PRESUDA SUDA (četvrto vijeće)
22. svibnja 2019.(*)
„Zahtjev za prethodnu odluku – Carinska unija – Uredba (EEZ) br. 2913/92 – Članak 212.a – Postupci uvoza – Carinski dug – Izuzeće – Damping – Subvencije – Uvoz kristalnih silicijskih fotonaponskih modula i ključnih elemenata (tj. ćelija) podrijetlom ili poslanih iz Narodne Republike Kine – Provedbene uredbe (EU) br. 1238/2013 i br. 1239/2013 o uvođenju antidampinške pristojbe i kompenzacijske pristojbe – Izuzeća”
U predmetu C‑226/18,
povodom zahtjeva za prethodnu odluku na temelju članka 267. UFEU‑a, koji je uputio Finanzgericht Hamburg (Financijski sud u Hamburgu, Njemačka), odlukom od 22. veljače 2018., koju je Sud zaprimio 29. ožujka 2018., u postupku
Krohn & Schröder GmbH
protiv
Hauptzollamt Hamburg‑Hafen,
SUD (četvrto vijeće),
u sastavu: M. Vilaras (izvjestitelj), predsjednik vijeća, K. Jürimäe, D. Šváby, S. Rodin i N. Piçarra, suci,
nezavisni odvjetnik: G. Hogan,
tajnik: R. Schiano, administrator,
uzimajući u obzir pisani postupak i nakon rasprave održane 31. siječnja 2019.,
uzimajući u obzir očitovanja koja su podnijeli:
– za Krohn & Schröder GmbH, L. Harings, Rechtsanwalt,
– za Europsku komisiju, A. Caeiros, B.-R. Killmann, T. Maxian Rusche i F. Clotuche‑Duvieusart, u svojstvu agenata,
saslušavši mišljenje nezavisnog odvjetnika na raspravi održanoj 14. ožujka 2019.,
donosi sljedeću
Presudu
1 Zahtjev za prethodnu odluku odnosi se na tumačenje članka 212.a Uredbe Vijeća (EEZ) br. 2913/92 od 12. listopada 1992. o Carinskom zakoniku Zajednice (SL 1992., L 302, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 2., svezak 2., str. 110.), kako je izmijenjena Uredbom (EZ) br. 648/2005 Europskog parlamenta i Vijeća od 13. travnja 2005. (SL 2005., L 117, str. 13.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 2., svezak 17., str. 137.; u daljnjem tekstu: Carinski zakonik), članka 3. stavka 1. točaka (a) do (c) Provedbene uredbe Vijeća (EU) br. 1238/2013 od 2. prosinca 2013. o uvođenju konačne antidampinške pristojbe i konačnoj naplati privremene pristojbe na uvoz kristalnih silicijskih fotonaponskih modula i ključnih elemenata (tj. ćelija) podrijetlom ili poslanih iz Narodne Republike Kine (SL 2013., L 325, str. 1.) i članka 2. stavka 1. točaka (a) do (c) Provedbene uredbe Vijeća (EU) br. 1239/2013 od 2. prosinca 2013. o uvođenju konačne kompenzacijske pristojbe na uvoz kristalnih silicijskih fotonaponskih modula i ključnih elemenata (tj. ćelija) podrijetlom ili poslanih iz Narodne Republike Kine (SL 2013., L 325, str. 66.).
2 Zahtjev je upućen u okviru spora između društva Krohn & Schröder GmbH i Hauptzollamta Hamburg‑Hafen (Glavni carinski ured luke Hamburg, Njemačka; u daljnjem tekstu: Glavni carinski ured) u vezi s primjenom antidampinške pristojbe i kompenzacijske pristojbe na to društvo zbog neizvršavanja obveze povezane s privremenim smještajem robe o kojoj jer riječ u glavnom postupku.
Pravni okvir
Carinski propisi
3 U skladu s člankom 4. točkom 10. Carinskog zakonika:
„[Pojam] ‚[u]vozne carine’ znači:
– – carine i davanja s istovrsnim učinkom kao i carine, a koja se plaćaju na uvoz robe,
[…]”
4 Članak 36.a tog zakonika određuje:
„1. Roba koja se unosi na carinsko područje Zajednice mora biti obuhvaćena skraćenom deklaracijom, izuzev robe koja se prevozi prijevoznim sredstvima koja samo prolaze teritorijalnim vodama ili zračnim prostorom carinskog područja bez zaustavljanja na tom području.
2. Skraćena deklaracija podnosi se ulaznoj carinarnici.
[…]”
5 Članak 49. stavak 1. navedenog zakonika određuje:
„Ako je za robu podnesena skraćena deklaracija, formalnosti potrebne za određivanje carinski dopuštenog postupanja ili uporabe robe moraju biti obavljene u roku:
[…]
(b) 20 dana od dana podnošenja skraćene deklaracije za robu koja se prevozi na drugi način[, a ne morskim putem].”
