih mreža može početi, ne dovodeći u pitanje odredbe članka 39., tek nakon prijave [IBPT‑u] koja sadržava sljedeće elemente:
1° naziv i adresu pružatelja, njegov identifikacijski broj [kao obveznika PDV‑a], njegov broj u registru poslovnih subjekata ili sličan identifikacijski broj koji na pravno valjan način obuhvaća sve navedene podatke;
2° kontakt osobu s IBPT‑om;
3° sažet i precizan opis pružateljeve usluge ili mreže;
4° vjerojatni datum početka aktivnosti.
Prijava se upućuje preporučenom pošiljkom.”
Glavni postupak i prethodna pitanja
8 Društvo Skype Communications proizvođač je komunikacijskog programa nazvanog Skype, koji omogućuje korisniku koji ga instalira na svoju terminalnu opremu, odnosno računalo, tablet ili pametni telefon, da koristi usluge glasovne telefonije i telekonferencije od uređaja do uređaja. SkypeOut je dodatna opcija programa Skype, koja korisniku omogućuje uspostaviti telefonske pozive sa svoje terminalne opreme prema mobilnom ili fiksnom telefonu, koristeći Internet Protocol (IP) (internetski protokol (IP)) i, preciznije, tehnologiju nazvanu „Voice over IP” (VoIP) („glasovna usluga posredstvom IP‑a” (VoIP)). SkypeOut međutim ne dopušta primanje telefonskih poziva koji dolaze od korisnika koji imaju belgijske telefonske brojeve.
9 Usluga koja se pruža posredstvom SkypeOuta je takozvana usluga „over‑the‑top” (OTT), odnosno usluga koja je dostupna na internetu bez sudjelovanja tradicionalnog komunikacijskog operatora.
10 Usluga SkypeOut dostupna je korisnicima u dvama tarifnim paketima, odnosno u paketu koji uključuje plaćanje unaprijed ili u paketu koji sadržava različite modele pretplate, na temelju kojih korisnici za uvijek istu cijenu dobivaju pravo na određenu mjesečnu količinu telefonskih poziva.
11 S tehničke strane, korištenje SkypeOutom zahtijeva internetsku vezu, koju omogućuje pružatelj pristupa internetu (u daljnjem tekstu: ISP) i posredovanje operatera telekomunikacijskih usluga koji su propisno ovlašteni za prijenos i završavanje poziva prema javnoj komutiranoj telefonskoj mreži (PSTN), s kojima je društvo Skype Communications sklopilo sporazume i čije posredovanje im društvo plaća kroz naknadu za završavanje poziva (fixed termination rate (FTM) ili mobile termination rate (MTR)).
12 Dopisima od 11. svibnja i 9. kolovoza 2011. IBPT je pozvao društvo Skype Communications da prijavi svoje usluge, u skladu s člankom 9. stavkom 1. LCE‑a, prilažući tim dopisima obrazac prijave.
13 Dana 24. kolovoza 2011. društvo Skype Communications odgovorilo je da ne obavlja nikakvu djelatnost u Belgiji i da, u svakom slučaju, ne pruža nikakvu uslugu elektroničkih komunikacija, kako je ona definirana u Okvirnoj direktivi, jer ono sâmo ne prenosi nikakav signal. Društvo je osim toga navelo da se za opciju SkypeOut koristi uslugama međunarodnih operatera i da su oni ti koji prenose signal.
14 IBPT se 14. kolovoza 2013. opet pisanim putem obratio društvu Skype Communications, upozorivši ga da ne poštuje svoju obvezu prijave u vezi s uslugom SkypeOut. IBPT je naglasio da je SkypeOut dio „usluge elektroničke komunikacije”, u smislu članka 2. stavka 5. LCE‑a. Naime, s jedne strane, činjenica da se SkypeOut koristi javnim planom numeriranja upućuje na to da je riječ o usluzi koja je više od internetske aplikacije i koja nije obuhvaćena iznimkom koja se odnosi na isporučivanje sadržaja, navedenoj u definiciji usluge elektroničke komunikacije. S druge strane, činjenica da ono ne osigurava prijenos signala u mrežama za elektroničku komunikaciju ne sprečava društvo Skype Communications da nudi upravo takve usluge. Konačno, usluga SkypeOut namijenjena je korisnicima s prebivalištem na belgijskom teritoriju.
