Language of document : ECLI:EU:C:2014:2381

MIŠLJENJE NEZAVISNOG ODVJETNIKA

YVESA BOTA

od 18. studenoga 2014.(1)

Predmet C‑147/13

Kraljevina Španjolska

protiv

Vijeća Europske unije

„Tužba za poništenje – Provedba pojačane suradnje – Stvaranje jedinstvene patentne zaštite – Uredba (EU) br. 1260/2012 – Odredbe o prevođenju – Načelo nediskriminacije – Prenošenje ovlasti na tijela izvan Europske unije – Izbor pravnog temelja – Zloupotreba ovlasti – Načelo autonomije prava Unije“





1.        Kraljevina Španjolska svojom tužbom zahtijeva poništenje Uredbe Vijeća (EU) br. 1260/2012 od 17. prosinca 2012. o provedbi pojačane suradnje u području stvaranja jedinstvene patentne zaštite u pogledu primjenjivih aranžmana prevođenja(2).

2.        Pobijana uredba donesena je nakon Odluke Vijeća 2011/167/EU od 10. ožujka 2011. o odobravanju pojačane suradnje u području stvaranja zaštite jedinstvenim patentom(3).

3.        Ona je dio „paketa jedinstvenog patenta“ zajedno s Uredbom Europskog Parlamenta i Vijeća br. 1257/2012 od 17. prosinca 2012. o provedbi pojačane suradnje u području stvaranja jedinstvene patentne zaštite(4) i Sporazumom o jedinstvenom sudu za patente koji je potpisan 19. veljače 2013(5).

I –    Pravni okvir

4.        Upućujem na svoje mišljenje u predmetu Španjolska/Parlament i Vijeće (C‑146/13), koji se trenutno vodi pred Sudom, na relevantne odredbe koje su tamo već iznesene.

A –    Međunarodno pravo

5.        Člankom 14. Konvencije o priznavanju europskih patenata (Europske patentne konvencije), koja je potpisana u Münchenu 5. listopada 1973. i stupila na snagu 7. listopada 1977.(6), naslovljenim „Jezici Europskog patentnog ureda, europske patentne prijave i ostali dokumenti“, određeno je:

„1.      Službeni jezici Europskog patentnog ureda(7) su engleski, francuski i njemački jezik.

2.      Europska patentna prijava mora se podnijeti na jednom od službenih jezika ili, ako je podnesena na nekom drugom jeziku, mora biti prevedena na jedan od službenih jezika, sukladno Provedbenom pravilniku. Takav se prijevod može tijekom cjelokupnog trajanja postupka pred [EPU‑om] usklađivati s prijavom kako je podnesena. Ako se zatraženi prijevod ne dostavi u određenom roku, prijava se smatra povučenom.

3.      Službeni jezik [EPU‑a] na kojem je europska patentna prijava podnesena ili na koji je prevedena koristi se kao jezik postupka u svim postupcima pred [EPU‑om], osim ako je drukčije predviđeno Provedbenim pravilnikom.

4.      Fizičke i pravne osobe koje imaju prebivalište ili sjedište na području države ugovornice čiji službeni jezik nije engleski, francuski ili njemački, kao i državljani tih država ugovornica s prebivalištem u inozemstvu, dokumente čije je podnošenje vezano za određeni rok mogu podnositi na službenom jeziku odnosne države ugovornice. Međutim, te osobe moraju u roku koji je propisan Provedbenim pravilnikom podnijeti prijevod takvih dokumenata na jedan od službenih jezika [EPU‑a]. Ako neki dokument koji nije dio europske patentne prijave nije podnesen na propisanom jeziku ili ako neki traženi prijevod nije podnesen na vrijeme, smatra se da taj dokument nije podnesen.

5.      Europske patentne prijave objavljuju se na jeziku postupka.

6.      Spisi(8) europskih patenata objavljuju se na jeziku postupka i sadrže prijevod patentnih zahtjeva(9) na preostala dva službena jezika [EPU‑a].

[...]

8.      Upisi u Registar europskih patenata obavljaju se na tri službena jezika [EPU‑a]. U slučaju dvojbe, vjerodostojan je upis obavljen na jeziku postupka.“

B –    Pravo Unije

6.        Uvodne izjave 5. i 6. pobijane uredbe glase:

„(5)      Takvi aranžmani prevođenja [europskih patenata s jedinstvenim učinkom] trebali bi osigurati pravnu sigurnost i poticati inovacije te bi posebno trebali koristiti malim i srednjim poduzećima [dalje u tekstu: MSP]. Trebali bi učiniti pristup europskim patentima s jedinstvenim učinkom(10) i cjelokupnom patentnom sustavu lakšim, manje skupim i pravno sigurnim.

(6)      S obzirom da je EPU odgovoran za priznavanje europskih patenata, aranžmane prevođenja za [EPJU‑ove] trebalo bi temeljiti na trenutnom postupku u EPU‑u. Ti aranžmani trebali bi biti usmjereni na postizanje potrebne ravnoteže između interesa gospodarskih subjekata i javnog interesa, u pogledu cijena postupaka i dostupnosti tehničkih podataka.“

7.        Uvodnom izjavom 15. te uredbe predviđeno je:

„Ovom Uredbom ne dovode se u pitanje pravila koja uređuju jezike institucija Unije uspostavljene u skladu s člankom 342. UFEU‑a i Uredbom Vijeća br. 1 od 15. travnja 1958. o utvrđivanju jezika koji se koriste u Europskoj ekonomskoj zajednici(11). Ova Uredba temelji se na jezičnom režimu EPU‑a te se ne bi trebalo smatrati da stvara poseban jezični režim za Uniju ili da stvara presedan za ograničeni jezični režim u bilo kojem budućem pravnom instrumentu Unije.“

8.        Člancima 3. do 7. pobijane uredbe predviđeno je:

„Članak 3.

Aranžmani prevođenja za [EPJU]

1.   Ne dovodeći u pitanje članke 4. i 6. ove uredbe, ne bi trebalo zahtijevati dodatne prijevode kada je spis europskog patenta s jedinstvenim učinkom objavljen u skladu s člankom 14. stavkom 6. EPK‑a.

2.   Zahtjev za jedinstveni učinak iz članka 9. Uredbe br. 1257/2012 podnosi se na jeziku postupka.

Članak 4.

Prijevod u slučaju spora

1.   U slučaju spora vezanog za navodnu povredu europskog patenta s jedinstvenim učinkom, nositelj patenta na zahtjev i izbor navodnog počinitelja povrede osigurava cjeloviti prijevod patenta s jedinstvenim učinkom na službeni jezik države članice sudionice(12) u kojoj je počinjena navodna povreda ili države članice u kojoj navodni počinitelj povrede ima boravište.

2.   U slučaju spora vezanog za navodnu povredu europskog patenta s jedinstvenim učinkom, nositelj patenta tijekom sudskog postupka na zahtjev suda nadležnog za sporove vezane uz europske patente s jedinstvenim učinkom državi članici sudionici osigurava cjeloviti prijevod patenta na jezik koji se koristi u sudskom postupku.

3.   Troškove prijevoda iz stavaka 1. i 2. snosi nositelj patenta.

4.   U slučaju spora vezanog za zahtjev za naknadu štete, sud koji vodi spor procjenjuje i vodi računa, posebno kada je navodni počinitelj povrede MSP, fizička osoba ili neprofitna organizacija, sveučilište ili javna istraživačka organizacija o činjenici je li, prije nego što mu se osigurao prijevod iz stavka 1., navodni počinitelj povrede djelovao bez da je znao ili bez da je objektivno mogao znati da krši europski patent s jedinstvenim učinkom.

Članak 5.

Upravljanje sustavom naknada

1.   S obzirom da se prijava europskog patenta može podnijeti na bilo kojem jeziku iz članka 14. stavka 2. EPK‑a, države članice u skladu s člankom 9. Uredbe (EU) br. 1257/2012 daju EPU‑u, u smislu članka 143. EPK‑a, zadaću upravljanja sustavom naknada za sve troškove prevođenja do određene gornje granice, za podnositelje prijave koji podnose prijave patenta pri EPU‑u na jednom od službenih jezika Unije koji nije službeni jezik EPU‑a.

2.   Sustav naknada iz stavka 1. financira se kroz pristojbe iz članka 11. Uredbe (EU) br. 1257/2012 i dostupan je samo za mala i srednja poduzeća (MSP), fizičke osobe, neprofitne organizacije, sveučilišta ili javne istraživačke organizacije koje imaju boravište ili glavno mjesto poslovanja u državi članici.

Članak 6.

Prijelazne mjere

1. Tijekom prijelaznog razdoblja koje počinje na dan početka primjene ove uredbe, zahtjev za jedinstveni učinak iz članka 9. Uredbe (EU) br. 1257/2012 podnosi se zajedno sa sljedećim:

a)      kada je jezik postupka francuski ili njemački, potpuni prijevod spisa europskog patenta na engleski jezik; ili

b)      kada je jezik postupka engleski, potpuni prijevod spisa europskog patenta na bilo koji drugi službeni jezik Unije.