6 Članak 53. stavak 1. tog zakonika predviđa:
„Carinska tijela poduzimaju bez odgode sve potrebne mjere, uključujući i prodaju robe, radi reguliranja položaja robe za koju nisu poduzete formalnosti potrebne za određivanje carinski dopuštenog postupanja ili uporabe u skladu s rokovima iz članka 49.”
7 Članak 184. Carinskog zakonika određuje:
„Vijeće, odlučujući kvalificiranom većinom na prijedlog Komisije, određuje slučajeve u kojima se zbog posebnih okolnosti odobrava oslobođenje od uvoznih ili izvoznih carina za robu koja se pušta u slobodni promet ili se izvozi.”
8 Članak 204. stavak 1. točka (a) tog zakonika propisuje:
„Uvozni carinski dug nastaje:
(a) neispunjavanjem jedne od obveza koja za robu koja podliježe uvoznim carinama proizlazi iz njezinog privremenog smještaja ili uporabe carinskog postupka u koji je roba stavljena.”
9 U skladu s člankom 212.a tog zakonika:
„Ako zbog prirode ili posebne svrhe robe carinsko zakonodavstvo predviđa povoljno tarifno postupanje za robu ili oslobođenje ili potpuno ili djelomično izuzeće od uvozne ili izvozne carine prema člancima 21., 82., 145. ili 184. do 187., takvo povoljno tarifno postupanje, oslobođenje ili izuzeće također se primjenjuje u slučajevima kada je carinski dug nastao prema člancima 202. do 205., 210. ili 211. ako postupanje dotične osobe ne podrazumijeva ni prijevaru ni očitu nepažnju, a ta osoba podnese dokaz da su zadovoljeni drugi uvjeti za primjenu povoljnog tarifnog postupanja, oslobođenja ili izuzeća.” [neslužbeni prijevod]
Mjere trgovinske zaštite
10 U skladu s uvodnim izjavama 6. i 8. Odluke Komisije 2013/423/EU od 2. kolovoza 2013. o prihvaćanju ponude za preuzimanje obveze u vezi s antidampinškim postupkom u pogledu uvoza fotonaponskih modula od kristalnog silicija i njihovih ključnih sastavnih dijelova (tj. ćelija i poluvodičkih pločica – wafera) podrijetlom ili poslanih iz Narodne Republike Kine (SL 2013., L 209, str. 26.):
„(6) Nadalje, kako bi umanjili opasnost preusmjeravanja izvoznih poslova na druga društva i omogućili praćenje broja sudjelujućih izvoznika, kineski su izvoznici ponudili da će ostvareni izvoz u okviru preuzete obveze održati na razini koja približno odgovara njihovu trenutačnom tržišnom rezultatu.
[…]
(8) Prema tome, uklanjanje štetnog učinka dampinga postiže se preuzimanjem cjenovne obveze u odnosu na uvoz u okviru određene godišnje razine i, osim toga, privremenom pristojbom ad valorem na uvoz iznad godišnje razine iz uvodne izjave 6.”
11 Uvodne izjave 13. i 14. Provedbene odluke Komisije 2013/707/EU od 4. prosinca 2013. o potvrdi prihvaćanja preuzete obveze u vezi s antidampinškim i antisubvencijskim mjerama koje se odnose na uvoz kristalnih silicijskih fotonaponskih modula i ključnih elemenata (tj. ćelija) podrijetlom ili poslanih iz Narodne Republike Kine za vrijeme primjene konačnih mjera (SL 2013., L 325, str. 214.) propisuju:
„(13) Najniže uvozne cijene i godišnja razina podliježu obvezi čuvanja poslovne tajne […]
(14) […] To se odnosi i na informacije o najnižim uvoznim cijenama i o godišnjoj razini, koje se ne trebaju otkrivati s većom razinom podrobnosti.”
12 Članak 1. stavak 3. Provedbene uredbe br. 1238/2013 propisuje:
„Osim ako je drukčije određeno, primjenjuju se važeće odredbe o carinama.”
