PRESUDA OPĆEG SUDA (deveto vijeće)
6. prosinca 2018.(*)
„Žig Europske unije – Postupak povodom prigovora – Prijava figurativnog žiga Europske unije V – Raniji međunarodni figurativni žigovi V – Dokaz o postojanju, valjanosti i opsegu zaštite ranijeg žiga – Pravilo 19. stavak 2. točka (a) podtočka ii. Uredbe (EZ) br. 2868/95 (koji je postao članak 7. stavak 2. točka (a) podtočka ii. Delegirane uredbe (EU) 2018/625)”
U predmetu T‑848/16,
Deichmann SE, sa sjedištem u Essenu (Njemačka), koji zastupa C. Onken, odvjetnica,
tužitelj,
protiv
Ureda Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO), koji zastupaju A. Söder i D. Hanf, u svojstvu agenata,
tuženika,
druga stranka u postupku pred žalbenim vijećem EUIPO‑a, intervenijent pred Općim sudom, jest
Vans, Inc., sa sjedištem u Cypressu, Kalifornija (Sjedinjene Američke Države), koji zastupa M. Hirsch, odvjetnik,
povodom tužbe podnesene protiv odluke četvrtog žalbenog vijeća EUIPO‑a od 20. rujna 2016. (predmet R 2129/2015‑4) koja se odnosi na postupak povodom prigovora između društava Deichmann i Vans,
OPĆI SUD (deveto vijeće),
u sastavu: S. Gervasoni (izvjestitelj), predsjednik, K. Kowalik‑Bańczyk i C. Mac Eochaidh, suci,
tajnik: R. Ukelyte, administratorica,
uzimajući u obzir tužbu podnesenu tajništvu Općeg suda 1. prosinca 2016.,
uzimajući u obzir intervenijentov odgovor na tužbu podnesen tajništvu Općeg suda 2. veljače 2017.,
uzimajući u obzir EUIPO‑ov odgovor na tužbu podnesen tajništvu Općeg suda 9. veljače 2017.,
uzimajući u obzir odluku od 12. svibnja 2017. o spajanju predmeta T‑848/16 i T‑817/16 radi usmenog dijela postupka,
nakon rasprave održane 16. svibnja 2018.,
donosi sljedeću
Presudu
Okolnosti spora
1 Intervenijent Vans, Inc. podnio je 17. listopada 2011. Uredu Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO) prijavu za registraciju žiga Europske unije na temelju Uredbe Vijeća (EZ) br. 207/2009 od 26. veljače 2009. o žigu Europske unije (SL 2009., L 78, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 17., svezak 1., str. 226.), kako je izmijenjena (zamijenjena Uredbom (EU) 2017/1001 Europskog parlamenta i Vijeća od 14. lipnja 2017. o žigu Europske unije (SL 2017., L 154, str. 1.)).
2 Prijava za registraciju žiga podnesena je za sljedeći figurativni znak:
3 Proizvodi za koje je zatražena registracija su iz razreda 18. i 25. Nicanskog sporazuma o međunarodnoj klasifikaciji proizvoda i usluga radi registracije žigova od 15. lipnja 1957., kako je revidiran i izmijenjen.
4 Dana 21. veljače 2012. tužitelj, Deichmann SE, podnio je prigovor na temelju članka 41. Uredbe br. 207/2009 (koji je postao članak 46. Uredbe 2017/1001) na registraciju žiga za koji je podnesena prijava.
5 Prigovor se temeljio na sljedećim ranijim žigovima:
– međunarodna registracija u kojoj je naznačena Europska unija br. 937 479 od 10. kolovoza 2007. za proizvode iz razreda 18., 25. i 28. čiji se prikaz nalazi ispod:
– međunarodna registracija u kojoj je naznačena Europska unija br. 937 526 od 10. kolovoza 2007. za proizvode iz razreda 18., 25. i 28. čiji se prikaz nalazi ispod:
– međunarodna registracija u kojoj je naznačena Europska unija br. 937 528 od 13. kolovoza 2007. za proizvode iz razreda 18., 25. i 28. čiji se prikaz nalazi ispod:
6 Razlog koji se navodi u prilog prigovoru jest onaj iz članka 8. stavka 1. točke (b) Uredbe br. 207/2009 (koji je postao članak 8. stavak 1. točka (b) Uredbe 2017/1001).
7 Dana 28. rujna 2015. Odjel za prigovore EUIPO‑a odbio je prigovor smatrajući, s jedne strane, da nije postojala vjerojatnost dovođenja u zabludu glede žigova br. 937 479 i 937 526 i, s druge strane, da zaštita žiga br. 937 528 nije u dovoljnoj mjeri bila dokazana.
8 Dana 21. listopada 2015. tužitelj je podnio žalbu protiv odluke Odjela za prigovore, smatrajući da je postojala vjerojatnost dovođenja u zabludu u smislu članka 8. stavka 1. točke (b) Uredbe br. 207/2009.
9 Odlukom od 20. rujna 2016. (u daljnjem tekstu: pobijana odluka) četvrto žalbeno vijeće EUIPO‑a odbilo je tužiteljevu žalbu bez ispitivanja postojanja vjerojatnosti dovođenja u zabludu na koju se on poziva.
