PRESUDA OPĆEG SUDA (šesto vijeće)
25. studenoga 2014.(*)
„Žig Zajednice – Postupak za proglašenje žiga ništavim – Trodimenzionalni žig Zajednice – Kocka s plohama rešetkaste strukture – Apsolutni razlozi za odbijanje – Članak 76. stavak 1. prva rečenica Uredbe (EZ) br. 207/2009 – Utvrđenje da nije riječ o znaku koji se sastoji isključivo od oblika proizvoda potrebnog za postizanje nekog tehničkog rezultata – Članak 7. stavak 1. točka (e) podtočka ii. Uredbe br. 40/94 (sada članak 7. stavak 1. točka (e) podtočka ii. Uredbe br. 207/2009) – Utvrđenje da nije riječ o znaku koji se sastoji isključivo od oblika koji proizlazi iz same vrste proizvoda – Članak 7. stavak 1. točka (e) podtočka i. Uredbe br. 40/94 (sada članak 7. stavak 1. točka (e) podtočka i. Uredbe br. 207/2009) – Utvrđenje da nije riječ o znaku koji se sastoji isključivo od oblika koji proizvodima daje bitnu vrijednost – Članak 7. stavak 1. točka (e) podtočka iii. Uredbe br. 40/94 (sada članak 7. stavak 1. točka (e) podtočka iii. Uredbe br. 207/2009)– Razlikovni karakter – Članak 7. stavak 1. točka (b) Uredbe br. 40/94 (sada članak 7. stavak 1. točka (b) Uredbe br. 207/2009) – Utvrđenje o nepostojanju opisnog karaktera – Članak 7. stavak 1. točka (c) Uredbe br. 40/94 (sada članak 7. stavak 1. točka (c) Uredbe br. 207/2009) – Razlikovni karakter stečen uporabom – Članak 7. stavak 3. Uredbe br. 40/94 (sada članak 7. stavak 3. Uredbe br. 207/2009) – Obveza obrazlaganja – Članak 75. prva rečenica Uredbe br. 207/2009“
U predmetu T‑450/09,
Simba Toys GmbH & Co. KG, sa sjedištem u Fürthu (Njemačka), koji zastupa O. Ruhl, odvjetnik,
tužitelj,
protiv
Ureda za usklađivanje na unutarnjem tržištu (žigovi i dizajni) (OHIM), koji zastupa D. Botis, u svojstvu agenta,
tuženik,
a druga stranka u postupku pred žalbenim vijećem OHIM‑a, intervenijent pred Općim sudom, jest
Seven Towns Ltd, sa sjedištem u Londonu (Ujedinjena Kraljevina), koji su zastupali M. Edenborough, QC, i B. Cookson, solicitor, a zatim K. Szamosi i M. Borbás, odvjetnici,
povodom tužbe podnesene protiv odluke drugog žalbenog vijeća OHIM‑a od 1. rujna 2009. (predmet R 1526/2008‑2), koja se odnosi na postupak za proglašenje žiga ništavim između društava Simba Toys GmbH & Co. KG i Seven Towns Ltd,
OPĆI SUD (šesto vijeće),
u sastavu: S. Frimodt Nielsen, predsjednik, F. Dehousse i A. M. Collins (izvjestitelj), suci,
tajnik: J. Weychert, administratorica,
uzimajući u obzir tužbu podnesenu tajništvu Općeg suda 6. studenoga 2009.,
uzimajući u obzir rješenja o prekidu postupka od 10. ožujka i 9. srpnja 2009.,
uzimajući u obzir nastavak postupka,
uzimajući u obzir odgovor na tužbu OHIM‑a podnesen tajništvu Općeg suda 30. studenoga 2010.,
uzimajući u obzir odgovor na tužbu intervenijenta podnesen tajništvu Općeg suda 24. studenoga 2010.,
uzimajući u obzir repliku podnesenu tajništvu Općeg suda 4. ožujka 2011.,
uzimajući u obzir odgovor na repliku OHIM‑a podnesen tajništvu Općeg suda 25. svibnja 2011.,
uzimajući u obzir odgovor na repliku intervenijenta podnesen tajništvu Općeg suda 23. svibnja 2011.,
uzimajući u obzir izmijenjeni sastav vijećâ Općeg suda,
nakon rasprave održane 5. prosinca 2013.,
donosi sljedeću
Presudu
Okolnosti spora
1 Intervenijent, Seven Towns Ltd, podnio je 1. travnja 1996. Uredu za usklađivanje na unutarnjem tržištu (žigovi i dizajni) (OHIM) prijavu za registraciju žiga Zajednice na temelju Uredbe Vijeća (EZ) br. 40/94 od 20. prosinca 1993. o žigu Zajednice (SL 1994, L 11, str. 1.), kako je izmijenjena (zamijenjena Uredbom Vijeća (EZ) br. 207/2009 od 26. veljače 2009. o žigu Zajednice (SL L 78, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku poglavlje 17., svezak 1., str. 226.)).
2 Žig za koji je zatražena registracija trodimenzionalni je znak koji izgleda kako slijedi:
3 Proizvodi za koje je zatražena registracija pripadaju razredu 28. Nicanskog sporazuma o međunarodnoj klasifikaciji proizvoda i usluga radi registracije žigova od 15. lipnja 1957., kako je revidiran i izmijenjen, a odgovaraju sljedećem opisu: „Trodimenzionalne slagalice“.
4 Predmetni žig registriran je 6. travnja 1999. kao žig Zajednice pod brojem 162784. Registracija je obnovljena 10. studenoga 2006.
5 Tužitelj Simba Toys GmbH & Co. KG podnio je 15. studenoga 2006. zahtjev za proglašenje osporavanog žiga ništavim na temelju članka 51. stavka 1. točke (a) Uredbe br. 40/94 (sada članak 52. stavak 1. točka (a) Uredbe br. 207/2009) u vezi s člankom 7. stavkom 1. točkama (a) do (c) i (e) navedene uredbe (sada članak 7. stavak 1. točke (a) do (c) i (e) Uredbe br. 207/2009).
6 Odlukom od 14. listopada 2008., odjel za poništaje u cijelosti je odbio zahtjev za proglašenje žiga ništavim (u daljnjem tekstu: odluka od 14. listopada 2008.).
7 Tužitelj je 23. listopada 2008. protiv te odluke uložio žalbu OHIM‑u na temelju članaka 57. do 62. Uredbe br. 40/94 (sada članci 58. do 64. Uredbe br. 207/2009). U prilog toj žalbi tužitelj se pozivao na povredu članka 7. stavka 1. točaka (a) do (c) i (e) navedene uredbe.
8 Odlukom od 1. rujna 2009. (u daljnjem tekstu: pobijana odluka), drugo žalbeno vijeće OHIM‑a potvrdilo je odluku od 14. listopada 2008. i odbilo žalbu.
9 Kada je riječ o žalbenom razlogu koji se temeljio na povredi članka 7. stavka 1. točke (a) Uredbe br. 40/94, žalbeno vijeće smatralo ga je neutemeljenim jer je, s jedne strane, osporavani žig imao adekvatan grafički prikaz i, s druge strane, „[nije bilo] nikakvog očitog razloga zašto oblik kocke s rešetkastom strukturom ne bi teoretski mogao biti prikladan za razlikovanje proizvoda i usluga jednog poduzetnika od proizvoda i usluga drugog poduzetnika“ (t. 16. pobijane odluke).
10 Što se tiče žalbenog razloga koji se temeljio na povredi članka 7. stavka 1. točke (b) Uredbe br. 40/94, žalbeno vijeće odbilo ga je nakon što je utvrdilo da se osporavani žig u znatnoj mjeri razlikuje od poslovne prakse u tom sektoru. S jedne strane, to je vijeće istaknulo da tužitelj nije podnio nijedan uvjerljiv dokaz koji bi pokazao da je „oblik kocke s rešetkastom strukturom ,standard’ u posebnom segmentu trodimenzionalnih slagalica“. Postojanje neke slagalice, to jest kocke Soma koja je slična kocki obuhvaćenoj osporavanim žigom, nije dovoljan dokaz da se taj žig poklapa sa sektorskim standardom (t. 20. pobijane odluke). S druge strane, vijeće je smatralo da osporavani žig ima značajke koje su dovoljne kako bi se smatralo da sam po sebi ima razlikovni karakter u odnosu na dotične proizvode (t. 21. pobijane odluke).
11 Kada je riječ o žalbenom razlogu koji se temeljio na povredi članka 7. stavka 1. točke (c) Uredbe br. 40/94, žalbeno vijeće ocijenilo ga je neosnovanim jer, osim u slučaju prethodnog znanja potrošača, osporavani žig ne sliči trodimenzionalnoj slagalici niti na nju podsjeća (t. 23. pobijane odluke).
12 Na kraju, žalbeno vijeće odbilo je žalbeni razlog koji se temeljio na povredi članka 7. stavka 1. točke (e) Uredbe br. 40/94. Kao prvo, to je vijeće smatralo da registracija osporavanog žiga nije protivna članku 7. stavku 1. točki (e) podtočki ii. Uredbe br. 40/94 (sada članak 7. stavak 1. točka (e) podtočka ii. Uredbe br. 207/2009), nakon što je u biti istaknulo da „oblik kocke s rešetkastom strukturom“ ne daje nikakvu naznaku glede njegove primjene niti glede postojanja ikakve primjene i da nije moguće zaključiti da taj oblik može „ostvariti ikakvu prednost ili tehnički učinak u sektoru trodimenzionalnih slagalica“ (t. 28. pobijane odluke). Kao drugo, žalbeno vijeće izjavilo je da, „s obzirom na to da predmetni oblik nema očiti oblik slagalice i da su primjene i pokreti koji se s njime mogu napraviti očito prikriveni, on ne proizlazi iz same vrste proizvoda“ (t. 29. pobijane odluke). Slijedom toga, vijeće zaključuje da u konkretnom slučaju nije moguće primijeniti članak. 7. stavak 1. točku (e) podstavak ii. Uredbe br. 40/94 (sada članak 7. stavak 1. točka (e) podstavak ii. Uredbe br. 207/2009). Kao treće, žalbeno vijeće ocijenilo je da se u slučaju obične „kocke s rešetkastom strukturom poput one koja je nacrtana na prikazu osporavanog žiga ne može smatrati da ima oblik koji proizvodima daje bitnu vrijednost“ te se u konkretnom slučaju ne može primijeniti ni članak. 7. stavak 1. točka (e) podstavak iii. Uredbe br. 40/94 (sada članak 7. stavak 1. točka (e) podtočka iii. Uredbe br. 207/2009) (t. 30. pobijane odluke).