13 Članak 3. te provedbene uredbe u stavcima 1. i 2. predviđa:
„1. Uvoz proizvoda prijavljenih za puštanje u slobodan promet koji su obuhvaćeni oznakom KN‑a ex 8541 40 90 (oznake TARIC 8541 40 90 21, 8541 40 90 29, 8541 40 90 31 i 8541 40 90 39) za koje su račune izdala trgovačka društva od kojih je Komisija prihvatila preuzimanje obveza i čiji su nazivi navedeni u Prilogu Provedbenoj odluci 2013/707/EU, izuzet je od antidampinške pristojbe uvedene člankom 1., pod sljedećim uvjetima:
(a) trgovačko društvo navedeno u Prilogu Provedbenoj odluci 2013/707/EU proizvelo je i otpremilo prethodno navedene proizvode i za njih izdalo račun izravno ili preko povezanog trgovačkog društva koje je također navedeno u Prilogu Provedbenoj odluci 2013/707/EU svojim povezanim trgovačkim društvima u Uniji koja djeluju kao uvoznici i carine robu radi puštanja u slobodan promet u Uniji ili prvom neovisnom kupcu koji djeluje kao izvoznik i carini robu radi puštanja u slobodan promet u Uniji;
(b) uvoz je popraćen računom na temelju obveze, odnosno trgovačkim računom koji sadržava barem podatke i deklaraciju propisane u Prilogu III. ovoj Uredbi;
(c) uvozu je priložena potvrda o izvoznoj obvezi u skladu s Prilogom IV. ovoj uredbi; i
(d) roba koja je prijavljena i predočena carinskim tijelima točno odgovara opisu na računu na temelju preuzete obveze.
2. Carinski dug nastaje u trenutku prihvaćanja prijave za puštanje u slobodan promet:
(a) kad se utvrdi, u pogledu uvoza opisanog u stavku 1., da nije ispunjen jedan ili više uvjeta navedenih u tom stavku […]
[…]”
14 U Prilogu III. navedenoj uredbi taksativno se navode podaci koje mora sadržavati trgovački račun koji prati robu za koju je preuzeta obveza prihvaćena i koja se prodaje u Uniji. U točki 9. tog priloga određuje se da spomenuti račun mora sadržavati:
„Ime službenika trgovačkog društva koji je izdao trgovački račun i sljedeću potpisanu izjavu:
‚Ja, niže potpisani, potvrđujem da se prodaja robe koja je obuhvaćena ovim računom za izravni izvoz u Europsku uniju obavlja u okviru i pod uvjetima obveze koju je ponudilo trgovačko društvo [TRGOVAČKO DRUŠTVO] i koju je Europska komisija prihvatila Provedbenom odlukom 2013/707/EU. Izjavljujem da su podaci na ovom računu potpuni i točni.’”
15 Članak 1. stavak 3. Provedbene uredbe br. 1239/2013 glasi:
„Osim ako je drukčije određeno, primjenjuju se važeće odredbe o carinama.”
16 Članak 2. te provedbene uredbe u stavcima 1. i 2. određuje:
„1. Uvoz proizvoda prijavljenih za puštanje u slobodan promet koji su obuhvaćeni oznakom KN 8541 40 90 (oznake TARIC 8541 40 90 21, 8541 40 90 29, 8541 40 90 31 i 8541 40 90 39) za koje su račune izdala trgovačka društva od kojih je Komisija prihvatila preuzimanje obveza i čiji su nazivi navedeni u Prilogu Provedbenoj odluci 2013/707/EU, izuzet je od antisubvencijske pristojbe uvedene člankom 1., pod sljedećim uvjetima:
(a) trgovačko društvo navedeno u Prilogu Provedbenoj odluci 2013/707/EU proizvelo je i otpremilo prethodno navedene proizvode i za njih izdalo račun izravno ili preko povezanog trgovačkog društva koje je također navedeno u Prilogu Provedbenoj odluci 2013/707/EU svojim povezanim trgovačkim društvima u Uniji koja djeluju kao uvoznici i carine robu radi puštanja u slobodan promet u Uniji ili prvom neovisnom kupcu koji djeluje kao izvoznik i carini robu radi puštanja u slobodan promet u Uniji;
(b) uvoz je popraćen računom na temelju obveze, odnosno trgovačkim računom koji sadržava barem podatke i deklaraciju propisane u Prilogu 2. ovoj uredbi;
(c) uvozu je priložena potvrda o izvoznoj obvezi u skladu s Prilogom 3. ovoj uredbi; i
(d) roba koja je prijavljena i predočena carinskim tijelima točno odgovara opisu na računu na temelju preuzete obveze.
2. Carinski dug nastaje u trenutku prihvaćanja prijave za puštanje u slobodan promet:
(a) kad se utvrdi, u pogledu uvoza opisanog u stavku 1., da nije ispunjen jedan ili više uvjeta navedenih u tom stavku […]
[…]”
17 U Prilogu 2. navedenoj uredbi taksativno se navode podaci koje mora sadržavati trgovački račun koji prati robu za koju je preuzeta obveza prihvaćena i koja se prodaje u Uniji. U točki 9. tog priloga određuje se da spomenuti račun mora sadržavati:
„Ime službenika trgovačkog društva koji je izdao trgovački račun i sljedeću potpisanu izjavu:
‚Ja, niže potpisani, potvrđujem da se prodaja robe koja je obuhvaćena ovim računom za izravni izvoz u Europsku uniju obavlja u okviru i pod uvjetima obveze koju je ponudilo trgovačko društvo [TRGOVAČKO DRUŠTVO] i koju je Europska komisija prihvatila Provedbenom odlukom 2013/707/EU. Izjavljujem da su podaci na ovom računu potpuni i točni.’”