10 Kao prvo, žalbeno vijeće potvrdilo je odluku Odjela za prigovore u vezi s nedostatkom dokaza o zaštiti međunarodne registracije u kojoj je naznačena Europska unija br. 937 528 (točka 11. pobijane odluke).
11 Kao drugo, oslanjajući se na pravilo 19. stavke 1. do 3. Uredbe Komisije (EZ) br. 2868/95 od 13. prosinca 1995. o provedbi Uredbe Vijeća (EZ) br. 40/94 o žigu Europske unije (SL 1995., L 303, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 17., svezak 1., str. 84.) (koji je postao članak 7. stavci 1. do 4. Delegirane uredbe Komisije (EU) 2018/625 od 5. ožujka 2018. o dopuni Uredbe 2017/1001 i stavljanju izvan snage Delegirane uredbe (EU) 2017/1430 (SL 2018., L 104, str. 1.)), žalbeno vijeće ocijenilo je da žalba nije osnovana u pogledu zaštite međunarodnih registracija br. 937 479 i 937 526.
12 Žalbeno vijeće smatralo je da je na njemu da po službenoj dužnosti ispita dokaz o zaštiti ranijih prava propisan pravilom 19. Uredbe br. 2868/95 a da nije potrebno da stranke podnesu zahtjev (točka 12. pobijane odluke). Smatralo je da zahtjevi iz pravila 19. Uredbe br. 2868/95 nisu uvjeti dopuštenosti prigovora, već uvjeti za ispitivanje njegova merituma i da, posljedično, EUIPO nije imao obvezu obavijestiti podnositelja prigovora o nepravilnostima podnesenih dokumenata i konkretno ga pozvati da podnese neke druge dokaze (točka 13. pobijane odluke).
13 Žalbeno vijeće ocijenilo je da, što se tiče međunarodne registracije čija se zaštita proteže na Europsku uniju, dokaz o postojanju, valjanosti i opsegu zaštite ranijeg žiga, u skladu s pravilom 19. stavkom 2. Uredbe br. 2868/95 (koji je postao članak 7. stavak 2. Uredbe 2018/625), mora biti podnesen putem službenih dokumenata koji potječu od nadležnog tijela koje je provelo registraciju žiga, a dostavljaju se na jeziku postupka ili im se prilaže prijevod u skladu s pravilom 19. stavkom 3. Uredbe br. 2868/95 (točka 14. pobijane odluke).
14 Žalbeno vijeće smatralo je da, u skladu s člankom 152. Uredbe br. 207/2009 (koji je postao članak 190. Uredbe 2017/1001), EUIPO objavljuje samo određene bibliografske podatke, reprodukciju žiga i brojeve razreda međunarodne registracije u kojoj je naznačena Europska unija (točka 16. pobijane odluke).
15 Žalbeno vijeće ocijenilo je da je, u skladu s pravilom 19. stavcima 2. i 3. Uredbe br. 2868/95, tužitelj trebao podnijeti izvadak iz registra Međunarodnog ureda, uključujući prijevod na jezik postupka, kako bi dokazao postojanje zaštite međunarodnih registracija u kojima je naznačena Europska unija (točka 17. pobijane odluke). Žalbeno vijeće utvrdilo je da, podnoseći izvadak iz baze podataka TMview, kojom ne upravlja Svjetska organizacija za intelektualno vlasništvo (WIPO), već EUIPO, i prijevod na jezik postupka popisa proizvoda, tužitelj nije dostavio dokaz o postojanju, valjanosti i opsegu zaštite svojih ranijih prava (točka 18. pobijane odluke).
16 Žalbeno vijeće dodalo je da je već Odjel za prigovore morao odbiti prigovor kao neobrazložen, s obzirom na to da odgovarajući dokazi o međunarodnim registracijama br. 937 479 i 937 526 nisu bili podneseni u određenom roku (točka 19. pobijane odluke).
Postupak i zahtjevi stranaka
17 Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:
– poništi pobijanu odluku;
– naloži EUIPO‑u snošenje troškova.
18 EUIPO od Općeg suda zahtijeva da poništi pobijanu odluku.
19 Intervenijent od Općeg suda zahtijeva da:
– odbije tužbu;
– naloži tužitelju snošenje troškova.
Pravo
20 U prilog osnovanosti svoje tužbe tužitelj ističe tri tužbena razloga.
21 U okviru prvog tužbenog razloga tužitelj tvrdi da je žalbeno vijeće povrijedilo odredbe članka 151. stavka 2. Uredbe br. 207/2009 (koji je postao članak 189. stavak 2. Uredbe 2017/1001) i odredbe pravila 19. stavka 2. točke (a) Uredbe br. 2868/95 (koji je postao članak 7. stavak 2. točka (a) Uredbe br. 2018/625) jer je morao podnijeti dokaz o zaštiti ranijih međunarodnih registracija u kojima je naznačena Europska unija br. 937 479 i 937 526.
