Language of document :

Žalba koju je 8. veljače 2019. podnijela Europska komisija protiv presude Općeg suda (sedmo vijeće) od 29. studenoga 2018. u predmetu T-811/16, Di Bernardo protiv Komisije

(predmet C- 114/19 P)

Jezik postupka: francuski

Stranke

Žalitelj: Europska komisija (zastupnici: B. Mongin, G. Gattinara, agenti)

Druga stranka u postupku: Danilo Di Bernardo

Zahtjev

ukinuti presudu Općeg suda od 29. studenoga 2018. (sedmo vijeće), Di Bernardo/Komisija, T-811/16;

vratiti predmet Općem sudu na ponovno suđenje;

naknadno odlučiti o troškovima u prvostupanjskom i žalbenom postupku.

Žalbeni razlozi i glavni argumenti

Prvi žalbeni razlog, koji se odnosi na točke 41. do 53., zadnju rečenicu, pobijane presude, temelji se na pogrešci koja se tiče prava u definiciji opsega obveze obrazlaganja povjerenstva za odabir u odluci o neuvrštenju kandidata na popis uspješnih kandidata. Kao prvo, Komisija ističe da je Opći sud odstupio od ustaljene sudske prakse Suda koja razlikuje odluke o razmatranju prijava, kao što su one o diplomama ili iskustvu kandidata, od odluka koje se odnose na ocjenu zasluga kandidatâ nakon sudjelovanja na testiranjima. U prvom slučaju, povjerenstvo za odabir mora, s obzirom na kvalifikacije koje se traže u obavijesti o natječaju, navesti točan element koji se ne nalazi u prijavi. Međutim, neovisno o tomu je li riječ o prvotnoj odluci ili o odgovoru na zahtjev za preispitivanje, povjerenstvo za odabir je u ovom slučaju ispunilo zahtjeve iz sudske prakse te je povredom te iste sudske prakse Opći sud proširio svoj nadzor na kriterije za odabir koje je usvojilo povjerenstvo te mu je nametnulo donošenje odluke o svim podacima navedenima u prijavi. Okolnost da je povjerenstvo za odabir obrazložilo svoju odluku u odgovoru na zahtjev za preispitivanje nije takva da se njome može proširiti tu obvezu obrazlaganja. Kao drugo, Opći sud zamijenio je obvezu obrazlaganja, neovisno o tomu kakva je njezina vrijednost, s osnovanosti obrazloženja koje proizlazi iz materijalne zakonitosti donesene odluke.

Drugi žalbeni razlog, koji se odnosi na točke 37. do 38. i 53. do 56. pobijane presude, temelji se na pogrešci koja se tiče prava koja se sastoji od toga da sud po službenoj dužnosti nije utvrdio poštovanje obveze obrazlaganja. Opći sud odstupio je od ustaljene sudske prakse u skladu s kojom je, u slučaju nedostatnog obrazloženja, tijekom postupka uvijek moguće iznijeti dodatna pojašnjenja, koja čine neosnovanim žalbeni razlog za poništenje koji se temelji na povredi obveze obrazlaganja. Naime, Opći sud onemogućio je nadopunu obrazloženja tijekom postupka time što je isključio mogućnost nadopune u slučaju „gotovo potpunog” nepostojanja obrazloženja i time što je „gotovo potpuno” nepostojanje obrazloženja izjednačio s potpunim nepostojanjem obrazloženja. Takvo izjednačavanje nema osnovu u sudskoj praksi Suda. Time što je ograničio mogućnosti nadopune tijekom postupka, Opći sud ograničio je ulogu suda koji je, u okolnostima ovog postupka, mogao spriječiti poništenje pobijane odluke zbog povrede obveze obrazlaganja.

____________