Glavni postupak i prethodna pitanja
18 Tužitelj u glavnom postupku upravlja skladištem u luci Hamburg (Njemačka). Ondje je 21. kolovoza 2014. uskladištio dvije pošiljke fotonaponskih modula za koje je podnio skraćenu deklaraciju i stavio ih u privremeni smještaj.
19 Glavni carinski ured upozorio je 11. rujna 2014. tužitelja u glavnom postupku na činjenicu da nije obavio nijednu formalnost kako bi se toj robi odredilo neko drugo carinski dopušteno postupanje ili uporaba u roku od 20 dana, predviđenom u članku 49. Carinskog zakonika. Također je od tužitelja zatražio da dostavi dokumente potrebne za utvrđivanje primjenjivih carina.
20 Tužitelj u glavnom postupku dostavio je u dopisu od 26. rujna 2014. neke dokumente iz kojih je proizlazilo da je predmetnu robu proizvelo kinesko društvo Wuxi Suntech Power, navedeno u Prilogu Provedbenoj odluci 2013/707, i da je ona poslana povezanom društvu u Njemačkoj. Među tim dokumentima bili su račun što ga je 11. srpnja 2014. izdalo društvo Wuxi Suntech Power i u kojem se upućivalo na Odluku 2013/423, kao i potvrda kineske Trgovinske komore za uvoz i izvoz strojeva i elektroničkih proizvoda o izvoznoj obvezi, koja je upućivala na Provedbenu odluku 2013/707.
21 U mišljenju od 24. studenoga 2014. Glavni carinski ured odredio je, među ostalim, antidampinšku i kompenzacijsku pristojbu na robu, nakon što je zaključio da je uvozni carinski dug, u skladu s člankom 204. Carinskog zakonika, nastao 11. rujna 2014. zbog povrede obveze poštovanja roka utvrđenog u njegovu članku 49.
22 Tužitelj u glavnom postupku uložio je 28. studenoga 2014. prigovor na to mišljenje. Tvrdio je, među ostalim, da – čak i ako je carinski dug nastao zbog povrede obveze povezane s privremenim smještajem – valja primijeniti izuzeća od antidampinških i kompenzacijskih pristojbi iz članka 3. stavka 1. Provedbene uredbe br. 1238/2013 odnosno članka 2. stavka 1. Provedbene uredbe br. 1239/2013, i to na temelju članka 212.a Carinskog zakonika, kao u tom članku navedeno povoljno tarifno postupanje odnosno oslobođenje od uvoznih carina. On je napomenuo da je nevažno to što je na trgovačkom računu navedena Odluka 2013/423, a ne Odluka 2013/707.
23 Glavni carinski ured smanjio je 4. svibnja 2015. stopu antidampinške i kompenzacijske pristojbe na razinu koja se primjenjuje na fotonaponske module koje proizvodi društvo Wuxi Suntech Power, kako je to predviđeno u Provedbenoj uredbi br. 1238/2013 i Provedbenoj uredbi br. 1239/2013 (u daljnjem tekstu zajedno: provedbene uredbe). S druge strane, odbio je odobriti izuzeće od tih pristojbi uz obrazloženje da uvjeti za to nisu bili ispunjeni s obzirom na to da se u tužiteljevu računu na temelju obveze upućivalo na Odluku 2013/423, a ne na Provedbenu odluku 2013/707.
24 Tužitelj u glavnom postupku predočio je 19. svibnja 2015. ispravljeni račun na temelju obveze, u kojem se upućivalo na Provedbenu odluku 2013/707.
25 Nakon polaganja propisanog osiguranja Glavni carinski ured odobrio je puštanje robe te je ona dostavljena društvu povezanom s dotičnim kineskim izvoznikom.
26 Glavni carinski ured odbio je 7. srpnja 2015. prigovor tužitelja u glavnom postupku, ponovivši svoju argumentaciju prema kojoj robi nije bilo određeno novo dopušteno carinsko postupanje ili uporaba nakon isteka roka za privremeni smještaj. Usto je pojasnio da antidampinške i kompenzacijske pristojbe ne čine povoljno postupanje ili oslobođenje od uvoznih carina u smislu članka 212.a Carinskog zakonika.
27 Glavni carinski ured ocijenio je da se izuzeće koje je predviđeno u provedbenim uredbama ne može odobriti jer predmetna roba nije puštena u slobodan promet, a predočeni račun nije zadovoljavao formalne uvjete utvrđene u tim uredbama.
28 Tužitelj u glavnom postupku podnio je protiv te odluke tužbu Finanzgerichtu Hamburg (Financijski sud u Hamburgu, Njemačka).