22 U okviru drugog tužbenog razloga tužitelj navodi da je žalbeno vijeće povrijedilo odredbe pravila 19. stavka 2. točke (a) podtočke ii. Uredbe br. 2868/95 (koji je postao članak 7. stavak 2. točka (a) podtočka ii. Uredbe br. 2018/625) i pravilo 19. stavak 3. navedene uredbe kao i odredbe pravila 20. iste uredbe (koje je postalo članak 8. stavci 1. do 4. i 7. do 9. Uredbe 2018/625), smatrajući da nije podnio dokaze o zaštiti svojih ranijih žigova br. 937 479 i 937 526 i odbijajući zbog tog razloga prigovor kao neosnovan.
23 U okviru trećeg tužbenog razloga tužitelj podredno ističe da, čak i pod pretpostavkom da izvaci iz baze podataka TMview ne udovoljavaju zahtjevima iz pravila 19. stavka 2. točke (a) Uredbe br. 2868/95, žalbeno vijeće povrijedilo je načela zaštite legitimnih očekivanja, pravne sigurnosti, dobre uprave, jednakog postupanja i zabrane retroaktivnosti, posebno s obzirom na EUIPO‑ovu praksu odlučivanja i na sadržaj EUIPO‑ovih Smjernica za ispitivanje.
Prvi tužbeni razlog
24 Tužitelj tvrdi da je žalbeno vijeće povrijedilo odredbe članka 151. stavka 2. Uredbe br. 207/2009 i odredbe pravila 19. stavka 2. točke (a) Uredbe br. 2868/95 smatrajući da je on morao podnijeti dokaz o zaštiti ranijih međunarodnih registracija u kojima je naznačena Europska unija br. 937 479 i 937 526.
25 Tužitelj ističe da međunarodne registracije u kojima je naznačena Europska unija imaju iste učinke kao žigovi Europske unije, u skladu s člankom 151. stavkom 2. Uredbe br. 207/2009, i da se, slijedom toga, prema tim dvjema kategorijama žigova treba jednako odnositi. U mjeri u kojoj nije potrebno, u slučaju prigovora koji se temelji na žigu Europske unije, podnijeti dokaz o zaštiti ranijeg žiga u skladu s pravilom 19. stavkom 2. točkom (a) Uredbe br. 2868/95, isto bi trebalo vrijediti za međunarodne registracije u kojima je naznačena Europska unija. To osobito vrijedi jer odredbe Uredbe br. 207/2009 imaju prednost pred onima Provedbene uredbe br. 2868/95.
26 Tužitelj usto ističe da je podnošenje dokaza o ranijim pravima u pogledu međunarodnih registracija u kojima je naznačena Europska unija nepotrebno, po čemu se one razlikuju od nacionalnih žigova i međunarodnih registracija u kojima su naznačene samo neke države članice Unije. Naime, EUIPO raspolaže informacijama koje mogu potkrijepiti postojanje, valjanost i opseg zaštite međunarodnih registracija u kojima je naznačena Europska unija, s obzirom na to da se te informacije objavljuju u njegovoj bazi podataka CTM‑Online (koja je postala eSearch plus), u skladu s člankom 152. Uredbe br. 207/2009. Podnošenje dodatnih dokumenata za potrebe obrazlaganja prigovora stoga je suvišno, osim, prema potrebi, kada se radi o prijevodu popisa proizvoda i usluga na jezik postupka, koji treba biti podnesen u takvom slučaju.
27 EUIPO smatra da se o pitanju je li potrebno dokazati postojanje, valjanost i opseg zaštite međunarodne registracije u kojoj je naznačena Europska unija ne mora odlučivati u ovom predmetu, s obzirom na to da je drugi tužbeni razlog koji je istaknuo tužitelj utemeljen.
28 Intervenijent osporava tužiteljevu argumentaciju.
29 Kao prvo, valja podsjetiti na relevantne odredbe Uredbe br. 207/2009 koje se primjenjuju na međunarodne registracije u kojima je naznačena Europska unija i na Uredbu br. 2868/95.
30 U skladu s člankom 145. Uredbe br. 207/2009 (koji je postao članak 182. Uredbe 2017/1001), koji se nalazi u odjeljku 1. glave XIII., naslovljene „Međunarodna registracija žigova”:
„Ako ovom glavom nije drukčije predviđeno, ova se Uredba i njezine Provedbene uredbe primjenjuju na prijave za međunarodnu registraciju podnesene u skladu s Protokolom koji se odnosi na Madridski sporazum o međunarodnoj registraciji žigova, usvojenim 27. lipnja 1989. u Madridu (dalje u tekstu ‚međunarodne prijave’ odnosno ‚Madridski protokol’), koje se temelje na prijavi žiga Zajednice ili na žigu Zajednice kao i na registracije žigova upisane u međunarodni registar koji vodi Međunarodni ured Svjetske organizacije za intelektualno vlasništvo (dalje u tekstu ‚međunarodne registracije’ odnosno ‚Međunarodni ured’) u kojima je naznačena Europska zajednica.”