Zahtjevi stranaka
13 Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:
– poništi pobijanu odluku;
– OHIM‑u i intervenijentu naloži snošenje troškova žalbenog postupka i postupka pred Općim sudom.
14 OHIM i intervenijent od Općeg suda zahtijevaju da:
– odbije tužbu;
– naloži tužitelju snošenje troškova.
Pravo
15 U prilog osnovanosti svoje tužbe tužitelj ističe osam tužbenih razloga. Prvi tužbeni razlog temelji se na povredi članka 76. stavka 1. prve rečenice Uredbe br. 207/2009. Drugi tužbeni razlog temelji se na povredi članka 7. stavka 1. točke (e) podtočke ii. Uredbe br. 40/94. Treći tužbeni razlog temelji se na povredi članka 7. stavka 1. točke (e) podtočke i. Uredbe br. 40/94. Četvrti tužbeni razlog temelji se na povredi članka 7. stavka 1. točke (e) podtočke iii. Uredbe br. 40/94. Peti tužbeni razlog temelji se na povredi članka 7. stavka 1. točke (b) Uredbe br. 40/94. Šesti tužbeni razlog temelji se na povredi članka 7. stavka 1. točke (c) Uredbe br. 40/94. Sedmi tužbeni razlog temelji se na povredi članka 7. stavka 3. Uredbe br. 40/94 (sada članak 7. stavak 3. Uredbe br. 207/2009). Osmi tužbeni razlog temelji se na povredi članka 75. prve rečenice Uredbe br. 207/2009.
Prvi tužbeni razlog, koji se temelji na povredi članka 76. stavka 1. prve rečenice Uredbe br. 207/2009
16 Članak 76. stavak 1. Uredbe br. 207/2009 glasi:
„U postupcima koji se pred njim vode, Ured po službenoj dužnosti ispituje činjenice; međutim u postupcima koji se odnose na relativne razloge za odbijanje registracije, Ured to ispitivanje ograničava na činjenice, dokaze i argumente te zahtjeve što su ih podnijele stranke.“
17 Prvi tužbeni razlog koji je tužitelj istaknuo temelji se na povredi prve rečenice navedene odredbe i podijeljen je na pet dijelova. Na prvome mjestu, tužitelj tvrdi da žalbeno vijeće nije „potpuno utvrdilo značajke [osporavanog] žiga“. Točnije, žalbeno je vijeće, prema njegovu shvaćanju, propustilo uzeti u obzir da su na prikazima tog žiga „jasno“ vidljive praznine na krajevima „crnih linija“ koje se nalaze na svakoj plohi dotične kocke, što „jasno“ upućuje na to da te linije nemaju za cilj prikazati „crni kavez“, nego uzajamno razdvojiti „pojedinačne manje dijelove kocke“. Na drugome mjestu, tužitelj prigovara da žalbeno vijeće nije vodilo računa o činjenici da se slagalica po svojoj naravi sastoji od pojedinačnih dijelova. Navodi da će u konkretnom slučaju, s obzirom na to da je slagalica igra koja se sastoji od pomicanja tih dijelova „tako da se postigne konačni, unaprijed utvrđeni raspored“, prosječni potrošač i trgovac navedene crne linije uvijek doživjeti kao da im je svrha podijeliti dotičnu kocku na pojedinačne dijelove koji se „na ovaj ili onaj način“ mogu pomicati. Na trećemu mjestu, tužitelj predbacuje žalbenom vijeću da nije uzelo u obzir činjenicu da je oblik kocke „s dimenzijama 3 x 3 x 3“ potreban za postizanje tehničkog rezultata, i to trodimenzionalne slagalice s dijelovima koji se mogu okretati, određenom razinom zahtjevnosti i određenim ergonomskim značajkama, kako je to pred odjelom za poništaje objasnio u svojem očitovanju od 2. svibnja 2007. Na četvrtome mjestu, tužitelj navodi da je žalbeno vijeće pogreškom propustilo voditi računa o činjenici da gore navedene crne linije imaju tehničku funkciju, kako je objasnio i u svojem očitovanju od 27. kolovoza 2007. pred odjelom za poništaje. Na petome mjestu, tužitelj smatra da je žalbeno vijeće pogrešno zaključilo da kocka Soma nije dio relevantnog sektora. Ističe, međutim, da su s tim u vezi i on i intervenijent podnijeli dokaze tijekom postupka pred OHIM‑om.
18 OHIM smatra da prvi tužbeni razlog treba odbiti kao očito neosnovan.
19 Na prvome mjestu, treba istaknuti da prvim tužbenim razlogom koji se temelji na povredi postupovne odredbe tužitelj prije ide za tim da dovede u pitanje osnovanost ocjene žalbenog vijeća u pogledu određenih činjenica i određenih argumenata, a ne da tom vijeću predbaci da je prije donošenja pobijane odluke propustilo uzeti u obzir te činjenice i argumente. Međutim, pitanje je li žalbeno vijeće pravilno ocijenilo određene činjenice, argumente ili dokaze ulazi u područje ispitivanja zakonitosti merituma pobijane odluke, a ne u područje pravilnosti postupka koji je doveo do odluke.
20 Na drugome mjestu, nameće se zaključak da je taj tužbeni razlog u svakom slučaju dijelom činjenično netočan i dijelom polazi od pogrešnog tumačenja pobijane odluke.
21 Naime, kao prvo, iz pobijane odluke (vidjeti posebno t. 16., 21. i 28. pobijane odluke) proizlazi da je žalbeno vijeće detaljno ispitalo grafičke prikaze osporavanog žiga, uključujući i debele, crne linije koje su ondje vidljive i koje unutarnji dio svih ploha kocke o kojoj je riječ dijele na manje kvadrate (u daljnjem tekstu: crne linije). Nadalje, valja istaknuti ne samo da su praznine na krajevima crnih linija predmetne kocke jedva vidljive nego i to da činjenica da se one ondje nalaze u svakom slučaju nikako ne isključuje mogućnost da se osporavani žig doživi kao prikaz „crnog kaveza“, kako je žalbeno vijeće pravilno zaključilo u točki 21. pobijane odluke.
22 Kao drugo, valja utvrditi da u pobijanoj odluci ništa ne upućuje na to da žalbeno vijeće nije uzelo u obzir činjenicu da slagalica po svojoj naravi sadrži pojedinačne dijelove. S tim u vezi, tužitelj nije u pravu kada žalbenom vijeću predbacuje što je prilikom razmatranja o pitanju može li se smatrati da u odnosu na dotične proizvode osporavani žig sam po sebi ima razlikovni karakter u točki 21. pobijane odluke istaknulo da predmetna kocka nema „nikakve očite značajke koje upućuju na to da je se može okretati ili prerasporediti“. Štoviše, protivno tužiteljevim navodima, činjenica da slagalica po svojoj naravi sadrži pojedinačne dijelove ne podrazumijeva nužno da se ti dijelovi mogu okretati. U konkretnom slučaju objektivni promatrač ne bi nužno stekao dojam da crne linije – čak ako bi i primijetio praznine na krajevima tih linija − imaju funkciju podjele predmetne kocke na pojedinačne dijelove koji se „na ovaj ili onaj način“ mogu pomicati. Devet kvadrata koji se nalaze na svakoj plohi predmetne kocke također bi moglo biti namijenjeno za otiskivanje, primjerice, slova, brojki, boja ili crteža, a da se pritom sami ti kvadrati ili drugi dijelovi te kocke ne mogu micati. Tužiteljev navod temelji se zapravo na pogrešnoj premisi prema kojoj postoji nužna veza između navodne mogućnosti okretanja određenih dijelova predmetne kocke i prisutnosti crnih linija na plohama te kocke, kako će se pobliže objasniti u točki 54. dolje.
23 Kao treće, što se tiče trećeg i četvrtog dijela ovog tužbenog razloga, valja istaknuti da iz pobijane odluke proizlazi da je žalbeno vijeće iscrpno razmotrilo sve argumente i dokaze koje su tijekom upravnog postupka podnijele različite stranke (vidjeti posebno t. 3. do 11., 16., 20., 21. i 28. do 30. pobijane odluke). Štoviše, žalbeno vijeće potpuno je vodilo računa o tužiteljevim argumentima prema kojima je, s jedne strane, predmetni oblik potreban za postizanje nekog tehničkog rezultata i, s druge strane, crne linije imaju tehničku funkciju (vidjeti t. 10., 28. i 29. pobijane odluke).
24 Kao četvrto, protivno tužiteljevim navodima, u vezi s točkom 20. pobijane odluke valja utvrditi da žalbeno vijeće nije isključilo mogućnost da je kocka Soma dio predmetnog sektora. U toj točki žalbeno vijeće samo je izrazilo stav prema kojem činjenica postojanja neke slagalice poput navedene kocke koja je slična kocki obuhvaćenoj osporavanim žigom nije dovoljan dokaz da taj žig odgovara sektorskom standardu (vidjeti t. 106. dolje).
25 Na trećemu mjestu, valja utvrditi da u okviru postupka za proglašenje žiga ništavim, čak i kada se, kao u ovom predmetu, odnosi na apsolutne razloge ništavosti, žalbeno vijeće nije dužno utvrđivati činjenice po službenoj dužnosti (presuda od 13. rujna 2013., Fürstlich Castell’sches Domänenamt/OHIM – Castel Frères (CASTEL), T‑320/10, Zb. (ulomci), EU:T:2013:424, žalbeni postupak u tijeku, t. 25. do 29.). Dakako, žalbenom vijeću pritom se ne može onemogućiti da, ako ocijeni da je to potrebno, po službenoj dužnosti uzme u obzir bilo koju činjenicu relevantnu za svoju analizu. Međutim, iz spisa predmeta ne proizlazi da je u konkretnom slučaju to bilo potrebno.
26 Iz prethodnih razmatranja proizlazi da prvi tužbeni razlog, koji se temelji na povredi članka 76. stavka 1. prve rečenice Uredbe br. 207/2009, treba odbiti kao neosnovan.