2.   U skladu s člankom 9. Uredbe (EU) br. 1257/2012, države članice sudionice daju EPU‑u, u smislu članka 143. EPK‑a, zadaću objave prijevoda iz stavka 1. ovog članka čim je to moguće nakon dana podnošenja zahtjeva za jedinstvenim učinkom iz stavka 9. Uredbe (EU) br. 1257/2012. Tekstovi tih prijevoda nemaju pravni učinak te se koriste isključivo u informativne svrhe.

3.   Šest godina nakon dana početka primjene ove uredbe te nakon toga svake dvije godine, nezavisni stručni odbor provodi objektivnu procjenu dostupnosti visoko kvalitetnih strojnih prijevoda prijava patenata i spisa patenata na sve službene jezike koje je razvio EPU. Ovaj stručni odbor uspostavljaju države članice sudionice u okviru Europske patentne organizacije te se sastoji od predstavnika EPU‑a i nevladinih organizacija koje predstavljaju korisnike europskog patentnog sustava koje je pozvalo upravno vijeće Europske patentne organizacije kao promatrače u skladu s člankom 30. stavkom 3. EPK‑a.

4.   Na temelju prvih procjena iz stavka 3. ovog članka i svake dvije godine nakon toga na temelju naknadnih procjena, Komisija podnosi izvješće Vijeću te, prema potrebi, podnosi prijedloge za završetak prijelaznog razdoblja.

5.   Ako se prijelazno razdoblje ne završi na temelju prijedloga Komisije, ono istječe 12 godina nakon datuma početka primjene ove uredbe.

Članak 7.

Stupanje na snagu

1.   Ova uredba stupa na snagu dvadesetog dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.

2.   Primjenjuje se od 1. siječnja 2014. ili od dana stupanja na snagu Sporazuma o Jedinstvenom sudu za patente, ovisno o tome što nastupi kasnije.“

II – Postupak pred Sudom i zahtjevi stranaka

9.        Kraljevina Španjolska pokrenula je ovaj postupak tužbom podnesenom tajništvu Suda 22. ožujka 2013.

10.      Odlukama predsjednika Suda od 12. rujna 2013. Kraljevini Belgiji, Češkoj Republici, Kraljevini Danskoj, Saveznoj Republici Njemačkoj, Francuskoj Republici, Velikom Vojvodstvu Luksemburg, Mađarskoj, Kraljevini Nizozemskoj, Kraljevini Švedskoj, Ujedinjenoj Kraljevini Velike Britanije i Sjeverne Irske, Europskom parlamentu i Komisiji odobrena je intervencija u potporu zahtjevima Vijeća, u skladu s člankom 131. stavkom 2. Poslovnika Suda.

11.      Svi intervenijenti dostavili su svoja pisana očitovanja, osim Velikog Vojvodstva Luksemburg.

12.      Kraljevina Španjolska zahtijeva od Suda da:

–        poništi pobijanu uredbu;

–        podredno, poništi članke 4., 5., 6. stavak 2. i članak 7. stavak 2. navedene uredbe i

–        naloži Vijeću snošenje troškova.

13.      Vijeće zahtijeva od Suda da:

–        odbije tužbu i

–        naloži Kraljevini Španjolskoj snošenje troškova.

III – O tužbi

14.      U prilog svojoj tužbi Kraljevina Španjolska iznosi ponajprije pet tužbenih razloga.

15.      Prvi tužbeni razlog odnosi se na povredu načela nediskriminacije na temelju jezika. Drugi tužbeni razlog odnosi se na povredu načela iz presude Meroni/Visoko tijelo(13) zbog prenošenja na EPU administrativnih zadaća vezanih uz EPJU. Treći tužbeni razlog odnosi se na nepostojanje pravne osnove. Četvrti tužbeni razlog odnosi se na povredu načela pravne sigurnosti. Konačno, peti tužbeni razlog odnosi se na povredu načela autonomije prava Unije.

16.      Podredno, Kraljevina Španjolska traži djelomično poništenje pobijane uredbe, kako je to navedeno u točki 12. ovog mišljenja.

A –    Prvi tužbeni razlog, kršenje načela zabrane diskriminacije po osnovi jezika

1.      Argumentacija stranaka

17.      Kraljevina Španjolska u bitnom smatra da je Vijeće donošenjem pobijane uredbe povrijedilo načelo nediskriminacije iz članka 2. UEU‑a, uspostavivši time za EPJU jezični režim koji je nepovoljan za osobe čiji jezik nije jedan od službenih jezika EPU‑a, odnosno, engleski, francuski i njemački jezik. Takav režim stvorio bi nejednakost, s jedne strane, između građana i poduzetnika Unije koji zahvaljujući određenom stupnju stručnog znanja razumiju dokumente sastavljene na navedenim jezicima i s druge strane, onih koji tim znanjima ne raspolažu i koji će morati o svojem trošku izraditi prijevode. U skladu s načelom proporcionalnosti, svako ograničenje korištenja službenih jezika Unije moralo bi biti valjano opravdano.

18.      Kao prvo, nije zajamčen pristup prijevodima dokumenata kojima se dodjeljuju prava zajednici, s obzirom na to da će spis EPJU‑a biti objavljen na jeziku postupka i sadržavati prijevod zahtjevâ na druga dva službena jezika EPU‑a, bez mogućnosti prijevoda na druge jezike, što je diskriminirajuće i predstavlja povredu načela pravne sigurnosti. Pobijana uredba ne pojašnjava na kojem će se jeziku EPJU izdati niti hoće li se on objaviti. Činjenica da se zakonodavac Unije pri određivanju jezičnog režima za EPJU oslonio na režim EPU‑a ne predstavlja jamstvo da je on u skladu s pravom Unije. Suprotno aranžmanu žiga Zajednice, pobijana uredba ne uspostavlja ravnotežu između interesa poduzetnika i onih zajednice(14).

19.      Kao drugo, pobijana uredba nije u skladu s načelom proporcionalnosti i ne može biti opravdana razlozima općeg interesa. Prvo, nedostatak prijevoda spisa patenta, a posebno njegovih zahtjevâ, predstavlja veliku pravnu nesigurnost i može imati negativan učinak na tržišno natjecanje. Naime, s jedne strane ovakav režim otežava pristup tržištu i s druge strane ima negativan utjecaj na društva koja trebaju snositi troškove prijevoda. Posljedično tomu, EPJU je pravo industrijskog vlasništva od ključne važnosti za unutarnje tržište. Konačno, predmetnim zakonodavstvom nije propisan prijelazni režim koji jamči odgovarajuće poznavanje patenta. U tom pogledu, ni razvoj strojnog prevođenja ni obveza dostave cjelovitog prijevoda u slučaju spora nisu odgovarajuće mjere.

20.      Iz toga proizlazi da bi uvođenje iznimke od načela jednakosti službenih jezika Unije trebalo biti valjano opravdano drugim kriterijima, a ne onima potpuno gospodarske naravi koji se spominju u uvodnim izjavama 5. i 6. pobijane uredbe.

21.      Odgovor je Vijeća, kao prvo, da iz Ugovora ne proizlazi nijedno načelo prema kojem se prema svim službenim jezicima Unije mora u svim okolnostima postupati ravnopravno, što je, štoviše, potvrđeno člankom 118. stavkom 2. UFEU‑a, koji ne bi imao smisla da postoji samo jedan jezični režim koji uključuje sve službene jezike Unije.

22.      Kao drugo, u sadašnjem sustavu, svaka fizička ili pravna osoba može podnijeti zahtjev za europski patent na bilo kojem jeziku, pod uvjetom da u roku od dva mjeseca podnese njegov prijevod na jedan od tri službena jezika EPU‑a, koji postaje jezik postupka, a zahtjevi se zatim objavljuju na druga dva službena jezika EPU‑a. Sukladno tome, zahtjev će se prevesti na španjolski jezik i objaviti na španjolskom jeziku samo ako se potvrda patenta zahtijeva za Španjolsku.

23.      Kao treće, neobjavljivanje na španjolskom jeziku ima samo ograničen učinak, s obzirom na to da pobijana uredba predviđa sustav naknade troškova; da će patentima općenito upravljati pravni savjetnici za industrijsko vlasništvo koji poznaju druge jezike Unije; da je utjecaj na pristup znanstvenim informacijama na španjolskom jeziku ograničen, da se samo mali dio europskih patentnih prijava trenutno prevodi na španjolski jezik; da je pobijanom uredbom predviđeno uvođenje sustava visokokvalitetnog strojnog prevođenja na sve službene jezike Unije i da članak 4. pobijane uredbe određuje ograničenje moguće odgovornosti MSP‑ova, fizičkih osoba, neprofitnih organizacija, sveučilišta i javnih istraživačkih organizacija.

