PRESUDA OPĆEG SUDA (deveto vijeće)
12. rujna 2018.(*)
„Javna služba – Ugovorno osoblje – Postupak zapošljavanja – Interni natječaj – Sastavljanje rezervne liste radi zapošljavanja asistenata – Uvjet za sudjelovanje koji se odnosi na funkcijsku skupinu u koju je kandidat razvrstan na dan isteka roka za podnošenje prijava – Uskraćivanje sudjelovanja u testiranjima na natječaju”
U predmetu T‑79/17,
Alain Schoonjans, član ugovornog osoblja Europske službe za vanjsko djelovanje, sa stalnom adresom u Bruxellesu (Belgija), kojeg zastupaju S. Orlandi i T. Martin, odvjetnici,
tužitelj,
protiv
Europske komisije, koju zastupaju G. Berscheid i L. Radu Bouyon, u svojstvu agenata,
tuženika,
povodom zahtjeva na temelju članka 270. UFEU‑a kojim se traži, s jedne strane, poništenje odluke povjerenstva za odabir na internom natječaju COM/02/AST/16 (AST 2) o odbijanju tužiteljeve prijave i, s druge strane, naknada štete koju je navodno pretrpio,
OPĆI SUD (deveto vijeće),
u sastavu: S. Gervasoni, predsjednik, K. Kowalik‑Bańczyk i C. Mac Eochaidh (izvjestitelj), suci,
tajnik: M. Marescaux, administratorica,
uzimajući u obzir pisani postupak i nakon rasprave održane 19. siječnja 2018.,
donosi sljedeću
Presudu
Okolnosti spora
1 Tužitelj, Alain Schoonjans, radio je u Europskoj komisiji kao član ugovornog osoblja funkcijske skupine III od 1. prosinca 2010. do 30. studenoga 2013., kao član privremenog osoblja od 1. do 31. prosinca 2013., pa ponovno u svojstvu člana ugovornog osoblja funkcijske skupine III od 1. siječnja 2014. do 15. rujna 2015. i, konačno, kao član ugovornog osoblja funkcijske skupine IV od 16. rujna 2015. do 31. prosinca 2016.
2 Komisija je 9. veljače 2016. objavila obavijest o internom natječaju temeljenom na testovima radi dobivanja popisa uspješnih kandidata za zapošljavanje tajnika/administrativnih službenika u razredu 2 (AST/SC 2) asistenata u razredu 2 (AST 2) i administratora u razredu 6 (AD 6) (u daljnjem tekstu: obavijest o natječaju). Ta tri natječaja označena su kako slijedi: COM/01/AST‑SC/16 (AST/SC 2) – Tajnici/administrativni službenici, COM/02/AST/16 (AST 2) – Asistenti i COM/03/AD/16 (AD 6) – Administratori.
3 U glavi III., naslovljenoj „Prihvatljivost”, njezinu članku 2.1. točki (a) obavijesti o natječaju bilo je predviđeno sljedeće u pogledu administrativnog statusa kandidata:
„[Morate] provesti najmanje šest mjeseci prije datuma zatvaranja elektroničke prijave u funkcijskoj skupini koja je potrebna na temelju glave III.2.2. za natječaj na koji ste se prijavili ili provesti cijelo prethodno navedeno razdoblje od šest mjeseci ili jedan njegov dio u višoj funkcijskoj skupini.
Sljedeća razdoblja uzimaju se u obzir za izračun traženih šest mjeseci: razdoblja u administrativnom statusu „aktivna služba”, „dopust za služenje vojnog roka”, „roditeljski ili obiteljski dopust”, „upućivanje u interesu službe” ili „upućivanje na zahtjev” (tijekom prvih šest mjeseci od upućivanja na zahtjev), u skladu s člancima 37. i sljedećima [Pravilnika o osoblju za dužnosnike Europske unije.]”
4 U okviru iste glave članak 2.2. obavijesti o natječaju predviđao je sljedeće što se tiče funkcijske skupine i razreda kandidata:
„Na posljednji dan roka za podnošenje elektroničke prijave kandidati moraju pripadati sljedećoj funkcijskoj skupini:
Za COM/01/AST‑SC/16 (AST/SC 2), morate biti dužnosnik ili član privremenog osoblja AST/SC ili član ugovornog osoblja FS II.