Drugi tužbeni razlog, koji se temelji na povredi članka 7. stavka 1. točke (e) podtočke ii. Uredbe br. 40/94
27 Drugi tužbeni razlog koji tužitelj ističe temelji se na povredi članka 7. stavka 1. točke (e) podtočke ii. Uredbe br. 40/94 i podijeljen je na osam dijelova. Na prvome mjestu tužitelj tvrdi da je žalbeno vijeće pogrešno propustilo voditi računa o činjenici da se crne linije mogu povezati s tehničkim funkcijama. Na drugome mjestu navodi da je relevantno pitanje mogu li se bitne značajke žiga povezati isključivo s tehničkim rezultatom, a ne imaju li one doista tehničku funkciju. Na trećemu mjestu prigovara da žalbeno vijeće nije uzelo u obzir opći interes koji je u pozadini navedene odredbe. Navodi da bi održavanje registracije osporavanog žiga, naime, dopustilo nositelju da se poziva na taj žig protiv trećih osoba koje žele poslovno iskorištavati trodimenzionalne slagalice s mogućnošću okretanja. Na četvrtome mjestu prigovara da se žalbeno vijeće nije ogradilo od izjave odjela za poništaje u odluci od 14. listopada 2008. prema kojoj bitne značajke predmetnog oblika nemaju tehničku funkciju, tako da registracija tog oblika u svojstvu žiga ne stvara monopol na tehničko rješenje. Na petome mjestu tvrdi da žalbeno vijeće nije uzelo u obzir činjenicu da u predmetima koji su doveli do presude od 18. lipnja 2002., Philips (C‑299/99, Zb., EU:C:2002:377), i presude od 12. studenoga 2008., Lego Juris/OHIM – Mega Brands (crvena Lego kockica) (T‑270/06, Zb., EU:T:2008:483), dotične tehničke funkcije također nisu izravno proizlazile iz prikazâ žigova o kojima je bila riječ. Na šestome mjestu predbacuje žalbenom vijeću da nije vodilo računa o činjenici da ne postoje alternativni oblici koji mogu ispuniti istu tehničku funkciju. Na sedmome mjestu navodi da je žalbeno vijeće zauzelo pogrešan stav prema kojem prikazi osporavanog žiga ne upućuju na posebnu funkciju. Naime, iz prisutnosti praznina na krajevima crnih linija izvodi se zaključak da se pojedinačni dijelovi predmetne kocke mogu okretati. Na osmome mjestu prigovara da žalbeno vijeće nije vodilo računa o tome da su trodimenzionalne slagalice „tog generičkog tipa“ i mogućnost njihova okretanja bile poznate prije prijave osporavanog žiga.
28 OHIM i intervenijent protive se tužiteljevim argumentima i zahtijevaju odbijanje drugog tužbenog razloga.
29 Oblik proizvoda jedan je od znakova koji mogu biti žig. Tako u pogledu žiga Zajednice proizlazi iz članka 4. Uredbe br. 40/94 (sada članak 4. Uredbe br. 207/2009), prema kojem se žig Zajednice može sastojati od bilo kojeg znaka koji se može grafički prikazati, poput riječi, uključujući osobna imena, crteže, slova, brojke, oblike proizvoda ili njihova pakiranja, pod uvjetom da su takvi znakovi prikladni za razlikovanje proizvoda ili usluga jednog poduzetnika od proizvoda ili usluga drugog poduzetnika.
30 Međutim, na temelju članka 7. stavka 1. točke (e) podtočke ii. Uredbe br. 40/94 „neće se registrirati [...] znakovi koji se sastoje isključivo od [...] oblika proizvoda potrebnog za postizanje nekog tehničkog rezultata“.
31 Iz sudske prakse proizlazi da se ta odredba protivi registraciji bilo kojeg oblika koji se u svojim bitnim značajkama sastoji isključivo od oblika proizvoda koji je tehnički kauzalan i dovoljan da bi se postigao željeni tehnički rezultat, čak i ako bi se taj rezultat mogao postići drugim oblicima uz uporabu istog ili drugog tehničkog rješenja (presuda Crvena lego kockica, točka 27. supra, EU:T:2008:483, t. 43.).
32 Nadalje, u skladu s ustaljenom sudskom praksom, svaki od razloga za odbijanje navedenih u članku 7. stavku 1. Uredbe br. 40/94 treba se tumačiti u svjetlu općeg interesa koji se nalazi u pozadini te odredbe. Opći interes u pozadini članka 7. stavka 1. točke (e) podtočke ii. te uredbe jest izbjeći situaciju u kojoj bi žigovno pravo dovelo do zasnivanja monopola u korist nekog poduzetnika u pogledu tehničkih rješenja ili funkcionalnih značajki proizvoda (vidjeti presudu od 14. rujna 2010., Lego Juris/OHIM, C‑48/09 P, Zb., EU:C:2010:516, t. 43. i navedenu sudsku praksu).
33 Pravila koja je utvrdio zakonodavac u tom pogledu odražavaju postizanje ravnoteže između dvaju interesa od kojih svaki može pridonijeti ostvarenju zdravog i lojalnog sustava tržišnog natjecanja (presuda Lego Juris/OHIM, točka 32. supra, EU:C:2010:516, t. 44.).
34 S jedne strane, uvođenje zabrane registriranja u svojstvu žiga u članku 7. stavku 1. Uredbe br. 40/94 u odnosu na bilo koji znak koji se sastoji od oblika proizvoda potrebnog za postizanje nekog tehničkog rezultata jamči da se poduzetnici ne mogu koristiti žigovnim pravom kako bi bez vremenskog ograničenja produljili isključiva prava u vezi s tehničkim rješenjima (presuda Lego Juris/OHIM, točka 32. supra, EU:C:2010:516, t. 45.).
35 Naime, kada oblik proizvoda zapravo predstavlja tehničko rješenje koje je razvio proizvođač tog proizvoda i koje je na njegov zahtjev patentirano, zaštita tog oblika u svojstvu žiga nakon isteka patenta znatno bi i trajno smanjila mogućnost da se drugi poduzetnici koriste navedenim tehničkim rješenjem. Međutim, u sustavu pravâ intelektualnog vlasništva kako je razvijen u Europskoj uniji tehnička rješenja mogu biti predmet samo zaštite s ograničenim trajanjem tako da se njima potom mogu koristiti svi gospodarski subjekti (presuda Lego Juris/OHIM, točka 32. supra, EU:C:2010:516, t. 46.).
36 Osim toga, registracija isključivo funkcionalnog oblika proizvoda kao žiga može omogućiti nositelju žiga da drugim poduzetnicima zabrani ne samo uporabu istog oblika nego i uporabu sličnih oblika (vidjeti u tom smislu presudu Lego Juris/OHIM, točka 32. supra, EU:C:2010:516, t. 56.).
37 S druge strane, ograničivši razlog za odbijanje koji se navodi u članku 7. stavku 1. točki (e) podtočki ii. Uredbe br. 40/94 na znakove koji se „isključivo“ sastoje od oblika proizvoda „potrebnog“ za postizanje nekog tehničkog rezultata, zakonodavac je opravdano smatrao da je bilo koji oblik proizvoda u određenoj mjeri funkcionalan pa bi stoga bilo neprimjereno odbiti registraciju nekog oblika proizvoda u svojstvu žiga samo zato što taj oblik ima funkcionalne značajke. Izrazima „isključivo“ i „potrebno“ navedena odredba osigurava da se registracija odbije samo u pogledu onih oblika proizvoda koji predstavljaju tehničko rješenje čija bi registracija u svojstvu žiga drugim poduzetnicima realno otežavala korištenje tim tehničkim rješenjem (presuda Lego Juris/OHIM, točka 32. supra, EU:C:2010:516, t. 48.).
38 Iz sudske prakse također proizlazi da ispravna primjena članka 7. stavka 1. točke (e) podtočke ii. Uredbe br. 40/94 podrazumijeva da tijelo koje odlučuje o prijavi za registraciju predmetnog trodimenzionalnog znaka kao žiga pravilno utvrdi bitne značajke tog znaka. Pod izrazom „bitne značajke“ treba shvatiti najvažnije elemente znaka (presuda Lego Juris/OHIM, točka 32. supra, EU:C:2010:516, t. 68. i 69.).
39 Utvrđivanje navedenih značajki treba izvršiti u svakom pojedinom slučaju, pri čemu nema nikakve sustavne hijerarhije među različitim vrstama elemenata koje žig može sadržavati. Pri istraživanju bitnih značajki znaka nadležno tijelo svoju odluku može izravno utemeljiti na ukupnom dojmu koji znak stvara ili najprije uzastopno ispitati svaki pojedini sastavni dio tog znaka (vidjeti presudu Lego Juris/OHIM, točka 32. supra, EU:C:2010:516, t. 70. i navedenu sudsku praksu).
40 Štoviše, kako je Sud istaknuo u točki 71. presude Lego Juris/OHIM, točka 32. supra (EU:C:2010:516), utvrđivanje bitnih značajki znaka radi eventualne primjene razloga za odbijanje registracije koji se navodi u članku 7. stavku 1. točki (e) podtočki ii. Uredbe br. 40/94 može se, ovisno o slučaju i posebice s obzirom na stupanj složenosti tog znaka, obaviti običnom vizualnom analizom znaka ili se pak može temeljiti na dubinskom ispitivanju u okviru kojeg se uzimaju u obzir kriteriji relevantni za ocjenu, poput anketa i stručnih mišljenja ili podataka u vezi s pravima intelektualnog vlasništva koja otprije proizlaze u pogledu dotičnih proizvoda.
41 Čim se utvrde bitne značajke znaka, OHIM je nadalje dužan provjeriti odgovaraju li sve te značajke tehničkoj funkciji dotičnog proizvoda. Naime, članak 7. stavak 1. točku (e) podtočku ii. Uredbe br. 40/94 nije moguće primijeniti ako se prijava za registraciju žiga odnosi na oblik proizvoda u kojem nefunkcionalan element, poput ukrasnog ili maštovitog elementa, ima bitnu ulogu. U tom slučaju poduzetnici koji si međusobno konkuriraju lako mogu upotrijebiti alternativne oblike slične funkcionalnosti tako da nema opasnosti od ograničavanja dostupnosti tehničkog rješenja. U tom slučaju, to rješenje konkurenti nositelja žiga mogu bez teškoća uključiti u oblike proizvoda koji nemaju isti nefunkcionalni element poput onoga koji se nalazi u obliku proizvoda navedenog nositelja i koji mu, dakle, nisu ni istovjetni ni slični (presuda Lego Juris/OHIM, točka 32. supra, EU:C:2010:516, t. 72.).
42 Ovaj tužbeni razlog treba razmotriti upravo s obzirom na prethodno navedena načela.
43 Prije svega valja utvrditi bitne značajke osporavanog žiga.
44 U konkretnom slučaju, kako je utvrđeno u točki 28. pobijane odluke, prijava za registraciju osporavanog žiga sadrži grafički prikaz kocke u trima različitim perspektivama s plohama rešetkaste strukture koju tvore rubovi crne boje koji plohu dijele na devet kvadrata istih dimenzija podijeljenih u tablicu tri puta tri. Četiri debele crne linije, to jest crne linije (vidjeti t. 21. gore), od kojih su dvije postavljene vodoravno i dvije okomito, dijele unutrašnjost pojedine plohe navedene kocke na manje kvadrate. Kako se pravilno ističe u točki 21. pobijane odluke, navedeni različiti elementi daju osporavanom žigu izgled „crnog kaveza“.