24.      Kao četvrto, uzevši u obzir racionalizaciju troškova, ograničenjem broja jezika koji se koriste za europski patent s jedinstvenim učinkom postiže se legitimni cilj.

25.      Intervenijenti se slažu s tvrdnjama Vijeća. Ističu da je postizanje ravnoteže između različitih gospodarskih subjekata bilo osobito teško, s obzirom na to da su razlike u stavovima o jezičnom režimu između država članica dovele do neuspjeha svih prethodnih projekata za jedinstveni europski patent. 

26.      Francuska Republika, Kraljevina Švedska i Ujedinjena Kraljevina dodaju da bi uvođenje jezičnog režima prema kojem bi bilo potrebno osigurati prijevod spisa ili barem njegovih zahtjevâ na sve službene jezike Unije bilo toliko skupo da ne bi bilo ostvarivo. S jedne strane, jezični režim EPJU‑a odabran je zato jer su engleski, francuski i njemački jezik službeni jezici EPU‑a. S druge strane, trenutačno gotovo 90 % podnositelja europskih patentnih zahtjeva dostavlja svoje patentne zahtjeve na tim jezicima prije prijevoda spisa i zahtjevâ.

2.      Moja ocjena

27.      Kraljevina Španjolska poriče da iz njezinih tvrdnji proizlazi zahtjev da patenti budu prevedeni na sve službene jezike Unije. Međutim, u to izražavam sumnju jer u točki 25. svoje replike zaključuje da je EPJU takva isprava s čijim bi se relevantnim sadržajem svi subjekti, a ne samo oni koji poznaju engleski, francuski ili njemački jezik, morali moći u dovoljnoj mjeri upoznati i jer ističe da navedeni sustav ne predviđa srednja rješenja koja bi osigurala da svi subjekti protiv kojih bi bilo moguće pozvati se na patent imaju mogućnost dovoljnog uvida u njegov sadržaj, a uz istovremeno smanjenje troškova, kao što je to predviđeno aranžmanom za žigove Zajednice.

28.      Najprije valja podsjetiti na kontekst našeg predmeta.

a)      Kontekst ovog predmeta

29.      Ovaj predmet pripada u okvir provedbe pojačane suradnje u području stvaranja jedinstvene patentne zaštite.

30.      Od Lisabonskog ugovora, člankom 118. stavkom 2. UFEU‑a Vijeću je dodijeljena odgovarajuća pravna osnova za stvaranje „jezičnih režima za europska prava intelektualnog vlasništva“.

31.      Kao što su to Vijeće i neki intervenijenti u svojim podnescima istaknuli, iz formulacije ove odredbe proizlazi da je UFEU‑om predviđena mogućnost uspostave različitih jezičnih režima u određenim slučajevima i potvrđeno je da je moguće ograničiti broj jezika koji se koriste(15).

32.      Zakonodavac Unije je, u skladu s tom odredbom, za EPJU odabrao jezični režim koji se temelji na sustavu EPU‑a, međunarodnog organa čiji su službeni jezici engleski, francuski i njemački.

33.      Sud je u svojoj presudi Kik/OHIM(16) utvrdio da pravo Unije ne poznaje načelo jednakosti jezika. Naime, odredbe Ugovora u kojima se poziva na uporabu jezika u Uniji ne mogu se smatrati dokazom da postoji opće načelo prava Unije koje svakom građaninu osigurava da sve što bi moglo utjecati na njegove interese bude sastavljeno na njegovu jeziku „u svim okolnostima“(17).

34.      Međutim, postoje granice suverenosti u ovlastima zakonodavca Unije, s obzirom na to da je Sud naveo da stranke u postupku ne mogu biti diskriminirane na temelju jezika(18).

35.      Slijedom navedenog, ovdje valja napomenuti da je u pobijanoj uredbi zakonodavac Unije propisao aranžmane prevođenja. Neki od tih aranžmana primjenjuju se samo tijekom prijelaznog razdoblja, dok sustav visokokvalitetnog strojnog prevođenja patentnih zahtjeva i spisa ne postane učinkovit(19).

36.      U okviru svojeg prvog tužbenog razloga, Kraljevina Španjolska ne dovodi u pitanje izbor zakonodavca Unije da se prikloni sustavu EPU‑a, međutim, tvrdi da je taj sustav diskriminirajuć s obzirom na to da stvara različito postupanje, s obzirom na to da su gospodarski subjekti čiji jezik nije engleski, francuski ili njemački u lošijem položaju od onih koji vladaju tim jezicima jer prvi nemaju pristup prijevodima na svoj jezik.

37.      Prema mišljenju te države članice, jezični režim EPJU‑a restriktivan je i nije opravdan.

38.      Člankom 3. stavkom 1. pobijane uredbe propisano je: „Ne dovodeći u pitanje članke 4. i 6. ove uredbe, ne bi trebalo zahtijevati dodatne prijevode kada je spis europskog patenta s jedinstvenim učinkom objavljen u skladu s člankom 14. stavkom 6. EPK‑a(20)“.

39.      Nema nikakve sumnje da su u ovom slučaju osobe koje ne vladaju službenim jezicima EPU‑a diskriminirane i da je zakonodavac Unije uspostavio nejednako postupanje.

40.      Stoga moram ispitati legitimnost cilja koji zakonodavac Unije nastoji ostvariti uvođenjem diskriminirajućeg propisa i, prema potrebi, ispitati je li nejednako postupanje prikladno i proporcionalno(21).

b)      Cilj koji zakonodavac Unije nastoji postići

41.      Jedno od obilježja sadašnjeg sustava europske patentne zaštite jesu vrlo visoki troškovi(22). Naime, kad EPU odobri takav patent, moraju ga odobriti sve države članice za čije se područje zaštita traži. U svrhu odobrenja navedenog patenta na području neke države članice nacionalnim pravom može se postaviti uvjet da podnositelj zahtjeva dostavi prijevod na službeni jezik te države članice(23).

42.      Zainteresirane strane, uključujući poduzetnike u svim sektorima, sektorske saveze, grupe MSP‑ova, stručnjake za patentno pravo, javne vlasti i znanstvenike, procijenile su da visoki troškovi europskog patenta predstavljaju prepreku za patentnu zaštitu u Uniji(24).

43.      S obzirom na navedeno i na to da Unija ima za cilj potporu funkcioniranju unutarnjeg tržišta, mogućnosti za inovacije(25), rast i konkurentnost europskih poduzetnika, bitno je i potrebno da zakonodavac Unije s tim ciljem intervenira u područje patenata. Uspostavljeni sustav mora osigurati jedinstvenu patentnu zaštitu na području svih država ugovornica, izbjegavajući pritom pomoću jezičnog režima iznimno visoke troškove.

44.      Stoga bi prevoditeljska rješenja za EPJU‑ove trebala biti jednostavna i ekonomična(26), kako bi pravna sigurnost bila zajamčena, kako bi se poticale inovacije i kako bi to osobito bilo korisno MSP‑ovima(27).

45.      Što se tiče usporedbe sa žigom Zajednice koju je istaknula Kraljevina Španjolska, smatram da ona ovdje dolazi do svojih granica.

46.      Točno je da su žig Zajednice i europski patent dva oblika prava intelektualnog vlasništva koji su stvoreni u korist gospodarskih subjekata, a ne svih građana, pri čemu ih navedeni gospodarski subjekti nisu obvezni koristiti(28).

47.      S obzirom na jedinstvenu zaštitu koju dodjeljuju, takvi subjekti ne trebaju podnositi višestruke zahtjeve za odobrenje u različitim državama, niti snositi s time povezane troškove prijevoda.

48.      S druge strane, žig Zajednice i EPJU po pitanju takvih troškova bitno se razlikuju, kako to ističu Kraljevina Belgija, Francuska Republika, Kraljevina Švedska, Ujedinjena Kraljevina i Parlament. Naime, u tim se slučajevima ne prevodi ista stvar. Kod žiga se radi o standardiziranom formularu, dok je kod patenta potreban vrlo tehnički opis(29).

49.      Prema tome, postoji svojstvena tehnička razlika između ta dva prava intelektualnog vlasništva. Međutim, takva tehnička razlika neizbježno utječe na trošak prijevoda, s obzirom na to da uključuje dulje i složenije dokumente koje je potrebno prevesti. Zahtjevi(30) općenito zahtijevaju angažman specijaliziranog prevoditelja i općenito sadrže dvadesetak stranica(31) pa sve do 200 stranica(32).

50.      Stoga valja zaključiti da je zakonodavac Unije donio pobijanu uredbu sa zakonitim ciljem da se pronađe jezično rješenje u skladu s ciljevima Unije iz točke 43. ovog mišljenja. Drugim riječima, točno je da odabrani jezični režim podrazumijeva ograničenje u uporabi jezika, ali s legitimnim ciljem smanjenja troškova prijevoda.