Za COM/02/AST/16 (AST 2), morate biti dužnosnik ili član privremenog osoblja AST ili član ugovornog osoblja FS III.
Za COM/03/AD/16 (AD 6), morate biti dužnosnik ili član privremenog osoblja AD ili član ugovornog osoblja FS IV.”
5 Tužitelj je neodređenog datuma bio kandidat na internom natječaju COM/02/AST/16 (AST 2).
6 Odbor za odabir na internom natječaju COM/02/AST/16 (AST 2) je 11. travnja 2016. obavijestio tužitelja o svojoj odluci kojom odbija njegovu prijavu (u daljnjem tekstu: pobijana odluka) jer ne ispunjava uvjet utvrđen u obavijesti o natječaju kojim se zahtijeva da na dan zatvaranja prijava na natječaj bude razvrstan u funkcijsku skupinu III (u daljnjem tekstu: sporni uvjet).
7 Tužitelj je podnio žalbu protiv pobijane odluke 11. srpnja 2016.
8 Odlukom od 27. listopada 2016. koja je istog dana priopćena tužitelju tijelo za imenovanje odbilo je njegovu žalbu.
Postupak i zahtjevi stranaka
9 Tužbom podnesenom tajništvu Općeg suda 6. veljače 2017. tužitelj je pokrenuo ovaj postupak.
10 Dopisom od 14. veljače 2017. tužitelj je zatražio spajanje ovog predmeta s predmetom T‑55/17, Healy/Komisija, i T‑73/17, RS/Komisija, zbog njihove povezanosti, u skladu s člankom 68. Poslovnika Općeg suda.
11 Dopisom od 15. veljače 2017. Komisija je pozvana da podnese svoja očitovanja o mogućem spajanju ovog predmeta i predmetâ T‑55/17, Healy/Komisija, i T‑73/17, RS/Komisija.
12 Komisija je 5. travnja 2017. podnijela odgovor na tužbu.
13 Dopisom od 18. svibnja 2017. tužitelj je naveo da se odriče prava na podnošenje replike.
14 Dopisom od 30. svibnja 2017. tužitelj je zatražio održavanje rasprave.
15 Odlukom od 14. studenoga 2017. predsjednik devetog vijeća Općeg suda odlučio je da ovaj predmet neće spojiti s predmetima T‑55/17, Healy/Komisija, i T‑73/17, RS/Komisija.
16 Izlaganja stranaka i njihovi odgovori na pitanja koja je postavio Opći sud saslušani su na raspravi 19. siječnja 2018.
17 Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:
– poništi pobijanu odluku;
– naloži Komisiji plaćanje iznosa od 5000 eura na ime pretrpljene neimovinske štete;
– naloži Komisiji snošenje troškova.
18 Komisija od Općeg suda zahtijeva da:
– odbije tužbu;
– naloži tužitelju snošenje troškova.
Pravo
Zahtjev za poništenje
Argumenti stranaka
19 U prilog svojem zahtjevu protiv pobijane odluke tužitelj ističe prigovor nezakonitosti spornog uvjeta jer se njime povređuje članak 82. stavak 7. Uvjeta zaposlenja ostalih službenika Europske unije (u daljnjem tekstu Uvjeti zaposlenja) i članak 27. prvi stavak Pravilnika o osoblju za dužnosnike Europske unije (u daljnjem tekstu: Pravilnik o osoblju).
20 S jedne strane, tužitelj smatra da je tekst članka 82. stavka 7. druge rečenice Uvjeta zaposlenja nedvosmislen i ne ostavlja Komisiji nikakvu marginu prosudbe, određujući da članovi ugovornog osoblja funkcijske skupine IV mogu sudjelovati u natječaju za razrede AST 1 do AST 4.
21 Međutim, u ovom slučaju obavijest o natječaju predviđa da samo članovi ugovornog osoblja funkcijske skupine III mogu sudjelovati u natječaju za razred AST 2. Prema tome, Komisija je povrijedila članak 82. stavak 7. drugu rečenicu Uvjeta zaposlenja te se slijedom toga navedenu obavijest treba smatrati nezakonitom i poništiti pobijanu odluku.
