Žalba koju je 16. travnja 2018. podnijela Europska komisija protiv presude Općeg suda (drugo vijeće) od 5. veljače 2018. u predmetu T-216/15, Dôvera zdravotná poist'ovňa, a.s. protiv Europske komisije

(predmet C-262/18 P)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Žalitelj: Europska komisija (zastupnici: P.J. Loewenthal, F. Tomat, agenti)

Druge stranke u postupku: Dôvera zdravotná poist'ovňa a.s., Slovačka Republika, Union zdravotná poist'ovňa a.s.

Zahtjevi

Žalitelj od Suda zahtjeva da:

ukine odluku Općeg suda (drugo vijeće) od 5. veljače 2018. u predmetu T-216/15, Dôvera/Komisija;

vrati predmet Općem sudu na ponovno odlučivanje;

alternativno, primijeni ovlasti koje ima na temelju prvog stavka članka 61. Statuta Suda Europske Unije i sam konačno odluči u sporu; i

odgodi donošenje odluke o troškovima u postupku, ako vrati predmet Općem sudu, ili naloži društvima Dôvera zdravotná poist'ovňa a.s. i Union zdravotná poist'ovňa a.s. plaćanje troškova postupka, ako sam konačno odluči u sporu.

Žalbeni razlozi i glavni argumenti

Opći sud je spornom odlukom poništio odluku Komisije (EU) 2015/248 od 15. listopada 2014 o mjerama SA.23008 (2013/C) (ex2013/NN) koje je provodila Slovačka Republika za društva Spoločná zdravotná poist'ovňa a.s. (SZP) i Všeobecná zdravotná poist'ovňa a.s. (VZP) (SL 2015, L 41, str. 25.).

Komisija navodi tri žalbena razloga u potporu svojoj žalbi protiv sporne odluke.

Kao prvo, Komisija smatra da je Opći sud povrijedio svoju obvezu obrazlaganja iz članka 36. i članka 53. stavka 1. Statuta Suda. Opći sud je u spornoj presudi naveo da je poništio spornu odluku prihvativši drugi tužbeni razlog tužitelja u prvostupanjskom postupku, odnosno to da je Komisija pogrešno zaključila da se slovački sustav obveznog zdravstvenog osiguranja pretežito temelji na solidarnosti. Međutim, pravni standard koji je uistinu primijenila za poništenje te odluke je onaj kojeg je tužitelj predložio u prvom tužbenom razlogu u prvostupanjskom postupku, odnosno da postojanje bilo kakvih ekonomskih obilježja pretvara pružanje usluga zdravstvenog osiguranja u ekonomsku aktivnost. Budući da se pravni standardi iz prvog i drugog tužbenog razloga međusobno isključuju, Komisija ne može razumjeti na temelju čega je poništena pobijana odluka.

Kao drugo, Komisija smatra da je Opći sud počinio pogrešku koja se tiče prava jer je pogrešno protumačio pojam poduzetnika u smislu članka 107. stavka 1. UFEU-a. Opći sud je u pobijanoj odluci potvrdio Komisijin zaključak da se slovački sustav obveznog zdravstvenog osiguranja temelji pretežito na solidarnosti, kao i njezino obrazloženje da su ekonomska obilježja uvedena radi osiguravanja toga da se postignu socijalni ciljevi i ciljevi solidarnosti. Ipak, utvrdio je da je Komisija počinila pogrešku u ocijeni jer je zaključila da aktivnost koju provode društva za zdravstveno osiguranje u okviru slovačkog sustava zdravstvenog osiguranja nije ekonomske prirode. To je zaključio na temelju toga što je utvrdio da društva za zdravstveno osiguranje mogu ostvarivati, koristiti i dijeliti dio njihove dobiti, na temelju toga što se društva za zdravstveno osiguranje natječu za korisnike, i zbog kvalitete usluga. Nakon toga je zaključio da samo postojanje društva koja posluju s ciljem stjecanja dobiti u Slovačkoj pretvara SZP i VZP, po načelu zahvaćanja, u poduzetnike u smislu članka 107. stavka 1. UFEU-a. Tim zaključkom Opći sud je zanemario sudsku praksu u skladu s kojom sustav zdravstvenog osiguranja koji se temelji pretežito na solidarnosti i čije su ekonomske karakteristike uvedene da bi se osigurao kontinuitet sustava i postizanje socijalnih ciljeva i ciljeva solidarnosti na kojima se on temelji nije ekonomke prirode, na način da društva za zdravstveno osiguranje koja djeluju u okviru tog sustava nisu poduzetnici.

Kao treće, Komisija smatra da je Opći sud iskrivio dokaze koji su mu podneseni u prvostupanjskom postupku jer je zaključio da postoji „intenzivno i složeno” tržišno natjecanje između društava za zdravstveno osigurane u Slovačkoj, dok je spis predmeta upućivao na vrlo ograničeno tržišno natjecanje za besplatno pružanje neobveznih usluga.

____________