45 Iz točaka 16., 20., 28. i 30. pobijane odluke proizlazi da je žalbeno vijeće kao bitne značajke osporavanog žiga utvrdilo elemente koje je ocijenilo kao „oblik kocke s rešetkastom strukturom“, to jest s jedne strane sama kocka i s druge strane rešetkasta struktura na svakoj plohi te kocke.
46 Suprotno navodima koje tužitelj iznosi u svojim podnescima, žalbeno vijeće nije, dakle, ograničilo bitne značajke osporavanog žiga na „vodoravne i okomite linije koje pojedinačne dijelove kocke dijele jedne od drugih“. Nadalje, protivno tvrdnjama OHIM‑a i intervenijenta tijekom rasprave kao odgovor na pitanje Općeg suda, činjenica da žig ima više nijansi sive – koja je, uostalom, netočna – nije dodatna bitna značajka navedenog žiga. Naime, osim što prijava za registraciju osporavanog žiga ne spominje nikakvu boju žiga, treba navesti da su plohe predmetne kocke na grafičkim prikazima tog žiga bijele ili crno iscrtkane.
47 Ocjenu žalbenog vijeća koja se spominje u točki 45. gore treba potvrditi, s obzirom na to da iz obične vizualne analize osporavanog žiga jasno proizlazi da su elementi koji se spominju u toj točki najvažniji elementi tog žiga.
48 Zatim valja ocijeniti odgovaraju li sve navedene bitne značajke osporavanog žiga tehničkoj funkciji dotičnih proizvoda.
49 U točki 28. pobijane odluke žalbeno vijeće najprije je naglasilo da se, u skladu s ustaljenom sudskom praksom, „na temelju članka 7. stavka 1. [točke (e) podtočke ii. Uredbe br. 40/94] razlozi ništavosti trodimenzionalnog žiga moraju [...] oslanjati isključivo na ispitivanje prikaza žiga koji je podnesen uz prijavu, a ne na navodnim ili pretpostavljenim, nevidljivim značajkama“. Nadalje, to je vijeće utvrdilo da grafički prikazi osporavanog žiga „ne upućuju na bilo koju posebnu funkciju, čak ako bi se uzelo u obzir proizvode, to jest ,trodimenzionalne slagalice’“. To je vijeće ocijenilo da ne mora voditi računa o „dobro poznatim“ mogućnostima okretanja okomitih i vodoravnih nizova slagalice koja se zove „Rubikova kocka“ i tako „neopravdano i retroaktivno“ istraživati funkcionalnosti u tim prikazima. Prema shvaćanju žalbenog vijeća, oblik kocke s rešetkastom strukturom ne daje nikakvu naznaku u pogledu funkcije tog oblika, pa čak ni u pogledu postojanja bilo kakve funkcije, te je „nemoguće izvesti zaključak da se tim oblikom može postići ikoja prednost ili tehnički učinak u području trodimenzionalnih slagalica“. Isto je vijeće dodalo da je riječ o pravilnom i geometrijskom obliku koji ne sadrži „bilo kakvu naznaku u pogledu slagalice koju predstavlja“.
50 Na prvome mjestu, tužitelj se protivi toj analizi tvrdeći, u okviru prvog, drugog i sedmog dijela ovog tužbenog razloga, da postojanje praznina na krajevima crnih linija jasno upućuje na to da je svrha tih linija međusobno razdvojiti „pojedinačne manje dijelove kocke“ koji se mogu pomicati i pojedinačno okretati. Stoga se navedene linije mogu „dovesti u vezu s tehničkim funkcijama“ u smislu točke 84. presude Philips, točka 27. supra (EU:C:2002:377). Dodaje da iz te presude proizlazi da relevantno pitanje nije imaju li bitne značajke žiga doista tehničku funkciju, nego bi li „tehnički proizvod s određenim tehničkim značajkama imao dotične [bitne] značajke kao posljedicu svojih tehničkih značajki“. Međutim, u konkretnom su slučaju crne linije, prema njegovu mišljenju, posljedica tehničke funkcije, to jest mogućnosti okretanja pojedinačnih dijelova predmetne kocke.
51 S tim u vezi, valja utvrditi da tužitelj istodobno navodi da crne linije imaju tehničku funkciju i da su posljedica takve funkcije. Tijekom rasprave tužitelj je na poseban upit Općeg suda da pojasni tu tezu naveo da, s jedne strane, crne linije imaju funkciju „razdvajanja“ koja je „preduvjet“ pokretljivosti pojedinačnih dijelova predmetne kocke i da, s druge strane, postoji „korelacija“ između dotičnog tehničkog rješenja i crnih linija.
52 S jedne strane, valja odbiti tužiteljev navod prema kojem su crne linije posljedica navodne mogućnosti okretanja pojedinačnih dijelova predmetne kocke.
53 Naime, taj navod prije svega uopće nije relevantan jer za primjenu članka 7. stavka 1. točke (e) podtočke ii. Uredbe br. 40/94 treba utvrditi da bitne značajke predmetnog žiga same ispunjavaju tehničku funkciju predmetnog proizvoda i da su odabrane kako bi ispunjavale tu funkciju, a ne da su rezultat te funkcije. Kako OHIM pravilno navodi, iz točaka 79. i 80. presude Philips, točka 27. supra (EU:C:2002:377), proizlazi da tvrdnju Suda u točki 84. iste presude, prema kojoj se znak koji se sastoji isključivo od oblika proizvoda ne može registrirati ako se dokaže da se bitne funkcionalne značajke tog oblika mogu pripisati isključivo tehničkom rezultatu, treba shvatiti upravo u tom smislu. Isto shvaćanje potvrđuje tumačenje članka 7. stavka 1. točke (e) podtočke ii. Uredbe br. 40/94 koje je Opći sud dao u točki 43. presude Crvena lego kockica, točka 27. supra (EU:T:2008:483, vidjeti t. 31. gore), prema kojem se razlog za odbijanje propisan tom odredbom primjenjuje samo ako je oblik proizvoda „tehnički kauzalan i dovoljan za postizanje željenog tehničkog rezultata“, a koje je Sud potvrdio u točkama 50. do 58. presude Lego Juris/OHIM, točka 32. supra (EU:C:2010:516).
54 Nadalje, navedena izjava u svakom je slučaju neosnovana. Naime, kako je intervenijent istaknuo u svojim podnescima i tijekom rasprave, svakako je moguće da kocka s plohama ili drugim dijelovima koji se mogu okretati nema vidljivih crta razdvajanja. Stoga nema nužne veze između, s jedne strane, eventualne mogućnosti okretanja ili pak bilo koje druge mogućnosti pomicanja određenih dijelova predmetne kocke i, s druge strane, prisutnosti debelih, crnih linija na plohama navedene kocke ili a fortiori rešetkaste strukture poput one koja se nalazi na grafičkim prikazima osporavanog žiga.
55 Konačno, treba podsjetiti na to da je osporavani žig registriran općenito za „trodimenzionalne slagalice“, i to bez ograničavanja na slagalice s mogućnošću okretanja koje su samo posebna vrsta od nekoliko drugih vrsta slagalica. Štoviše, treba istaknuti da intervenijent prijavi za registraciju nije priložio opis u kojem se navodi da konkretni oblik ima takvu mogućnost, što je potvrdio i u odgovoru na pitanje Općeg suda tijekom rasprave.
56 S druge strane, također treba odbiti tužiteljev navod prema kojem crne linije imaju tehničku funkciju, i to da u konkretnom slučaju međusobno razdvajaju pojedinačne dijelove kocke koji se mogu pomicati i pojedinačno okretati.
57 Naime, taj navod temelji se na pogrešnoj pretpostavci da se predmetna kocka nužno doživljava kao da sadrži dijelove koji se mogu na taj način pomicati (vidjeti t. 22. gore). Čak ako bi se prihvatilo da bi objektivan promatrač na temelju grafičkih prikaza osporavanog žiga mogao zaključiti da crne linije služe međusobnom razdvajanju pokretljivih dijelova, on ne bi mogao točno razaznati je li zamišljeno da ih se, primjerice, okreće ili rastavi kako bi ih se ponovno složilo ili pak kako bi se omogućilo pretvaranje kocke u neki drugi oblik.
58 Tužiteljeva argumentacija, kako proizlazi iz njegovih podnesaka, zapravo se temelji na poznavanju mogućnosti okretanja okomitih i vodoravnih nizova Rubikove kocke. Međutim, jasno je da takva mogućnost ne može proizići iz crnih linija kao takvih niti općenito iz rešetkaste strukture koja se nalazi na svakoj plohi predmetne kocke, nego prije iz unutarnjeg mehanizma kocke koji nije vidljiv na grafičkim prikazima osporavanog žiga i ne može biti bitna značajka tog žiga, što, uostalom, među strankama nije sporno.
59 S tim u vezi, ne može se prigovoriti žalbenom vijeću da u svoju analizu funkcionalnosti bitnih značajki osporavanog žiga nije uključilo taj nevidljivi element. Naime, premda se žalbenom vijeću ne može zabraniti primjena dedukcije za potrebe te analize, ta dedukcija mora se provoditi što je moguće objektivnije polazeći od predmetnog oblika, onako kako je grafički prikazan, i ne smije biti posve spekulativna, nego dovoljno sigurna. Međutim, izvoditi zaključak o postojanju unutarnjeg mehanizma za okretanje na temelju grafičkih prikaza osporavanog žiga u konkretnom slučaju ne bi bilo u skladu s tim zahtjevima.
60 U biti, kako je žalbeno vijeće pravilno istaknulo u točki 28. pobijane odluke, crne linije i općenito rešetkasta struktura koja se nalazi na svakoj plohi predmetne kocke nemaju nikakvu tehničku funkciju niti upućuju na njezino postojanje. Dakako, premda rešetkasta struktura tvori ukrasni i maštoviti element koji ima važnu ulogu u predmetnom obliku kao oznaka podrijetla (vidjeti t. 110. dolje), ona također ima za učinak vizualnu podjelu svake plohe navedene kocke na devet kvadratnih dijelova istih dimenzija. Međutim, to ne može biti tehnička funkcija u pravom smislu riječi sukladno relevantnoj sudskoj praksi. U tom pogledu valja podsjetiti da namjera zakonodavca nije bila odbijanje registracije oblika proizvoda kao žiga samo na temelju toga što taj oblik ima funkcionalne značajke, s obzirom na to da je svaki oblik proizvoda u određenoj mjeri funkcionalan (vidjeti t. 37. gore).