51.      Ako se različitim postupanjem prema službenim jezicima Unije postiže taj cilj, ovdje je potrebno procijeniti prikladnost i proporcionalnost tog izbora(33).

c)      Prikladnost i proporcionalnost različitog postupanja

52.      Kako bi se smanjili troškovi prevođenja, a ipak zadržala jedinstvena patentna zaštita na području država članica sudionica, malo je čimbenika na koje zakonodavac Unije može utjecati.

53.      Čini se nemogućim ograničiti broj stranica po patentu. Sami spis, a naročito zahtjevi, određuju predmet pravne zaštite. Usto, prosječni trošak prijevoda(34) teško može biti niži s obzirom na tehničku prirodu patenata.

54.      Suprotno tomu, povećanjem broja jezika na kojima je potrebno izraditi prijevod povećava se i trošak prijevoda.

55.      U skladu s time, u cilju ograničenja takvog troška, zakonodavac Unije nema drugog izbora nego ograničiti broj jezika na koje EPJU treba prevesti.

56.      Dakle, ograničiti broj jezika EPJU‑a prikladno je jer se osigurava jedinstvena patentna zaštita, a istodobno se omogućuje značajno smanjenje troškova prijevoda.

57.      Osim toga, zakonodavac Unije odlučio se prikloniti sustavu EPU‑a, što je dosljedna odluka s obzirom na to da se taj sustav već pokazao dobrim(35), dakle, priklanjanje engleskom, francuskom i njemačkom jeziku za EPJU nije beznačajno jer su to službeni jezici EPU‑a. Takav izbor pruža stabilnost gospodarskim subjektima i patentnim stručnjacima koji već imaju naviku raditi s navedena tri jezika.

58.      Nadalje, čini se da izbor tih jezika slijedi jezičnu stvarnost u sektoru patenata. U tom smislu, kako to ističe Vijeće, većina znanstvenih radova objavljena je na engleskom, francuskom ili njemačkom jeziku. Stoga se ne može poreći da europski znanstvenici mogu razumjeti patente koji su objavljeni na tim jezicima. Isto tako, iz već navedene Komisijine studije o utjecaju, kao i iz tvrdnji Kraljevine Švedske, proizlazi da su od svih jezika koji se govore u državama članicama, engleski, francuski i njemački oni na kojima je najveći broj patentnih zahtjeva u Uniji(36).

59.      U skladu s time, ograničenje EPU‑a na tri službena jezika nam se čini prikladnim uzevši u obzir legitimne ciljeve koje zakonodavac Unije time postiže.

60.      Nadalje, tim se izborom poštuje načelo proporcionalnosti.

61.      U tom smislu, iz presude Kik/OHIM(37) proizlazi da je različito postupanje zakonodavca Unije moguće pod uvjetom da postoji ravnoteža između različitih interesa koji su u pitanju(38).

62.      Zakonodavac Unije pobijanom je uredbom uredio aranžmane prevođenja samo kako bi ublažio razliku u postupanju pri izboru jezika, kao i učinak koje bi taj izbor mogao imati na gospodarske subjekte i zainteresirane osobe.

63.      Iako Kraljevina Španjolska samo naglašava nepovoljno postupanje prema onima koji ne mogu razumjeti informacije s obzirom na to da nemaju pristup prijevodima europskih patentnih prijava na svoj jezik (članci 4. do 6. pobijane uredbe), ostaje činjenica da se pri procjeni proporcionalnosti izbora zakonodavca Unije treba jednako uzeti u obzir različito postupanje prema podnositeljima europskih patentnih prijava (članak 5. te uredbe)(39).

64.      Slijedom toga, kao prvo, zakonodavac Unije vodio je računa da u članku 3. stavku 1. pobijane uredbe pojasni da je sustav uspostavljen „ne dovodeći u pitanje članke 4. i 6. te uredbe(40).“

65.      S jedne strane, taj zakonodavac donosi odredbe o prijevodima u slučaju spora.

66.      Prvo, u slučaju spora o navodnoj povredi, predviđen je pristup informacijama na jeziku koji odabere navodni počinitelj povrede. Tako, na temelju članka 4. stavka 1. pobijane uredbe, kada osoba navodno povrijedi EPJU, nositelj patenta mora joj o svojem trošku i na njegov zahtjev dostaviti prijevod EPJU‑a na službeni jezik države članice sudionice na čijem je području navodna povreda počinjena ili na čijem području navedena osoba ima boravište, po njezinu izboru(41).

67.      Drugo, člankom 4. stavkom 2. pobijane uredbe određeno je da je u slučaju spora vezanog za navodnu povredu europskog patenta s jedinstvenim učinkom, nositelj patenta dužan o svojem trošku, na zahtjev nadležnog suda, državi članici sudionici osigurati cjeloviti prijevod patenta na jezik koji se koristi u sudskom postupku(42).

68.      Treće, u slučaju spora povodom zahtjeva za naknadu štete, sud pred kojim se vodi postupak mora uzeti u obzir dobru vjeru navodnog počinitelja povrede koji je djelovao prije nego je primio prijevod iz članka 4. stavka 1. pobijane uredbe, a da nije znao ili objektivno mogao znati da čini povredu EPJU‑a, „posebno“ ako se radi o MSP‑u, fizičkoj osobi, neprofitnim organizacijama, sveučilištima i javnim istraživačkim ustanovama(43).

69.      S druge strane, zakonodavac Unije predviđa prijelazne mjere koje se primjenjuju od dana početka primjene pobijane uredbe, sve dok EPU ne uspostavi visokokvalitetni sustav strojnog prevođenja patentnih prijava i spisa(44).

70.      Stoga je člankom 6. stavkom 1. pobijane Uredbe određeno da se tijekom prijelaznog razdoblja svi zahtjevi za EPJU podnose zajedno s potpunim prijevodom spisa europskog patenta na engleski jezik kada je jezik postupka francuski ili njemački ili uz potpuni prijevod spisa europskog patenta na bilo koji drugi službeni jezik Unije kada je jezik postupka engleski. To je, dakle, jamstvo da su, tijekom tog razdoblja, svi zahtjevi za jedinstveni učinak dostupni na engleskom jeziku. Osim toga, prijevodi na službene jezike Unije radit će se ručno i mogu se koristiti za usavršavanje sustava strojnog prevođenja.

71.      Kao drugo, zakonodavac Unije u članku 5. pobijane uredbe predvidio je sustav naknade troškova prevođenja u odnosu na osobe koje ne podnose europsku patentnu prijavu na nekom od službenih jezika EPU‑a.

72.      Prema ovoj odredbi, s obzirom na to da se europska patentna prijava može podnijeti na bilo kojem službenom jeziku Unije, takvim osobama se, do određene gornje granice, mogu nadoknaditi troškovi prevođenja. Kao ovlaštenici tog prava izrijekom su navedeni MSP‑ovi, fizičke osobe, neprofitne organizacije, sveučilišta i javne istraživačke organizacije koje imaju boravište ili glavno mjesto poslovanja u nekoj od država članica(45).

73.      Zakonodavac Unije time je želio zaštititi osobe ili subjekte koji su najugroženiji u usporedbi sa snažnijim subjektima koji raspolažu većim resursima i koji među svojim osobljem imaju radnike sposobne europske patentne prijave sastaviti izravno na nekom od službenih jezika EPU‑a.

74.      Iz tih uvodnih izjava proizlazi da izbor jezika zakonodavca Unije teži legitimnom cilju i da je on prikladan i proporcionalan uzevši u obzir jamstva i čimbenike koji ublažavaju diskriminacijski učinak tog izbora.

75.      S obzirom na sve navedeno, predlažemo da Sud odbije prvi tužbeni razlog Kraljevine Španjolske kao neosnovan.

B –    Drugi tužbeni zahtjev, kršenje načela iz presude Meroni/Visoko tijelo

1.      Argumentacija stranaka

76.      Kraljevina Španjolska smatra da je Vijeće prekršilo načela iz presude Meroni/Visoko tijelo(46), a koja je potvrđena kasnijom sudskom praksom, time što je člancima 5. i 6. stavkom 2. na EPU prenijelo upravljanje sustavom naknada troškova prevođenja i objave prijevoda tijekom prijelaznog razdoblja.

77.      Vijeće, koje postavlja pitanje dopuštenosti ovog tužbenog razloga, upućujući na određene tvrdnje iznesene u predmetu Španjolska/Parlament i Vijeće (C‑146/13), koji je trenutno u tijeku pred Sudom, uvodno navodi da Kraljevina Španjolska ne osporava da državama članicama sudionicama, uz posredovanje EPU‑a, pripada pravo na upravljanje sustavom naknada i zadatak objave prijevoda. Smatra da je provedba prava Unije prvenstveno zadatak država članica i da za poslove koji se odnose na sustav naknada i objave prijevoda nije potrebno imati jedinstvene uvjete u smislu članka 291. stavka 2. UFEU‑a. Načela iz presude Meroni/Visoko tijelo(47) koja su potvrđena kasnijom sudskom praksom ovdje nisu relevantna. U svakom slučaju, ova načela treba poštovati.

