PRESUDA SLUŽBNIČKOG SUDA EUROPSKE UNIJE

(drugo vijeće)

16. rujna 2013.

Predmet F‑84/12

CN

protiv

Vijeća Europske unije

„Javna služba – Članak 78. Pravilnika o osoblju – Odbor za utvrđivanje invalidnosti – Liječnički nalaz – Zdravstveni podaci psihijatrijske ili psihološke naravi – Liječnička tajna – Pristup – Tužba za poništenje – Tužba za naknadu štete“

Predmet:      Tužba podnesena na temelju članka 270. UFEU‑a, primjenjivog na Ugovor o EZAE‑u na temelju njegova članka 106.a, kojom CN traži, s jedne strane, poništenje odluka kojima je tužitelju uskraćen izravan pristup završnom izvješću Odbora za utvrđivanje invalidnosti, kao i pristup dijagnozi „trećeg liječnika“ navedenog odbora, kao što te odluke proizlaze iz dopisa službenog liječnika Vijeća Europske unije od 17. listopada 2011. i iz odluke tijela za imenovanje (u daljnjem tekstu: TZI) Vijeća od 24. ožujka 2012. o odbijanju njegove žalbe te s druge strane, da se naloži Vijeću da nadoknadi materijalnu i nematerijalnu štetu koja mu je prouzročena.

Odluka:      Tužba se odbija. CN snosi vlastite troškove i nalaže mu se snošenje troškova Vijeća Europske unije.

Sažetak

1.      Usklađivanje zakonodavstava – Zaštita fizičkih osoba u vezi s obradom osobnih podataka – Obrada tih podataka u institucijama i tijelima Unije – Uredba br. 45/2001 – Obrada zdravstvenih podataka – Odluka institucije kojom se dužnosniku uskraćuje izravan pristup završnom izvješću Odbora za utvrđivanje invalidnosti – Povreda Uredbe br. 45/2001 – Nepostojanje

(čl. 41. Povelje Europske unije o temeljnim pravima; čl. 13. t. (c) i čl. 20. st. 1. t. (c) Uredbe Europskog parlamenta i Vijeća br. 45/2001)

2.      Dužnosnici – Načela – Pristup dužnosnika svojoj medicinskoj dokumentaciji – Uskrata izravnog pristupa liječničkom nalazu koji sadrži podatke psihijatrijske ili psihološke naravi – Povreda načela dobre uprave – Nepostojanje

(čl. 41. Povelje Europske unije o temeljnim pravima; čl. 26.a Pravilnika o osoblju za dužnosnike)

3.      Tužbe dužnosnikâ – Akt kojim se nanosi šteta – Pojam – Odluka donesena na kraju postupka utvrđivanja invalidnosti – Uključenost – Osporavanje zakonitosti završnog izvješća Odbora za utvrđivanje invalidnosti – Dopuštenost

(čl. 90. i 91. Pravilnika o osoblju za dužnosnike)

1.      Uredbu br. 45/2001 o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka u institucijama i tijelima Zajednice i o slobodnom kretanju takvih podataka treba tumačiti u skladu s člankom 41. Povelje Europske unije o temeljnim pravima, odredbom koja priznaje pravo na dobru upravu, a osobito pravo svake osobe na pristup svojem spisu. Iako je točno da Uredba br. 45/2001 ne sadrži nikakvu odredbu koja bi omogućila instituciji da osobi u pitanju uskrati pristup njezinim zdravstvenim podacima, navedena uredba ipak precizira uvjete pristupa osobnim podacima, uključujući zdravstvene podatke, i obveze institucija radi zaštite pojedinaca. Stoga odluka institucije kojom se dužnosniku uskraćuje izravan pristup završnom izvješću Odbora za utvrđivanje invalidnosti ne predstavlja povredu Uredbe br. 45/2001, niti posebice članka 13. točke (c) te uredbe.