61 Što se tiče druge bitne značajke osporavanog žiga, u konkretnom slučaju same činjenice da je riječ o kocki, ne treba utvrđivati odgovara li kocka tehničkoj funkciji predmetnog proizvoda jer, kako proizlazi iz prethodnih izlaganja, to u svakom slučaju nije riječ u pogledu bitne značajke rešetkaste strukture. S tim u vezi, treba podsjetiti da se razlog za odbijanje propisan člankom 7. stavkom 1. točkom (e) podtočkom ii. Uredbe br. 40/94 primjenjuje samo ako su sve bitne značajke znaka funkcionalne. Registracija nekog znaka kao žiga ne može se odbiti na temelju te odredbe ako ključni dio konkretnog oblika proizvoda nije funkcionalan (vidjeti u tom smislu presudu Lego Juris/OHIM, točka 32. supra, EU:C:2010:516, t. 52.).
62 Na temelju prethodnih razmatranja proizlazi da prvi, drugi i sedmi dio drugog tužbenog razloga nisu osnovani.
63 Na drugome mjestu, treći dio ovog tužbenog razloga, koji se temelji na nepoštovanju općeg interesa koji se nalazi u pozadini članka 7. stavka 1. točke (e) podtočke ii. Uredbe br. 40/94, također treba odbiti kao neosnovan.
64 Naime, protivno tužiteljevim navodima, nositelj osporavanog žiga ne može se na njega pozivati kako bi trećima zabranio stavljanje na tržište trodimenzionalnih slagalica s mogućnošću okretanja. Naime, kako proizlazi iz prethodnih izlaganja, registracija tog žiga nema za učinak zaštitu mogućnosti okretanja koju bi predmetni oblik imao, nego isključivo zaštitu oblika kocke s plohama rešetkaste strukture koja mu daje izgled „crnog kaveza“. Navedeni žig posebno ne može spriječiti treće da stavljaju na tržište trodimenzionalne slagalice drukčijeg oblika od kocke ili koje imaju oblik kocke s plohama koje nemaju rešetkastu strukturu sličnu onoj koja se nalazi na osporavanom žigu ili bilo koji drugi sličan uzorak, i to bez obzira na to uključuju li te slagalice mogućnost okretanja ili ne. S tim u vezi, valja istaknuti da iz spisa predmeta proizlazi da je na dan podnošenja prijave za registraciju žiga na tržištu već postojao određeni broj trodimenzionalnih slagalica s mogućnošću okretanja, a koje imaju oblik drukčiji od kocke i/ili koje imaju uzorke različite od rešetkaste strukture.
65 Na trećemu mjestu, u vezi s četvrtim dijelom drugog tužbenog razloga, tužitelj prigovara činjenici da se žalbeno vijeće nije ogradilo od izjave u točki 28. odluke od 14. listopada 2008.:
„Bitne značajke predmetnog oblika nemaju tehničku funkciju te činjenica registracije tog oblika u svojstvu žiga ne stvara monopol na tehničko rješenje. Slijedom toga, to ne sprječava tržišne takmace da stavljaju na tržište mehaničke slagalice koje uključuju mogućnost pomicanja ili okretanja sastavnih dijelova. Osporavani [žig] također ne ograničava odabir tržišnih takmaca u pogledu ostvarenja takve tehničke funkcije u vlastitim proizvodima.“
66 Prema tužiteljevu shvaćanju, ta se argumentacija temelji na ideji prema kojoj se žig ne bi mogao proglasiti ništavim jer se „tužbe zbog povrede žiga ne bi mogle podnijeti protiv proizvoda trećih osoba koji su istovjetni ili slični tom žigu ako [ti] proizvodi imaju tehničku funkciju (to jest ako se mogu okretati)“. Ta argumentacija temelji se na članku 12. točki (b) Uredbe br. 40/94 (sada članak 12. točka (b) Uredbe br. 207/2009). Međutim, u skladu sa sudskom praksom, ta odredba ne može imati odlučujući utjecaj na tumačenje članka 7. Uredbe br. 40/94.
67 Treba zaključiti da se tužiteljevi argumenti temelje na pogrešnom tumačenju navedenog odlomka iz točke 28. odluke od 14. listopada 2008. U tom odlomku, naime, odjel za poništaje ništa ne govori o primjeni članka 12. točke (b) Uredbe br. 40/94 koji se odnosi na ograničenje učinaka žiga Zajednice, propisujući da pravo koje proizlazi iz registracije žiga njegovom nositelju ne dopušta zabraniti trećoj strani uporabu, pod određenim uvjetima, u trgovačkom prometu podataka koji se odnose na vrstu, kakvoću, količinu, namjenu, vrijednost, zemljopisno podrijetlo, vrijeme proizvodnje proizvoda ili pružanja usluge ili podataka koji se odnose na druge karakteristike proizvoda ili usluga, to jest uporabu opisnih podataka. U navedenom odlomku odjel za poništaje zapravo se ograničio na ocjenu posljedica registracije osporavanog žiga s obzirom na opći interes koji se nalazi u pozadini članka 7. stavka 1. točke (e) podtočke ii. Uredbe br. 40/94 (vidjeti točku 32. supra). Budući da je ta ocjena odjela za poništaje točna, kako proizlazi iz točaka 63. i 64. gore, žalbenom vijeću ne može se predbaciti da se u pobijanoj odluci nije ogradilo od te ocjene.
68 Stoga četvrti dio drugog tužbenog razloga treba odbiti kao neosnovan.
69 Na četvrtome mjestu, nameće se zaključak da nije osnovan ni peti dio drugog tužbenog razloga, koji se temelji na tome da u predmetima koji su doveli do presude Philips, točka 27. supra (EU:C:2002:377), i presude Crvena lego kockica, točka 27. supra (EU:T:2008:483), tehnička funkcija predmetnih oblika također nije izravno proizlazila iz grafičkih prikaza žigova o kojima je bila riječ.
70 Naime, s jedne strane, u predmetu koji je doveo do presude Philips, točka 27. supra (EU:C:2002:377), dotična tehnička funkcija, u konkretnom slučaju brijanje, jasno je proizlazila iz grafičkog prikaza predmetnog oblika koji je na gornjem dijelu električnog aparata za brijanje prikazivao tri kružne glave s rotirajućim britvicama, raspoređene u obliku jednakostraničnog trokuta.
71 Isto tako, s druge strane, u predmetu Crvena lego kockica, točka 27. supra (EU:T:2008:483), grafički prikaz predmetnog žiga uključivao je dva niza izbočina na gornjoj strani konkretne kockice za igru. Budući da je bila riječ o proizvodima koji pripadaju „graditeljskim igrama“, logično se moglo zaključiti da su te izbočine namijenjene slaganju kockica za igru i da te kockice imaju šuplji donji dio i sekundarne izbočine, iako ti elementi nisu bili vidljivi na tom prikazu.
72 Nasuprot tomu, grafički prikazi osporavanog žiga ne omogućuju zaključak o tome ima li predmetni oblik ikakvu tehničku funkciju i eventualno koja bi to bila. Štoviše, kako je već istaknuto u točkama 22., 54., 57. i 58. gore, na temelju tih prikaza ne može se s dovoljnom sigurnošću zaključiti da se predmetna kocka sastoji od pokretnih dijelova, a još manje da se ti dijelovi mogu okretati.
73 Na petome mjestu, ni šesti dio drugog tužbenog razloga, koji se temelji na tome da žalbeno vijeće nije vodilo računa o navodnoj činjenici da ne postoje alternativni oblici koji mogu ispuniti „istu tehničku funkciju“, ne može se prihvatiti. Tužiteljev argument iz replike, prema kojem se članak 7. stavak 1. točka (e) podtočka ii. Uredbe br. 40/94 uvijek treba primijeniti ako ne postoje alternativni oblici, također nije osnovan.
74 Naime, s jedne strane, taj prigovor nije činjenično utemeljen. Čak ako bi se pretpostavilo da se tehnička funkcija na koju se tužitelj poziva sastoji od mogućnosti okretanja, a koja bi mogla postojati u slučaju trodimenzionalne slagalice, treba ponoviti da je na dan podnošenja prijave za registraciju žiga na tržištu već postojao određeni broj trodimenzionalnih slagalica s tom mogućnošću, ali koje imaju oblik drukčiji od kocke, poput tetraedra, oktaedra, dodekaedra ili ikosaedra, ili pak imaju vanjsku površinu bez rešetkaste strukture (vidjeti t. 64. gore).
75 S druge strane i u svakom slučaju, kako proizlazi iz presude Philips, točka 27. supra (EU:C:2002:377, t. 81. do 84.), kao i presude Lego Juris/OHIM, točka 32. supra (EU:C:2010:516, t. 53. do 58.), kada je riječ o ispitivanju funkcionalnosti bitnih značajki nekog oblika, nije važno postoje li drugi oblici koji omogućuju postizanje istog tehničkog rezultata.
76 Na šestome mjestu, osmi dio ovog tužbenog razloga, prema kojem je žalbeno vijeće pogrešno propustilo voditi računa o činjenici da su trodimenzionalne slagalice „tog generičkog tipa“ i mogućnost njihova okretanja bile poznate prije prijave osporavanog žiga, također se ne može prihvatiti, i to na temelju istih razloga koji su opisani u točki 58. gore.
77 S obzirom na sva prethodna razmatranja, drugi tužbeni razlog treba odbiti kao neosnovan.
Treći tužbeni razlog, koji se temelji na povredi članka 7. stavka 1. točke (e) podtočke i. Uredbe br. 40/94
78 Tužitelj tvrdi da je žalbeno vijeće povrijedilo članak 7. stavak 1. točku (e) podtočku i. Uredbe br. 40/94 utoliko što nije vodilo računa o tome da je svaka individualna značajka osporavanog žiga uvjetovana „funkcijom“ proizvoda.
79 OHIM i intervenijent protive se tužiteljevim argumentima.
80 Na temelju članka 7. stavka 1. točke (e) podtočke i. Uredbe br. 40/94 „[n]eće se registrirati [...] znakovi koji se sastoje isključivo od [...] oblika koji proizlazi iz same vrste proizvoda“.
81 Valja zaključiti da je žalbeno vijeće u točki 29. pobijane odluke pravilno utvrdilo da se ta odredba ne može primijeniti u konkretnom slučaju.
