PRESUDA SUDA (sedmo vijeće)
1. listopada 2015.(*)
„Zahtjev za prethodnu odluku – Socijalna politika – Načela jednakog postupanja i nediskriminacije na temelju dobi – Direktiva 2000/78/EZ – Jednako postupanje u području zaposlenja i rada – Članak 2. stavak 1. i stavak 2. točka (a) – Različito postupanje na temelju dobi – Usporedivost situacija – Isplata naknade zbog isteka ugovora na određeno vrijeme namijenjene kompenzaciji nesigurnosti – Isključenje mladih osoba koje rade tijekom svojih školskih ili sveučilišnih praznika“
U predmetu C‑432/14,
povodom zahtjeva za prethodnu odluku na temelju članka 267. UFEU‑a, koji je uputio Conseil de prud’hommes de Paris (Francuska), odlukom od 12. rujna 2014., koju je Sud zaprimio 22. rujna 2014., u postupku
O
protiv
Bio Philippe Auguste SARL,
SUD (sedmo vijeće),
u sastavu: J.‑C. Bonichot, predsjednik vijeća, A. Arabadjiev (izvjestitelj) i C. Lycourgos, suci,
nezavisna odvjetnica: E. Sharpston,
tajnik: M. Ferreira, glavna administratorica,
uzimajući u obzir pisani postupak i nakon rasprave održane 3. lipnja 2015.,
uzimajući u obzir očitovanja koja su podnijeli:
– za O‑a, on sam,
– za francusku vladu, D. Colas i R. Coesme, u svojstvu agenata,
– za Europsku komisiju, D. Martin, u svojstvu agenta,
odlučivši, nakon što je saslušao nezavisnu odvjetnicu, da u predmetu odluči bez njezina mišljenja,
donosi sljedeću
Presudu
1 Zahtjev za prethodnu odluku odnosi se na tumačenje načela nediskriminacije na temelju dobi.
2 Zahtjev je upućen u okviru spora između O‑a i društva Bio Philippe Auguste SARL u pogledu odbijanja potonjega da mu po isteku njegova ugovora o radu na određeno vrijeme isplati naknadu zbog isteka ugovora.
Pravni okvir
Pravo Unije
3 U skladu s člankom 1. Direktive Vijeća 2000/78/EZ od 27. studenoga 2000. o uspostavi općeg okvira za jednako postupanje pri zapošljavanju i obavljanju zanimanja (SL L 303, str. 16.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 5., svezak 1., str. 69.), njezina je „[s]vrha […] utvrditi opći okvir za borbu protiv diskriminacije na temelju vjere ili uvjerenja, invaliditeta, dobi ili spolnog opredjeljenja u vezi sa zapošljavanjem i obavljanjem zanimanja, kako bi se u državama članicama ostvarila primjena načela jednakog postupanja“.
4 Članak 2. te direktive propisuje:
„1. Za potrebe ove Direktive ,načelo jednakog postupanja' znači nepostojanje bilo kakve izravne ili neizravne diskriminacije na temelju bilo kojeg od razloga iz članka 1.
2. Za potrebe stavka 1.:
(a) smatra se da se radi o izravnoj diskriminaciji u slučaju kada se prema jednoj osobi postupa lošije nego prema drugoj osobi ili je došlo do takvog postupanja ili je moglo doći do takvog postupanja u sličnim situacijama, zbog bilo kojeg od razloga iz članka 1.;
(b) smatra se da se radi o neizravnoj diskriminaciji u slučaju kada kakva naizgled neutralna odredba, mjerilo ili postupanje dovede u neravnopravan položaj osobe određene vjere ili uvjerenja, invaliditeta, dobi ili spolnog opredjeljenja, u usporedbi s ostalim osobama, osim u sljedećim slučajevima:
i. ako su ta odredba, mjerilo ili postupanje objektivno opravdani legitimnim ciljem, a sredstva za postizanje tog cilja su primjerena i nužna […]
[...]“
Francusko pravo
5 Članak L. 1243‑8 Zakonika o radu propisuje:
„Ako se nakon isteka ugovora o radu na određeno vrijeme ugovorni radni odnosi ne nastave ugovorom na neodređeno vrijeme, zaposlenik ima pravo, kao dodatak na plaću, na naknadu zbog isteka ugovora namijenjenu kompenzaciji nesigurnosti njegove situacije.