15 Dana 13. prosinca 2013. društvo Skype Communications osporilo je stajalište IBPT‑a, tvrdeći da mu nisu bili dodijeljeni brojevi u belgijskom planu numeriranja. Činjenica da komunikacije završavaju u brojevima koji su dio navedenog belgijskog plana ne može se razumjeti na način da mu daje status elektroničke komunikacijske usluge. Svako drugo tumačenje podrazumijevalo bi da bi svaki telekomunikacijski operater na svijetu bio obveznik belgijskog režima prijave elektroničkih komunikacijskih usluga, čak i ako se koristi trećim operaterom koji je ovlašten završavati pozive u belgijskom planu numeriranja.
16 Dana 23. prosinca 2014. IBPT je obavijestio društvo Skype Communications o preliminarno utvrđenim činjenicama u vezi s nepoštovanjem članka 9. stavka 1. LCE‑a i o predviđenim mjerama.
17 Nakon nekoliko rasprava i saslušanja, IBPT je 1. lipnja 2016. obavijestio društvo Skype Communications o svojoj konačnoj odluci, donesenoj 30. svibnja 2016., kojom je utvrdio da to društvo nije poštovalo članak 9. stavak 1. LCE‑a, zbog toga što je pružilo elektroničku komunikacijsku uslugu a da nije podnijelo propisanu prijavu, naložio mu je da prestane s kršenjem u roku od najviše jednog mjeseca i izrekao mu je novčanu kaznu u iznosu od 223 454 eura, s rokom plaćanja od 60 dana.
18 Dana 29. srpnja 2016. društvo Skype Communications pokrenulo je postupak pred Cour d’appel de Bruxelles (Žalbeni sud u Bruxellesu), podnijevši zahtjev za poništenje IBPT‑ove odluke od 30. svibnja 2016., tražeći osim toga i da taj sud presudi da SkypeOut nije elektronička komunikacijska usluga i da shodno tomu društvo Skype Communications nije operater elektroničkih komunikacijskih usluga. Podredno, društvo je zatražilo od tog suda da podnese Sudu zahtjev za prethodnu odluku.
19 Dana 9. listopada 2017., društvo Microsoft Ireland Operations, koje je, kao i društvo Skype Communications, dio Microsoft grupe, podnijelo je prijavu IBPT‑u na temelju članka 9. LCE‑a usluge nazvane „PSTN Calling” („Pozivi prema PSTN‑u”), koja omogućuje uspostavljanje poziva s računala s internetskom vezom prema brojevima PSTN‑a. Prema mišljenju društva Skype Communications, postoje značajne tehničke razlike između usluge „PSTN Calling” i SkypeOuta, što opravdava prijavu prve usluge kao elektroničke komunikacijske usluge.
20 U svojem zahtjevu za prethodnu odluku, sud koji je uputio zahtjev utvrdio je da, suprotno onomu što navodi društvo Skype Communications, to društvo upućuje ponudu belgijskim rezidentima, tako da doista postoji ponuda za pružanje usluge SkypeOut u Belgiji. Osim toga, ističe i da su stranke glavnog postupka u sporu o tome sastoji li se usluga koja se pruža posredstvom SkypeOuta u potpunosti ili većim dijelom u prijenosu signala u elektroničkim komunikacijskim mrežama. U tom pogledu, sud naglašava da je Sud u svojoj presudi od 30. travnja 2014., UPC DTH (C‑475/12, EU:C:2014:285, t. 43.) presudio da „okolnost da se prijenos odvija putem infrastrukture koja ne pripada [podnositelju zahtjeva] nije relevantna za kvalifikaciju naravi usluge. Naime, u tom pogledu relevantna je jedino činjenica da je [podnositelj zahtjeva] odgovorna osoba prema krajnjim korisnicima prijenosa signala, koja im jamči pružanje usluge na koju su se pretplatili”.
21 U tim je okolnostima Cour d’appel de Bruxelles (Žalbeni sud u Bruxellesu) odlučio prekinuti postupak i uputiti Sudu sljedeća prethodna pitanja:
„1. Treba li definiciju elektroničke komunikacijske usluge, navedenu u članku 2. točki (c) Okvirne direktive tumačiti na način da glasovnu uslugu posredstvom IP‑a koja se nudi preko programa i završava u javnoj komutiranoj telefonskoj mreži prema fiksnom ili mobilnom broju iz nacionalnog plana numeriranja (u obliku E.164) treba kvalificirati kao elektroničku komunikacijsku uslugu, bez obzira na činjenicu da je usluga pristupa internetu preko koje korisnik pristupa navedenoj glasovnoj usluzi posredstvom IP‑a već sama po sebi elektronička komunikacijska usluga, ali proizvođač programa nudi tu uslugu uz naknadu i sklapa sporazume s operaterima telekomunikacijskih usluga koji su propisno ovlašteni za prijenos i prekid poziva u javnoj komutiranoj telefonskoj mreži i koji omogućuju završavanje poziva prema fiksnom ili mobilnom broju iz nacionalnog plana numeriranja?
