Zahtjev za prethodnu odluku koji je 24. svibnja 2019. uputio Raad van State (Belgija) – Katoen Natie Bulk Terminals NV, General Services Antwerp NV protiv Belgische Staat

(predmet C-407/19)

Jezik postupka: nizozemski

Sud koji je uputio zahtjev

Raad van State

Stranke glavnog postupka

Tužitelji: Katoen Natie Bulk Terminals NV, General Services Antwerp NV

Tuženik: Belgische Staat

Prethodna pitanja

1.    Treba li članke 49., 56., 45., 34., 35., 101. ili 102. UFEU-a, prema potrebi u vezi s člankom 106. stavkom 1. UFEU-a, tumačiti na način da im se protivi pravilo iz članka 1. Kraljevskog dekreta od 5. srpnja 2004. „o priznavanju lučkih radnika u lučkim područjima koja spadaju u područje primjene Zakona od 8. lipnja 1972. o radu u lukama” u vezi s člankom 2. tog dekreta, točnije pravilo prema kojem se lučki radnici u smislu članka 1. stavka 1. podstavka 1. spomenutog dekreta ili uključuju ili ne uključuju u interesno udruženje (pool) lučkih radnika, pri čemu se u obzir uzima potreba za radnom snagom, ako ih prizna zajednička administrativna komisija, koja se sastoji od članova koje su imenovale organizacije poslodavaca zastupljene u određenom zajedničkom pododboru, s jedne strane, i u njoj zastupljenih organizacija radnika, s druge strane, ako se istodobno u obzir uzme činjenica da za tu administrativnu komisiju nije predviđen nikakav rok za donošenje odluke i da protiv njezine odluke o priznavanju postoji samo sudski pravni lijek?

2.    Treba li članke 49., 56., 45., 34., 35., 101. ili 102. UFEU-a, prema potrebi u vezi s člankom 106. stavkom 1. UFEU-a, tumačiti na način da im se protivi pravilo uvedeno člankom 4. stavkom 1. točkama 2., 3., 6. i 8. Kraljevskog dekreta od 5. srpnja 2004. u verziji članka 4. točaka 2., 3., 4. odnosno 6. pobijanog Kraljevskog dekreta od 10. srpnja 2016., točnije pravilo prema kojem se za priznavanje svojstva lučkog radnika zahtijeva da je radnik a) proglašen sposobnim od strane vanjske službe za prevenciju i zaštitu zdravlja na radnom mjestu, kojoj u skladu s člankom 3. bis Zakona od 8. lipnja 1972. „o radu u lukama” imenovana organizacija poslodavaca pripada u svojstvu ovlaštene osobe b) uspješno prošao psihološka testiranja koje je provelo tijelo koje je u tu svrhu u svojstvu ovlaštene osobe imenovala priznata organizacija poslodavaca u skladu s istim člankom 3. bis Zakona od 8. lipnja 1972. c) tri tjedna pohađao pripremne tečajeve koji se odnose na sigurnost na radu i stjecanje stručne osposobljenosti te je položio završni ispit, kao i d) već ima ugovor o radu, kada je riječ o lučkom radniku koji se ne uključuje u interesno udruženje (pool), pri čemu inozemni lučki radnici u vezi s člankom 4. stavkom 3. Kraljevskog dekreta od 5. srpnja 2004. moraju moći dokazati da u drugoj državi članici ispunjavaju slične uvjete kako se u svrhu pobijanog pravila više ne bi podvrgavali tim uvjetima?

3.    Treba li članke 49., 56., 45., 34., 35., 101. ili 102. UFEU-a, prema potrebi u vezi s člankom 106. stavkom 1. UFEU-a, tumačiti na način da im se protivi pravilo uvedeno člankom 2. stavkom 3. Kraljevskog dekreta od 5. srpnja 2004. u verziji članka 2. pobijanog Kraljevskog dekreta od 10. srpnja 2016., točnije pravilo prema kojem se trajanje priznavanja lučkih radnika koji se ne uključuju u interesno udruženje (pool) te ih stoga poslodavac u skladu sa Zakonom od 3. srpnja 1978. „o ugovorima o radu” izravno zapošljava putem ugovora o radu ograničava na trajanje tog ugovora o radu, tako da se svaki put mora pokrenuti novi postupak priznavanja?

