PRESUDA SLUŽBENIČKOG SUDA EUROPSKE UNIJE

(drugo vijeće)

30. rujna 2013.

Predmet F‑124/11

Daniele Possanzini

protiv

Europske agencije za upravljanje operativnom suradnjom na vanjskim granicama država članica Europske unije (Frontex)

„Javna služba – Osoblje Frontexa – Član privremenog osoblja – Karijerno izvješće o ocjeni koje sadrži negativne ocjene ocjenjivača koje nisu priopćene zainteresiranoj osobi – Neproduženje ugovora o radu na određeno vrijeme – Odluka koja se temelji na mišljenju ocjenjivača – Pravo na obranu – Povreda – Spor financijske naravi – Neograničena nadležnost“

Predmet:      Tužba podnesena na temelju članka 270. UFEU‑a kojom D. Possanzini u biti zahtijeva poništenje odluke izvršnog direktora Europske agencije za upravljanje operativnom suradnjom na vanjskim granicama država članica Europske unije (Frontex), od 28. ožujka 2011., o tome da mu se ne produži ugovor kao članu privremenog osoblja.

Odluka:      Poništava se odluka od 28. ožujka 2011. o neproduženju ugovora kao članu privremenog osoblja D. Possanzinija koju je donio izvršni direktor Europske agencije za upravljanje operativnom suradnjom na vanjskim granicama država članica Europske unije. Nalaže se Europskoj agenciji za upravljanje operativnom suradnjom na vanjskim granicama država članica Europske unije da D. Possanziniju isplati iznos od 5000 eura na ime naknade štete. Europska agencija za upravljanje operativnom suradnjom na vanjskim granicama država članica Europske unije snosit će vlastite troškove te troškove D. Possanzinija.

Sažetak

1.      Dužnosnici – Privremeno osoblje – Postupak zapošljavanja – Unutarnje smjernice agencije Unije koje se odnose na produženje ugovora o radu na određeno vrijeme – Pravni učinci – Povreda – Povreda dužnosti

(Uvjeti zaposlenja ostalih službenika, čl. 8.)

2.      Dužnosnici – Privremeno osoblje – Odluka koja utječe na administrativni položaj člana privremenog osoblja – Uzimanje u obzir elemenata koji se ne nalaze u osobnom dosjeu zainteresirane strane, no koja je već prethodno bila upoznata s njima – Zakonitost – Pretpostavke

(Pravilnik o osoblju, čl. 26.)

3.      Tužbe dužnosnikâ – Neograničena nadležnost – Sporovi financijske naravi u smislu članka 91. stavka 1. Pravilnika – Pojam – Tužba koja se odnosi na zakonitost odluke o neproduženju ugovora – Uključenost

(Pravilnik o osoblju, čl. 91. st. 1.)

4.      Dužnosnici – Primici od rada – Koeficijenti ispravka – Predmet – Istovjetna kupovna moć – Uspoređivanje primitaka od rada koje su primili članovi osoblja i dužnosnici u različitim mjestima zaposlenja – Isključenje

(Pravilnik o osoblju, čl. 64.; Uvjeti zaposlenja ostalih službenika, čl. 20.)

1.      Odluka institucije ili tijela Unije koja je priopćena cjelokupnom osoblju i čiji je cilj da dužnosnicima i privremenom osoblju na koje se odnosi osigura istovjetno postupanje na području u kojem navedena institucija ili navedeno tijelo na temelju Pravilnika raspolaže širokom marginom prosudbe, predstavlja unutarnju smjernicu i kao takvu je treba smatrati indikativnim pravilom ponašanja koje uprava nameće sama sebi i od kojeg ne može odstupiti a da pritom ne navede razloge za to jer bi u protivnom povrijedila načelo jednakog postupanja.

