Tužba podnesena 5. svibnja 2017. – Europska komisija protiv Mađarske

(predmet C-235/17)

Jezik postupka: mađarski

Stranke

Tužitelj: Europska komisija (zastupnici: L. Malferrari i L. Havas, agenti)

Tuženik: Mađarska

Tužbeni zahtjev

Komisija od Suda zahtijeva da:

utvrdi da je Mađarska povrijedila obveze koje ima na temelju članaka 49. i 63. Ugovora o funkcioniranju Europske unije i članka 17. Povelje Europske unije o temeljnim pravima time što je donijela propis koji ograničava plodouživanje poljoprivrednog zemljišta.

naloži Mađarskoj snošenje troškova.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

Komisija smatra da je sporni mađarski propis, time što očito neproporcionalno ograničava plodouživanje poljoprivrednog zemljišta i šuma, neusklađen s obvezama koje Mađarska ima na temelju članaka 49. i 63. Ugovora o funkcioniranju Europske unije i članka 17. Povelje Europske unije o temeljnim pravima.

Ukidanje ex lege pravâ plodouživanja ograničenje je slobode poslovnog nastana koja je zajamčena člankom 49. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, osobito zato što takav nestanak prava plodouživanja onima koji su do tada bili vlasnici onemogućuje ili pretjerano otežava zasnivanje poslovnih nastana u Mađarskoj (ili stjecanje prava korištenja poljoprivrednog zemljišta) kako bi tamo mogli razvijati svoje djelatnosti i gospodarskom djelatnošću koju obavljaju za svoj račun pridonijeti uspostavi gospodarskih i društvenih veza unutar Unije. Komisija smatra da ukidanje ex lege pravâ plodouživanja može biti prepreka ostvarivanju slobode poslovnog nastana ili može odvraćati od njega.

Mađarski propis također povrjeđuje slobodno kretanje kapitala jer ograničava ili sprečava osobe koje nemaju mađarsko državljanstvo da ulažu u nekretnine koje se nalaze u Mađarskoj. Takav propis uzrokuje narušavanje postojećih prava plodouživanja, što također podrazumijeva ograničenje slobodnog kretanja kapitala.

Mađarski propis uvodi neizravnu diskriminaciju time što ustanovljuje razlikovanje na štetu građana Europske unije koji nemaju mađarsko državljanstvo.

Gore navedeno ograničenje sloboda nije opravdano. Nije opravdano nijednim razlogom navedenim u Ugovoru ni drugim razlozima koje je navela mađarska vlada tijekom postupka.

Osobito nije prihvatljiva argumentacija kojom mađarska vlada brani nužnost ograničenja radi okončanja nezakonite situacije. Komisija smatra da se ne može prihvatiti opća pretpostavka – koja nije dokazana ni u jednom konkretnom slučaju – da su svi ugovori o plodouživanju poljoprivrednog zemljišta u Mađarskoj koje su sklopili inozemni državljani od svojeg nastanka nezakoniti i nevaljani. Ne može se prihvatiti ni tvrdnja da se nezakonitost svih i svakog pojedinog ugovora o plodouživanju može izvesti iz nepostojanja odobrenja za konverziju valute koju je zahtijevalo zakonodavstvo koje je bilo na snazi prije 2002.

Ograničenje određeno mađarskim propisom ne ispunjava zahtjev proporcionalnosti jer nije prikladno za ostvarenje ciljeva koji se žele postići i usto prekoračuje ono što je nužno za njihovo postizanje.

Mađarski propis ne ispunjava zahtjeve koji proizlaze iz načelâ pravne sigurnosti i zaštite legitimnih očekivanja niti oštećenicima jamči prikladnu naknadu zbog ukidanja ili ograničenja pravâ plodouživanja.

Komisija smatra da se sporni mađarski propis protivi pravu vlasništva priznatom člankom 17. Povelje. U određenim slučajevima zadire u pravo vlasništva i kad se povreda ne odnosi na tri elementa „vlasništva” (uporaba i korištenje, posjed i raspolaganje).

____________