31 U skladu s člankom 151. Uredbe br. 207/2009:
„1. Međunarodna registracija u kojoj je naznačena Europska zajednica ima isti učinak kao prijava žiga Zajednice od datuma registracije u skladu s člankom 3. stavkom 4. Madridskog protokola ili od datuma naknadne naznake Europske zajednice prema članku 3.ter stavku 2. Madridskog protokola.
2. Ako nije dana nikakva obavijest o odbijanju u skladu s člankom 5. stavcima 1. i 2. Madridskog protokola ili ako je takvo odbijanje povučeno, međunarodna registracija žiga u kojoj je naznačena Europska zajednica ima isti učinak kao registracija žiga kao žiga Zajednice od datuma iz stavka 1.
3. U smislu primjene članka 9. stavka 3., objava prijave žiga Zajednice zamjenjuje se objavom podataka o međunarodnoj registraciji u kojoj je naznačena Europska zajednica u skladu s člankom 152. stavkom 1., a objava registracije žiga Zajednice zamjenjuje se objavom u skladu s člankom 152. stavkom 2.”
32 U skladu s pravilom 20. stavkom 1. Uredbe br. 2868/95 (koji je postao članak 8. stavci 1. i 7. Uredbe 2018/625), prigovor se odbija kao neosnovan ako do isteka roka iz pravila 19. stavka 1. iste uredbe podnositelj prigovora ne dokaže postojanje, valjanost i opseg zaštite svojeg ranijeg žiga ili svojeg ranijeg prava te ovlaštenje na podnošenje prigovora.
33 Pravilo 19. Uredbe br. 2868/95 propisuje:
„1. Ured daje podnositelju prigovora mogućnost da predoči činjenice, dokaze i argumente koji će poduprijeti njegov prigovor ili da dopuni činjenice, dokaze ili argumente koji su već podneseni sukladno s pravilom 15. stavkom 3. u roku koji odredi Ured, a koji ne može biti kraći od 2 mjeseca, računajući od dana kada se smatra da počinje postupak povodom prigovora sukladno s pravilom 18. stavkom 1.
2. U roku iz stavka 1. podnositelj prigovora također podnosi dokaz o postojanju, valjanosti i opsegu zaštite svojeg ranijeg znaka ili ranijeg prava, kao i dokaz o svojoj ovlaštenosti da podnese prigovor. Podnositelj prigovora osobito osigurava sljedeće dokaze:
(a) ako se prigovor temelji na žigu koji nije žig Zajednice, dokaz da je za njega podnesena prijava ili dokaz o registraciji, podnoseći:
i. […];
ii. ako je žig registriran, presliku odgovarajuće potvrde o registraciji i, ovisno o slučaju, potvrdu o zadnjem produljenju registracije kojom se dokazuje da razdoblje zaštite žiga traje dulje od vremenskog roka iz stavka 1. i svako produljenje tog razdoblja ili jednakovrijedne dokumente koje je izdalo tijelo pred kojim je žig registriran;
[…].
3. Podaci i dokazi iz stavaka 1. i 2. dostavljaju se na jeziku postupka ili se prilaže njihov prijevod. Prijevod se podnosi u roku određenom za podnošenje izvornog dokumenta.”
34 Iz odredbi pravila 19. stavka 2. točke (a) Uredbe br. 2868/95, koje se primjenjuju na međunarodne registracije u kojima je naznačena Europska unija u skladu s odredbama članka 145. Uredbe br. 207/2009, proizlazi da podnositelj prigovora treba dostaviti dokaz prijave ili registracije ranijeg žiga, ako se prigovor temelji na žigu koji nije žig Europske unije. Potreba da se podnese takav dokaz također se odnosi na međunarodne registracije u kojima je naznačena Europska unija, a koje ne predstavljaju žigove Europske unije.
35 Okolnost da članak 151. stavak 2. Uredbe br. 207/2009 propisuje da međunarodna registracija žiga u kojoj je naznačena Europska unija proizvodi, računajući od datuma iz stavka 1. tog članka, iste učinke kao i registracija žiga kao žiga Europske unije ne utječe na obvezu podnositelja prigovora da podnese dokaz o ranijoj međunarodnoj registraciji u kojoj je naznačena Europska unija, u skladu s odredbama pravila 19. stavka 1. točke (a) podtočke ii. Uredbe br. 2868/95. Naime, zahtjev za podnošenje dokaza o ranijem žigu predviđen pravilom 19. Uredbe br. 2868/95 odredba je koja se odnosi na mogućnost nositelja ranijeg žiga, uključujući međunarodnu registraciju u kojoj je naznačena Europska unija, da se protivi registraciji žiga Europske unije, a ne odredba koja se odnosi na učinke žiga Europske unije koji su određeni u člancima 9. do 14. Uredbe br. 207/2009 (koji su postali članci 9. do 17. Uredbe 2017/1001), koji se nalaze u odjeljku 2., pod naslovom „Učinci žigova Europske unije”, glave II. Uredbe br. 207/2009.
