Language of document :

Zahtjev za prethodnu odluku koji je 7. siječnja 2020. uputio Tallinna Ringkonnakohus (Estonija) – Sotsiaalministeerium protiv Innove SA

(predmet C-6/20)

Jezik postupka: estonski

Sud koji je uputio zahtjev

Tallinna Ringkonnakohus

Stranke glavnog postupka

Žalitelj: Sotsiaalministeerium

Druga stranka u žalbenom postupku: Innove SA

Prethodna pitanja

Treba li članke 2. i 46. Direktive Europskog parlamenta i Vijeća 2004/18/EZ1 od 31. ožujka 2004. o usklađivanju postupaka za sklapanje ugovora o javnim radovima, ugovora o javnoj nabavi robe te ugovora o javnim uslugama tumačiti na način da im se protive nacionalne odredbe – poput članka 41. stavka 3. Riigihangete seadus (u daljnjem tekstu: RHS) (Zakon o javnoj nabavi) – prema kojima javni naručitelj, ako su zakonom utvrđeni specifični zahtjevi za djelatnosti koje se moraju izvršavati na osnovi ugovora o javnoj nabavi, u obavijesti o nadmetanju mora navesti koje su registracije ili odobrenja za obavljanje djelatnosti potrebne za kvalifikaciju ponuditelja, u svrhu provjere ispunjavanja posebnih zakonskih zahtjeva u obavijesti o nadmetanju mora zahtijevati dostavu dokaza o odobrenju za obavljanje djelatnosti ili registraciji te mora odbiti ponuditelja kao nekvalificiranog ako ponuditelj nema odgovarajuće odobrenje za obavljanje djelatnosti ili registraciju?

Treba li članke 2. i 46. Direktive Europskog parlamenta i Vijeća 2004/18/EZ od 31. ožujka 2004. o usklađivanju postupaka za sklapanje ugovora o javnim radovima, ugovora o javnoj nabavi robe te ugovora o javnim uslugama zajedno tumačiti na način da im se protivi da javni naručitelj kod ugovora o nabavi pomoći u hrani kojim se prelazi međunarodni prag utvrdi kriterij za odabir ponuditelja prema kojem svi ponuditelji, bez obzira na svoje dotadašnje mjesto obavljanja djelatnosti, već pri podnošenju ponuda moraju imati odobrenje za obavljanje djelatnosti ili registraciju u zemlji u kojoj se odobrava pomoć u hrani, čak i ako ponuditelj u toj državi članici još nije obavljao djelatnost?

U slučaju potvrdnog odgovora na prethodno pitanje:

Treba li članke 2. i 46. Direktive Europskog parlamenta i Vijeća 2004/18/EZ od 31. ožujka 2004. o usklađivanju postupaka za sklapanje ugovora o javnim radovima, ugovora o javnoj nabavi robe te ugovora o javnim uslugama smatrati odredbama koje su tako precizne da se nije moguće pozivati na povredu načela zaštite legitimnih očekivanja?

Treba li članke 2. i 46. Direktive Europskog parlamenta i Vijeća 2004/18/EZ od 31. ožujka 2004. o usklađivanju postupaka za sklapanje ugovora o javnim radovima, ugovora o javnoj nabavi robe te ugovora o javnim uslugama tumačiti na način da se situacija, u kojoj javni naručitelj u postupku javnog nadmetanja za pomoć u hrani od ponuditelja u skladu sa Zakonom o hrani zahtijeva da već u trenutku podnošenja ponude mora imati odobrenje za obavljanje djelatnosti, može smatrati očitom povredom važećih odredaba, nepažnjom ili nepravilnošću koja se protivi pozivanju na načelo zaštite legitimnih očekivanja?

____________

1 Direktiva Europskog parlamenta i Vijeća 2004/18/EZ od 31. ožujka 2004. o usklađivanju postupaka za sklapanje ugovora o javnim radovima, ugovora o javnoj nabavi robe te ugovora o javnim uslugama (SL 2004., L 134, str. 114.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 6., svezak 1., str. 156.)