29 On ističe da izuzeća od antidampinških i kompenzacijskih pristojbi čine povoljno tarifno postupanje ili, u najmanju ruku, oslobođenje od carine u smislu članka 212.a Carinskog zakonika. Također smatra da je račun koji je prvotno predočio Glavnom carinskom uredu ispunjavao uvjete iz provedbenih uredbi, što a fortiori vrijedi i za ispravljeni račun. Navodi da puštanje robe u slobodan promet nije relevantno s obzirom na uvjete primjene članka 212.a i da se stoga od njega ne može zahtijevati da predoči račun na temelju obveze na dan kada rok iz članka 49. stavka 1. Carinskog zakonika nije ispoštovan.
30 Glavni carinski ured ocjenjuje, kao prvo, da članak 212.a Carinskog zakonika nije primjenjiv zato što izuzeće od antidampinških i kompenzacijskih pristojbi ne čini ni povoljno tarifno postupanje, zbog prirode robe, ni oslobođenje od carina. Kao drugo, on smatra da nisu ispunjeni svi uvjeti predviđeni u provedbenim uredbama s obzirom na to da osoba navedena na računu nije dužnik carinskog duga. Osim toga, nije moguće a posteriori dostavljati ispravljene trgovačke račune.
31 U tim je okolnostima Finanzgericht Hamburg (Financijski sud u Hamburgu) odlučio prekinuti postupak i uputiti Sudu sljedeća prethodna pitanja:
„1. Je li člankom 212.a [Carinskog zakonika] obuhvaćeno izuzeće od antidampinške i kompenzacijske pristojbe sukladno članku 3. stavku 1. [Provedbene] uredbe br. 1238/2013 odnosno članku 2. stavku 1. [Provedbene] uredbe br. 1239/2013?
2. U slučaju potvrdnog odgovora na prvo pitanje: je li prilikom primjene članka 212.a Carinskog zakonika na nastanak carinskog duga sukladno njegovu članku 204. stavku 1. zbog prekoračenja roka iz njegova članka 49. stavka 1. ispunjena pretpostavka navedena u članku 3. stavku 1. točki (a) [Provedbene] uredbe br. 1238/2013 i članku 2. stavku 1. točki (a) [Provedbene] uredbe br. 1239/2013 ako je trgovačko društvo koje je povezano s trgovačkim društvom navedenim u Prilogu Provedbenoj odluci 2013/707, koje je proizvelo predmetnu robu, poslalo je i za nju izdalo račun, iako nije djelovalo kao uvoznik predmetne robe i nije osiguralo njezino puštanje u slobodan promet, imalo namjeru to učiniti i stvarno je primilo predmetnu robu?
3. U slučaju potvrdnog odgovora na drugo pitanje: smiju li se u okviru primjene članka 212.a Carinskog zakonika na nastanak carinskog duga sukladno njegovu članku 204. stavku 1. zbog prekoračenja roka iz njegova članka 49. stavka 1. račun na temelju obveze i potvrda o izvoznoj obvezi u smislu članka 3. stavka 1. točaka (b) i (c) [Provedbene] uredbe br. 1238/2013 i članka 2. stavka 1. točaka (b) i (c) [Provedbene] uredbe br. 1239/2013 predočiti unutar roka koji odredi carinsko tijelo sukladno članku 53. stavku 1. Carinskog zakonika?
4. U slučaju potvrdnog odgovora na treće pitanje: ispunjava li račun na temelju obveze sukladno članku 3. stavku 1. točki (b) [Provedbene] uredbe br. 1238/2013 i članku 2. stavku 1. točki (b) [Provedbene] uredbe br. 1239/2013, u kojem se umjesto Provedbene odluke 2013/707/EU navodi Odluka 2013/423/EU, u okolnostima glavnog postupka i uzimajući u obzir opća pravna načela, pretpostavke utvrđene u točki 9. Priloga III. [Provedbenoj] uredbi br. 1238/2013 i točki 9. Priloga 2. [Provedbenoj] uredbi br. 1239/2013?
5. U slučaju niječnog odgovora na četvrto pitanje: smije li se u okviru primjene članka 212.a Carinskog zakonika na nastanak carinskog duga sukladno njegovu članku 204. stavku 1. zbog prekoračenja roka iz njegova članka 49. stavka 1. račun na temelju obveze u smislu članka 3. stavka 1. točke (b) [Provedbene] uredbe br. 1238/2013 i članka 2. stavka 1. točke (b) [Provedbene] uredbe br. 1239/2013 predočiti i u žalbenom postupku protiv određivanja carinskog duga?”
O prethodnim pitanjima
Prvo pitanje
32 Svojim prvim pitanjem sud koji je uputio zahtjev pita treba li članak 212.a Carinskog zakonika tumačiti na način da se primjenjuje na izuzeća od antidampinške i kompenzacijske pristojbe predviđene u članku 3. stavku 1. Provedbene uredbe br. 1238/2013 odnosno članku 2. stavku 1. Provedbene uredbe br. 1239/2013.