36 Stoga pravilo 19. stavak 2. točka (a) podtočka ii. Uredbe br. 2868/95, u dijelu u kojem predviđa da podnositelj prigovora mora dostaviti dokaze o zaštiti međunarodne registracije u kojoj je naznačena Europska unija, nije u suprotnosti s odredbama članka 151. stavka 2. Uredbe br. 207/2009, koje se ne odnose na pravila postupka povodom prigovora na registraciju žiga Europske unije.
37 Tužitelj ne može osnovano tvrditi, kako bi pokušao dokazati da je žalbeno vijeće povrijedilo odredbe članka 151. stavka 2. Uredbe br. 207/2009 i odredbe pravila 19. stavka 2. točke (a) Uredbe br. 2868/95, da podnošenje dokaza o ranijim žigovima ne bi bilo potrebno u pogledu međunarodnih registracija u kojima je naznačena Europska unija jer EUIPO ima, uzimajući u obzir objavu u bazi CTM‑Online (koja je postala eSearch plus), podatke o međunarodnoj registraciji u kojoj je naznačena Europska unija u skladu s člankom 152. Uredbe br. 207/2009, informacije kojima se može potkrijepiti postojanje, valjanost i opseg zaštite međunarodnih registracija u kojima je naznačena Europska unija.
38 Naime, čak i pod pretpostavkom da EUIPO ima informacije koje se odnose na zaštitu međunarodnih registracija u kojima je naznačena Europska unija, iz teksta pravila 19. stavka 2. Uredbe br. 2868/95, koji, kao što je to prethodno navedeno, nije u suprotnosti s odredbama članka 151. stavka 2. Uredbe br. 207/2009, jasno proizlazi da je sam podnositelj prigovora dužan podnijeti dokaz o zaštiti svojeg ranijeg prava.
39 Posljedično, žalbeno vijeće nije povrijedilo odredbe članka 151. stavka 2. Uredbe br. 207/2009 i odredbe pravila 19. stavka 2. točke (a) Uredbe br. 2868/95 smatrajući da je tužitelj morao podnijeti dokaz o zaštiti ranijih međunarodnih registracija u kojima je naznačena Europska unija br. 937 479 i 937 526.
40 Stoga prvi tužbeni razlog treba odbiti.
Drugi tužbeni razlog
41 Tužitelj tvrdi da je žalbeno vijeće povrijedilo pravilo 19. stavak 2. točku (a) podtočku ii. i stavak 3. Uredbe br. 2868/95 te pravilo 20. iste uredbe, smatrajući da on nije dostavio dokaz o zaštiti ranijih žigova br. 937 479 i 937 526.
42 Tužitelj ističe da podnošenje izvatka iz baze podataka TMview predstavlja dokaz u skladu sa zahtjevima iz pravila 19. stavka 2. Uredbe br. 2868/95. On navodi da podaci iz baze podataka TMview dolaze od ureda za žigove, posebno WIPO‑a, i da izvaci iz te baze sadržavaju sve bitne informacije za dokazivanje zaštite ranije međunarodne registracije u kojoj je naznačena Europska unija. On dodaje da je valjanost izvadaka iz baze podataka TMview priznata EUIPO‑ovom ustaljenom upravnom praksom navedenom u njegovim Smjernicama za ispitivanje.
43 Tužitelj navodi da je u ovom slučaju podnio izvatke iz baze podataka TMview i prijevod na jezik postupka popisa proizvoda i usluga u skladu s pravilom 19. stavkom 3. Uredbe br. 2868/95 i da je, slijedom toga, žalbeno vijeće pogrešno smatralo da on nije dostavio dokaz o zaštiti svojih ranijih međunarodnih žigova br. 937 479 i 937 526.
44 EUIPO smatra da je taj tužbeni razlog osnovan.
45 Intervenijent smatra da tužbeni razlog treba odbiti jer bazom podataka TMview upravlja EUIPO, a ne WIPO, jedino tijelo nadležno za registraciju međunarodnih žigova. Podnošenje izvadaka iz te baze podataka kao dokaza o ranijem međunarodnom žigu stoga bi bilo suprotno odredbama pravila 19. stavka 2. točke (a) podtočke ii. Uredbe br. 2868/95.
46 Prema intervenijentovu mišljenju, EUIPO‑ove Smjernice za ispitivanje kojima se izvaci iz baze podataka TMview priznaju kao dokaz o postojanju i valjanosti ranijih prava u ovom se slučaju ne primjenjuju. Kao prvo, EUIPO‑ove Smjernice za ispitivanje nastale su dvije godine nakon isteka roka u kojem je tužitelj trebao obrazložiti svoja ranija prava. Kao drugo, te smjernice nemaju obvezujući karakter i ne bi bile u skladu s odredbama uredbi br. 207/2009 i 2868/95. Te uredbe imaju prednost pred EUIPO‑ovim Smjernicama za ispitivanje i trebala bi ih primjenjivati žalbena vijeća koja imaju ograničenu nadležnost kada donose odluke o registraciji znaka kao žiga Europske unije.
47 Najprije valja ispitati tužiteljev argument koji se temelji na tome da EUIPO‑ove Smjernice za ispitivanje dopuštaju podnošenje izvadaka iz baze podataka TMview.