78.      Intervenijenti se slažu sa stajalištem Vijeća koje smatra da se načela iz te presude ovdje ne mogu primijeniti i da su u svakom slučaju ispoštovana.

2.      Moja ocjena

79.      Uzevši u obzir tvrdnje iz ocjene četvrtog i petog tužbenog razloga u mojemu mišljenju u predmetu Španjolska/Parlament i Vijeće (C‑146/13), koji je trenutačno u tijeku pred Sudom, predlažem Sudu da drugi tužbeni razlog Kraljevine Španjolske odbije kao neosnovan.

C –    Treći tužbeni razlog, nepostojanje pravne osnove za članak 4. pobijane uredbe

1.      Argumentacija stranaka

80.      Kraljevina Španjolska smatra da je pravna osnova za donošenje članka 4. pobijane uredbe, koji regulira „prijevod u slučaju spora“ pogrešna, s obzirom na to da ova odredba ne spominje „ jezični režim“ europskog prava intelektualnog vlasništva, sukladno članku 118. drugom stavku UFEU‑a, ali daje određena postupovna jamstva u okviru sudskog postupka.

81.      Vijeće smatra da članak 4. pobijane uredbe nije postupovno pravilo, ali uspostavlja pravilo o jezičnom režimu i to pravilo predstavlja sastavni i važan dio općeg jezičnog režima EPJU‑a koji je uspostavljen tom uredbom. Vijeće pojašnjava da ova odredba ima važnu ulogu jer popunjava pravnu prazninu, s obzirom na to da jezični režim koji je predviđen EPK‑om ne uređuje pitanje jezičnih zahtjeva u slučaju spora. Osim toga, po njegovu mišljenju, s obzirom na to da postupovna pravila država članica nisu bila usklađena s pravom Unije, valja paziti da navodni počinitelj povrede uvijek ima pravo dobiti prijevod cjelokupnog EPJU‑a o kojem je riječ. Uvjeti primjene članka 118. drugog stavka UFEU‑a kojim je propisan jezični režim koji se primjenjuje na cjelokupan „život“ patenta su dakle ispunjeni.

82.      Intervenijenti se slažu s tvrdnjama Vijeća.

83.      Francuska Republika, Kraljevina Nizozemska i Kraljevina Švedska naglašavaju da se člankom 118. drugim stavkom UFEU‑a ne zahtijeva da zakonodavac Unije u cijelosti ujednači sve vidove jezičnog režima ili režima prijevoda prava intelektualnog vlasništva o kojem je riječ. Kraljevina Belgija, Savezna Republika Njemačka, Francuska Republika, Mađarska, Kraljevina Švedska, Ujedinjena Kraljevina, Parlament i Komisija smatraju da se članak 4. pobijane uredbe mogao donijeti i Uredbom donesenom na temelju članka 118. drugog stavka UFEU‑a, s obzirom na to da ta odredba predstavlja bitan dio jezičnog režima koji je donesen tom uredbom. Čak i pod pretpostavkom da navedena odredba ne predstavlja sastavni dio režima prevođenja koji je uveden navedenom uredbom, za njezino donošenje u okviru pobijane uredbe dovoljno je pozvati se na pravnu osnovu iz članka 118. drugog stavka UFEU‑a. Naime, prema sudskoj praksi(48), ako se ispitivanjem akta Unije pokaže da se njime nastoji postići dvojaki cilj ili da ima dvojaki sastavni dio i da se jedan od njih može smatrati glavnim ili prevladavajućim, a drugi uzgrednim, propis se mora temeljiti samo na jednoj pravnoj osnovi. O tome se radi u ovom slučaju.

2.      Moja ocjena

84.      Kraljevina Španjolska smatra da članak 4. pobijane uredbe nije odredba o jezičnom režimu iz članka 118. drugog stavka UFEU‑a te da se, stoga, ne može koristiti kao pravna osnova za uvođenje određenih postupovnih jamstava u sudski postupak.

85.      S takvom analizom se ne mogu složiti i to zbog sljedećih razloga.

86.      Valja napomenuti da se, prema stalnoj sudskoj praksi, „odabir pravne osnove akta Unije mora temeljiti na objektivnim odrednicama koje su podložne sudskom nadzoru, među kojima se, jasno, nalaze i cilj i sadržaj tog akta(49).“

87.      Na početku napominjem da je Kraljevina Španjolska u točki 48. svojeg zahtjeva navela, u okviru svojeg prvog tužbenog razloga, da pobijana uredba uspostavlja vrlo specifičan režim o upotrebi i ograničenjima službenih jezika Unije, koji u pravom smislu pretpostavlja stvarni „jezični režim“ koji se temelji na pravnoj osnovi iz članka 118. drugog stavka UFEU‑a i na samoj odluci o pojačanoj suradnji.

88.      Uzevši u obzir uvodnu izjavu 16. pobijane uredbe, u kojoj se navodi da je cilj Uredbe stvaranje jedinstvenog i jednostavnog režima prevođenja EPJU‑ova, i moju ocjenu prvog tužbenog razloga i onih koje ću objasniti u okviru četvrtog tužbenog razloga(50) i u okviru zahtjeva za djelomično poništenje pobijane uredbe(51) na koje upućujem, mišljenja sam, naprotiv, da je članak 4. pobijane uredbe neodvojivo povezan s jezičnim režimom s obzirom na to da za cilj ima ublažiti izbor zakonodavca Unije o pitanju jezičnog režima EPJU‑a.

89.      Dodajem da, iako se članak 4. stavak 4. pobijane uredbe razlikuje od njezina članka 4. stavaka 1. i 2. s obzirom na to da ne utvrđuje pravila o prijevodu u slučaju spora, ipak je taj prvi članak povezan s člankom 4. stavkom 1. pobijane uredbe. Naime, on dozvoljava zakonodavcu Unije da uzme u obzir razdoblje u kojem zainteresirane osobe eventualno ne znaju za patent zbog nepostojanja prijevoda(52) i koje je na štetu posebice MSP‑ovima, fizičkim osobama, neprofitnim organizacijama, sveučilištima i javnim istraživačkim organizacijama. Slijedom toga, članak 4. stavak 4. pobijane uredbe ublažava to nepostojanje prijevoda uzimajući u obzir dobru vjeru tih osoba ili posebno tih subjekata.

90.      U tom pogledu, uvodna izjava 9. pobijane uredbe pojašnjava da će sud nadležan za ocjenu navedene dobre vjere od slučaja do slučaja morati voditi računa o jeziku postupka pred EPU‑om i, tijekom prijelaznog razdoblja, o prijevodu podnesenom zajedno sa zahtjevom za jedinstveni učinak.

91.      S obzirom na sve navedeno, predlažem Sudu da treći tužbeni razlog Kraljevine Španjolske odbije kao neosnovan.

D –    Četvrti tužbeni razlog, povreda načela pravne sigurnosti

1.      Argumentacija stranaka

92.      Kraljevina Španjolska u bitnome smatra da se pobijanom uredbom krši načelo pravne sigurnosti prvenstveno zato što ona gospodarskim subjektima ograničava mogućnost informiranja. Nadalje, ona pobliže ne određuje načine objave odobrenja jedinstvenog učinka i upisa u registar jedinstvene patentne zaštite(53). Osim toga, u okviru upravljanja sustavom naknada, ne određuje gornju granicu troškova niti način njihova određivanja. Zatim, ne navodi konkretne posljedice pretpostavke da je počinitelj povrede djelovao u dobroj vjeri. Konačno, sustav strojnog prevođenja nije postojao u trenutku donošenja pobijane uredbe.

93.      Vijeće smatra da Kraljevina Španjolska svojim tvrdnjama povrjeđuje načela neizravnog upravljanja i supsidijarnosti na kojima je zasnovano pravo Unije. Pobijana uredba prepušta državama članica izbor načina na koji će pobliže odrediti pravila o sustavu naknada ili strojnom prevođenju. Načelo pravne sigurnosti ne zahtijeva da sva pravila budu do najsitnijih detalja određena u pobijanoj uredbi, s obzirom na to da neka pravila mogu odrediti države članice ili se mogu odrediti delegiranim ili provedbenim aktima.

94.      Nadalje, člankom 4. stavkom 4. pobijane uredbe određeni su bitni elementi i kriteriji primjene koje treba primijeniti nacionalni sud. Ta odredba ne sprečava nacionalni sud da počinitelja povrede osudi i u potpunosti mu dozvoljava da izvršava svoju sudsku nadležnost.