4.    Treba li članke 49., 56., 45., 34., 35., 101. ili 102. UFEU-a, prema potrebi u vezi s člankom 106. stavkom 1. UFEU-a, tumačiti na način da im se protivi pravilo uvedeno člankom 13/1 Kraljevskog dekreta od 5. srpnja 2004. u verziji članka 17. Kraljevskog dekreta od 10. srpnja 2016., točnije prijelazna mjera prema kojoj se ugovor o radu o kojem je riječ u trećem prethodnom pitanju najprije mora sklopiti na neodređeno vrijeme, od 1. srpnja 2017. na najmanje dvije godine, od 1. srpnja 2018. na najmanje godinu dana, od 1. srpnja 2019. na najmanje šest mjeseci i od 1. srpnja 2020. na razdoblje koje se slobodno može odrediti?

5.    Treba li članke 49., 56., 45., 34., 35., 101. ili 102. UFEU-a, prema potrebi u vezi s člankom 106. stavkom 1. UFEU-a, tumačiti na način da im se protivi pravilo iz članka 15/1 Kraljevskog dekreta od 5. srpnja 2004. u verziji članka 18. Kraljevskog dekreta od 10. srpnja 2016., točnije (prijelazna) mjera prema kojoj se prijašnjim zakonodavstvom priznati lučki radnici automatski priznaju kao lučki radnici interesnog udruženja (pool), čime se ograničava mogućnost poslodavca da te lučke radnike izravno zaposli (putem ugovora o radu na neodređeno vrijeme) i poslodavci se sprječavaju u tome da dobru radnu snagu vežu za sebe na način da s njima izravno sklope ugovor na neodređeno vrijeme te im nude sigurnost zaposlenja prema pravilima općeg radnog prava?

6.    Treba li članke 49., 56., 45., 34., 35., 101. ili 102. UFEU-a, prema potrebi u vezi s člankom 106. stavkom 1. UFEU-a, tumačiti na način da im se protivi pravilo uvedeno člankom 4. stavkom 2. Kraljevskog dekreta od 5. srpnja 2004. u verziji članka 4. točke 7. Kraljevskog dekreta od 10. srpnja 2016., točnije pravilo prema kojem kolektivni ugovor utvrđuje uvjete i pravila pod kojima lučki radnik može biti zaposlen na nekom drugom lučkom području od onog u kojem je priznat, čime se ograničava mobilnost radnika među lučkim područjima, a da sam zakonodavac ne objašnjava koji to mogu biti uvjeti i pravila?

7.    Treba li članke 49., 56., 45., 34., 35., 101. ili 102. UFEU-a, prema potrebi u vezi s člankom 106. stavkom 1. UFEU-a, tumačiti na način da im se protivi pravilo uvedeno člankom 1. stavkom 3. Kraljevskog dekreta od 5. srpnja 2004. u verziji članka 1. točke 2. Kraljevskog dekreta od 10. srpnja 2016., točnije pravilo prema kojem (logistički) radnici koji u smislu članka 1. Kraljevske uredbe od 12. siječnja 1973. „o osnivanju paritetnog odbora za poslovanje luke kao i za određivanje njegova naziva i njegovih nadležnosti” rade na mjestima na kojima se roba u svrhu njezine daljnje distribucije ili otpreme modificira, što neizravno dovodi do dokazane dodane vrijednosti, moraju imati potvrdu o sigurnosti, pri čemu se ta potvrda o sigurnosti smatra priznavanjem u smislu Zakona od 8. lipnja 1972. „o radu u lukama”, uzimajući u obzir činjenicu da je traži poslodavac koji je s radnikom sklopio ugovor o obavljanju odgovarajućih djelatnosti, da njezino izdavanje slijedi uz predočenje ugovora o radu i osobne iskaznice te su pravila postupka koji se mora poštovati propisana kolektivnim ugovorom, a da zakonodavac u tom pogledu ništa ne pojašnjava?

____________