RJEŠENJE SLUŽBENIČKOG SUDA

EUROPSKE UNIJE

(prvo vijeće)

16. lipnja 2015.

Predmet F‑118/10 DEP

Aristidis Psarras

protiv

Agencije Europske unije za mrežnu i informacijsku sigurnost (ENISA)

„Javna služba – Postupak – Odmjeravanje troškova“

Predmet:      Zahtjev za naknadu troškova postupka na temelju članka 106. Poslovnika, nastavno na presudu Službeničkog suda od 2. listopada 2012., Psarras/ENISA (F‑118/10, EU:F:2012:138)

Odluka:      Ukupni iznos troškova koje Agencija Europske unije za mrežnu i informacijsku sigurnost mora naknaditi A. Psarrasu na ime troškova čiju je naknadu moguće tražiti u predmetu F‑118/10 određuje se na 17.456,75 eura, uvećan za zatezne kamate koje teku od dana dostave ovog rješenja do dana plaćanja, po stopi izračunanoj na temelju stope koju primjenjuje Europska središnja banka za glavne operacije refinanciranja, koja se primjenjuje na navedeno razdoblje, uvećana za tri i pol boda.

Sažetak

1.      Sudski postupak – Troškovi – Odmjeravanje – Troškovi čiju je naknadu moguće tražiti – Elementi koji se moraju uzeti u obzir – Nagrade za rad koje stranke duguju svojim odvjetnicima – Nužnost usluga odvjetnika koju je moguće izvesti iz radnji poduzetih u okviru postupka pred Službeničkim sudom

(Poslovnik Službeničkog suda, čl. 105. t. (c))

2.      Sudski postupak – Troškovi – Zahtjev za odmjeravanje – Rok za podnošenje – Poštovanje razumnog roka

(Poslovnik Službeničkog suda, čl. 106. st. 1.)

3.      Sudski postupak – Troškovi – Odmjeravanje – Troškovi čiju je naknadu moguće tražiti – Pojam – Uključivanje više odvjetnika

(Poslovnik Službeničkog suda, čl. 105. t. (c))

1.      Sud Unije nije ovlašten odmjeriti nagrade za rad koje stranke duguju vlastitim odvjetnicima, nego utvrditi iznos naknada za rad koji se može tražiti od stranke kojoj je naloženo snošenje troškova. Odlučujući o zahtjevu za odmjeravanje troškova, sud Unije nije dužan uzeti u obzir nacionalnu tarifu koja određuje nagrade za rad odvjetnika niti eventualni sporazum koji je u tom pogledu stranka u pitanju sklopila sa svojim agentima ili savjetnicima.

U nedostatku odredbi o pristojbama u pravu Unije, sud treba slobodno ocijeniti predmetne podatke uzimajući u obzir predmet i prirodu spora, njegovu važnost s gledišta prava Unije, težinu predmeta, opseg rada koji je nužan u sudskom postupku za zastupnike ili savjetnike koji su sudjelovali i ekonomske interese koje spor predstavlja za stranke.

U tom pogledu, iz činjenice da je odvjetnik podnio tužbu, sudjelovao na raspravi i podnio razna pismena može se zaključiti da je taj odvjetnik stvarno obavljao radnje i pružao usluge koje su bile nužne za postupak pred Službeničkim sudom.

Kad je riječ o određivanju iznosa tih nužnih usluga, dokaz plaćanja troškova čija se naknada traži nije prethodni uvjet toga da Službenički sud odmjeri troškove čiju je naknadu moguće tražiti.

(t. 24., 25. i 33. do 35.)

Izvori:

Sud: rješenje od 4. srpnja 2013., Kronofrance/Njemačka i dr., C‑75/05 P‑DEP i C‑80/05 P‑DEP, EU:C:2013:458, t. 30.

Službenički sud: rješenje od 10. studenoga 2009., X/Parlament, F‑14/08 DEP, EU:F:2009:149, t. 22.; od 26. travnja 2010., Schönberger/Parlament, F‑7/08 DEP, EU:F:2010:32, t. 24.; od 27. rujna 2011., De Nicola/EIB, F‑55/08 DEP, EU:F:2011:155, t. 40. i 41.; od 2. srpnja 2013., Martinez Erades/ESVD, F‑64/12 DEP, EU:F:2013:111, t. 21.; od 4. studenoga 2013., Cuallado Martorell/Komisija, F‑96/09 DEP, EU:F:2013:186, t. 28.; od 3. srpnja 2014., Bogusz/Frontex, F‑5/12 DEP, EU:F:2014:179, t. 30. do 33. i navedena sudska praksa

2.      Zahtjev za odmjeravanje troškova treba podnijeti u razumnom roku nakon kojeg stranka kojoj je naloženo da naknadi troškove može osnovano smatrati da se stranka koja je vjerovnik odrekla svog prava. Osim toga, razumnost roka treba ocijeniti s obzirom na posebne okolnosti svakog predmeta i, osobito, s obzirom na važnost spora za dotičnu osobu, složenost predmeta i ponašanje stranaka.

Kad je riječ o ponašanju stranaka, iako žalba nema suspenzivan učinak, potpuno je razumljivo da stranka koja ima pravo na troškove pričeka da istekne žalbeni rok i tek nakon toga podnese zahtjev za naknadu troškova.

(t. 28. i 30.)

Izvori:

Sud: rješenje od 21. lipnja 1979., Dietz/Komisija, 126/76 DEP, EU:C:1979:158, t. 1. i presuda od 1. veljače 2013., Preispitivanje Arango Jaramillo i dr./EIB, C‑334/12 RX‑II, EU:C:2013:134, t. 28. i 33.

Prvostupanjski sud: rješenje od 17. travnja 1996., Air France/Komisija, T‑2/93 DEP, EU:T:1996:48, t. 10. do 12.

3.      Zahtjev za odmjeravanje troškova je vrlo standardiziran i u načelu se razlikuje po tome što ne predstavlja problem odvjetniku koji se već bavio meritumom predmeta.

Međutim, kad je riječ o troškovima vezanima za uključivanje novog odvjetnika nakon sudskog postupka, stranka kojoj je naloženo snošenje troškova snosit će ih samo u mjeri u kojoj oni odgovaraju vremenu koje je novi odvjetnik posvetio spisu, pri čemu tu nije uključeno vrijeme potrebno za upoznavanje s njim.

(t. 53. i 54.)

Izvori:

Sud: rješenja od 7. lipnja 2012., France Télévisions/TF1, C‑451/10 P‑DEP, EU:C:2012:323, t. 32. i od 10. listopada 2013., CPVO/Schräder, C‑38/09 P‑DEP, EU:C:2013:679, t. 42.

Prvostupanjski sud: rješenje od 15. ožujka 2000., Enso‑Gutzeit/Komisija, T‑337/94 DEP, EU:T:2000:76, t. 21.

Službenički sud: rješenje od 3. srpnja 2014., Bogusz/Frontex, EU:F:2014:179, t. 47.