48 Tužitelj, naime, u potporu svojem drugom tužbenom razlogu tvrdi da EUIPO‑ove Smjernice za ispitivanje pojašnjavaju da, u pogledu pravila 19. stavka 2. Uredbe br. 2868/95, za potrebe utvrđivanja valjanosti ranijih registracija žigova koji nisu žigovi Europske unije podnositelj prigovora, kada je riječ o ranijim registracijama u kojima je naznačena Unija, može dostaviti izvatke iz baze podataka TMview.
49 U tim je Smjernicama, u njihovoj verziji od 23. ožujka 2016., koja je podnesena u prilogu tužbi, u točki 4.2.3.2. dijela C „Prigovor”, odjeljak 1. „Postupovna pitanja”, navedeno da EUIPO, među ostalim, kada se radi o međunarodnim registracijama prihvaća izvatke iz baze podataka TMview, pod uvjetom da sadržavaju korisne informacije.
50 Međutim, osnovanost tužbenog razloga koji je tužitelj istaknuo treba ispitati samo s obzirom na relevantne odredbe uredbi br. 207/2009 i 2868/95, a ne s obzirom na EUIPO‑ove Smjernice za ispitivanje.
51 Naime, odluke o registraciji znaka kao žiga Europske unije koje žalbeno vijeće treba donijeti u skladu s Uredbom br. 207/2009 donose se na temelju ograničene nadležnosti, a ne diskrecijske ovlasti, iako se zakonitost odluka tih istih žalbenih vijeća treba ocjenjivati samo na temelju te uredbe, kako je tumači Sud Unije (vidjeti u tom smislu presude od 15. rujna 2005., BioID/OHIM, C‑37/03 P, EU:C:2005:547, t. 47.; od 12. siječnja 2006., Deutsche SiSi‑Werke/OHIM, C‑173/04 P, EU:C:2006:20, t. 48. i od 19. siječnja 2012., OHIM/Nike International, C‑53/11 P, EU:C:2012:27, t. 57.).
52 EUIPO‑ove Smjernice za ispitivanje nisu obvezujući pravni akti za tumačenje odredaba prava Unije (presuda od 19. prosinca 2012., Leno Merken, C‑149/11, EU:C:2012:816, t. 48.). Stoga njihove odredbe ne mogu kao takve biti nadređene odredbama uredbi br. 207/2009 i 2868/95 niti mijenjati njihovo tumačenje od strane suda Unije. Naprotiv, treba ih čitati u skladu s odredbama uredbi br. 207/2009 i 2868/95 (presuda od 27. lipnja 2012., Interkobo/OHIM – XXXLutz Marken (my baby), T‑523/10, EU:T:2012:326, t. 29.).
53 Prema tome, odredbe EUIPO‑ovih Smjernica za ispitivanje na koje se tužitelj poziva ne mogu imati prednost pred odredbama pravila 19. stavaka 2. i 3. Uredbe br. 2868/95, u vezi s podnošenjem dokaza o zaštiti ranijih žigova od strane podnositelja prigovora, niti mijenjati tumačenje tih odredbi od strane Općeg suda.
54 Argumentaciju kojom se tužitelj poziva na sadržaj EUIPO‑ovih Smjernica za ispitivanje kako bi dokazao povredu odredbi Uredbe br. 2868/95 stoga treba odbiti kao bespredmetnu.
55 Kao drugo, odredbe pravila 19. stavka 2. točke (a) podtočke ii. Uredbe br. 2868/95 dopuštaju podnositelju prigovora da podnese ne samo presliku odgovarajuće potvrde o registraciji i, ovisno o slučaju, potvrdu o zadnjem produljenju registracije već i jednakovrijedne dokumente koje je izdalo tijelo pred kojim je žig registriran.
56 Presuđeno je da podnošenje dokumenta koji je izdalo nadležno tijelo i koji sadržava iste informacije kao i potvrda o registraciji žiga zadovoljava odredbe pravila 19. stavka 2. točke (a) Uredbe br. 2868/95 (presuda od 5. veljače 2016., Kicktipp/OHIM – Italiana Calzature (kicktipp), T‑135/14, EU:T:2016:69, t. 63.).
57 K tome valja istaknuti da te odredbe ne isključuju mogućnost da se dostave dokumenti iz baze podataka, kao što je baza podataka nadležnog nacionalnog ureda (vidjeti u tom smislu presudu od 24. listopada 2014., Grau Ferrer/OHIM – Rubio Ferrer (Bugui va), T‑543/12, neobjavljenu, EU:T:2014:911, t. 25. i 26.).
58 Navodeći da je predmetne dokumente „izdalo tijelo pred kojim je žig registriran”, pravilo 19. stavak 2. točka (a) podtočka ii. Uredbe br. 2868/95 isključuje mogućnost podnošenja izvadaka iz baze podataka koja daje pristup dokumentima koji ne potječu od tijela pred kojim je žig registriran. Stoga izvaci iz EUIPO‑ove baze podataka CTM‑Online nisu dokazi o zaštiti međunarodne registracije u kojoj je naznačena Europska unija jer EUIPO, koji nije nadležan za registraciju međunarodnih žigova, nije tijelo pred kojim je žig registriran (vidjeti u tom smislu presudu od 26. studenoga 2014., Aldi Einkauf/OHIM – Alifoods (Alifoods), T‑240/13, EU:T:2014:994, t. 27. i 28.).