2. U slučaju potvrdnog odgovora na prvo pitanje, ostaje li odgovor isti ako se uzme u obzir činjenica da je opcija programa koja omogućuje govorni poziv samo jedna njegova opcija i da se programom moguće koristiti i bez nje?
3. U slučaju potvrdnih odgovora na [prvo i drugo] pitanje, ostaje li odgovor na prvo pitanje isti ako se uzme u obzir činjenica da pružatelj usluge u svojim općim uvjetima predviđa da ne preuzima nikakvu odgovornost u odnosu na krajnjeg klijenta u pogledu prijenosa signala?
4. U slučaju potvrdnih odgovora na [prvo, drugo i treće] pitanje, ostaje li odgovor na prvo pitanje isti ako se uzme u obzir činjenica da pružena usluga također odgovara definiciji ‚usluge informacijskog društva’?”
O prethodnim pitanjima
22 Svojim četirima pitanjima, koja valja ispitati zajedno, sud koji je uputio zahtjev u biti pita treba li članak 2. točku (c) Okvirne direktive tumačiti na način da se uslugu VoIP, sadržanu u opciji koju isporučuje proizvođač programa, koja omogućuje korisniku da s terminalne opreme uputi poziv na fiksni ili mobilni broj iz nacionalnog plana numeriranja putem PSTN‑a jedne države članice, treba smatrati „elektroničkom komunikacijskom uslugom” u smislu te odredbe, s obzirom na to da na temelju pružanja te usluge, s jedne strane, proizvođač prima naknadu te, s druge strane, pružanje te usluge podrazumijeva sklapanje sporazuma između proizvođača i operatera telekomunikacijskih usluga koji su propisno ovlašteni prenijeti ili prekinuti pozive prema PSTN‑u.
23 U tom pogledu, sud koji je uputio zahtjev pita se treba li ostati pri takvom tumačenju neovisno o činjenici da je, prvo, usluga pristupa internetu, pomoću koje korisnik pristupa usluzi VoIP, sâma po sebi elektronička komunikacijska usluga, drugo, da je navedena usluga VoIP ponuđena kao dodatna opcija programa koji se može koristiti i bez nje, treće, da pružatelj usluge propisuje u svojim općim uvjetima da ne preuzima odgovornost za prijenos signala prema konačnom korisniku i, četvrto, da je pružena usluga isto tako obuhvaćena i pojmom „usluge informacijskog društva”.
24 Potrebno je najprije podsjetiti da je pojam „elektroničke komunikacijske usluge” u članku 2. točki (c) Okvirne direktive definiran pozitivno i negativno te da je ta definicija, istog sadržaja, preuzeta u prvom članku točki 3. Direktive Komisije 2002/77/EZ od 16. rujna 2002. o tržišnom natjecanju na tržištima elektroničkih komunikacijskih mreža (SL 2002., L 249, str. 21.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 8., svezak 2., str. 3.) (vidjeti presudu od 7. studenoga 2013., UPC Nederland, C‑518/11, EU:C:2013:709, t. 36. i 37.).
25 Naime, člankom 2. točkom (c) Okvirne direktive prvo je definirano da elektronička komunikacijska usluga znači „uslugu koja se uobičajeno pruža uz naknadu i sastoji se u cijelosti, ili većim dijelom, od prijenosa signala u elektroničkim komunikacijskim mrežama, uključujući telekomunikacijske usluge i usluge prijenosa u radiodifuzijskim mrežama”.
26 Tom istom odredbom je kao drugo precizirano da su iz pojma „elektroničke komunikacijske usluge” isključene, s jedne strane, „usluge isporuke sadržaja uz pomoć elektroničkih komunikacijskih mreža i usluga te obavljanja uredničkog nadzora nad sadržajem” te da taj pojam, s druge strane, ne obuhvaća „usluge informacijskog društva, u skladu s definicijom iz članka 1. [Direktive 98/34], koje se ne sastoje, u cijelosti ili većim dijelom, od prijenosa signala u elektroničkim komunikacijskim mrežama”.