95.      Intervenijenti su suglasni s tvrdnjama Vijeća.

96.      Kao prvo, Kraljevina Belgija, Francuska Republika, Kraljevina Nizozemska i Komisija naglašavaju da pobijana uredba, zajedno s Uredbom br. 1257/2012, na jasan i precizan način određuje jezični režim i načine objave i registracije EPJU‑a.

97.      Kao drugo, Kraljevina Belgija, Francuska Republika, Kraljevina Švedska, Ujedinjena Kraljevina i Komisija smatraju da pobijana uredba ne onemogućava zainteresiranim osobama pristup informacijama koje su im neophodne radi obavljanja njihove djelatnosti jer će primjenom članka 9. stavka 1. točke (b) i (h) Uredbe br. 1257/2012, koja će biti dostupna na internetu, svi EPJU‑ovi biti upisani u registar jedinstvene patentne zaštite. Točno je da će se spis EPJU‑a objavljivati samo na jednom jeziku. Međutim, ovo ograničenje neće biti razlog pravne nesigurnosti zainteresiranih osoba, uzevši u obzir sustave strojnog prevođenja EPU‑a.

98.      Kao treće, Kraljevina Danska, Francuska Republika, Mađarska, Kraljevina Švedska, Ujedinjena Kraljevina i Komisija smatraju da odredbe članka 4. stavaka 1. i 3. pobijane uredbe pojačavaju pravnu sigurnost u slučaju spora o navodnoj povredi EPJU‑a. Okolnost da tamo predviđeni prijevod neće imati pravnu valjanost nije u suprotnosti s načelom pravne sigurnosti jer je isto više zajamčeno kada se samo jedan jezik smatra vjerodostojnim. Članak 4. stavak 4. pobijane uredbe posebno štiti određene osobe koje su uključene u spor o zahtjevu za naknadu štete.

99.      Zaključno, kao četvrto, Francuska Republika, Kraljevina Švedska, Ujedinjena Kraljevina i Komisija ističu da pobijana uredba nije uzrok nikakve pravne nesigurnosti u smislu reguliranja sustava naknada u njezinu članku 5. jer nije nužno da ta Uredba odredi gornju granicu iznad koje određeni podnositelji zahtjeva ne bi mogli tražiti povrat svih svojih troškova prijevoda, s obzirom na to da bi to moglo biti određeno naknadnim provedbenim aktom.

2.      Moja ocjena

100. Prvenstveno valja podsjetiti da načelo pravne sigurnosti, kao opće načelo prava Unije, zahtijeva da pravna pravila budu „jasna, precizna i predvidljivih učinaka“, kako bi se zainteresirane osobe mogle snaći u situacijama i pravnim odnosima u pravnom poretku Unije(54).

101. Valja dakle ispitati predstavljaju li tvrdnje na koje se poziva Kraljevina Španjolska povredu tog načela.

102. Što se tiče tvrdnje te države članice da se pobijanom uredbom krši načelo pravne sigurnosti jer EPJU nije preveden na sve jezike i jer su mogućnosti gospodarskih subjekata da pristupe informacijama stoga ograničene, upućujem na svoju ocjenu u okviru prvog tužbenog razloga iz koje proizlazi da ovu tvrdnju treba odbiti.

103. Što se tiče navoda Kraljevine Španjolske o tome da pobijanom uredbom nije propisana niti objava odobrenja jedinstvenog učinka, niti načini na koji će se izvršiti upisi u registar jedinstvene patentne zaštite, niti da će se to izvršiti na tri jezika sukladno članku 14. EPK‑a, mislim da ih treba odbiti i to iz istih razloga poput onih koje su iznijeli neki intervenijenti, koji se pozivaju na primjenu odredaba pobijane uredbe, Uredbe br. 1257/2012 i EPK‑a.

104. Naime, člankom 3. stavkom 2. pobijane uredbe određeno je da se svi zahtjevi za jedinstveni učinak prema članku 9. Uredbe br. 1257/2012 podnose na jeziku postupka(55), kako je to određeno člankom 2. točkom (b) pobijane uredbe(56).

105. Člankom 9. stavkom 1. točkom (h) Uredbe br. 1257/2012 određeno je da EPU vodi računa o tome da jedinstveni učinak bude upisan u registar jedinstvene patentne zaštite od trenutka podnošenja zahtjeva za jedinstvenim učinkom.

106. Nadalje, prema članku 3. stavku 1. prvom podstavku navedene Uredbe „Europski patent koji je u državama članicama sudionicama priznat s istim nizom zahtjeva ima jedinstveni učinak u državama članicama sudionicama pod uvjetom da je njegov jedinstveni učinak upisan u registar jedinstvene patentne zaštite.(57)“

107. Nadalje, člankom 14. stavkom 8. EPK‑a određeno je da se upis u europski patentni registar izvršava na tri službena jezika EPU‑a i da se, u slučaju sumnje, vjerodostojnim smatra jezik postupka.

108. Prema mojem mišljenju, iz te zadnje odredbe i iz članka 2. točke (e) Uredbe br. 1257/2012 proizlazi da se upis u registar jedinstvene patentne zaštite izvršava na tri službena jezika EPU‑a.

109. Što se tiče tvrdnje Kraljevine Španjolske o uređenju sustava naknada koji je određen člankom 5. pobijane uredbe, prema kojem nisu točno određeni niti gornja granica naknade niti način njezina određivanja, valja uzeti u obzir sljedeće čimbenike kako bi se ta tvrdnja odbila.

110. Člankom 9. stavkom 2. Uredbe br. 1257/2012 predviđeno je da, u svojstvu država stranaka EPK‑a, države članice sudionice osiguravaju upravljanje i nadzor nad aktivnostima vezanima uz zadaće iz članka 9. stavka 1. te Uredbe(58) i da se, u tu svrhu, osniva uži odbor upravnog vijeća Europske patentne organizacije(59), u smislu članka 145. EPK‑a(60).

111. Uži odbor će dakle imati ovlast donijeti odluku u pogledu sustava naknada iz članka 5. pobijane uredbe, za čije je upravljanje zadužen EPU.

112. U tom pogledu naglašavam da su na sedmoj sjednici užeg odbora u Münchenu održanoj 26. ožujka 2014. donesena pravila o sustavu naknada troškova prevođenja za zahtjeve predane na nekom od službenih jezika Unije koji nisu službeni jezici EPU‑a. Financijski aspekti sustava naknada, uključujući iznos naknade, bit će, međutim, predmet daljnjih rasprava(61).

113. Gospodarski subjekti i sve zainteresirane osobe će dakle imati mogućnost upoznati se s uređenjem sustava naknada, a države članice ugovornice će to uređenje provesti putem užeg odbora.

114. To će uređenje, u svakom slučaju, morati voditi računa o uvodnoj izjavi 10. pobijane uredbe, prema kojoj pri određivanju dopunske naknade troškova prevođenja s jezika patentne prijave na jezik postupka pred EPU‑om ne bi trebalo uzimati u obzir postojeće postupke EPU‑a.

115. Što se tiče tvrdnje da prijevod koji u slučaju spora podnese nositelj patenta nema nikakvog pravnog značaja, pridružujem se tvrdnjama nekih intervenijenata da je načelo pravne sigurnosti nedvojbeno više zajamčeno kada je samo jedan jezik vjerodostojan. Naime, ne vidim način na koji se ovo načelo može poštovati u slučaju kada postoji više navodnih počinitelja povrede u više država članica. Kad bi svi prijevodi bili vjerodostojni, stvorio bi se rizik od neslaganja različitih jezičnih verzija i, stoga, pravna nesigurnost. Dakle, navedenu tvrdnju treba odbiti.

116. Što se tiče tvrdnje da, za razliku od režima koji se odnosi na žig Zajednice, ne postoji odredba o oslobođenju od odgovornosti za naknadu štete trećih osoba koje su u dobroj vjeri počinile povredu patenta, s obzirom na to da članak 4. stavak 4. pobijane uredbe ne određuje konkretne posljedice povrede patenta od strane treće osobe u dobroj vjeri, suprotstavljam joj činjenicu da zakonodavac Unije nema nikakvu obvezu propisati jednak pravni režim za žig Zajednice i za EPJU. Nadalje, podsjećam da je taj zakonodavac vodio računa da uspostavi određenu ravnotežu odredivši da nacionalni sud u ocjeni svakog pojedinog slučaja mora uzeti u obzir dobru vjeru počinitelja povrede(62). O ovoj činjeničnoj i pravnoj ocjeni će ovisiti konkretne posljedice za navodnog počinitelja povrede. Slijedom toga, navedeni sud može potpuno neovisno odlučiti hoće li počinitelja povrede osuditi na naknadu štete ili će ga od toga osloboditi. Prema tome, iz teksta članka 4. stavka 4. pobijane uredbe jasno proizlazi da nadležni sud ima obvezu voditi računa o dobroj vjeri navodnog počinitelja povrede.