Ta naknada iznosi 10 % ukupne bruto plaće isplaćene zaposleniku.
Ona se dodaje ukupnoj bruto plaći zaposlenika. Isplaćuje se po isteku ugovora, u isto vrijeme kao i posljednja plaća, i iskazuje se na odgovarajućoj platnoj listi.“
6 Članak L. 1243‑10 Zakonika o radu predviđa sljedeće:
„Naknada zbog isteka ugovora ne mora se isplatiti:
1° Ako je ugovor sklopljen na temelju stavka 3° članka L. 1242‑2 ili članka L. 1242‑3, osim ako je ugovorom povoljnije uređeno;
2° Ako je ugovor sklopljen s mladom osobom za razdoblje koje ulazi u njezine školske ili sveučilišne praznike;
3° Ako zaposlenik odbije prihvatiti sklapanje ugovora o radu na neodređeno vrijeme za isto radno mjesto ili slično radno mjesto s barem jednakom plaćom;
4° U slučaju prijevremenog raskida ugovora na inicijativu zaposlenika, zbog njegove ozbiljne povrede ili u slučaju više sile.“
7 U skladu s člankom L. 381‑4 Zakonika o socijalnom osiguranju:
„Obvezno su socijalno osigurani učenici i studenti ustanova visokog obrazovanja, visokih tehničkih škola, visokih škola i pripremnih razreda za te škole koji, ako nisu socijalno osigurani po drugoj osnovi od one iz članka L. 380‑1 ili nisu nasljednici socijalnog osiguranika, nisu stariji od utvrđene dobne granice. Ta se dobna granica može povećati, osobito zbog služenja vojnog roka.“
8 Članak R. 381‑5 Zakonika o socijalnom osiguranju precizira da se „dobna granica predviđena člankom L. 381‑4 utvrđuje na 28 godina“.
Glavni postupak i prethodno pitanje
9 Dana 21. prosinca 2010., dok je bio student, tužitelja iz glavnog postupka zaposlilo je društvo Bio Philippe Auguste SARL na temelju ugovora o radu na određeno vrijeme sklopljenog za razdoblje od 21. prosinca do 24. prosinca 2010., koje je ulazilo u njegove sveučilišne praznike. Nakon isteka tog ugovora, na temelju članka L. 1243‑10 stavka 2° Zakonika o radu, naknada zbog isteka ugovora nije mu isplaćena.
10 Smatrajući da je ta odredba u suprotnosti s ustavnim odredbama koje jamče načelo jednakosti i zabranu diskriminacije na temelju dobi, tužitelj iz glavnog postupka obratio se Conseilu de prud’hommes de Paris kako bi ishodio naknadu iznosa od 23,21 eura na ime naknade zbog isteka ugovora, prekvalifikaciju njegova ugovora na određeno vrijeme u ugovor na neodređeno vrijeme i naknadu od 4500 eura na ime naknade štete zbog otkaza bez stvarnog i ozbiljnog razloga.
11 Tužitelj iz glavnog postupka 1. ožujka 2012. podnio je prioritetno pitanje ustavnosti. Presudom od 10. siječnja 2014. Conseil de prud’hommes de Paris proslijedio je to pitanje Couru de cassation. Presudom od 9. travnja 2014. potonji je prioritetno pitanje ustavnosti uputio Conseilu constitutionnel.
12 Odlukom br. 2014‑401 QPC od 13. lipnja 2014. Conseil constitutionnel je smatrao, nakon što je istaknuo da se „sporne odredbe primjenjuju samo na učenike ili studente koji nisu stariji od dobne granice predviđene člankom L. 381‑4 Zakonika o socijalnom osiguranju da bi bili obvezno socijalno osigurani na temelju svojeg upisa u školsku ili sveučilišnu ustanovu“, s jedne strane, da „prigovor koji se temelji na tome da prilikom donošenja spornih odredaba zakonodavac nije definirao pojam ,mlade osobe' [nije utemeljen] na činjenicama“ i, s druge strane, da „načelo jednakosti nije prepreka tomu da se primjena zakonodavnih odredaba o učenicima i studentima podvrgne dobnoj granici“.