82 Naime, jasno je da vrsta proizvoda o kojima je riječ, u konkretnom slučaju trodimenzionalne slagalice, u svakom slučaju ne postavlja uvjet da ti proizvodi imaju oblik kocke s plohama rešetkaste strukture. Kako su OHIM i intervenijent pravilno naglasili, a tako proizlazi i iz spisa predmeta, već na dan podnošenja prijave za registraciju žiga postojale su trodimenzionalne slagalice, uključujući i one s mogućnošću okretanja, u najrazličitijim oblicima – od najobičnijih geometrijskih oblika (npr. kocke, piramide, kugle i stošci) do građevina, spomenika, predmeta ili životinja.
83 Prema tome, treći tužbeni razlog treba odbiti kao neosnovan.
Četvrti tužbeni razlog, koji se temelji na povredi članka 7. stavka 1. točke (e) podtočke iii. Uredbe br. 40/94
84 Tužitelj tvrdi da, s obzirom na to da su pojedine značajke predmetnog oblika potrebne za trodimenzionalnu slagalicu s određenim „optimiranim pojedinim značajkama (zamjenjivost, određeni stupanj zahtjevnosti [i] ergonomske funkcije)“, taj oblik daje dotičnim proizvodima i njihovu poslovnom uspjehu bitnu vrijednost. Stoga žalbeno vijeće nije poštovalo članak 7. stavak 1. točku (e) podtočku iii. Uredbe br. 40/94.
85 OHIM i intervenijent zahtijevaju da se četvrti tužbeni razlog odbije kao neosnovan.
86 Na temelju članka 7. stavka 1. točke (e) podtočke ii. Uredbe br. 40/94, „[n]eće se registrirati [...] znakovi koji se sastoje isključivo od [...] oblika koji proizvodima daje bitnu vrijednost“.
87 Kako bi se prihvatio taj razlog za odbijanje, predmetni znak mora se sastojati isključivo od oblika i njegove estetske značajke, to jest vanjski izgled, moraju u velikoj mjeri određivati odabir potrošača, a time i tržišnu vrijednost predmetnog proizvoda. Ako oblik na taj način daje bitnu vrijednost dotičnom proizvodu, nije važno ako ostale značajke tog proizvoda, poput njegovih tehničkih svojstava, također mogu dati bitnu vrijednost tom proizvodu (vidjeti u tom smislu presudu od 6. listopada 2011., Bang & Olufsen/OHIM (Prikaz zvučnika), T‑508/08, Zb., EU:T:2011:575, t. 73. do 79.).
88 U konkretnom slučaju nameće se zaključak da se, kako je i OHIM pravilno istaknuo, tužiteljeva argumentacija temelji na ideji prema kojoj određene funkcionalne značajke koje predmetni oblik posjeduje daju bitnu vrijednost dotičnim proizvodima. Tužitelj ne dokazuje i ne navodi da takva bitna vrijednost proizlazi iz estetskog izgleda navedenog oblika.
89 Slijedom toga, tužitelj nije dokazao da je žalbeno vijeće pogriješilo kada je u točki 30. pobijane odluke zaključilo da se članak 7. stavak 1. točka (e) podtočka iii. Uredbe br. 40/94 ne može primijeniti u konkretnom slučaju. Stoga četvrti tužbeni razlog, koji se temelji na povredi te odredbe, treba odbiti kao neosnovan.
Peti tužbeni razlog, koji se temelji na povredi članka 7. stavka 1. točke (b) Uredbe br. 40/94
90 Peti tužbeni razlog temelji se na povredi članka 7. stavka 1. točke (b) Uredbe br. 40/94 i podijeljen je na pet dijelova. Na prvome mjestu, tužitelj prigovara da žalbeno vijeće nije vodilo računa o činjenici da je osporavani žig sličan obliku dotičnih proizvoda. Na drugome mjestu tvrdi da su bitne značajke osporavanog žiga samo tehničke, tako da se taj žig ne može doživjeti kao oznaku podrijetla. Na trećemu mjestu ponovno ističe prigovor da žalbeno vijeće nije uzelo u obzir činjenicu da se slagalica po svojoj naravi sastoji od pojedinačnih dijelova. Na četvrtome mjestu navodi da je žalbeno vijeće na njega pogrešno prebacilo teret dokazivanja činjenice razlikuje li se žig u znatnoj mjeri od standarda ili poslovne prakse u dotičnom sektoru, a taj teret trebao bi biti na strani nositelja tog žiga. Na petome mjestu tužitelj ponavlja da je žalbeno vijeće zauzelo pogrešan stav prema kojem kocka Soma nije dio dotičnog sektora.
91 OHIM i intervenijent protive se tužiteljevim argumentima i zahtijevaju da se peti tužbeni razlog odbije.
92 Sukladno članku 7. stavku 1. točki (b) Uredbe br. 40/94, neće se registrirati „žigovi koji nemaju nikakav razlikovni karakter“.
93 Razlikovni karakter žiga u smislu te odredbe znači da taj žig omogućava identifikaciju proizvoda za koji je zatražena registracija kao proizvoda koji potječe od određenog poduzetnika i time razlikovanje tog proizvoda od onih drugih poduzetnika (presude od 29. travnja 2004., Henkel/OHIM, C‑456/01 P i C‑457/01 P, Zb., EU:C:2004:258, t. 34. i od 7. listopada 2004., Mag Instrument/OHIM, C‑136/02 P, Zb., EU:C:2004:592, t. 29.).
94 Taj razlikovni karakter treba, s jedne strane, ocjenjivati s obzirom na proizvode i usluge za koje je registracija zatražena te, s druge strane, s obzirom na percepciju relevantne javnosti (presude Henkel/OHIM, točka 93. supra, EU:C:2004:258, t. 35. i od 22. lipnja 2006., Storck/OHIM, C‑25/05 P, Zb., EU:C:2006:422, t. 25.).
95 U konkretnom slučaju valja, poput odjela za poništaje, istaknuti (vidjeti t. 34. i 35. odluke od 14. listopada 2008.) da su proizvodi obuhvaćeni osporavanim žigom, to jest trodimenzionalne slagalice, proizvodi svakodnevne potrošnje koji su namijenjeni konačnim potrošačima i da relevantna javnost obuhvaća prosječnog potrošača Unije koji je uredno obaviješten i postupa s dužnom pažnjom i razboritošću. Tužitelj ne dovodi u pitanje te kvalifikacije.
96 U skladu s ustaljenom sudskom praksom, kriteriji ocjene razlikovnog karaktera trodimenzionalnog žiga koji se sastoji od prikaza samog proizvoda nisu drukčiji od kriterija koji se primjenjuju na ostale kategorije žigova (vidjeti presudu od 20. listopada 2011., Freixenet/OHIM, C‑344/10 P i C‑345/10 P, Zb., EU:C:2011:680, t. 45. i navedenu sudsku praksu).
97 Međutim, u sklopu primjene tih kriterija percepcija relevantne javnosti u slučaju trodimenzionalnog žiga koji se sastoji od prikaza samog proizvoda nije nužno ista kao u slučaju verbalnog ili figurativnog žiga koji se sastoji od znaka neovisnog o izgledu proizvoda koji označuje. Naime, prosječni potrošači nemaju običaj dovoditi u vezu podrijetlo proizvodâ s njihovim oblikom ili pakiranjem bez ikakvog grafičkog ili tekstualnog elementa, tako da može biti teže utvrditi razlikovni karakter kada je riječ o trodimenzionalnom žigu nego kada je riječ o verbalnom ili figurativnom žigu (vidjeti presudu Freixenet/OHIM, točka 96. supra, EU:C:2011:680, t. 46. i navedenu sudsku praksu).
98 Nadalje, u skladu sa sudskom praksom, što je oblik za koji je zatražena registracija u svojstvu žiga bliži najvjerojatnijem obliku konkretnog proizvoda, to je više moguće da je taj oblik bez razlikovnog karaktera u smislu članka 7. stavka 1. točke (b) Uredbe br. 40/94. U tim okolnostima, samo onaj žig koji znatno odstupa od standarda ili poslovne prakse u tom sektoru, pa prema tome može ispuniti bitnu funkciju u vezi s podrijetlom, nije bez razlikovnog karaktera u smislu navedene odredbe (presude Henkel/OHIM, točka 93. supra, EU:C:2004:258, t. 39. i Mag Instrument/OHIM, točka 93. supra, EU:C:2004:592, t. 31.).
99 Na kraju, kako bi se utvrdilo može li relevantna javnost kombinaciju elemenata od kojih je sastavljen neki oblik doživjeti kao oznaku podrijetla, treba analizirati ukupni dojam koji nastaje tom kombinacijom, što ne isključuje mogućnost ispitivanje primjenjivanih elemenata prezentacije jednog za drugim (vidjeti presudu od 16. rujna 2009., Alber/OHIM (Ručka), T‑391/07, EU:T:2009:336, t. 49. i navedenu sudsku praksu).
100 Tužiteljeve argumente treba ispitati vodeći računa upravo o tim razmatranjima.
101 U točkama 20. i 21. pobijane odluke žalbeno vijeće zauzelo je stav prema kojem se osporavani žig znatno razlikuje od poslovne prakse u sektoru. Na prvome mjestu, to je vijeće u biti istaknulo da tužitelj nije podnio nijedan uvjerljiv dokaz koji bi upućivao na to da „[je] kocka s rešetkastom strukturom ,standard’ u posebnom segmentu trodimenzionalnih slagalica“. Na drugome mjestu, isto je vijeće utvrdilo da osporavani žig ima značajke koje su dovoljne kako bi se smatralo da sam po sebi ima razlikovni karakter u odnosu na dotične proizvode. S tim u vezi, žalbeno vijeće istaknulo je da „[k]ocka 3 x 3 x 3 nije očiti prikaz trodimenzionalne slagalice – barem ne bez prethodnog poznavanja njezine svrhe, da „[o]na više sliči građevinskom bloku, a ne igri“, da „ne sadrži ni brojke ni slova ni ikoju vidljivu značajku koja bi upućivala na to da je se može okretati ili prerasporediti i da „se na njoj ne vidi ništa što bi upućivalo na to da je riječ o bilo kojoj igri“. Isto je vijeće također naglasilo da „[osporavani žig] sadrži značajke, u obliku ,crnog kaveza’, koje mogu privući pozornost prosječnih potrošača i omogućiti im da postanu svjesni oblika proizvodâ [intervenijenta]“ i da stoga taj oblik nije „jedan od uobičajenih oblika proizvodâ u dotičnom sektoru niti je čak obična varijacija tih oblika, nego je riječ o obliku s osobitim izgledom koji je također s obzirom na estetski učinak cjeline prikladan za privlačenje pozornosti relevantne javnosti kao i da joj omogući razlikovanje proizvoda koji su obuhvaćeni [osporavanim] žigom i proizvoda koji imaju drugo komercijalno podrijetlo“. Na kraju, žalbeno je vijeće zaključilo da, premda osporavani žig nema povećan razlikovni karakter, ne može se zaključiti da taj žig nema nikakav razlikovni karakter u odnosu na dotične proizvode.