117. Konačno, što se tiče tvrdnji Kraljevine Španjolske o režimu strojnog prevođenja i o prijelaznim odredbama, smatram da je trajanje prijelaznog razdoblja utemeljeno na vremenu koje se smatra potrebnim za razvoj sustava strojnog prevođenja kako bi prijevodi patentnih prijava i spisa na sve službene jezike Unije bili učinkoviti i visoke kvalitete.

118. U tom pogledu napominjem da je provedba ovog sustava započela 2004. s ograničenim brojem jezika. Navedeni je sustav zatim proširen na način da bude moguće da se 2014. počne primjenjivati sustav strojnog prevođenja na jezike svih država stranaka EPK‑a i stoga na službene jezike Unije, s engleskog jezika i na nj(63).

119. Osim toga, ne smije se zaboraviti da će se pobijana uredba primjenjivati od dana stupanja na snagu Sporazuma o JSP‑u i da zakonodavac Unije navodi da, ako se prijelazno razdoblje ne završi na temelju prijedloga Komisije(64), da će to razdoblje isteći dvanaest godina od tog dana(65). Prema mojem mišljenju, navedeno ostavlja dovoljno prostora EPU‑u da razvije sustav visokokvalitetnog strojnog prevođenja, posebno zato jer će se taj sustav usavršavati ručnim prijevodima izrađenim tijekom navedenog razdoblja čime se jamči pouzdanost informacija(66).

120. Uzevši u obzir sve prethodno navedeno, predlažem Sudu da odbije četvrti tužbeni razlog Kraljevine Španjolske kao neosnovan, s obzirom na to da ispitivanjem tvrdnji koje je ta država članica iznijela nije ustanovljena povreda načela pravne sigurnosti jer su odredbe pobijane uredbe, Uredbe br. 1257/2012 i EPK‑a dovoljno jasne, precizne i predvidljivih učinaka.

E –    Peti tužbeni razlog, povreda načela autonomije prava Unije

1.      Argumentacija stranaka

121. Kraljevina Španjolska smatra da je članak 7. pobijane uredbe protivan načelu autonomije prava Unije jer pravi razliku između stupanja na snagu te uredbe, s jedne strane, i njezine primjene od 1. siječnja 2014., s druge strane, uz naznaku da će taj datum biti odgođen ako Sporazum o JSP‑u ne stupi na snagu. U ovom slučaju to bi strankama Sporazuma o JSP‑u dalo ovlast da same odrede datum stupanja na snagu(67) odredbe prava Unije, čime bi izvršavale Unijinu nadležnost.

122. Vijeće navodi da iz ukupnosti uvodnih izjava 9., 24. i 25. Uredbe br. 1257/2012 proizlazi da je politički izbor zakonodavca Unije u svrhu jamstva ispravnog funkcioniranja EPJU‑a, dosljednosti sudske prakse i, stoga, pravne sigurnosti, kao i isplativosti za nositelje patenata, bio povezati EPJU s djelovanjem zasebnog sudbenog tijela koje bi se trebalo osnovati prije nego što bude izdan prvi EPJU. U tom pogledu ne postoji nikakva pravna zapreka uspostavljanju veze između EPJU‑a i Jedinstvenog suda za patente, koja je dovoljno obrazložena u uvodnim izjavama 24. i 25. Uredbe br. 1257/2012. Također, u zakonodavnoj praksi postoji više primjera povezanosti između primjenjivosti akta Unije i događaja nepovezanog s tim aktom.

123. Intervenijenti se pridružuju tvrdnjama Vijeća.

2.      Moja ocjena

124. Za ocjenu petog tužbenog razloga, za koji Sudu predlažem da ga odbije kao neosnovanog, upućujem na svoje mišljenje u predmetu Španjolska/Parlament i Vijeće (C‑146/13), koji je u tijeku pred Sudom, a posebno na ocjenu posljednjeg dijela šestog tužbenog razloga, kao i sedmog tužbenog razloga.

F –    Podredni zahtjev za djelomično poništenje pobijane uredbe

1.      Argumentacija stranaka

125. Vijeće, koje se formalno nije usprotivilo podrednom zahtjevu Kraljevine Španjolske, postavlja pitanje osnovanosti tužbenih razloga u prilog ovom zahtjevu i dodaje da je djelomično poništenje, koje bi se odnosilo samo na članak 7. stavak 2. pobijane uredbe, u svakom slučaju nemoguće, s obzirom na to da je ova odredba neodvojiva od drugih odredaba te uredbe. Savezna Republika Njemačka dodaje da je zahtjev neosnovan jer ima za predmet poništenje članaka 4., 5., 6. stavka 2. i članka 7. stavka 2. te uredbe, s obzirom na to da članci 4. do 6. pobijane uredbe čine sastavni dio jezičnog režima EPJU‑a i da bi poništenje članka 7. stavka 2. te uredbe promijenilo prirodu EPJU‑a, a stoga i navedene uredbe.

126. Kraljevina Španjolska ističe da je zahtjev za poništenje podnijela samo podredno. Nadalje, tvrdnje Savezne Republike Njemačke u potpunosti onemogućavaju zahtjev za djelomično poništenje.

2.      Moja ocjena

127. Podsjećam da je, prema stalnoj sudskoj praksi Suda, djelomično poništenje akta Unije moguće samo u mjeri u kojoj su dijelovi čije se poništenje traži odvojivi od ostatka akta. Sud je u više navrata presudio da zahtjevu odvojivosti nije udovoljeno u slučaju kada djelomično poništenje akta ima za posljedicu promjenu njegove suštine(68).

128. Iz moje ocjene prvog, trećeg i četvrtog tužbenog razloga proizlazi da članci 4. i 5. pobijane uredbe imaju za cilj ublažiti izbor zakonodavca Unije o jezičnom režimu EPJU‑a. Stoga je nezamislivo odvojiti te odredbe od Uredbe bez utjecaja na njezinu suštinu.

129. Što se tiče članka 6. stavka 2., koji upućuje na članak 9. stavak 1. točku (d) Uredbe br. 1257/2012, i članka 7. stavka 2. pobijane uredbe odgovarajuće se pozivam na točke 189. do 195. i na točku 198. mojeg mišljenja iznesenog u predmetu Španjolska/Parlament i Vijeće (C‑146/13), koji je u tijeku pred Sudom, te donosim zaključak da se te odredbe ne mogu odvojiti od ostatka pobijane uredbe.

130. Stoga, mišljenja sam da je podredni zahtjev Kraljevine Španjolske za djelomično poništenje pobijane uredbe neosnovan.

131. Nijedan od tužbenih razloga iz tužbe Kraljevine Španjolske nije moguće prihvatiti te ih stoga valja odbiti.

IV – Zaključak

132. Uzevši u obzir sva prethodna razmatranja, Sudu predlažem da:

–        odbije tužbu, i

–        Kraljevini Španjolskoj, Vijeću Europske unije i intervenijentima naloži da snose vlastite troškove.


1 – Izvorni jezik: francuski


2 –      SL L 361, str. 89., SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 17., svezak 3., str. 216., u daljnjem tekstu „pobijana uredba“.


3 – SL L 76, str. 53., u daljnjem tekstu „odluka o pojačanoj suradnji“. Ova odluka bila je predmet dviju tužbi za poništenje koje su podnijele Kraljevina Španjolska i Talijanska Republika, a koje su bile odbijene presudom Suda Španjolska i Italija/Vijeće (C‑274/11 i C‑295/11, EU:C:2013:240).


4 – SL L 361, str. 1., SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 17., svezak 3., str. 208.


5 – SL C 175, str. 1., u daljnjem tekstu „Sporazum o JSP‑u“.


6 – U daljnjem tekstu „EPK“.


7 –      U daljnjem tekstu „EPU“.


8 –      Prema definiciji preuzetoj iz glosara EPU‑a, spis je „dokument kojim je opisan izum i kojim se opisuje opseg zaštite. On sadrži opis, zahtjeve i, ako je potrebno, crteže.“


9 –      Prema definiciji preuzetoj iz istog glosara, zahtjev je „dio patentnog zahtjeva ili patentnog spisa. Njime se određuje predmet zaštite u smislu tehničkih svojstava.“


10 –      U daljnjem tekstu „EPJU“.


11 –      SL 1958., 17, str. 385., SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 1., svezak 3., str. 3.


12 –      U daljnjem tekstu „država članica sudionica“.


13 – 9/56, EU:C:1958:7.


14 – Pojam „zajednica“ korišten je u presudi Kik/OHIM (C‑361/01 P, EU:C:2003:434).


15 – Vidjeti uvodnu izjavu 15. pobijane uredbe kojom je određeno da se ne bi trebalo smatrati da stvara poseban jezični režim za Uniju ili da stvara presedan za ograničeni jezični režim u bilo kojem budućem pravnom instrumentu Unije.