33 Prije svega valja istaknuti da se svi carinski propisi, osobito kada je riječ o Carinskom zakoniku, primjenjuju na antidampinške i kompenzacijske pristojbe samo ako je to predviđeno u uredbama kojima se uvode.
34 U predmetnom slučaju, članak 1. stavak 3. provedbenih uredbi određuje da se, osim ako je drukčije određeno, primjenjuju važeće odredbe o carinama. Slijedom navedenog, budući da u spomenutim uredbama nema naznake o protivnom, članak 212.a Carinskog zakonika u načelu se primjenjuje na u njima predviđena izuzeća od antidampinških i kompenzacijskih pristojbi.
35 Međutim, članak 212.a Carinskog zakonika primjenjuje se samo ako se ta izuzeća smatraju, u smislu navedenog članka, povoljnim tarifnim postupanjem s robom zbog njezine prirode odnosno posebne namjene, oslobođenjem odnosno potpunim ili djelomičnim izuzećem od uvozne ili izvozne carine na temelju članaka 21., 82., 145. ili 184. do 187. tog zakonika.
36 Kao prvo, članak 4. točka 10. Carinskog zakonika uključuje u pojam uvoznih carina carine i davanja s istovrsnim učinkom koja se plaćaju na uvoz robe.
37 U tom pogledu Sud je ocijenio da je davanje s istovrsnim učinkom svako jednostrano nametnuto novčano davanje, bez obzira na svoju namjenu i način primjene, koje se plaća na robu s obzirom na činjenicu prelaska granice, ako nije carina u užem smislu (presude od 8. lipnja 2006., Koornstra, C‑517/04, EU:C:2006:375, t. 15. i od 26. listopada 2006., Koninklijke Coöperatie Cosun, C‑248/04, EU:C:2006:666, t. 30.).
38 Antidampinške i kompenzacijske pristojbe jednostrano su nametnuta novčana davanja koja se plaćaju na robu s obzirom na činjenicu da ona prelazi granicu i ulazi u carinsko područje Unije. One stoga čine davanja s istovrsnim učinkom kao carine u smislu članka 4. točke 10. Carinskog zakonika.
39 Kao drugo, za potrebe primjene članka 212.a Carinskog zakonika, pojam „oslobođenje” iz tog članka treba shvatiti tako da se odnosi na, među ostalim, prag kvalitete odnosno vrijednosti koji se primjenjuje na robu unesenu na područje Unije, ispod kojega uvoznik uživa oslobođenje od uvozne carine.
40 Budući da upućuju na Provedbenu odluku 2013/707, članak 3. stavak 1. Provedbene uredbe br. 1238/2013 i članak 2. stavak 1. Provedbene uredbe br. 1239/2013 treba tumačiti na način da uvode oslobođenje od uvoznih carina u smislu članka 212.a Carinskog zakonika.
41 Naime, uvodne izjave 13. i 14., 16. do 23. i 26. te provedbene odluke, u vezi s uvodnim izjavama 6. i 8. Odluke 2013/423, odražavaju – kako je to Komisija istaknula u svojim očitovanjima – sadržaj obveza koje je preuzela u tom smislu, a odnose se na to da kineski proizvođači‑izvoznici moraju poštovati ne samo najnižu uvoznu cijenu, nego i godišnju razinu uvoza u Uniji.
42 S obzirom na prethodna razmatranja, na prvo pitanje valja odgovoriti tako da članak 212.a Carinskog zakonika treba tumačiti na način da se primjenjuje na izuzeća od antidampinške i kompenzacijske pristojbe predviđene u članku 3. stavku 1. Provedbene uredbe br. 1238/2013 odnosno članku 2. stavku 1. Provedbene uredbe br. 1239/2013.
Drugo pitanje
43 Svojim drugim pitanjem sud koji je uputio zahtjev u biti pita treba li članak 212.a Carinskog zakonika tumačiti na način da je – kada se primjenjuje na nastanak carinskog duga sukladno njegovu članku 204. stavku 1. zbog prekoračenja roka iz njegova članka 49. stavka 1. – ispunjena pretpostavka navedena u članku 3. stavku 1. točki (a) Provedbene uredbe br. 1238/2013 i članku 2. stavku 1. točki (a) Provedbene uredbe br. 1239/2013 ako trgovačko društvo koje je povezano s trgovačkim društvom navedenim u Prilogu Provedbenoj odluci 2013/707, koje je proizvelo predmetnu robu, poslalo je i za nju izdalo račun, nije djelovalo kao uvoznik predmetne robe i nije osiguralo njezino puštanje u slobodan promet, čak i ako je imalo namjeru to učiniti i stvarno je primilo spomenutu robu.