13 Nadalje, nakon što je podsjetio da se „naknada zbog isteka ugovora isplaćuje zaposleniku zaposlenom na temelju ugovora na određeno vrijeme kako bi se ,kompenzirala nesigurnost njegove situacije' ako se po okončanju njegova ugovora ugovorni radni odnosi ne nastave ugovorom na neodređeno vrijeme“, Conseil constitutionnel iz toga je zaključio da „studenti zaposleni na temelju ugovora o radu na određeno vrijeme za razdoblje koje ulazi u njihove školske ili sveučilišne praznike nisu u istoj situaciji ni kao studenti koji kumuliraju zaposlenje sa svojim studijem ni kao drugi zaposlenici s ugovorom o radu na određeno vrijeme“ i da je stoga, „isključivši isplatu te naknade kad je ugovor sklopljen s učenikom ili studentom zaposlenim tijekom svojih školskih ili sveučilišnih praznika i koji nakon tih praznika može nastaviti sa školovanjem ili studijem, zakonodavac uspostavio razliku u postupanju utemeljenu na razlici u situaciji koja je u izravnoj vezi s ciljem zakona“.
14 U tim okolnostima Conseil des prud’hommes de Paris odlučio je prekinuti postupak i uputiti Sudu sljedeće prethodno pitanje:
„Protivi li se opće načelo nediskriminacije na temelju dobi nacionalnom zakonodavstvu (članak L. 1243‑10 francuskog Zakonika o radu) koje mladim osobama koje rade za vrijeme svojih školskih ili sveučilišnih praznika uskraćuje korištenje naknade zbog isteka ugovora, koja se plaća u slučaju kada po isteku ugovora o radu na određeno vrijeme ne bude ponuđen ugovor o radu na neodređeno vrijeme?“
O prethodnom pitanju
Dopuštenost
15 Tijekom rasprave tužitelj iz glavnog postupka izričito je priznao da je s upraviteljima tuženika iz glavnog postupka povezan roditeljskom vezom i da je glavni postupak pokrenut s jedinim ciljem osporavanja odredaba o kojima je riječ. Činjenica da tuženik iz glavnog postupka ni u jednom stadiju postupka nije iznio očitovanja objašnjava se, prema njegovu mišljenju, malim iznosom o kojem je riječ.
16 U tim okolnostima vjerojatno je da se sudu koji je uputio zahtjev obratilo s fiktivnim sporom čiji stvarni cilj nije ishođenje naknade zbog isteka ugovora, nego jednostavno osporavanje navedenih odredaba.
17 Na sudu koji je uputio zahtjev, koji jedini izravno poznaje činjenice iz glavnog postupka i koji je zbog toga u najboljem položaju provesti potrebne provjere, jest da ispita je li to slučaj i da, prema potrebi, iz toga izvuče eventualne posljedice predviđene nacionalnim pravom za odluku koju je pozvan donijeti.
18 U svakom slučaju valja podsjetiti da je prema ustaljenoj sudskoj praksi Suda, ako se pitanja koja je postavio nacionalni sud odnose na tumačenje odredbe prava Unije, Sud načelno obvezan odlučiti, osim ako je očito da ga se zahtjevom za prethodnu odluku želi navesti da odluči o fiktivnom sporu ili da oblikuje savjetodavna mišljenja o općenitim ili hipotetskim pitanjima, ako zahtijevano tumačenje prava Unije nema nikakve veze sa stvarnošću ili predmetom spora ili ako Sud ne raspolaže potrebnim činjeničnim i pravnim elementima kako bi na koristan način odgovorio na postavljena mu pitanja (presuda DR i TV2 Danmark, C‑510/10, EU:C:2012:244, t. 22. i navedena sudska praksa).
19 S obzirom na to, ne može se isključiti da tumačenje prava Unije koje traži sud koji je uputio zahtjev učinkovito odgovara na objektivnu potrebu inherentnu rješenju spora koji je pred njime u tijeku. Naime, nije sporno da je ugovor o radu koji su sklopile stranke iz glavnog postupka stvarno izvršen i da njegova primjena otvara pitanje tumačenja prava Unije (vidjeti u tom smislu presudu Mangold, C‑144/04, EU:C:2005:709, t. 38.).
