Žalba koju je 28. travnja 2020. podnijela Mađarska protiv presude Općeg suda (deveto vijeće) od 12. veljače 2020. u predmetu T-505/18, Mađarska protiv Europske komisije
(predmet C-185/20 P)
Jezik postupka: mađarski
Stranke
Žalitelj: Mađarska (zastupnici: M. Z. Fehér i G. Koós, agenti)
Druga stranka u postupku: Europska komisija
Zahtjevi
Žalitelj zahtijeva od Općeg suda da:
ukine presudu Općeg suda u predmetu T-505/18 od 12. veljače 2020.
djelomično poništi Provedbenu odluku Komisije (EU) 2018/873 оd 13. lipnja 2018. o isključenju iz financiranja Europske unije određenih izdataka nastalih za države članice u okviru Europskog fonda za jamstva u poljoprivredi (EFJP) i Europskog poljoprivrednog fonda za ruralni razvoj (EPFRR), u dijelu koji se odnosi na Mađarsku, kojim se iz financiranja Unije isključuju potpore dodijeljene skupinama proizvođača s kvalificiranim priznanjem.
naloži Komisiji snošenje troškova.
Žalbeni razlozi i glavni argumenti
Mađarska vlada svoju žalbu u bitnome temelji na dva argumenta u skladu s kriterijima utvrđenim u sudskoj praksi Suda.
Kao prvo, što se tiče prvog žalbenog razloga, mađarska vlada ističe da Opći sud nije na odgovarajući način uzeo u obzir argumente koje je Mađarska iznijela te da je pogrešno protumačio argumente iznesene u tužbi i na raspravi. Opći sud je u određenoj mjeri pojednostavio i nije odgovorio na argument Mađarske da preobrazba u kvalificiranu skupinu proizvođača pretpostavlja dubinsku preobrazbu skupine proizvođača i, prema potrebi, izmjenu njezina sastava. Kada se potpora dodjeljuje skupini koja je usvojila oblik kvalificirane skupine proizvođača, ne dodjeljuje se prvotnoj skupini, nego novom subjektu koji ispunjava i ciljeve utvrđene Uredbom (olakšati osnivanje i administrativno poslovanje skupina proizvođača). Opći sud na taj argument nije meritorno odgovorio niti je ispitao odnos između kvalificiranih skupina proizvođača i skupina proizvođača.
Kao drugo, u vezi s drugim žalbenim razlogom, mađarska vlada tvrdi da je Opći sud također počinio pogrešku koja se tiče prava koja je uzrokovala značajnu povredu njezinih postupovnih prava. Obrazloženje pobijane presude očito je nedovoljno u pogledu pravne sigurnosti iz drugog tužbenog razloga i argumenta koji je, prema mišljenju Općeg suda, Mađarska iznijela tek a posteriori na raspravi te se u bitnome Opći sud ograničio na to da svoje stajalište iznese samo na deklaratoran način, bez ikakvog obrazloženja.
Opći sud je trebao ispitati razdoblje obuhvaćeno izuzećem i u tu svrhu protumačiti članak 52. stavak 4. točku (c) i/ili članak 52. stavak 4. točku (b) Uredbe (EU) br. 1306/20131 ako je smatrao da mađarska vlada nije na odgovarajući način obrazložila vezu između tog pitanja i drugog tužbenog razloga, uključujući vezu s načelom pravne sigurnosti. Međutim, u odnosu na to pitanje, Opći sud pogrešno je protumačio pravo Unije, točnije članak 52. stavak 4. Uredbe br. 1306/2013 jer nije tu odredbu smatrao pitanjem koje treba ispitati po službenoj dužnosti.
Naposljetku, mađarska vlada zaključuje svoju argumentaciju u odnosu na drugi žalbeni razlog s određenim dodatnim razmatranjima o povredi načela proporcionalnosti.
____________
1 Uredba (EU) br. 1306/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. prosinca 2013. o financiranju, upravljanju i nadzoru zajedničke poljoprivredne politike i o stavljanju izvan snage uredaba Vijeća (EEZ) br. 352/78, (EZ) br. 165/94, (EZ) br. 2799/98, (EZ) br. 814/2000, (EZ) br. 1290/2005 i (EZ) 485/2008 (SL 2013., L 347, str. 549. i ispravci SL 2016., L 130, str. 6.; SL 2017., L 327, str. 83. i SL 2018., L 233, str. 3.)