Slijedom toga, kada je riječ o unutarnjoj smjernici u području produženja ugovora članovima privremenog osoblja koju je donijela agencija Unije, povreda dužnosti priopćenja odluke o neproduženju u roku određenom smjernicom predstavlja povredu dužnosti koja može biti temelj za naknadu štete. Međutim, sankcioniranje takve procesne nepravilnosti poništenjem predmetne odluke moguće je samo ako se utvrdi da je ta nepravilnost mogla utjecati na sadržaj odluke.

(t. 43., 44., 46., 47. i 78.)

Izvori:

Prvostupanjski sud: 9. srpnja 1997., Monaco/Parlament, T‑92/96, t. 46.

Službenički sud: 30. siječnja 2013., Wahlström/Frontex, F‑87/11, t. 56. do 58.

2.      Institucija krši članak 26. Pravilnika i pravo na obranu člana privremenog osoblja ako donese odluku o neproduženju njegova ugovora, a da mu pritom prethodno ne priopći ocjene o njegovoj sposobnosti koje opravdavaju donošenje takve odluke. S tim u vezi, samo saznanje zainteresirane osobe o tim ocjenama, pa i dokazano, ne može se smatrati dovoljnim dokazom toga da je predmetni član osoblja imao mogućnost učinkovito braniti svoje interese prije donošenja odluke kojom mu je nanesena šteta. Kako bi bilo osigurano pravo na obranu člana osoblja, potrebno je da institucija na bilo koji način dokaže da je ona prethodno tom agentu omogućila da razumije da su predmetne ocjene, koje mu nisu bile priopćene prije njihova uključivanja u njegov osobni dosje, bile takve da su mogle opravdati odluku kojom mu je nanesena šteta. U protivnome, ne može se smatrati da je poslana obavijest predviđena člankom 26. Pravilnika.

(t. 60.)

Izvori:

Prvostupanjski sud: 5. listopada 2009., de Brito Sequeira Carvalho/Komisija i Komisija/de Brito Sequeira Carvalho, T‑40/07 P i T‑62/07 P, t. 94.

3.      Članak 91. stavak 1. druga rečenica Pravilnika Službeničkom sudu priznaje punu nadležnost u sporovima financijske naravi u okviru koje on ima ovlast, ako je to potrebno, da po službenoj dužnosti naloži tuženiku plaćanje naknade za štetu koju je ovaj uzrokovao svojom krivnjom i da u takvom slučaju procijeni pretrpljenu štetu ex æquo et bono vodeći računa o svim okolnostima predmeta.

Tužba kojom dužnosnik želi ishoditi poništenje odluke koja utječe na njegov položaj u okviru Pravilnika o osoblju može dovesti do spora financijskog karaktera u smislu članka 91. stavka 1. Pravilnika.

Osobito, kada bivši član privremenog osoblja od suda Unije traži da odluči o zakonitosti odluke o neproduženju njegova ugovora, valja a fortiori smatrati da njegova tužba pokreće spor financijske naravi. Naime, odluka o neproduženju ugovora ima izravne učinke na ostanak zainteresirane strane u položaju člana privremenog osoblja u predmetnoj instituciji, a tako i na njegove primitke od rada i njegova financijska prava.

(t. 70., 71. i 73.)

Izvori:

Sud: 20. svibnja 2010., Gogos/Komisija, C‑583/08 P, t. 44. i 46.

4.      U skladu s člankom 64. Pravilnika i člankom 20. Uvjeta zaposlenja ostalih službenika, na primitke od rada dužnosnika i privremenog osoblja primjenjuju se koeficijent ispravka koji ovisi o uvjetima života u njihovu mjestu zaposlenja kako bi neovisno o tom mjestu imali istovjetnu kupovnu moć. Stoga se primjena koeficijenta ispravka ne može uzeti u obzir za potrebe usporedbe primitka od rada koje su primili ti članovi osoblja i dužnosnici.

(t. 79.)

Izvori:

Prvostupanjski sud: 10. srpnja 1997., Apostolidis i dr./Komisija, T‑81/96, t. 3.