20 Iz toga slijedi da je zahtjev za prethodnu odluku dopušten.
Meritum
21 Svojim pitanjem sud koji je uputio zahtjev u biti pita treba li pravo Unije i konkretno načelo nediskriminacije na temelju dobi, utvrđeno člankom 21. Povelje Europske unije o temeljnim pravima (u daljnjem tekstu: Povelja) i konkretizirano Direktivom 2000/78, tumačiti na način da se protivi nacionalnoj odredbi poput one iz glavnog postupka, na temelju koje se naknada zbog isteka ugovora, koja se isplaćuje kao dodatak plaći nakon isteka ugovora o radu na određeno vrijeme kad se ugovorni radni odnosi ne nastavljaju ugovorom na neodređeno vrijeme, ne mora isplatiti u slučaju kad je ugovor sklopljen s mladom osobom za razdoblje koje ulazi u njezine školske ili sveučilišne praznike.
22 Što se tiče pitanja, koje je postavila Europska komisija, može li se tužitelj iz glavnog postupka kvalificirati kao „radnik“, valja podsjetiti da, prema ustaljenoj sudskoj praksi Suda, taj pojam ima autonoman opseg i ne smije se tumačiti restriktivno. Stoga „radnikom“ u smislu članka 45. UFEU‑a treba smatrati svaku osobu koja obavlja stvarne i konkretne aktivnosti, osim onih koje su toliko ograničene da su samo marginalne i pomoćne. Značajka je radnog odnosa, prema toj sudskoj praksi, da osoba tijekom određenog vremena u korist druge osobe i pod njezinim vodstvom obavlja činidbe za koje zauzvrat dobiva plaću (presude Lawrie‑Blum, 66/85, EU:C:1986:284, t. 16. i 17.; Collins, C‑138/02, EU:C:2004:172, t. 26.; Trojani, C‑456/02, EU:C:2004:488, t. 15. kao i Neidel, C‑337/10, EU:C:2012:263, t. 23.).
23 U ovom slučaju valja istaknuti da je tužitelj iz glavnog postupka zaposlen 21. prosinca 2010. na temelju ugovora o radu na određeno vrijeme sklopljenog za razdoblje od 21. prosinca do 24. prosinca 2010., koje ulazi u njegove sveučilišne praznike. Dakle, stvarno trajanje tog ugovora bilo je samo četiri dana.
24 Iako je točno da okolnost da osoba u okviru radnog odnosa obavlja vrlo malen broj sati može biti pokazatelj da su obavljane aktivnosti samo marginalne i pomoćne, ipak ostaje činjenica da se, neovisno o ograničenoj razini plaće na temelju profesionalne aktivnosti i broja sati posvećenih toj aktivnosti, ne može isključiti da tu aktivnost, nakon ukupne ocjene radnog odnosa o kojem je riječ, nacionalna tijela mogu smatrati stvarnom i konkretnom, što prema tome omogućuje da se njezinu nositelju prizna svojstvo „radnika“ u smislu prava Unije (vidjeti u tom smislu presudu Genc, C‑14/09, EU:C:2010:57, t. 26. i navedenu sudsku praksu).
25 Dakle, ukupna ocjena radnog odnosa tužitelja iz glavnog postupka znači uzimanje u obzir elemenata ne samo u vezi s trajanjem rada i razine plaće nego i u vezi s eventualnim pravima na plaćeni dopust, zadržavanjem plaće u slučaju bolesti, podvrgnutošću ugovora o radu primjenjivom kolektivnom sporazumu, plaćanjem doprinosa i, prema potrebi, naravi potonjih (vidjeti u tom smislu presudu Genc, C‑14/09, EU:C:2010:57, t. 27.).
26 Analiza posljedica koje svi elementi koji obilježavaju radni odnos mogu imati prilikom utvrđivanja stvarne i konkretne naravi nesamostalne aktivnosti koju obavlja tužitelj iz glavnog postupka i, prema tome, njegova svojstva radnika ulazi u nadležnost nacionalnog suda. Naime, on je jedini koji izravno poznaje činjenice iz glavnog postupka i koji je zbog toga u najboljem položaju provesti potrebne provjere (presuda Genc, C‑14/09, EU:C:2010:57, t. 32.).
27 Stoga je na sudu koji je uputio zahtjev da provede podrobnu ocjenu svih relevantnih elemenata, osobito onih navedenih u točki 25. ove presude, kako bi utvrdio je li ugovor o radu kojega je tužitelj iz glavnog postupka bio stranka takve naravi da se on može pozivati na svojstvo „radnika“ u smislu prava Unije.