27 U tom se pogledu u uvodnoj izjavi 5. Okvirne direktive između ostalog navodi da približavanje sektora telekomunikacija, medija i informatičke tehnologije podrazumijeva pokrivanje svih transmisijskih mreža i usluga jedinstvenim regulatornim okvirom i da je, u okviru uspostave navedenog okvira, potrebno odvojiti regulativu o prijenosu od regulative o sadržaju.
28 Kao što je Sud već naveo, različite direktive koje čine novi regulatorni okvir primjenjiv na elektroničke komunikacijske usluge, a posebice Okvirna direktiva 2002/77, uspostavljaju jasno razlikovanje između proizvodnje sadržaja, što podrazumijeva uredničku odgovornost, i prijenosa sadržaja, što isključuje svaku uredničku odgovornost, pri čemu su sadržaj i njegov prijenos obuhvaćeni odvojenim propisima koji imaju svoje zasebne ciljeve (vidjeti, u tom smislu, presude od 7. studenoga 2013., UPC Nederland, C‑518/11, EU:C:2013:709, t. 41., od 30. travnja 2014., UPC DTH, C‑475/12, EU:C:2014:285, t. 36.).
29 Sud je također presudio da, kako bi bila obuhvaćena pojmom „elektronička komunikacijska usluga”, pojedina usluga treba obuhvaćati prijenos signala, s time da okolnost da se prijenos odvija putem infrastrukture koja ne pripada pružatelju usluge nije relevantna za kvalifikaciju naravi usluge, jer je u tom pogledu relevantna jedino činjenica da je pružatelj usluge odgovorna osoba prema krajnjim korisnicima prijenosa signala koja im jamči pružanje usluge na koju su se pretplatili (presuda od 30. travnja 2014., UPC DTH, C‑475/12, EU:C:2014:285, t. 43.).
30 U ovom slučaju, iz odluke kojom se upućuje prethodno pitanje, kao i iz pisanog očitovanja upućenog Sudu, proizlazi da društvo Skype Communications, proizvođač programa Skype, nudi dodatnu opciju uz taj program (SkypeOut) koja omogućuje korisniku da s terminalne opreme spojene na internet, poput računala, pametnog telefona ili tableta, uspostavi poziv na fiksni ili mobilni broj PSTN‑a, koristeći se internetskim protokolom, odnosno preciznije, tehnologijom VoIP.
31 Nesporno je da društvo Skype Communications nudi uslugu VoIP u Belgiji i da prima novčanu naknadu od svojih korisnika, s time da je korištenje SkypeOutom moguće na temelju plaćanja unaprijed, kao i na temelju pretplate.
32 Isto je tako nesporno da korištenje SkypeOutom zahtijeva sudjelovanje pružatelja telekomunikacijskih usluga, ovlaštenih prenijeti i prekinuti telefonske pozive prema fiksnim ili mobilnim telefonskim brojevima putem PSTN‑a i da društvo Skype Communications zaključuje u tom smislu sporazume s tim pružateljima, isplaćujući im naknadu u obliku cijene završavanja poziva u fiksnoj mreži (fixed termination rate (FTR)) ili u mobilnoj mreži (mobile termination rate (MTR)).
33 Iz toga proizlazi da se, s jedne strane, opcija SkypeOut uglavnom sastoji od prijenosa glasovnog signala od korisnika pozivatelja do korisnika primatelja poziva u elektroničkim komunikacijskim mrežama, odnosno prvenstveno na internetu i potom na PTSN‑u, te da se, s druge strane, za društvo Skype Communications treba smatrati da preuzima odgovornost za prijenos glasovnih signala na PSTN prema korisnicima opcije SkypeOut koji su preplaćeni na tu uslugu ili su unaprijed platili korištenje te usluge, u smislu presude od 30. travnja 2014., UPC DTH (C‑475/12, EU:C:2014:285, t. 43.).
34 Naime, iako je s tehničke strane točno da prijenos upućenih glasovnih poziva preko SkypeOuta kao posrednika u materijalnom smislu ostvaruju na prvom mjestu ISP‑i, u prvom segmentu koji kreće od internetske veze korisnika pozivatelja do pristupnika (Gatewaya) između interneta i PTSN‑a te, na drugom mjestu, operateri telekomunikacijskih usluga na PSTN‑u, u drugom segmentu koji kreće od navedenog pristupnika do spojne točke u mobilnoj ili fiksnoj mreži pozvanog korisnika, ostaje činjenica da se taj prijenos obavlja na temelju sporazuma sklopljenih između društva Skype Communications i navedenih operatera telekomunikacijskih usluga te da se on ne može obaviti bez sklapanja takvih sporazuma.