102 Na prvome mjestu, valja odbiti četvrti dio ovog tužbenog razloga, koji se temelji na navodnom prebacivanju tereta dokazivanja.
103 Naime, kao prvo, a tako s pravom ističu OHIM i intervenijent, za registrirane žigove Zajednice pretpostavlja se da su valjani i ta činjenica može se dovesti u pitanje jedino u postupku za opoziv prava ili za proglašenje žiga ništavim. Slijedom toga, podnositelj zahtjeva za opoziv prava ili za proglašenje žiga ništavim dužan je podnijeti dokaze u prilog svojem zahtjevu za opoziv prava ili za proglašenje žiga ništavim (vidjeti u tom smislu presudu CASTEL, točka 25. supra, EU:T:2013:424, t. 27. i 28.; vidjeti također pravilo 37. točku (b) podtočku iv. Uredbe Komisije (EZ) br. 2868/95 od 13. prosinca 1995. o provedbi Uredbe (EZ) br. 40/94 o žigu Zajednice (SL L 303, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 17., svezak 1., str. 84.)). Stoga je u konkretnom slučaju tužitelj dužan podastrijeti dokaze o navodnom nedostatku razlikovnog karaktera osporavanog žiga i, među ostalim, dokazati da je taj žig blizak „najvjerojatnijem obliku koji će imati predmetni proizvod“ u smislu mjerodavne sudske prakse. Međutim, tužitelj to nije mogao učiniti, kako će se izložiti u točki 105. dolje.
104 Kao drugo, valja zaključiti da nije moguće prihvatiti argumentaciju koju je tužitelj razvio u prilog ovom dijelu tužbenog zahtjeva jer on pogrešno navodi da, u slučaju sličnosti trodimenzionalnog žiga s predmetnim proizvodom, to prema sudskoj praksi navedenoj u točki 98. gore „zapravo znači“ da potrošači žig neće doživljavati kao oznaku podrijetla, osim ako on znatno ne odstupa od standarda ili poslovne prakse u tom sektoru, što je nositelj žiga u svakom slučaju dužan dokazati. Naime, ako neki trodimenzionalni žig znatno odstupa od standarda ili poslovne prakse u tom sektoru, on u smislu te sudske prakse ne može biti sličan predmetnom proizvodu.
105 Na drugome mjestu, nameće se zaključak da, kao što je to pravilno istaknuto u točki 20. pobijane odluke, tužitelj nije u dovoljnoj mjeri dokazao da je predmetni oblik standard u sektoru trodimenzionalnih slagalica. Tužitelj svojim argumentima, uostalom, ne ide za tim da dokaže tu činjenicu, nego se ograničava na tvrdnju prema kojoj je kocka s rešetkastom strukturom jedan od mogućih oblika takve slagalice.
106 Dakako, kako je također navedeno u istoj točki pobijane odluke, tužitelj se tijekom upravnog postupka pozivao na postojanje kocke Soma koja je „transformacijska“ slagalica sastavljena od sedam različitih dijelova od kojih se svaki sastoji od četiriju kockica i koji kada se sastave tvore kocku od triju posebnih jedinica. Međutim, kako je žalbeno vijeće u istoj točki pravilno naglasilo, sama činjenica da na tržištu doista postoji slagalica koja sliči intervenijentovoj nije dovoljan dokaz da je oblik koji je predmet osporavanog žiga standard u sektoru trodimenzionalnih slagalica. Navedeni stavovi, osim toga, potvrđuju da žalbeno vijeće nikako nije isključilo mogućnost da je kocka Soma dio tog sektora.
107 Kako je pravilno utvrđeno u točki 21. pobijane odluke, prosječni potrošač neće spontano – to jest bez prethodnog znanja o svrsi tog oblika − doživjeti predmetni oblik kao trodimenzionalnu slagalicu. S tim u vezi, žalbeno vijeće pravilno je istaknulo da vanjska površina predmetne kocke nema nikakvih slova, brojki niti ikakve „vidljive značajke koja upućuje na to da se može okretati ili prerasporediti“. Što se tiče posljednjeg pitanja, na temelju ispitivanja drugog tužbenog razloga gore proizlazi da treba odbiti tužiteljevu tvrdnju prema kojoj su bitne značajke osporavanog žiga samo tehničke.
108 Usto, protivno tužiteljevim navodima u replici, oblik kocke, a fortiori kocke s plohama rešetkaste strukture, nije „uobičajen“ za trodimenzionalne slagalice. Kako je već istaknuto u točki 82. gore, te slagalice mogu biti u najrazličitijim oblicima.
109 Zapravo, kako je OHIM pravilno primijetio u svojim podnescima, čak kada bi potrošači doživljavali predmetni oblik kao trodimenzionalnu slagalicu, ona bi se uvijek dovodila u isključivu vezu sa specifičnim proizvodom koji stavlja na tržište intervenijent, to jest s Rubikovom kockom, a ne s generičkom potkategorijom trodimenzionalnih slagalica.
110 Nadalje, valja potvrditi ocjenu žalbenog vijeća u točki 21. pobijane odluke prema kojoj osporavani žig ima značajke koje su dovoljne kako bi se smatralo da sam po sebi ima razlikovni karakter. Naime, osim činjenice da se vanjski izgled predmetnog oblika ne može smatrati tek varijantom obične trodimenzionalne slagalice koja prirodno pada na pamet, treba podsjetiti na to da rešetkasta struktura svih ploha predmetne kocke osporavanom žigu općenito gledano daje izgled „crnog kaveza“ (vidjeti t. 44. gore). Te su značajke dovoljno specifične i proizvoljne kako bi tom žigu osigurale originalan izgled koji se lako može utisnuti u pamćenje prosječnog potrošača te mu omogućiti razlikovanje proizvoda obuhvaćenih navedenim žigom od onih koji imaju drugo komercijalno podrijetlo.
111 Tužiteljev argument prema kojem se slagalica po svojoj naravi sastoji od pojedinačnih dijelova pa će relevantna javnost zato nužno steći dojam da crne linije imaju funkciju podjele predmetne kocke na dijelove koji se „na ovaj ili onaj način mogu pomicati“ ne može dovesti u pitanje ocjene u točki 110. gore (vidjeti t. 22. gore).
112 Na temelju svih prethodnih razmatranja, prvi, drugi, treći i peti dio petog tužbenog razloga također treba odbiti kao neosnovane.
113 Stoga peti tužbeni razlog valja odbiti u cijelosti i zaključiti da je žalbeno vijeće pravilno zauzelo stajalište prema kojem osporavani žig nije bez ikakvog razlikovnog karaktera u odnosu na dotične proizvode.
Šesti tužbeni razlog, koji se temelji na povredi članka 7. stavka 1. točke (c) Uredbe br. 40/94
114 Šesti tužbeni razlog koji tužitelj ističe temelji se na povredi članka 7. stavka 1. točke (c) Uredbe br. 40/94 i podijeljen je na četiri dijela. Na prvome mjestu, tužitelj tvrdi da je osporavani žig samo prikaz trodimenzionalne slagalice u obliku kocke formata „3 x 3 x 3“. Na drugome mjestu navodi da za ocjenu je li žig obuhvaćen razlogom za odbijanje registracije iz te odredbe nije važno jesu li značajke proizvodâ ili uslugâ koje se mogu prikazati bitne ili samo sporedne. Na trećemu mjestu žalbenom vijeću predbacuje da nije vodilo računa o činjenici da će poslovni subjekti u tom sektoru crne linije izravno doživjeti kao posljedicu mogućnosti okretanja dijelova predmetne kocke. Na četvrtome mjestu tvrdi da žalbeno vijeće nije uzelo u obzir budući javni interes za tim da treće osobe mogu poslovno iskorištavati svoje vlastite kocke formata „3 x 3 x 3“ i da ih mogu navesti u svojoj poslovnoj dokumentaciji.
115 OHIM i intervenijent smatraju da šesti tužbeni razlog treba odbiti kao neosnovan.
116 U skladu s člankom 7. stavkom 1. točkom (c) Uredbe br. 40/94, neće se registrirati „žigovi koji se sastoje isključivo od oznaka ili podataka koji u trgovini mogu služiti za označivanje vrste, kakvoće, količine, namjene, vrijednosti, zemljopisnog podrijetla, ili vremena proizvodnje proizvoda ili pružanja usluge ili nekih drugih obilježja proizvoda ili usluga“.
117 Prema ustaljenoj sudskoj praksi, članak 7. stavak 1. točka (c) Uredbe br. 40/94 sprječava da jedan jedini poduzetnik na temelju registracije oznaka ili podataka koji se ondje navode u svojstvu žiga za sebe prisvoji pravo na te oznake i podatke. Ta odredba ima na umu cilj od općeg interesa u skladu s kojim se takvim oznakama ili podacima svatko može slobodno koristiti (vidjeti presudu od 20. studenoga 2007., Tegometall International/OHIM – Wuppermann (TEK), T‑458/05, Zb., EU:T:2007:349, t. 77. i navedenu sudsku praksu; presudu od 9. srpnja 2008., Reber/OHIM – Chocoladefabriken Lindt & Sprüngli (Mozart), T‑304/06, Zb., EU:T:2008:268, t. 86.).
118 Oznake ili podaci navedeni u članku 7. stavku 1. točki (c) Uredbe br. 40/94 su oni koji u normalnoj uporabi s gledišta relevantne javnosti mogu služiti za označivanje proizvoda ili usluge za koje je registracija zatražena, bilo izravno, bilo navođenjem jednog od njihovih bitnih obilježja (presude od 20. rujna 2001., Procter & Gamble/OHIM, C‑383/99 P, Zb., EU:C:2001:461, t. 39. i od 22. lipnja 2005., Metso Paper Automation/OHIM (PAPERLAB), T‑19/04, Zb., EU:T:2005:247, t. 24.).
119 Slijedom toga, kako bi neki znak došao pod udar zabrane iz navedene odredbe, on mora imati dovoljno izravnu i konkretnu vezu s predmetnim proizvodima ili uslugama koja relevantnoj javnosti omogućuje da neposredno, bez daljnjeg razmišljanja, percipira prikaz tih proizvoda ili tih usluga ili jedne od njihovih značajki (presuda PAPERLAB, točka 118 supra, EU:T:2005:247, t. 25.).
