Language of document :

Žalba koju je 24. rujna 2018. podnijela Republika Cipar protiv presude Općeg suda (drugo vijeće) od 13. srpnja 2018. u predmetu T-847/16: Republika Cipar protiv EUIPO-a

(predmet C-609/18 P)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Žalitelj: Republika Cipar (zastupnici: S. Malynicz QC, Barrister, V. Marsland, Solicitor)

Druge stranke u postupku: Ured Europske unije za intelektualno vlasništvo, Pancyprian Organisation of Cattle Farmers (P.O.C.F) Public Ltd.

Žalbeni zahtjev

Žalitelj od Suda zahtijeva da:

dopusti žalbu protiv presude Općeg suda u predmetu T-847/16, Republika Cipar/EUIPO i prihvati zahtjev za ukidanje;

naloži Uredu i intervenijentu snošenje vlastitih i žaliteljevih troškova.

Žalbeni razlozi i glavni argumenti

Kao prvo, Opći sud pogriješio je kad je smatrao da je žalbeno vijeće zaključke iz ranijih presuda Općeg suda u spojenim predmetima T-292/14 i T-293/14 (XAΛΛOYMI i HALLOUMI) i u predmetu T-534/10 (HELLIM) pravilno prenijelo na ovaj predmet. Ti se predmeti nisu odnosili na certifikacijske žigove, nego na drukčije vrste žigova, točnije obične žigove EU-a i zajedničke žigove. Glavna funkcija takvih žigova jest naznaka komercijalnog podrijetla robe (nekoliko trgovaca povezanih članstvom u udruženju u slučaju zajedničkog žiga). Nasuprot tomu, certifikacijski žigovi nemaju glavnu funkciju naznake podrijetla, nego razlikovanja razreda proizvoda, tj. proizvoda koji su certificirani da su u skladu s i da je njihova proizvodnja odobrena na temelju propisa za dopuštenu uporabu certifikacijskog žiga HALLOUMI. Usto, relevantna javnost u tim ranijim presudama Općeg suda bila je različita od relevantne javnosti u ovom predmetu.

Kao drugo, Opći sud pogrešno je smatrao da je ranijem nacionalnom žigu – u ovom slučaju nacionalnom certifikacijskom žigu – u potpunosti nedostajao razlikovni karakter za razlikovanje robe koja je certificirana od one koja to nije; pogrešno smatrao da je žig opisan i generički; pogrešno zanemario nacionalnu zaštitu nacionalnog žiga; i pogrešno doveo u pitanje valjanost tog žiga u postupku povodom prigovora pred EUIPO-om.

Kao treće, Opći sud pogriješio je prilikom usporedbe žigova i ocjene vjerojatnosti dovođenja u zabludu. Pogrešno je pristupio tim pitanjima kao da je raniji žig bio žig koji naznačuje podrijetlo, a ne certifikacijski žig. Propustio je dati ranijem žigu bilo kakvu razlikovnost kao certifikacijskog žiga, tj. da razlikuje robu koja je zapravo poštovala standarde certifikacijskog žiga i koju su zapravo proizveli proizvođači kojima je odobrenje dao nositelj certifikacijskog žiga. Također je propustio uzeti u obzir kako se certifikacijski žigovi uobičajeno rabe (tj. bez iznimke zajedno s razlikovnim nazivom, žigom ili logom). Propustio je uzeti u obzir značenje i važnost spornog žiga EU-a, osobito ne razmotrivši je li element „HALLOUMI” imao neovisni razlikovni karakter u kasnijem žigu kao znak koji upućuje na to da je, protivno činjenicama, roba obuhvaćena spornim žigom EU-a bila certificirana.

Kao četvrto, Opći sud propustio je uzeti u obzir nacionalne odredbe i sudsku praksu u pogledu dosega i učinka nacionalnih certifikacijskih žigova. Uvjeti i pravila iz zakona država članica o certifikacijskim žigovima nisu bili usklađeni direktivama o žigovima 89/1041 ili 2008/952 , ali Uredba o žigu Europske unije ipak predviđa da takvi nacionalni žigovi mogu biti osnova ranijih prava koja sprečavaju registraciju žigova EU-a. Takva prava trebala bi se razmatrati s obzirom na nacionalnu sudsku praksu i nacionalne odredbe, po analogiji s različitim nacionalnim pravima na temelju članka 8. stavka 4. Uredbe o žigu Europske unije (koja prava također nisu usklađena i znatno se razlikuju među državama članicama s obzirom na svoju narav, doseg ili učinak).

____________

1 Prva direktiva Vijeća 89/104/EEZ od 21. prosinca 1988. o usklađivanju zakonodavstava država članica o žigovima (SL 1989., L 40, str. 1)

2 Direktiva 2008/95/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 22. listopada 2008. o usklađivanju zakonodavstava država članica o žigovima (SL 2008., L 299, str. 25.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 17., svezak 2., str. 149.)