Zahtjev za prethodnu odluku koji je 21. siječnja 2019. uputio Corte suprema di cassazione (Italija) – CV protiv Iccrea Banca SpA Istituto Centrale del Credito Cooperativo
(predmet C-37/19)
Jezik postupka: talijanski
Sud koji je uputio zahtjev
Corte suprema di cassazione (Vrhovni kasacijski sud, Italija)
Stranke glavnog postupka
Žalitelj: CV
Druga stranka u žalbenom postupku: Iccrea Banca SpA Istituto Centrale del Credito Cooperativo
Prethodno pitanje
Treba li članak 7. stavak 2. Direktive 2003/881 i članak 31. stavak 2. Povelje Europske unije o temeljnim pravima, razmotrene čak i odvojeno, tumačiti na način da im se protive nacionalne odredbe ili praksa na temelju kojih, u slučaju prestanka radnog odnosa, pravo na plaćanje novčane naknade za stečeni ali neiskorišteni godišnji odmor (kao i za pravni institut tzv. „Festività soppresseˮ (ukinuti praznici) koji su po prirodi i funkciji usporedivi s godišnjim odmorom) nije priznato u situaciji u kojoj ga radnik nije mogao iskoristiti prije prestanka radnog odnosa zbog nezakonite radnje (otkaz koji je nacionalni sud utvrdio u pravomoćnoj presudi i njome naložio retroaktivnu ponovnu uspostavu radnog odnosa) pripisive poslodavcu, što je ograničeno na razdoblje između tog poslodavčevog ponašanja i kasnijeg vraćanja na rad?
____________
1 Direktiva 2003/88/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 4. studenoga 2003. o određenim vidovima organizacije radnog vremena (SL 2003., L 299, str. 9.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 5., svezak 2., str. 31.)