35 Baš kao što su to u biti naglasile belgijska, njemačka, nizozemska i rumunjska vlada te Europska komisija, upravo je društvo Skype Communications ono koje, posredstvom sklapanja sporazuma o međusobnom povezivanju s pružateljima telekomunikacijskih usluga na PSTN‑u, tehnički omogućuje prijenos signala s interneta prema PSTN‑u te jamči, u konačnici, svojim klijentima i pretplatnicima uslugu VoIP, koju nudi u sklopu opcije SkypeOut svojeg programa Skype.
36 Različiti elementi na koje se u svojim četirima pitanjima poziva sud koji je uputio zahtjev ne mogu dovesti u pitanje kvalifikaciju SkypeOuta kao „elektroničke komunikacijske usluge”, u smislu članka 2. točke (c) Okvirne direktive.
37 Naime, kao prvo, okolnost da korisnik opcije SkypeOut pristupa usluzi VoIP koristeći se uslugom pristupa internetu koju pruža ISP, a koja sama po sebi predstavlja elektroničku komunikacijsku uslugu, ne znači da se navedena usluga VoIP i sama kao takva ne može smatrati „elektroničkom komunikacijskom uslugom”.
38 Baš kao što su to naveli sud koji je uputio zahtjev, belgijska vlada i Komisija, usluga VoIP uključuje naime dvije različite elektroničke komunikacijske usluge, pri čemu se prva sastoji od prijenosa glasovnih signala korisnika pozivatelja do pristupnika (Gatewaya) između interneta i PSTN‑a, za koju je odgovoran ISP korisnika pozivatelja, dok se druga sastoji od prijenosa tih signala na PSTN do priključka u fiksnoj ili mobilnoj mreži, a za koju su zajednički odgovorni operateri telekomunikacijskih usluga pozvanih osoba i društvo Skype Communications, na temelju ugovora koji ih povezuju.
39 U odnosu na posljednje navedeno valja smatrati da, baš kao što to tvrdi belgijska vlada, iako su usluge koje su pružili operateri telekomunikacijskih usluga koje omogućavaju završavanje mobilnih ili fiksnih poziva na PSTN‑u elektroničke komunikacijske usluge, ti se operateri unatoč tomu ne mogu smatrati odgovornima za prijenos glasovnih signala prema korisnicima opcije SkypeOut, u smislu prakse Suda jer ti operateri nisu ni u kakvom ugovornom odnosu s tim korisnicima.
40 Ako stoga postoji ugovorna odgovornost tih operatera prema društvu Skype Communications za prijenos glasovnih signala emitiranih posredstvom SkypeOuta na PSTN‑u, tada je društvo Skype Communications ono koje je s druge strane odgovorno za uslugu VoIP koju za naknadu pruža svojim klijentima i pretplatnicima.
41 Drugo, okolnost da je SkypeOut tek jedna od opcija programa Skype, pri čemu se tim programom može koristiti i bez nje, ne može imati utjecaja na kvalifikaciju usluge VoIP, koju pruža društvo Skype Communications, kao elektroničke komunikacijske usluge.
42 Točno je da, kako to tvrdi društvo Skype Communications, program Skype pruža cijeli niz usluga koje nisu predmet spora u glavnom postupku, između ostalih, s jedne strane, pruža i uslugu koja nudi mogućnost korisnicima da besplatno glasovno i vizualno komuniciraju posredstvom uređaja s internetskom vezom te, s druge strane, brojne usluge poput, između ostalih, usluga dijeljenog ekrana, razmjene tekstualnih poruka, dijeljenja datoteka i simultanog prevođenja, koje se ne mogu kvalificirati kao „elektroničke komunikacijske usluge”, zbog toga što se ne sastoje u cijelosti, ili većim dijelom, od prijenosa signala.
43 Međutim, iako instalacija opcije SkypeOut na terminalnoj opremi pretpostavlja prethodnu instalaciju programa Skype, i dalje vrijedi, kako to između ostalog navode belgijska, njemačka, nizozemska i rumunjska vlada, da se usluge koje pruža sâm program Skype i njegova opcija SkypeOut jasno razlikuju u svojem cilju i da su potpuno autonomne u svojem funkcioniranju.