59 S druge strane, iako odredbe pravila 19. stavka 2. točke (a) podtočke ii. Uredbe br. 2868/95 predviđaju da dokumente „izdaje” nadležno tijelo, one ne sprečavaju pristup dokumentima koji potječu od nadležnog tijela putem računalnog sustava, kojim upravlja EUIPO, ali u kojem sudjeluje nadležno tijelo slanjem i ažuriranjem relevantnih informacija.
60 Iz dokumenata u spisu, posebno iz objašnjenja koja je EUIPO dao u svojim podnescima i na raspravi, proizlazi da je baza podataka TMview informatički alat kojim upravlja EUIPO uz sudjelovanje drugih ureda za žigove, posebice WIPO‑a. Taj alat okuplja prijave za registracije žigova i registracije žigova ureda za žigove koji u njemu sudjeluju i omogućuje da im se pristupi. Informacije pružaju uredi za žigove koji vode brigu o sadržaju i odgovaraju za njegovo svakodnevno ažuriranje. Baza podataka TMview omogućuje uvid u informacije koje se odnose na žigove što ih je registrirao ured za žigove koji sudjeluju u toj bazi podataka kako su navedeni u njihovim registrima žigova. Izvadak iz baze podataka TMview odgovara stanju registra nadležnog tijela u trenutku u kojem korisnik izvršava uvid u taj registar.
61 Uzimajući u obzir obilježja baze podataka TMview iznesena u točki 60. ove presude, izvadak iz te baze podataka, što se tiče međunarodnih registracija u kojima je naznačena Unija, jednakovrijedan je dokument preslici potvrde o registraciji i, prema potrebi, potvrde o zadnjem produljenju registracije, koje izdaje WIPO, u smislu odredbi pravila 19. stavka 2. točke (a) podtočke ii. Uredbe br. 2868/95, pod uvjetom da izvadak koji je dostavio podnositelj prigovora sadržava sve relevantne informacije. Kada je taj uvjet ispunjen, izvadak iz baze podataka TMview može se usporediti, kao što to s pravom ističu tužitelj i EUIPO, s izvatkom iz WIPO‑ove baze podataka Romarin ili s preslikom potvrde o registraciji pri WIPO‑u.
62 Okolnost da bazom podataka TMview upravlja EUIPO, na koju se poziva intervenijent, ne dovodi u pitanje taj zaključak jer WIPO, koji je tijelo nadležno za registraciju međunarodnih žigova, sudjeluje u radu te baze podataka, pružanjem i ažuriranjem podataka koji se odnose na međunarodne žigove.
63 Naposljetku, intervenijent nije u pravu kada tvrdi da se presuda od 26. studenoga 2014., Alifoods (T‑240/13, EU:T:2014:994) protivi upotrebi baze podataka TMview za dokazivanje zaštite ranijeg međunarodnog žiga.
64 U presudi od 26. studenoga 2014., Alifoods (T‑240/13, EU:T:2014:994) Opći sud presudio je da, s obzirom na to da EUIPO nije nadležan za upravljanje međunarodnim registracijama i da nije tijelo pred kojim je žig registriran u smislu pravila 19. stavka 2. točke (a) podtočke ii. Uredbe br. 2868/95, dokument koji je tužitelj predočio, odnosno izvadak iz EUIPO‑ove baze podataka CTM‑Online, ne predstavlja u smislu navedene odredbe dokaz o postojanju, valjanosti i opsegu zaštite međunarodnog žiga.
65 Opći sud podredno je istaknuo da je ta ocjena bila potkrijepljena teleološkim tumačenjem relevantnog propisa. Naime, na temelju članka 152. Uredbe br. 207/2009, EUIPO‑ova objava registracije međunarodnog žiga u kojoj je naznačena Europska zajednica sadržava samo neke podatke, među kojima prikaz žiga i brojeve razreda proizvoda odnosno usluga obuhvaćenih tim žigom, ali ne i popis tih proizvoda i usluga. Navedeni popis EUIPO ne prevodi pa je on dostupan samo na trima jezicima na kojima je WIPO objavio međunarodnu registraciju, odnosno engleskom, španjolskom i francuskom. Iz toga proizlazi da, ako bi se takva informacija koju je objavio EUIPO smatrala dostatnim dokazom o postojanju, valjanosti i opsegu zaštite predmetnog žiga, iz toga bi u pravnom smislu proizlazile nesigurnost i nejednakost (vidjeti u tom smislu presudu od 26. studenoga 2014., Alifoods, T‑240/13, EU:T:2014:994, t. 29. do 31.).
66 Međutim, razmatranja Općeg suda u presudi od 26. studenoga 2014., Alifoods (T‑240/13, EU:T:2014:994) koja se odnose na izvatke iz baze podataka CTM‑Online ne mogu se prenijeti na bazu podataka TMview.