22 S druge strane, tužitelj smatra da, čak i pod pretpostavkom da je sporni uvjet u skladu s člankom 82. stavkom 7. Uvjeta zaposlenja, on povređuje članak 27. prvi stavak Pravilnika o osoblju time što neopravdano i, u svakom slučaju, neproporcionalno ograničava opseg zapošljavanja.
23 Komisija osporava argumentaciju tužitelja.
Ocjena Općeg suda
24 U skladu s člankom 27. trećim stavkom Pravilnika o osoblju:
„Zapošljavanje se provodi kako bi institucija dobila najsposobnije, najučinkovitije i najčasnije dužnosnike koji se odabiru na najširoj mogućoj zemljopisnoj osnovi među državljanima država članica Unije. Nijedno radno mjesto nije rezervirano za državljane jedne od država članica.”
25 Članak 29. stavak 1. četvrti podstavak Pravilnika o osoblju određuje:
„Zadržavajući načelo prema kojem se velika većina dužnosnika mora zaposliti na temelju otvorenih natječaja, tijelo za imenovanje može odlučiti, odstupajući od točke (d) i samo u iznimnim slučajevima, da se održi interni natječaj na razini institucije koji će biti otvoren i za ugovorno osoblje kako je definirano u člancima 3.a i 3.b [Uvjeta zaposlenja]. Ta potonja kategorija osoblja podložna je ograničenjima u vezi s tom mogućnošću kako su utvrđena u članku 82. stavku 7. [Uvjeta zaposlenja] i s obzirom na posebne zadaće koje je bilo ovlašteno izvršavati kao ugovorno osoblje.”
26 U prvom redu, valja podsjetiti na načela utvrđena u sudskoj praksi u vezi s uvjetima i postupcima za organizaciju natječaja.
27 Kao prvo, osnovna uloga obavijesti o natječaju je obavješćivanje zainteresiranih osoba što je preciznije moguće o naravi uvjeta koji se zahtijevaju za dotično radno mjesto kako bi im se omogućilo da ocijene mogu li se prijaviti na natječaj (vidjeti presudu od 31. siječnja 2006., Giulietti/Komisija, T‑293/03, EU:T:2006:37, t. 63. i navedenu sudsku praksu).
28 Kao drugo, institucija u tom pogledu ima široku diskrecijsku ovlast za odlučivanje o kriterijima sposobnosti koji se zahtijevaju za slobodno radno mjesto i za odlučivanje, na temelju tih kriterija i, općenitije, u interesu službe, o uvjetima i postupcima za organizaciju natječaja (vidjeti, u tom smislu, presude od 9. listopada 2008., Chetcuti/Komisija, C‑16/07 P, EU:C:2008:549, t. 76. i 77. i navedenu sudsku praksu; od 31. siječnja 2006., Giulietti/Komisija, T‑293/03, EU:T:2006:37, t. 63. i navedenu sudsku praksu, i od 13. prosinca 2006., Heus/Komisija, T‑173/05, EU:T:2006:392, t. 36. i navedenu sudsku praksu).
29 Međutim, izvršavanje diskrecijske ovlasti koju institucija ima u području organizacije natječaja, posebno u pogledu uvjeta prihvatljivosti mora biti u skladu s obvezujućim odredbama članka 27. prvog stavka i članka 29. stavka 1. Pravilnika o osoblju. Članak 27. prvi stavak Pravilnika o osoblju na obvezujući način utvrđuje svrhu svakog zapošljavanja, a članak 29. stavak 1. Pravilnika na isti način određuje okvir za postupke radi popunjavanja slobodnih radnih mjesta. Slijedom toga, ta se ovlast uvijek mora izvršavati u odnosu na uvjete vezane uz slobodna radna mjesta i, općenito, u interesu službe (vidjeti presudu od 13. prosinca 2006., Heus/Komisija, T‑173/05, EU:T:2006:392, t. 37. i navedenu sudsku praksu; vidjeti također u tom smislu presudu od 17. studenoga 2009., Di Prospero/Komisija, F‑99/08, EU:F:2009:153, t. 28. i 29. i navedenu sudsku praksu).
