Language of document : ECLI:EU:F:2013:122

RJEŠENJE SLUŽBENIČKOG SUDA EUROPSKE UNIJE

(sudac pojedinac)

12. srpnja 2013.

Predmet F‑32/12

Luigi Marcuccio

protiv

Europske komisije

„Javna služba – Članak 34. stavak 1. Poslovnika – Tužba koja je pravodobno podnesena telefaksom i potpisana pečatom ili drugim načinom reprodukcije potpisa odvjetnika – Nepravodobnost tužbe – Očita nedopuštenost“

Predmet:      Tužba podnesena na temelju članka 270. UFEU‑a, koji se primjenjuje na Ugovor o EZAE‑u na temelju njegova članka 106a., kojom L. Marcuccio osobito zahtijeva poništenje odluke Europske komisije kojom je odbijen njegov zahtjev od 4. siječnja 2011. kao i plaćanje iznosa od 3174,87 eura na ime četvrtine troškova postupka povodom kojeg je donesena presuda Službeničkog suda od 9. lipnja 2010. Marcuccio/Komisija (F‑56/09), te zatezne kamate i periodične novčane kazne. Prije dostave tužbe poštom, telefaksom je 7. ožujka 2012. poslan dokument koji je predstavljen kao preslika izvornika tužbe poslane poštom.

Odluka:      Tužba se odbacuje kao očito nedopuštena. L. Marcuccio snosit će vlastite troškove i troškove Europske komisije.

Sažetak

Sudski postupak – Akt kojim se pokreće postupak – Formalni zahtjevi –Vlastoručni potpis odvjetnika – Bitno pravilo koje se strogo primjenjuje– Tužba podnesena telefaksom – Potpis odvjetnika stavljen pečatom ili drugim načinom reprodukcije – Dan primitka telefaksa koji se ne može uzeti u obzir za računanje roka podnošenja pravnog sredstva – Nepravodobno podnošenje pravilno potpisane tužbe – Očita nedopuštenost tužbe

(Statut Suda, čl. 21.; Poslovnik Službeničkog suda, čl. 34. st. 1.; Pravilnik o osoblju, čl. 91. st. 3.)

Svrha zahtjeva vlastoručnog potpisa na aktu kojim se pokreče postupak u smislu članka 34. stavka 1. prvog podstavka Poslovnika Službeničkog suda je da u cilju pravne sigurnosti osigura autentičnost tužbe i isključi rizik toga da ta tužba zapravo nije djelo ovlaštenog pravnog zastupnika. Stoga taj zahtjev treba smatrati bitnim formalnim pravilom i primjenjivati ga strogo tako da njegovo nepoštivanje čini tužbu nedopuštenom. S tim u vezi, posredan i mehanički način „potpisivanja“ koji se sastoji u stavljanju pečata koji reproducira potpis odvjetnika koji je opunomoćenik tužitelja na akt kojim se pokreće postupak, sam po sebi ne dopušta utvrđenje da je nužno sam taj odvjetnik potpisao predmetni postupovni akt. 

Slijedom toga, tužba podnesena telefaksom i potpisana pečatom koji reproducira popis odvjetnika ili drugim načinom reprodukcije ne sadrži izvorni potpis odvjetnika, suprotno onome što je određeno u članku 34. stavku 1. prvom podstavku Poslovnika i iz toga razloga ju treba proglasiti nedopuštenom.

Iz toga slijedi da se dan primitka tog dokumenta poslanog telefaksom ne može uzeti u obzir za potrebe procjene poštovanja roka za podnošenje pravnog sredstva predviđenog člankom 91. stavkom 3. Pravilnika i da je jedina tužba koja se može u tom smislu uzeti u obzir ona koju je zaprimilo tajništvo Službeničkog suda i u kojoj se nalazi vlastoručni potpis odvjetnika tužitelja.

S obzirom da je tajništvo tu tužbu zaprimilo nakon isteka roka za podnošenje pravnog sredstva, valja ju smatrati nepravodobnom te stoga i nedopuštenom.

(t. 28., 29., 32. i 33.)

Izvori:

Prvostupanjski sud: 23. svibnja 2007., Parlament/Eistrup, T‑223/06 P, t. 50.