44 Kao prvo, valja istaknuti da je Sud već ocijenio da se pojam „dotična osoba” u smislu članka 212.a Carinskog zakonika mora, uzimajući u obzir tekst te odredbe, shvatiti na način da se odnosi na svaku fizičku ili pravnu osobu koju se smatra dužnikom carinskog duga na temelju članaka 202. do 205. navedenog zakonika, osobito zato što je ta osoba svojim postupanjima uzrokovala nezakonit unos robe na carinsko područje Unije (presuda od 25. siječnja 2017., Ultra‑Brag, C‑679/15, EU:C:2017:40, t. 38.).
45 Budući da se tužitelj u glavnom postupku smatra dužnikom carinskog duga na temelju članka 204. Carinskog zakonika, on je „dotična osoba” u smislu njegova članka 212.a.
46 Kao drugo, izuzeća od antidampinških i kompenzacijskih pristojbi mogu se odobriti samo pod određenim uvjetima, u posebno predviđenim slučajevima, pa stoga predstavljaju iznimku od osnovnih pravila o tim pristojbama. Odredbe o takvim izuzećima zato treba restriktivno tumačiti (presuda od 17. rujna 2014., Baltic Agro, C‑3/13, EU:C:2014:2227, t. 24.).
47 Prema tome, za potrebe primjene članka 212.a Carinskog zakonika i, konkretno, pojma „drugi uvjeti za primjenu”, navedenog u tom članku, moraju se ispuniti različiti uvjeti utvrđeni u odredbama provedbenih uredbi koje predviđaju izuzeće od antidampinških i kompenzacijskih pristojbi.
48 U tom pogledu članak 3. stavak 1. Provedbene uredbe br. 1238/2013 i članak 2. stavak 1. Provedbene uredbe br. 1239/2013 utvrđuju više uvjeta za izuzeće od njima propisanih antidampinških i kompenzacijskih pristojbi.
49 S jedne strane, te dvije odredbe predviđaju – kako je to nezavisni odvjetnik istaknuo u točki 42. svojeg mišljenja – da je uvoz robe potrebno deklarirati za stavljanje u slobodan promet.
50 Iz spisa kojim Sud raspolaže proizlazi da nikakva deklaracija o stavljanju u slobodan promet robe iz glavnog postupka nije podnesena u roku za privremeni smještaj, predviđenom u članku 49. stavku 1. Carinskog zakonika i da je tužiteljeva povreda tog roka dovela do nastanka carinskog duga na temelju članka 204. stavka 1. točke (a) navedenog zakonika.
51 S druge strane, članak 3. stavak 1. točka (a) Provedbene uredbe br. 1238/2013 i članak 2. stavak 1. točka (a) Provedbene uredbe br. 1239/2013 propisuju da trgovačko društvo navedeno u Prilogu Provedbenoj odluci 2013/707 treba proizvesti i otpremiti predmetnu robu i za nju izdati račun ili svojim povezanim trgovačkim društvima u Uniji koja djeluju kao uvoznici i puštaju tu robu u slobodan promet u Uniji ili prvom neovisnom kupcu koji djeluje kao uvoznik i pušta spomenutu robu u slobodan promet u Uniji.
52 U predmetnom slučaju roba o kojoj je riječ u glavnom postupku bila je namijenjena društvu povezanom s kineskim proizvođačem‑izvoznikom iz glavnog postupka, ali ono tu robu nije ni preuzelo ni pustilo u promet u vrijeme nastanka carinskog duga zbog nepoštovanja roka za privremeni smještaj predviđenog u članku 49. stavku 1. Carinskog zakonika. Okolnost da je spomenuto društvo namjeravalo djelovati kao uvoznik spomenute robe i pustiti je u slobodan promet te da ju je naknadno doista primilo ne omogućava da se uvjet spomenut u prethodnoj točki smatra ispunjenim.
53 Naposljetku, također valja istaknuti da članak 3. stavak 1. točku (b) Provedbene uredbe br. 1238/2013 i članak 2. stavak 1. točku (b) Provedbene uredbe br. 1239/2013 zahtijevaju da je uvoz popraćen računom na temelju obveze, odnosno trgovačkim računom koji sadržava barem podatke i deklaracije navedene u Prilogu III. Provedbenoj uredbi br. 1238/2013 odnosno u Prilogu 2. Provedbenoj uredbi 1239/2013.
54 U tom pogledu, iz spisa kojim raspolaže Sud proizlazi da nikakav račun nije predočen na dan nastanka carinskog duga iz glavnog postupka. Nadalje, račun datiran s 11. srpnja 2014., koji je predočen naknadno, to jest 26. rujna 2014., nije sadržavao sve podatke koji se zahtijevaju u mjerodavnim prilozima provedbenih uredbi jer se u izjavi koju je morao potpisati službenik trgovačkog društva koji je izdao spomenuti račun nije upućivalo na Provedbenu odluku 2013/707.