30 Što se tiče konkretno uvjeta kojima se ograničava pristup kandidata natječaju, ako su se njima doista mogle ograničiti mogućnosti za zapošljavanje najboljih kandidata u smislu članka 27. prvog stavka Pravilnika o osoblju, iz toga ne proizlazi da je svaki uvjet koji se odnosi na takvo ograničenje protivan navedenom članku. Naime, diskrecijska ovlast uprave prilikom organizacije natječaja i, općenitije, interes službe koji instituciji omogućuju da postavlja uvjete koje smatra prikladnima i koji ograničavaju pristup kandidata natječaju, a time i njihov broj, ipak ne podrazumijeva opasnost od toga da se ugrozi cilj osiguranja sudjelovanja najsposobnijih, najučinkovitijih i najčasnijih kandidata u smislu članka 27. prvog stavka Pravilnika o osoblju (vidjeti u tom smislu presudu od 17. studenoga 2009., Di Prospero/Komisija, F‑99/08, EU:F:2009:153, t. 30.).
31 U tom pogledu i kako tvrdi Komisija, sudska je praksa već smatrala da ne postoji obveza da se na interni natječaj u instituciji prime sve osobe koje se nalaze u njezinoj službi. Takva bi obveza značajno ugrozila njezinu široku diskrecijsku ovlast (vidjeti u tom smislu presude od 9. listopada 2008., Chetcuti/Komisija, C‑16/07 P, EU:C:2008:549, t. 70. do 76., i od 24. rujna 2009., Brown/Komisija, F‑37/05, EU:F:2009:121, t. 68.). Njezinim službenicima i dužnosnicima ne može se priznati nikakvo apsolutno pravo za sudjelovanje u internom natječaju institucije (vidjeti u tom smislu presude od 6. ožujka 1997., de Kerros i Kohn‑Berge/Komisija, T‑40/96 i T‑55/96, EU:T:1997:28, t. 39., i od 8. studenoga 2006., Chetcuti/Komisija, T‑357/04, EU:T:2006:339, t. 42.).
32 Također se ne smatraju suprotnima članku 27. prvom stavku Pravilnika o osoblju uvjeti koji ograničuju pristup kandidata natječaju koji predstavljaju opasnost za cilj osiguranja sudjelovanja najboljih kandidata (vidjeti, u tom smislu, presude od 6. ožujka 1997., Kerros i Kohn‑Berge/Komisija, T‑40/96 i T‑55/96, EU:T:1997:28, t. 40. i od 17. studenoga 2009., Di Prospero/Komisija, F‑99/08, EU:F:2009:153, t. 32.).
33 Kao treće, valja podsjetiti da se, uzimajući u obzir široku diskrecijsku ovlast koja je dodijeljena institucijama u ovom području, nadzor Općeg suda koji se odnosi na poštovanje uvjeta vezanog za interes službe mora ograničiti na to je li institucija djelovala u razumnim granicama koje se ne mogu dovoditi u pitanje i je li se očito pogrešno koristila svojom diskrecijskom ovlasti (vidjeti u tom smislu presudu od 19. lipnja 2015., Z/Sud, T‑88/13 P, EU:T:2015:393, t. 106.).
34 U drugom redu, valja odrediti doseg članka 82. stavka 7. prve i druge rečenice Uvjeta zaposlenja.
35 Članak 82. stavak 7. prva rečenica Uvjeta zaposlenja predviđa da članovi ugovornog osoblja u funkcijskim skupinama II, III i IV mogu dobiti odobrenje za sudjelovanje u internim natječajima samo nakon navršene tri godine staža u instituciji. U drugoj rečenici članka 82. stavka 7. Uvjeta zaposlenja ostalih službenika određuje se da ugovorno osoblje u funkcijskoj skupini III može imati pristup samo natječajima u razredima AST 1 i AST 2, a u funkcijskoj skupini IV u razredima od AST 1 do AST 4 ili u razredima od AD 5 do AD 6.
36 Što se tiče članka 82. stavka 7. prve rečenice Uvjeta zaposlenja, Opći sud presudio je u današnjoj presudi, Healy/Komisija (T‑55/17), da institucija koja iznimno odluči organizirati interni natječaj otvoren i za ugovorno osoblje u funkcijskim skupinama II do IV mora poštovati prag od tri godine radnog staža koji određuje ta odredba. Ipak je toj instituciji dopušteno da uzimajući u obzir široku diskrecijsku ovlast i poštujući prisilne odredbe članka 27. prvog stavka i članka 29. stavka 1. Pravilnika o osoblju za određena radna mjesta ili za određene skupine zaposlenika odredi strože uvjete zahtijevajući među ostalim dulji staž od minimalnog predviđenoga člankom 82. stavkom 7. prvom rečenicom Uvjeta zaposlenja (vidjeti u tom smislu i po analogiji presudu od 13. srpnja 1989., Jaenicke Cendoya/Komisija, 108/88, EU:C:1989:325, t. 24.).