120 Također valja istaknuti da se ocjena opisnog karaktera nekog znaka može obaviti samo, s jedne strane, s obzirom na razumijevanje relevantne javnosti i, s druge strane, s obzirom na dotične proizvode ili usluge (presuda od 2. travnja 2008., Eurocopter/OHIM (STEADYCONTROL), T‑181/07, EU:T:2008:86, t. 38.). Naime, opisni karakter žiga ocjenjuje se s obzirom na proizvode i usluge za koje je žig registriran i vodeći računa o pretpostavljenoj percepciji koju prosječni potrošač, koji je uredno obaviješten i postupa s dužnom pažnjom i razboritošću, ima u pogledu kategorije predmetnih proizvoda i usluga.
121 Tužiteljeve argumente treba ispitati vodeći računa upravo o tim razmatranjima.
122 Tužitelj u biti navodi da je osporavani žig „običan prikaz trodimenzionalne slagalice u obliku kocke ,3 x 3 x 3’“, s obzirom na to da žig „prikazuje kocku s određenim dijelovima koji su grafički međusobno odijeljeni crnim linijama“.
123 Ta tvrdnja, na kojoj se temelje prvi, drugi i treći dio ovog tužbenog razloga, ne može se održati. Naime, na temelju istih razloga koji se navode u točkama 105. do 111. gore, valja zaključiti da s gledišta relevantne javnosti ne postoji dovoljno izravan i konkretan odnos između, s jedne strane, osporavanog žiga i, s druge strane, trodimenzionalnih slagalica. Navedena javnost neće spontano, to jest posebno bez prethodnog poznavanja Rubikove kocke, nedvojbeno i bez ikakva misaonog napora ili analize doživjeti značajke osporavanog žiga na koje se tužitelj poziva (vidjeti t. 122. gore) kao prikaz takvih proizvoda.
124 Tužitelj posebno ne može tvrditi, kao što to čini u okviru trećeg dijela ovog tužbenog razloga, da će poslovni subjekti u tom sektoru na temelju grafičkih prikaza osporavanog žiga neposredno zaključiti da su crne linije posljedica mogućnosti okretanja dijelova predmetne kocke. Naime, s jedne strane, relevantnu javnost u konkretnom slučaju čine prosječni potrošači, a ne poslovni subjekti (vidjeti t. 95. gore). S druge strane, kako je već objašnjeno u točki 54. gore, ne postoji nužna veza između, s jedne strane, takve eventualne mogućnosti okretanja ili pak bilo koje druge mogućnosti pomicanja određenih dijelova predmetne kocke i, s druge strane, prisutnosti debelih, crnih linija na plohama navedene kocke. Usto, valja podsjetiti da je osporavani žig registriran općenito za „trodimenzionalne slagalice“, to jest bez ograničenja na slagalice s mogućnošću okretanja (vidjeti t. 55. gore).
125 Slijedom toga, valja zaključiti da je žalbeno vijeće u točki 23. pobijane odluke pravilno zaključilo da osporavani žig nema opisan karakter.
126 Taj zaključak ne može se dovesti u pitanje argumentom koji tužitelj navodi u prilog četvrtom dijelu šestog tužbenog razloga, prema kojem je OHIM propustio voditi računa o „budućem javnom interesu“ u pogledu toga da treće osobe mogu stavljati na tržište svoje vlastite kocke formata „3 x 3 x 3“ i da ih mogu prikazati u svojoj poslovnoj dokumentaciji. Naime, kako proizlazi iz razmatranja u točki 64. gore, nositelj osporavanog žiga ne može se pozivati na žig kako bi trećima zabranio stavljanje na tržište trodimenzionalnih slagalica u obliku takve kocke koja nema plohe s rešetkastom strukturom ili bilo koji drugi sličan uzorak koji joj daje izgled „crnog kaveza“.
127 S obzirom na sva prethodna razmatranja, šesti tužbeni razlog treba odbiti kao neosnovan.
Sedmi tužbeni razlog, koji se temelji na povredi članka 7. stavka 3. Uredbe br. 40/94
128 U okviru sedmog tužbenog razloga, koji se temelji na povredi članka 7. stavka 3. Uredbe br. 40/94, tužitelj žalbenom vijeću predbacuje da se nije izjasnilo o pitanju je li osporavani žig uporabom stekao razlikovni karakter. Pozivajući se na očitovanja koja je podnio tijekom upravnog postupka, tužitelj „opreza radi“ ističe da odgovor na to pitanje treba biti negativan.
129 OHIM tvrdi da sedmi tužbeni razlog treba odbaciti kao nedopušten ili ga u svakom slučaju odbiti kao neosnovan.
130 Na temelju članka 7. stavka 3. Uredbe br. 40/94, apsolutni razlozi za odbijanje iz članka 7. stavka 1. točaka (b) do (d) iste uredbe ne protive se registraciji žiga ako je žig slijedom njegove uporabe stekao razlikovni karakter u odnosu na proizvode za koje je zatražena registracija.
131 Budući da je u konkretnom slučaju žalbeno vijeće u točki 22. pobijane odluke pravilno utvrdilo da osporavani žig sam po sebi ima razlikovni karakter u odnosu na dotične proizvode, ono nije bilo dužno ispitati je li žig slijedom njegove uporabe stekao razlikovni karakter.
132 Prema tome, sedmi tužbeni razlog treba odbiti kao neosnovan.
Osmi tužbeni razlog, koji se temelji na povredi članka 75. prve rečenice Uredbe br. 207/2009
133 U okviru osmog tužbenog razloga, koji se temelji na povredi članka 75. prve rečenice Uredbe br. 207/2009, tužitelj tvrdi da se u pobijanoj odluci ne navode razlozi zbog kojih je žalbeno vijeće smatralo da osporavani žig nije registriran protivno članku 7. stavku 1. točki (c) Uredbe br. 40/94.
134 OHIM zahtijeva da se osmi tužbeni razlog odbije.
135 Na temelju članka 75. prve rečenice Uredbe br. 207/2009, OHIM‑ove oduke moraju biti obrazložene. Ta obveza ima isti opseg kao i obveza propisana člankom 253. UEZ‑a (vidjeti presudu od 25. ožujka 2009., Anheuser‑Busch/OHIM – Budějovický Budvar (BUDWEISER), T‑191/07, Zb., EU:T:2009:83, t. 125. i navedenu sudsku praksu).
136 Iz ustaljene sudske prakse proizlazi da obveza obrazlaganja pojedinačnih odluka ima dvostruki cilj, dopustiti, s jedne strane, stranci da sazna opravdanje za poduzetu mjeru kako bi mogla braniti svoja prava i, s druge strane, omogućiti sudskim instancama Unije provedbu nadzora nad zakonitošću odluke (vidjeti presudu BUDWEISER, točka 135. supra, EU:T:2009:83, t. 126. i navedenu sudsku praksu).
137 Usto, od žalbenih vijeća ne može se očekivati da sastave osvrt koji bi iscrpno i po svim točkama pratio argumentaciju koju su stranke razvile u postupku pred tim vijećima. Obrazloženje stoga može biti implicitno, pod uvjetom da strankama omogućuje da se upoznaju s razlozima zbog kojih je žalbeno vijeće donijelo odluku odnosno da nadležnom sudu omogućuje da raspolaže s dovoljno elemenata za provedbu svojeg nadzora (vidjeti presudu BUDWEISER, točka 135. supra, EU:T:2009:83, t. 128. i navedenu sudsku praksu).
138 U konkretnom slučaju, kada je riječ o članku 7. stavku 1. točki (c) Uredbe br. 40/94, žalbeno vijeće u točki 23. pobijane odluke naglasilo je da osporavani žig nije suprotan toj odredbi, izričito upućujući na obrazloženje koje je dalo u okviru ispitivanja primjene članka 7. stavka 1. točke (b) iste uredbe i naglašavajući da „bez prethodnog znanja potrošača [taj žig] ne sliči i ne podsjeća na trodimenzionalnu slagalicu“.
139 Stoga nije moguća tvrdnja da pobijana odluka nema obrazloženje u pogledu pitanja sukladnosti osporavanog žiga s člankom 7. stavkom 1. točkom (c) Uredbe br. 40/94.
140 Nadalje, ne može se opovrgnuti ni činjenica da je to obrazloženje dostatno. Naime, kako proizlazi iz ispitivanja petog i šestog tužbenog razloga gore, u konkretnom slučaju isti razlozi omogućuju zaključak da osporavani žig sam po sebi ima razlikovni karakter te da nije deskriptivan u pogledu dotičnih proizvoda.
141 Iz toga slijedi da osmi tužbeni razlog treba odbiti.
142 Na temelju svih prethodnih razmatranja proizlazi da tužbu treba u cijelosti odbiti kao neosnovanu.
Troškovi
143 U skladu s člankom 87. stavkom 2. Poslovnika Općeg suda, svakoj stranci koja ne uspije u postupku nalaže se snošenje troškova, ako je postavljen takav zahtjev.
144 Budući da tužitelj nije uspio u postupku, istom valja naložiti snošenje troškova OHIM‑a i intervenijenta, sukladno njihovim zahtjevima.
Slijedom navedenog,
OPĆI SUD (šesto vijeće)
proglašava i presuđuje:
1. Tužba se odbija.
2. Nalaže se društvu Simba Toys GmbH & Co. KG snošenje troškova postupka.
Frimodt Nielsen | Dehousse | Collins |
Objavljeno na javnoj raspravi u Luxembourgu 25. studenoga 2014.
Potpisi
Sadržaj
Okolnosti spora
Zahtjevi stranaka
Pravo
Prvi tužbeni razlog, koji se temelji na povredi članka 76. stavka 1. prve rečenice Uredbe br. 207/2009
Drugi tužbeni razlog, koji se temelji na povredi članka 7. stavka 1. točke (e) podtočke ii. Uredbe br. 40/94
Treći tužbeni razlog, koji se temelji na povredi članka 7. stavka 1. točke (e) podtočke i. Uredbe br. 40/94
Četvrti tužbeni razlog, koji se temelji na povredi članka 7. stavka 1. točke (e) podtočke iii. Uredbe br. 40/94
Peti tužbeni razlog, koji se temelji na povredi članka 7. stavka 1. točke (b) Uredbe br. 40/94
Šesti tužbeni razlog, koji se temelji na povredi članka 7. stavka 1. točke (c) Uredbe br. 40/94
Sedmi tužbeni razlog, koji se temelji na povredi članka 7. stavka 3. Uredbe br. 40/94
Osmi tužbeni razlog, koji se temelji na povredi članka 75. prve rečenice Uredbe br. 207/2009
Troškovi