55 Valja istaknuti da je takvo upućivanje osobito važno u kontekstu sustava uspostavljenog provedbenim uredbama jer omogućuje carinskim tijelima da u trenutku nastanka činjenica provjere jesu li ispunjeni svi zahtjevi za primjenu izuzeća od predmetnih antidampinških i kompenzacijskih pristojbi (vidjeti u tom smislu presudu od 29. srpnja 2010., Isaac International, C‑371/09, EU:C:2010:458, t. 43.).
56 Prema tome, primjena članka 212.a Carinskog zakonika ne smije u tim uvjetima dovesti do toga da se spomenuto izuzeće, koje na temelju članka 3. stavka 1. Provedbene uredbe br. 1238/2013 i članka 2. stavka 1. Provedbene uredbe br. 1239/2013 podliježe određenim uvjetima, može odobriti i kad oni nisu ispunjeni (vidjeti po analogiji presudu od 29. srpnja 2010., Isaac International, C‑371/09, EU:C:2010:458, t. 44.).
57 Slijedom navedenog, na drugo pitanje valja odgovoriti tako da članak 212.a Carinskog zakonika treba tumačiti na način da – kada se primjenjuje na nastanak carinskog duga sukladno njegovu članku 204. stavku 1. zbog prekoračenja roka iz njegova članka 49. stavka 1. – nije ispunjena pretpostavka navedena u članku 3. stavku 1. točki (a) Provedbene uredbe br. 1238/2013 i članku 2. stavku 1. točki (a) Provedbene uredbe br. 1239/2013 ako trgovačko društvo koje je povezano s trgovačkim društvom navedenim u Prilogu Provedbenoj odluci 2013/707, koje je proizvelo predmetnu robu, poslalo je i za nju izdalo račun, nije djelovalo kao uvoznik predmetne robe i nije osiguralo njezino puštanje u slobodan promet, čak i ako je imalo namjeru to učiniti i stvarno je primilo spomenutu robu.
Pitanja treće do petog
58 Uzimajući u obzir odgovor na drugo pitanje, Sud ne mora odgovarati na pitanja treće do petog.
Troškovi
59 Budući da ovaj postupak ima značaj prethodnog pitanja za stranke glavnog postupka pred sudom koji je uputio zahtjev, na tom je sudu da odluči o troškovima postupka. Troškovi podnošenja očitovanja Sudu, koji nisu troškovi spomenutih stranaka, ne nadoknađuju se.
Slijedom navedenog, Sud (četvrto vijeće) odlučuje:
1. Članak 212.a Uredbe Vijeća (EEZ) br. 2913/92 od 12. listopada 1992. o Carinskom zakoniku Zajednice, kako je izmijenjena Uredbom (EZ) br. 648/2005 Europskog parlamenta i Vijeća od 13. travnja 2005., treba tumačiti na način da se primjenjuje na izuzeća od antidampinških i kompenzacijskih pristojbi navedena u članku 3. stavku 1. Provedbene uredbe Vijeća (EU) br. 1238/2013 od 2. prosinca 2013. o uvođenju konačne antidampinške pristojbe i konačnoj naplati privremene pristojbe na uvoz kristalnih silicijskih fotonaponskih modula i ključnih elemenata (tj. ćelija) podrijetlom ili poslanih iz Narodne Republike Kine odnosno članku 2. stavku 1. Provedbene uredbe Vijeća (EU) br. 1239/2013 od 2. prosinca 2013. o uvođenju konačne kompenzacijske pristojbe na uvoz kristalnih silicijskih fotonaponskih modula i ključnih elemenata (tj. ćelija) podrijetlom ili poslanih iz Narodne Republike Kine.
2. Članak 212.a Uredbe br. 2913/92, kako je izmijenjena Uredbom br. 648/2005, treba tumačiti na način da – kada se primjenjuje na nastanak carinskog duga sukladno članku 204. stavku 1. Uredbe 2913/92, kako je izmijenjena, zbog prekoračenja roka iz njezinog članka 49. stavka 1. – nije ispunjena pretpostavka navedena u članku 3. stavku 1. točki (a) Provedbene uredbe br. 1238/2013 i članku 2. stavku 1. točki (a) Provedbene uredbe br. 1239/2013 ako trgovačko društvo koje je povezano s trgovačkim društvom navedenim u Prilogu Provedbenoj odluci Komisije 2013/707/EU od 4. prosinca 2013. o potvrdi prihvaćanja preuzete obveze u vezi s antidampinškim i antisubvencijskim mjerama koje se odnose na uvoz kristalnih silicijskih fotonaponskih modula i ključnih elemenata (tj. ćelija) podrijetlom ili poslanih iz Narodne Republike Kine za vrijeme primjene konačnih mjera, koje je proizvelo predmetnu robu, poslalo je i za nju izdalo račun, nije djelovalo kao uvoznik predmetne robe i nije osiguralo njezino puštanje u slobodan promet, čak i ako je imalo namjeru to učiniti i stvarno je primilo spomenutu robu.
Potpisi