37 U pogledu članka 82. stavka 7. druge rečenice Uvjeta zaposlenja, valja smatrati da je članovima ugovornog osoblja u funkcijskoj skupini IV, poput tužitelja, zakonodavac Europske unije omogućio sudjelovanje u natječaju za razrede AST 1 do AST 4 ili AD 5 i AD 6.
38 Taj se zaključak nameće s obzirom na razliku među izrazima koje koristi zakonodavac Unije, i to u prvoj odnosno drugoj rečenici članka 82. stavka 7. Uvjeta zaposlenja. U prvoj rečenici navedeni zakonodavac navodi da članovi ugovornog osoblja „mogu dobiti odobrenje” – „podrá autorizarse” na španjolskom jeziku, „kann […] erteilt werden” na njemačkom, „may be authorised” na engleskom, „possono essere autorizzati” na talijanskom, „może być upoważniony” na poljskom i „podem ser autorizados” na portugalskom jeziku – za sudjelovanje u internim natječajima ako dokažu da imaju najmanje tri godine radnog staža. S druge strane, on u drugoj rečenici ne navodi nikakvo odobrenje. Naprotiv, njome se članovima ugovornog osoblja u funkcijskoj skupini IV omogućuje sudjelovanje u natječajima za razred AST 1 do AST 4 ili AD 5 i AD 6 a da se pritom to pravo ne proširuje na natječaje za ostale razrede. U tom pogledu, iako francuska verzija koristi negativnu formulaciju – „ne peuvent prendre part qu’aux concours” – ista se zamisao u drugim jezičnim verzijama izražava na pozitivan način: „solo tendrán acceso” na španjolskom, „haben Zugang […] nur für” na njemačkom, „may have access only” na engleskom, „possono partecipare unicamente” na talijanskom, „może mieć dostęp jedynie” na poljskom i „apenas podem ter acesso” na portugalskom jeziku.
39 Iz zajedničkog tumačenja prvih dviju rečenica članka 82. stavka 7. Uvjeta zaposlenja proizlazi da institucija iznimno može organizirati interni natječaj otvoren i za članove ugovornog osoblja koji imaju najmanje tri godine radnog staža. Međutim, ako ta institucija odluči interni natječaj otvoriti i za članove ugovornog osoblja koji ispunjavaju taj uvjet staža, dužna je poštovati pravo koje je zakonodavac Unije dao tim službenicima i stoga omogućiti onim službenicima koji pripadaju funkcijskoj skupini IV da sudjeluju u natječajima za razrede AST 1 do AST 4 ili AD 5 i AD 6 koje je odlučila organizirati.
40 Unutar tih ograničenja koja je postavio zakonodavac Unije i uzimajući u obzir njezinu široku diskrecijsku ovlast, predmetna institucija može, međutim, kao što to tvrdi Komisija, a u skladu sa sudskom praksom navedenom u točki 28. ove presude, ograničiti pristup članovima ugovornog osoblja funkcijske skupine IV natječajima za razrede AST 1 do AST 4 ili AD 5 i AD 6 utvrđivanjem kriterija za dodatne sposobnosti koje zahtijevaju slobodna radna mjesta ili interes službe.
41 U ovom je predmetu jasno da sporni uvjet isključuje sudjelovanje svih članova ugovornog osoblja funkcijske skupine IV u natječaju COM/02/AST/16 (AST 2), čak i ako ispunjavaju ostale uvjete utvrđene u obavijesti o natječaju. Komisija je time povrijedila članak 82. stavak 7. drugu rečenicu Uvjeta zaposlenja, koji izričito ovlašćuje te službenike da sudjeluju u natječaju za razred AST 2.