U svakom slučaju, članak 20. stavak 1. točka (c) Uredbe br. 45/2004 opravdava odbijanje institucije da svojem dužnosniku dopusti izravan pristup završnom izvješću Odbora za utvrđivanje invalidnosti. Kad je riječ o završnom izvješću koje posebice otkriva probleme psihijatrijske naravi, institucija može procijeniti da je potrebno zaštititi dotičnog dužnosnika i pomiriti tu zaštitu sa zahtjevima liječničke tajne. Institucija tako može odlučiti, na temelju gore navedenog članka, da dotični dužnosnik može pristupiti završnom izvješću Odbora za utvrđivanje invalidnosti samo posredno putem liječnika od povjerenja kako bi mu potonji pružio potrebna objašnjenja radi razumijevanja liječničkog mišljenja koje je temelj odluke o utvrđivanju invalidnosti.

(t. 40. i 41.)

2.      Članak 41. stavak 2. točka (b) Povelje Europske unije o temeljnim pravima priznaje pravo svake osobe na pristup svojem spisu, ali pojašnjava da se taj pristup mora dati uz poštovanje legitimnih interesa povjerljivosti te profesionalne i poslovne tajne. Ta odredba stoga ne zahtijeva da dužnosnici u svakom slučaju imaju izravan pristup svojoj medicinskoj dokumentaciji, već naprotiv, daje pravo na neizravan pristup ako legitimni interesi povjerljivosti i profesionalne tajne to opravdavaju.

Prema tome se članak 26.a Pravilnika o osoblju, utoliko što svakom dužnosniku priznaje pravo da se uputi u svoju medicinsku dokumentaciju i što precizira da se taj pristup odvija prema uvjetima koje uspostavi svaka institucija, ne može smatrati povredom članka 41. stavka 2. točke (b) Povelje.

Isto vrijedi za internu Direktivu Vijeća br. 2/2004 o pristupu dužnosnika i drugih članova osoblja svojoj medicinskoj dokumentaciji, koja, nakon što propisuje da dužnosnici mogu pristupiti u najvećoj mogućoj mjeri svojoj medicinskoj dokumentaciji, propisuje pretpostavke i uvjete tog pristupa. Naime, propisano je da se medicinska dokumentacija mora pregledati u prostorijama liječničke službe Vijeća uz prisutnost osobe koju odredi navedena služba. Međutim, ako dužnosnik zatraži pristup medicinskoj dokumentaciji koja sadrži podatke psihijatrijske ili psihološke naravi, mogao bi joj pristupiti samo posredstvom liječnika kojeg sam odredi. Neizravan pristup takvim nalazima, putem liječnika od povjerenja kojeg odredi dotični dužnosnik, omogućuje da se, kao što to zahtijeva članak 41. stavak 2. točka (b) Povelje, pomiri pravo dužnosnika na pristup dokumentima medicinske naravi koji se na njega odnose sa zahtjevima liječničke tajne koja omogućuje svakom liječniku da procijeni mogućnost upućivanja osobe koju liječi ili koju je pregledao o naravi bolesti od koje možda boluje.

(t. 51. do 53.)

3.      Pravni lijekovi propisani Pravilnikom o osoblju omogućuju dužnosnicima da osporavaju zakonitost odluke donesene na kraju postupka utvrđivanja invalidnosti i, u slučaju takvog osporavanja, da se pozivaju na nepravilnost prethodnih akata koji su s njom usko povezani, poput završnog izvješća Odbora za utvrđivanje invalidnosti.

Čak i bez poznavanja sadržaja završnog izvješća Odbora za invalidnost, dužnosnik u pitanju može u rokovima propisanima Pravilnikom o osoblju podnijeti žalbu, na temelju članka 90. stavka 2. Pravilnika o osoblju, protiv odluke o utvrđivanju invalidnosti. U slučaju odbijanja žalbe, dužnosnik ima pravo podnijeti pravno sredstvo pred sudom sukladno članku 91. Pravilnika o osoblju kako bi od suda Unije zatražio da među ostalim ispita pravilnost završnog izvješća Odbora za utvrđivanje invalidnosti.

(t. 69. i 72.)

Izvori:

Prvostupanjski sud: 3. lipnja 1997., H/Komisija, T‑196/95, t. 48. i 49.