16 – EU:C:2003:434. Predmet se odnosio na jezični režim određen Uredbom (EZ) br. 40/94 od 20. prosinca 1993. o žigu Zajednice (SL 1994., L 11, str. 1.) i odnosio se na korištenje jezicima od strane Ureda za usklađivanje na unutarnjem tržištu (žigovi i dizajni) (OHIM).


17 – Točka 82. Vidjeti također drugu pretpostavku klasifikacije nezavisnog odvjetnika Madura u njegovu mišljenju Španjolska/Eurojust (C‑160/03, EU:C:2004:817, točke 42. i dalje) u predmetu u kojem je donesena presuda Španjolska/Eurojust (C‑160/03, EU:C:2005:168), koji ima sličnosti s ovim predmetom, ali ovdje u užem smislu pojačane suradnje i sustava EPU‑a.


18 – Vidjeti Vanhamme, J., „L’équivalence des langues dans le marché intérieur: l’apport de la Cour de justice“, Cahiers de droits européens, br. 3-4, 2007., str. 359., koji tvrdi da iako je „uspostavu načela (jednakosti jezika), u svakom slučaju, teško postići te iako je pravo na jednako postupanje povlastica koja se veže za određene osobe, a ne za njihove osobine ili njihov jezik, jednako postupanje se, protivno tomu, u potpunosti priznaje građanima Unije [...] i poduzetnicima koji tamo imaju sjedište“ (str. 378. i 379.).


19 – Vidjeti članak 6. stavak 3. pobijane uredbe.


20 – Podsjećam da se, u smislu ove odredbe, europski patentni spisi objavljuju na jeziku postupka i da sadrže prijevod zahtjevâ na druga dva službena jezika EPU‑a.


21 – Presuda Kik/OHIM (EU:C:2003:434, t. 94.).


22 – Vidjeti str. 2. prijedloga Vijeća o primjeni pojačane suradnje na području stvaranja zaštite jedinstvenim patentom u pogledu uvjeta koji se primjenjuju na području prevođenja [COM(2011) 216 final].


23 – Osim za države članice koje su stranke sporazuma o primjeni članka 65. EPK‑a, koji je sklopljenu Londonu 17. listopada 2000., prema kojem su stranke suglasne da se odriču, u cijelosti ili u velikoj mjeri, podnošenja prijevoda europskih patenata na svojem nacionalnom jeziku ako im je jedan od jezika EPU‑a službeni jezik.


24 – Vidjeti str. 4. i 5. prijedloga uredbe Vijeća (EU) o aranžmanima za prevođenje patenta Europske unije [COM(2010) 350 final]. Vidjeti također točku 2. Komisijine analize utjecaja naslovljene „Impact assessment accompanying document to the proposal for a regulation of the European Parliament and the Council implementing enhanced cooperation in the area of the creation of unitary patent protection and proposal for a Council regulation implementing enhanced cooperation in the area of the creation of unitary patent protection with regard to the applicable translation arrangements“ [SEC(2011) 482 final], dostupnu na engleskom jeziku.


25 – Vidjeti str. 14. Komunikacije Komisije naslovljene „Europa 2020 – Strategija za pametan, održiv i uključiv rast“ [COM(2010) 2020 final], utemeljene na vodećoj inicijativi: „Unija inovacija“.


26 – Vidjeti uvodnu izjavu 4. pobijane uredbe.


27 – Vidjeti uvodnu izjavu 5. te uredbe.


28 – Vidjeti presudu Kik/OHIM (EU:C:2003:434, t. 88.).


29 – Vidjeti bilješke o objašnjenju formulara zahtjeva za žig Zajednice, koji je dostupan na internetskoj stranici OHIM‑a, i zahtjev za donošenje europskog patenta, koji je dostupan na internetskoj stranici EPU‑a.


30 – Vidjeti definiciju koja se nalazi u bilješci 9.


31 – Vidjeti točku 4.1. na str. 14. Komisijine analize utjecaja koja se spominje u bilješci 24.


32 – Vidjeti točku 5.2.2.2. na str. 18. i 19. prijedloga odluke Vijeća kojom se odobrava pojačana suradnja na području stvaranja jedinstvene patentne zaštite [COM(2010) 790 final].


33 – Vidjeti presudu Kik/OHIM (T‑120/99, EU:T:2001:189, t. 63.).


34 – Trošak takvog prijevoda dostiže iznos od 85 eura po stranici (vidjeti točku 4.1. na str. 14. Komisijine analize utjecaja koja se spominje u bilješci 24.).


35 – Vidjeti točku 45. mojeg mišljenja u predmetu Španjolska/Parlament i Vijeće (C‑146/13), koji je u tijeku pred Sudom.


36 – Vidjeti dodatak 2. na str. 43. Komisijine analize utjecaja koja se spominje u bilješci 24.


37 – EU:C:2003:434.


38 – Točka 92.


39 – Vidjeti u tom smislu presudu Kik/OHIM (EU:C:2003:434, točka 92.).


40 – Moje isticanje.


41 – Vidjeti također uvodnu izjavu 8. pobijane uredbe.


42 – Idem.


43 – Vidjeti također uvodnu izjavu 9. pobijane uredbe.


44 –      Komisija ima ovlast predložiti završetak tog prijelaznog razdoblja, sukladno objektivnim procjenama nezavisnog stručnog odbora. U svakom slučaju, navedeno razdoblje završit će se dvanaest godina od dana početka primjene pobijane uredbe (vidjeti članak 6. stavke 3. do 5. pobijane uredbe).


45 – Vidjeti također uvodnu izjavu 10. pobijane uredbe.


46 – EU:C:1958:7.


47 – Idem.


48 – Vidjeti presudu Parlament/Vijeće (C‑130/10, EU:C:2012:472, t. 43. i navedenu sudsku praksu).


49 – Vidjeti presudu Ujedinjena Kraljevina/Vijeće (C‑431/11, EU:C:2013:589, t. 44. i navedenu sudsku praksu).


50 – Vidjeti detaljnije točke 113. i 114. ovog mišljenja.


51 – Vidjeti detaljnije točke 127. i 128. ovog mišljenja.


52 – Razdoblje prije dostave prijevoda iz članka 4. stavka 1. pobijane uredbe.


53 – Registar jedinstvene patentne zaštite definiran je u članku 2. točki (e) Uredbe br. 1257/2012 kao registar koji čini dio Registra europskog patenta u kojem se registriraju svi jedinstveni učinci te sva ograničenja, licencije, prijenosi, opozivi ili isteci europskog patenta s jedinstvenim učinkom. Taj registar dostupan je na internetu (vidjeti internetsku stranicu http://www.epo.org/searching/free/register_fr.html).


54 – Vidjeti presudu LVK – 56 (C‑643/11, EU:C:2013:55, točku 51. i navedenu sudsku praksu).


55 – Podsjećam da je člankom 9. stavkom 1. točkom (g) Uredbe br. 1257/2012 predviđeno da EPU ima zadaću osiguravanja da je nositelj europskog patenta podnio zahtjev za jedinstvenim učinkom na jeziku postupka, kako je utvrđeno u članku 13. stavku 3. EPK‑a najkasnije mjesec dana od podataka o priznavanju u Europskom patentnom glasniku.


56 – Jezik postupka jest jezik postupka koji se koristi u postupku pred EPU‑om, sukladno članku 14. stavku 3. EPK‑a.


57 – Moje isticanje.


58 – Vidjeti točke 128. do 131. mojeg mišljenja u predmetu Španjolska/Parlament i Vijeće (C‑146/13), koji je u tijeku pred Sudom.


59 – U daljnjem tekstu „uži odbor“.


60 – U smislu te odredbe grupa država ugovornica može osnovati uži saziv [odbor] s ciljem nadzora nad radom posebnih tijela osnovanih na temelju članka 143. stavka 2. EPK‑a. Sastav, nadležnost i rad užeg saziva [odbora] određuje grupa država ugovornica.


61 – Vidjeti internetsku stranicu http://www.epo.org/news‑issues/news/2014/20140328a_fr.html.


62 – Kako smo ranije vidjeli, ova odredba ublažava posljedice prijevoda EPJU‑a samo na određeni broj jezika.


63 – Vidjeti točku 7.3.2. na str. 34. Komisijine analize utjecaja u bilješci 24.


64 – U smislu članka 6. stavaka 3. i 4. te uredbe Komisija može završiti to prijelazno razdoblje šest godina od dana početka primjene navedene uredbe na temelju prve procjene nezavisnog stručnog odbora i svake dvije godine nakon toga na temelju daljnjih procjena tog odbora.


65 – Vidjeti članak 6. stavak 5. pobijane uredbe.


66 – Vidjeti uvodnu izjavu 12. te uredbe.


67 – Prema našem shvaćanju datum početka primjene.


68 – Vidjeti presudu Komisija/Parlament i Vijeće (C‑427/12, EU:C:2014:170, t. 16. i navedenu sudsku praksu).