42 Međutim, Komisija navodi u odgovoru na tužbu da je sporni uvjet u skladu s člankom 27. prvim stavkom i člankom 29. Pravilnika o osoblju. Ona u biti smatra da je taj uvjet u izravnoj vezi s interesom službe, čiji je cilj osigurati visoko kvalificirano osoblje koje može odmah početi raditi. Naime, zadaća i odgovornosti koje moraju izvršavati službenici funkcijske skupine III i one koje moraju obavljati službenici funkcijske skupine IV jednako se tako razlikuju od zadaća i odgovornosti dužnosnika iz razreda AST i AD, kao što svjedoči odjeljak A Priloga I. Pravilniku o osoblju i članak 80. Uvjeta zaposlenja.
43 Međutim, ta se argumentacija ne može prihvatiti jer se, u biti, njome isključuju, samo zato što se smatraju prekvalificiranima za poslove u razredu AST 2, svi članovi ugovornog osoblja funkcijske skupine IV, pa čak i oni koji su kao službenici funkcijske skupine III prethodno obavljali zadaće koje su usporedive s onima iz slobodnih radnih mjesta.
44 Naime, već je presuđeno da je odbijanje prijave na natječaj samo zbog toga što je kandidat prekvalificiran prepreka cilju koji na obvezujući način za svaki postupak zapošljavanja određuje članak 27. prvi stavak Pravilnika o osoblju, a taj je osigurati instituciji natjecanje najsposobnijih, najučinkovitijih i najčasnijih osoba. Takvo je odbijanje nasuprot tomu prihvatljivo ako institucija ponudi dokaze na temelju kojih se može zaključiti da bi dotična prekvalificiranost spriječila dotične kandidate u obavljanju zadaća koje se odnose na slobodno radno mjesto ili da bi imala negativne učinke na njihovu kvalitetu rada, učinak ili motivaciju (vidjeti, u tom smislu, presudu od 11. veljače 1999., Jiménez/OHIM, T‑200/97, EU:T:1999:26, t. 47. do 49.; vidjeti također, po analogiji, presudu od 28. ožujka 1996., Noonan/Komisija, T‑60/92, EU:T:1996:44, t. 38. do 44.).
45 Međutim, s jedne strane, Komisija ističe da zadaće i odgovornosti članova ugovornog osoblja u funkcijskoj skupini III nisu jednake onima članova ugovornog osoblja u funkcijskoj skupini IV i, s druge strane, da isto vrijedi i za funkcijske razrede AST i AD.
46 S druge strane, Komisija tvrdi da je za članove ugovornog osoblja funkcijska skupina III istovjetna dužnosničkim razredima AST 1 i AST 2 i da je funkcijska skupina IV istovjetna dužnosničkom razredu AD.
47 S obzirom na tu dvostruku premisu i uzimajući u obzir potrebu za osobama koje odmah mogu početi raditi, Komisija zaključuje da su članovi ugovornog osoblja funkcijske skupine III mogli sudjelovati samo na internom natječaju COM/02/AST/16 (AST 2), a oni funkcijske skupine IV samo na internom natječaju COM/03/AD/16 (AD 6).
48 Stoga, suprotno načelima navedenima u točki 44. ove presude, Komisijina argumentacija nije potkrijepljena nikakvim argumentom kojim se može utvrditi da je prekvalificiranost članova ugovornog osoblja funkcijske skupine IV mogla negativno utjecati na kvalitetu njihova rada, učinak ili motivaciju prilikom rada u razredu AST 2.
49 U tim okolnostima, Komisija je svoju diskrecijsku ovlast koristila na očito pogrešan način zabranivši službenicima funkcijske skupine IV da se prijave na interni natječaj COM/02/AST/16 (AST 2).
50 Osim toga, pod pretpostavkom da članovi ugovornog osoblja funkcijske skupine IV u pravilu nisu mogli sudjelovati u natječajima za radna mjesta razreda AST 2 jer je ta funkcijska skupina istovjetna dužnosničkom razredu AD, članak 82. stavak 7. druga rečenica Uvjeta zaposlenja ne bi imao koristan učinak jer upravo on omogućuje ugovornom osoblju sudjelovanje u takvim natječajima.
51 S obzirom na te elemente, valja prihvatiti prigovor nezakonitosti spornog uvjeta i, slijedom toga, poništiti pobijanu odluku.
