Language of document :

Zahtjev za prethodnu odluku koji je 20. prosinca 2018. uputio Fővárosi Törvényszék (Mađarska) – Telenor Magyarország Zrt. protiv Nemzeti Média- és Hírközlési Hatóság Elnöke

(predmet C-807/18)

Jezik postupka: mađarski

Sud koji je uputio zahtjev

Fővárosi Törvényszék

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: Telenor Magyarország Zrt.

Tuženik: Nemzeti Média- és Hírközlési Hatóság Elnöke

Prethodna pitanja

Treba li poslovni sporazum sklopljen između pružatelja usluga pristupa internetu i krajnjeg korisnika, na temelju kojeg pružatelj usluga pristupa internetu na krajnjeg korisnika primjenjuje tarifu bez dodatnih troškova na upotrebu određenih aplikacija (odnosno promet koji nastaje upotrebom određene aplikacije ne obračunava se kao potrošnja podataka niti se usporava nakon potrošene ugovorene količine podataka) i u skladu s kojim taj pružatelj vrši diskriminaciju ograničenu na uvjete iz poslovnog sporazuma sklopljenog s krajnjim potrošačem i usmjerenu isključivo prema krajnjem korisniku koji je strana tog sporazuma, a ne prema krajnjem korisniku koji to nije tumačiti u skladu s člankom 3. stavkom 2. Uredbe (EU) 2015/2120 Europskog parlamenta i Vijeća od 25. studenoga 2015.1 o utvrđivanju mjera u vezi s pristupom otvorenom internetu te o izmjeni Direktive 2002/22/EZ o univerzalnoj usluzi i pravima korisnika u vezi s elektroničkim komunikacijskim mrežama i uslugama i Uredbe (EU) br. 531/2012 o roamingu u javnim pokretnim komunikacijskim mrežama u Uniji (u daljnjem tekstu: Uredba)?

U slučaju niječnog odgovora na prvo prethodno pitanje, treba li članak 3. stavak 3. Uredbe tumačiti na način da je radi utvrđenja povrede, uzimajući u obzir i njezinu uvodnu izjavu 7., nužno na temelju učinka i tržišta ispitati ograničavaju li mjere pružatelja usluga pristupa internetu zaista prava koja krajnji korisnik ima na temelju članka 3. stavka 1. Uredbe i, ako da, u kojoj mjeri?

Neovisno o prvom i drugom prethodnom pitanju, treba li članak 3. stavak 3. Uredbe tumačiti na način da je zabrana sadržana u navedenoj odredbi opća i objektivna tako da na temelju nje zabranjuje bilo koja mjera upravljanja prometom kojom se uvode razlike između određenih internetskih sadržaja i to neovisno o tome uvodi li ih pružatelj usluga pristupa internetu sporazumom, poslovnom praksom ili nekom drugom vrstom ponašanja?

U slučaju potvrdnog odgovora na treće prethodno pitanje, može li se utvrditi da postoji povreda članka 3. stavka 3. Uredbe samo na temelju činjenice postojanja diskriminacije a da pritom nisu potrebna daljnja ispitivanja tržišta i učinka pa je stoga u tom slučaju nepotrebna i ocjena usklađenosti s člankom 3. stavcima 1. i 2. Uredbe?

____________

1     SL 2015., L 310, str. 1.