44 Treće, okolnost da društvo Skype Communications navodi, u svojim općim uvjetima, da ne preuzima odgovornost za prijenos signala prema korisnicima opcije SkypeOut programa Skype ne može imati utjecaj na kvalifikaciju usluge VoIP koju pruža ta opcija, kao „elektroničke komunikacijske usluge”.
45 Naime, omogućiti pružatelju usluge, koja se po svojim svojstvima može kvalificirati kao „elektronička komunikacijska usluga”, da se izuzme iz područja primjene Okvirne direktive tako da u svoje opće uvjete unese odredbu o otklanjanju od svake odgovornosti, učinilo bi bespredmetnim novi regulatorni okvir primjenjiv na usluge elektroničkih komunikacija, čija je svrha uspostaviti pravo unutarnje tržište elektroničkih komunikacija, u okviru kojeg ih u konačnici treba uređivati samo pravo tržišnog natjecanja (vidjeti, u tom smislu, presude od 7. studenoga 2013., UPC Nederland, C‑518/11, EU:C:2013:709, t. 45., i od 30. travnja 2014., UPC DTH, C‑475/12, EU:C:2014:285, t. 44.).
46 I naposljetku četvrto, okolnost da je SkypeOutova usluga VoIP obuhvaćena jednako tako i pojmom „usluga informacijskog društva”, u smislu Direktive 98/34, uopće ne znači da ona ne može biti kvalificirana i kao „elektronička komunikacijska usluga”.
47 Naime, iz samog teksta članka 2. točke (c) Okvirne direktive, u vezi s njezinom uvodnom izjavom 10., proizlazi da su iz definicije elektroničke komunikacijske usluge isključene samo usluge informacijskog društva, kako su definirane u članku 1. Direktive 98/34, koje se ne sastoje, u cijelosti ili većim dijelom, od prijenosa signala u elektroničkim komunikacijskim mrežama.
48 Iz toga slijedi da, kako to tvrde belgijska, njemačka, nizozemska i rumunjska vlada te Komisija, pojedina „usluga informacijskog društva”, u smislu Direktive 98/34, ulazi u područje primjene Okvirne direktive ako se sastoji, u cijelosti ili većim dijelom, od prijenosa signala u elektroničkim komunikacijskim mrežama.
49 S obzirom na prethodna razmatranja, na postavljena pitanja valja odgovoriti da članak 2. točku (c) Okvirne direktive treba tumačiti na način da se uslugu VoIP, sadržanu u opciji koju pruža proizvođač programa, koja omogućuje korisniku da s terminalne opreme uputi poziv na fiksni ili mobilni broj iz nacionalnog plana numeriranja putem PSTN‑a jedne države članice, treba smatrati „elektroničkom komunikacijskom uslugom” u smislu te odredbe, s obzirom na to da na temelju pružanja te usluge, s jedne strane, proizvođač prima naknadu te, s druge strane, pružanje te usluge podrazumijeva sklapanje sporazuma između proizvođača i operatera telekomunikacijskih usluga koji su propisno ovlašteni prenijeti ili prekinuti pozive prema PSTN‑u.
Troškovi
50 Budući da ovaj postupak ima značaj prethodnog pitanja za stranke glavnog postupka pred sudom koji je uputio zahtjev, na tom je sudu da odluči o troškovima postupka. Troškovi podnošenja očitovanja Sudu, koji nisu troškovi spomenutih stranaka, ne nadoknađuju se.
Slijedom navedenog, Sud (četvrto vijeće) odlučuje:
Članak 2. točku (c) Direktive 2002/21/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 7. ožujka 2002. o zajedničkom regulatornom okviru za elektroničke komunikacijske mreže i usluge (Okvirna direktiva), kako je izmijenjena Direktivom 2009/140/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 25. studenoga 2009., treba tumačiti na način da se uslugu Voice over Internet Protocol (VoIP) (glas posredstvom internetskog protokola (VoIP)), sadržanu u opciji koju pruža proizvođač programa, koja omogućuje korisniku da s terminalne opreme uputi poziv na fiksni ili mobilni broj iz nacionalnog plana numeriranja putem PSTN‑a jedne države članice, treba smatrati „elektroničkom komunikacijskom uslugom” u smislu te odredbe, s obzirom na to da na temelju pružanja te usluge, s jedne strane, proizvođač prima naknadu te, s druge strane, pružanje te usluge podrazumijeva sklapanje sporazuma između proizvođača i operatera telekomunikacijskih usluga koji su propisno ovlašteni prenijeti ili prekinuti pozive prema PSTN‑u.
Potpisi