67 Naime, funkcioniranje baze podataka TMview osigurano je sudjelovanjem ureda za žigove kao što je WIPO, koji osiguravaju svakodnevno ažuriranje informacija, tako da te informacije pravilno odražavaju njihove registre žigova.
68 Osim toga, informacije sadržane u bazi podataka TMview nisu ograničene samo na navode o međunarodnim registracijama u kojima je naznačena Europska unija čija je objava propisana odredbama članka 152. Uredbe br. 207/2009. Ta baza podataka, iz koje se mogu dobiti izvaci, sadržava sve podatke relevantne za zaštitu ranijeg žiga u smislu pravila 19. iz Uredbe br. 2868/95, uključujući popis obuhvaćenih proizvoda ili usluga.
69 U slučaju kada popis proizvoda ili usluga kao što je onaj iz izvatka baze podataka TMview nije dostupan na jeziku postupka prigovora, podnositelj prigovora treba podnijeti navedeni popis zajedno s prijevodom na jezik postupka, u skladu s odredbama pravila 19. stavka 3. Uredbe br. 2868/95. Ako je taj uvjet ispunjen, mogućnost podnošenja dokaza o ranijoj međunarodnoj registraciji u kojoj je naznačena Europska unija dostavom izvadaka iz baze podataka TMview ne stvara u pravnom smislu nesigurnost i nejednakost.
70 Iz prethodno navedenog proizlazi da podnošenje izvatka iz baze podataka TMview, pod uvjetom da taj izvadak sadržava sve relevantne informacije, osobito popis obuhvaćenih proizvoda ili usluga, u pogledu međunarodnih registracija u kojima je naznačena Europska unija predstavlja dokument jednakovrijedan WIPO‑ovoj potvrdi o registraciji, u smislu odredbi pravila 19. stavka 2. točke (a) podtočke ii. Uredbe br. 2868/95.
71 Kao treće, iz dokumenata u spisu proizlazi da je tužitelj u ovom slučaju u roku predviđenom pravilom 19. stavkom 1. Uredbe br. 2868/95 podnio izvatke iz baze podataka TMview o ranijim međunarodnim registracijama u kojima je naznačena Europska unija br. 937 479 i 937 526. Nije sporno, kao što je to, uostalom, intervenijent potvrdio na raspravi, da ti izvaci sadržavaju sve relevantne informacije o postojanju, valjanosti i opsegu zaštite ranijih žigova, uključujući popis proizvoda obuhvaćenih tim žigovima. Tom popisu proizvoda, u skladu s pravilom 19. stavkom 3. Uredbe br. 2868/95, priložen je prijevod na jezik postupka prigovora, odnosno njemački, u roku određenom za podnošenje izvornog dokumenta.
72 Dakle, tužitelj je dokazao, u skladu sa zahtjevima iz pravila 20. stavka 1. Uredbe br. 2868/95 i kao što to priznaje i EUIPO, postojanje, valjanost i opseg zaštite svojih ranijih međunarodnih žigova br. 937 479 i br. 937 526 prije isteka roka iz pravila 19. stavka 1. Uredbe br. 2868/95.
73 U tim okolnostima tužitelj opravdano tvrdi da je žalbeno vijeće povrijedilo odredbe pravila 19. stavka 2. točke (a) podtočke ii. i stavka 3. Uredbe br. 2868/95 kao i one pravila 20. iste uredbe, smatrajući da on prije isteka roka iz pravila 19. stavka 1. navedene uredbe nije podnio dokaz o zaštiti svojih ranijih žigova br. 937 479 i 937 526 i odbijajući stoga prigovor kao neosnovan.
74 Stoga treba prihvatiti drugi tužbeni razlog koji je istaknuo tužitelj.
75 Budući da je drugi tužbeni razlog osnovan, pobijanu odluku valja poništiti a da pritom nije potrebno ispitati treći tužbeni razlog, iznesen podredno, koji se temelji na povredi načela zaštite legitimnih očekivanja, pravne sigurnosti, dobre uprave, jednakog postupanja i zabrane retroaktivnosti.
Troškovi
76 Sukladno članku 134. stavku 1. Poslovnika Općeg suda, stranka koja ne uspije u postupku dužna je, na zahtjev protivne stranke, snositi troškove.
77 Budući da EUIPO nije uspio u postupku jer je pobijana odluka poništena, valja mu naložiti snošenje, uz vlastitih troškova, i tužiteljevih troškova u skladu s njegovim zahtjevom.
78 Budući da intervenijent nije uspio u svojem zahtjevu, snosit će vlastite troškove.
Slijedom navedenog,
OPĆI SUD (deveto vijeće)
proglašava i presuđuje:
1. Poništava se odluka četvrtog žalbenog vijeća Ureda Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO) od 20. rujna 2016. (predmet R 2129/2015‑4).
2. EUIPO‑u se nalaže snošenje vlastitih troškova kao i troškova društva Deichmann SE.
3. Vans., Inc. snosit će vlastite troškove.
Gervasoni | Kowalik‑Bańczyk | Mac Eochaidh |
Objavljeno na javnoj raspravi u Luxembourgu 6. prosinca 2018.
Potpisi