Zahtjev za naknadu štete
52 S obzirom na to da poništenje pobijane odluke, prema navodima tužitelja, nije dovoljno za popravljanje nematerijalne štete za koju smatra da ju je pretrpio, on od Općeg suda zahtijeva da Komisiji naloži plaćanje iznosa od 5000 eura. Komisija odgovara da se u slučaju nepostojanja nezakonitosti kojom je zahvaćena pobijana odluka taj zahtjev, koji je prvi put iznesen pred Općim sudom, treba odbiti. U svakom slučaju, ako se pretpostavi da je ta odluka nezakonita, njezino poništenje bilo bi dovoljno za naknadu navodne neimovinske štete.
53 Valja podsjetiti da, prema ustaljenoj sudskoj praksi, poništenje nezakonitog akta može samo po sebi predstavljati primjerenu naknadu štete i načelno dostatnu za sve neimovinske štete koju je taj akt mogao prouzročiti (presuda od 9. studenoga 2004., Montalto/Vijeće, T‑116/03, EU:T:2004:325, t. 127.; vidjeti također u tom smislu presudu od 9. srpnja 1987., Hochbaum i Rawes/Komisija, 44/85, 77/85, 294/85 i 295/85, EU:C:1987:348, t. 22.).
54 Međutim, poništenje akta zahvaćenog nezakonitošću ne može samo po sebi predstavljati odgovarajuću naknadu kada, s jedne strane, pobijani akt sadržava izričito negativnu ocjenu tužiteljevih sposobnosti koja mu može naštetiti (vidjeti u tom smislu presude od 7. veljače 1990., Culin/Komisija, C‑343/87, EU:C:1990:49, t. 27. do 29.; od 23. ožujka 2000., Rudolph/Komisija, T‑197/98, EU:T:2000:86, t. 98., i od 13. prosinca 2005., Cwik/Komisija, T‑155/03, T‑157/03 i T‑331/03, EU:T:2005:447, t. 205. i 206.) i kada je, s druge strane, tužitelj dokazao da je pretrpio neimovinsku štetu odvojivu od nezakonitosti na kojoj se temelji poništenje i koja se ne može posve popraviti tim poništenjem (presude od 6. lipnja 2006., Girardot/Komisija, T‑10/02, EU:T:2006:148, t. 131., i od 19. studenoga 2009., Michail/Komisija, T‑49/08 P, EU:T:2009:456, t. 88.).
55 U ovom slučaju tužitelj tvrdi da njegova neimovinska šteta proizlazi iz nemogućnosti Komisije da je zamijeni u istim uvjetima kao što su oni u kojima je trebalo organizirati natječaj kako bi se zajamčilo jednako postupanje prema svim kandidatima i objektivnost ocjenjivanja.
56 Valja utvrditi da, s jedne strane, tužitelj ne prigovara Komisiji negativnu ocjenu sposobnosti koja mu može naštetiti i da, s druge strane, ne dokazuje da je pretrpio neimovinsku štetu odvojivu od nezakonitosti na kojoj se poništenje temelji.
57 U tim okolnostima i primjenom sudske prakse na koju se podsjeća u točkama 53. i 54. ove presude, Opći sud smatra da je neimovinska šteta koju je tužitelj mogao pretrpjeti zbog nezakonitosti pobijane odluke popravljena na odgovarajući način i u dovoljnoj mjeri njezinim poništenjem. Zahtjev za naknadu štete prema tome treba odbiti.
58 Iz svih prethodnih razmatranja proizlazi da tužbu treba prihvatiti u dijelu u kojem se traži poništenje pobijane odluke i odbiti u preostalom dijelu.
Troškovi
59 Sukladno članku 134. stavku 1. Poslovnika, stranka koja ne uspije u postupku dužna je, na zahtjev protivne stranke, snositi troškove. U ovom slučaju, budući da Komisija nije uspjela u postupku, istoj valja naložiti snošenje troškova sukladno zahtjevu tužitelja.
Slijedom navedenoga,
OPĆI SUD (deveto vijeće),
proglašava i presuđuje:
1. Poništava se odluka odbora za odabir na internom natječaju COM/02/AST/16 (AST 2) kojom se odbija prijava na natječaj Alaina Schoonjansa.
2. U preostalom dijelu tužba se odbija.
3. Europskoj komisiji nalaže se snošenje troškova.
Gervasoni | Kowalik‑Bańczyk | Mac Eochaidh |
Objavljeno na javnoj raspravi u Luxembourgu 12. rujna 2018.
Potpisi