Language of document :

Zahtjev za prethodnu odluku koji je 10. prosinca 2018. uputio Verwaltungsgericht Halle (Njemačka) – TK protiv Land Sachsen-Anhalt

(predmet C-773/18)

Jezik postupka: njemački

Sud koji je uputio zahtjev

Verwaltungsgericht Halle

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: TK

Tuženik: Land Sachsen-Anhalt

Prethodna pitanja

1.    Je li naknadno postotno povećanje u okviru sustava plaća kojim se diskriminira na temelju dobi nova diskriminacija ako je postotak povećanja jednak za sve stupnjeve nekog platnog razreda i stoga se mijenja apsolutna, ali ne relativna razlika između diskriminiranih i nediskriminiranih?

2.    U slučaju pozitivnog odgovora na prvo pitanje, je li opravdano takvo postotno povećanje za sve dobne stupnjeve ako se povećanje zasniva na tome da je prvotna plaća niža od minimuma propisanog Ustavom države članice?

3.    Protivi li se pravu Unije, osobito članku 9. Direktive 2000/78/EZ1 odredba kojom pravo na naknadu štete za plaću kojom se diskriminira na temelju dobi prestaje nakon dva mjeseca, ako

–    rok počinje objavom presude od 8. rujna 2011., C-297/10 i C-298/10, ECLI:EU:C:2011:560 (Hennigs i Mai), iako se na dotičnu osobu ne primjenjuje Bundesangestelltentarifvertrag (Savezni kolektivni ugovor za zaposlenike u javnoj službi), nego njegova osobna situacija odgovara situaciji iz presude od 9. rujna 2015., C-20/13, ECLI:EU:C:2015:561 (Unland),

–    za prethodno navedenu presudu dotični službenici i suci (radnici) mogu saznati samo iz općih javnih izvora,

–    su poslodavci zanijekali prenosivost na službenike nakon donošenja prethodno navedene presude i pritom osporili postojanje diskriminacije na temelju dobi, a to pravno mišljenje barem dijelom priopćeno je i prema vani,

–    se sudskom praksom prvostupanjskih upravnih sudova unutar navedenog roka i nakon njega do objave presude od 19. lipnja 2014., C-501/12 do C-506/12, C-540/12 i C-541/12, ECLI:EU:C:2014:2005 (Specht) većinom nijekalo postojanje diskriminacije na temelju dobi,

–    sudska praksa viših sudova nije postojala u tom roku i prva odluka viših sudova donesena je tek nakon donošenja presude Specht,

–    se u radnom odnosu službenika ili sudaca prekluzivni rokovi primjenjuju samo za naknadu posebnih troškova i takvi rokovi nisu kraći od šest mjeseci,

–    prava na plaću podliježu trogodišnjem zastarnom roku koji počinje istekom godine u kojoj je zahtjev dospio i ovlaštenik zna za svoje pravo ili bi morao znati, a u suprotnom teče zastarni rok od deset godina,

–    nacionalna prava na plaću koja nisu određena zakonom, treba istaknuti pravodobno, to jest unutar proračunske godine za koju se zahtijevaju?

4.    Utječe li na odgovor na treće pitanje ako je pravna situacija nejasna ili zamršena?

5.    Je li za početak prekluzivnog roka dovoljno ako krug osoba koje su diskriminirane zna za različito postupanje ili mora biti poznat i razlog za nejednako postupanje, odnosno kriterij razlikovanja?

____________

1 Direktiva Vijeća 2000/78/EZ od 27. studenoga 2000. o uspostavi općeg okvira za jednako postupanje pri zapošljavanju i obavljanju zanimanja, SL 2000., L 303, str. 16. (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 5., svezak 1., str. 69.)