RJEŠENJE SLUŽBENIČKOG SUDA EUROPSKE UNIJE

(treće vijeće)

15. lipnja 2016.

Predmet F‑55/12

Hilke Riemer‑Sullivan

protiv

Europske komisije

„Javna služba – Dužnosnici – Mirovine – Prijenos nacionalnih mirovinskih prava – Prijedlozi za priznavanje mirovinskog staža – Akt koji negativno ne utječe – Nedopuštenost tužbe – Apsolutna zapreka vođenju postupka – Članak 82. Poslovnika”

Predmet:      Tužba podnesena na temelju članka 270. UFEU‑a, primjenjivog na Ugovor o EZAE‑u na temelju njegova članka 106.a, kojom je Hilke Riemer‑Sullivan tražila poništenje odluke tijela za imenovanje Europske komisije od 6. ožujka 2012. o odbijanju njezine žalbe protiv „odluka” o priznavanju mirovinskog staža u mirovinskom sustavu Europske unije u pogledu njezinih mirovinskih prava stečenih u okviru dva njemačka mirovinska sustava i, po potrebi, „odluke” od 7. studenoga 2011. o izračunu tog mirovinskog staža.

Odluka:      Tužba se odbija. Hilke Riemer‑Sullivan snosi vlastite troškove i nalaže joj se snošenje troškova Europske komisije.

Sažetak

1.      Sudski postupak – Tužba pred Službeničkim sudom – Tužitelj koji od Službeničkog suda nije tražio donošenje presude zbog ogluhe – Uzimanje u obzir odgovorâ institucije na mjeru upravljanja postupkom – Odgovor na tužbu koji nije dostavljen u propisanom roku – Nepostojanje utjecaja

2.      Tužbe dužnosnikâ – Akt koji negativno utječe – Pojam – Prijedlog za priznavanje mirovinskog staža radi prijenosa u sustav Unije mirovinskih prava stečenih prije stupanja u službu Unije – Isključenje

(Pravilnik o osoblju, čl. 91. st. 1. i Prilog VIII., čl. 11. st. 2.)

1.      Budući da tužiteljica tijekom postupka uopće nije od Službeničkog suda zatražila da donese presudu zbog ogluhe i prihvati njezin tužbeni zahtjev, treba uzeti u obzir odgovore koje je institucija dala na mjere upravljanja postupkom, bez obzira što ta institucija svoj odgovor na tužbu nije dostavila u propisnom roku.

(t. 12.)

Izvori:

Opći sud Europske unije: presuda od 13. listopada 2015., Komisija/Verile i Gjergji, T‑104/14 P, EU:T:2015:776, i presuda Teughels/Komisija, T‑131/14 P, EU:T:2015:778

2.      Tužbeni zahtjev za poništenje koji se odnosi na prijedlog za priznavanje mirovinskog staža radi prijenosa u mirovinski sustav Europske unije mirovinskih prava stečenih u okviru nekog drugog sustava, treba tumačiti kao da se njime traži poništenje konačne odluke o priznavanju mirovinskog staža ako je, s jedne strane, među strankama nesporno da je zainteresirana stranka dala svoj pristanak za provođenje postupka prijenosa svojih mirovinskih prava stečenih prije stupanja u službu, izražavajući suglasnost s prijedlogom koji joj je podnesen i, s druge strane, ako je ta konačna odluka bila donesena prije podnošenja tužbe pred sudom Unije.

U slučaju kad su konačne odluke o priznavanju mirovinskog staža koji proizlazi iz mirovinskih prava koje je tužiteljica stekla u okviru dva nacionalna mirovinska sustava donesene nakon podnošenja tužbe, ta se tužba ne može prekvalificirati kao tužba usmjerena protiv te dvije konačne odluke, te je se stoga mora proglasiti nedopuštenom jer je usmjerena protiv akata koji ne utječu negativno.

(t. 22. do 24.)

Izvori:

Opći sud Europske unije: presuda od 13. listopada 2015., Komisija/Verile i Gjergji, T‑104/14 P, EU:T:2015:776, t. 62., 110. i 120., i presuda Teughels/Komisija, T‑131/14 P, EU:T:2015:778, t. 58.