28 U slučaju da sud koji je uputio zahtjev ocijeni da tužitelj iz glavnog postupka ima takvo svojstvo, valja ispitati može li se u okviru glavnog postupka osnovano pozivati na načelo nediskriminacije na temelju dobi.
29 Na temelju članka 2. stavka 1. Direktive 2000/78, „načelo jednakog postupanja“ znači „nepostojanje bilo kakve izravne ili neizravne diskriminacije na temelju bilo kojeg od razloga iz članka 1. te direktive“, među kojima je i dob. Članak 2. stavak 2. točka (a) te direktive navodi da se za potrebe stavka 1. smatra da je riječ o izravnoj diskriminaciji u slučaju kada se prema jednoj osobi postupa lošije nego prema drugoj ili je došlo do takvog postupanja ili je moglo doći do takvog postupanja u sličnim situacijama, zbog bilo kojeg od razloga iz članka 1. te direktive.
30 U tom smislu valja podsjetiti da države članice imaju široku marginu procjene, ne samo u izboru određenog cilja, među ostalim, u području socijalne politike i zapošljavanja već također u definiranju mjera kojima se taj cilj može ostvariti (presuda Schmitzer, C‑530/13, EU:C:2014:2359, t. 38. i navedena sudska praksa).
31 Konkretno, zahtjev u vezi s usporedivosti situacija u svrhu utvrđivanja postojanja povrede načela jednakog postupanja mora se ocijeniti s obzirom na sve elemente koji ih obilježavaju (vidjeti osobito presudu Arcelor Atlantique et Lorraine i dr., C‑127/07, EU:C:2008:728, t. 25.).
32 Također valja naglasiti, s jedne strane, da se ne zahtijeva da su situacije istovjetne, nego samo da su usporedive, i, s druge strane, da se ispitivanje te usporedivosti ne smije provesti općenito i apstraktno, nego posebno i konkretno s obzirom na činidbu o kojoj je riječ (presuda Hay, C‑267/12, EU:C:2013:823, t. 33. i navedena sudska praksa).
33 Stoga treba ispitati je li situacija studenta poput tužitelja iz glavnog postupka, zaposlenog na temelju ugovora o radu na određeno trajanje tijekom njegovih sveučilišnih praznika, objektivno usporediva s obzirom na cilj koji se želi postići člankom L. 1243‑8 Zakonika o radu sa situacijom radnika koji u skladu s tom odredbom imaju pravo na naknadu zbog isteka ugovora.
34 U konkretnom slučaju, iako naknada zbog isteka ugovora koja se mora isplatiti po isteku ugovora o radu na određeno vrijeme ima za cilj kompenzirati, kako to navodi članak L. 1243‑8 prvi stavak Zakonika o radu, nesigurnost situacije zaposlenika kada se ugovorni odnosi ne nastavljaju ugovorom na neodređeno vrijeme, članak L. 1243‑10 stavak 2° tog zakonika iz prava na tu naknadu izričito isključuje mlade osobe koje su sklopile ugovor o radu na određeno vrijeme za razdoblje koje ulazi u njihove školske ili sveučilišne praznike.
35 Nacionalni zakonodavac tako je prešutno, ali nužno smatrao da te mlade osobe po isteku svojeg ugovora nisu u situaciji profesionalne nesigurnosti.
36 Naime, valja istaknuti, kao što je to istaknula francuska vlada, da zaposlenje na temelju ugovora o radu na određeno vrijeme koje obavlja učenik ili student tijekom svojih školskih ili sveučilišnih praznika obilježava njegova istodobno privremena i pomoćna narav, s obzirom na to da taj učenik ili taj student može nastaviti sa školovanjem nakon tih praznika.
37 Iz toga slijedi da nacionalni zakonodavac ni na koji način nije prekoračio granice margine prosudbe kojom raspolaže u području socijalne politike smatrajući da situacija mladih osoba koje su sklopile ugovor o radu na određeno vrijeme za razdoblje koje ulazi u njihove školske ili sveučilišne praznike nije usporediva sa situacijom drugih kategorija radnika koji imaju pravo na naknadu zbog isteka ugovora.
38 Taj zaključak usto potvrđuje okolnost da su druge kategorije zaposlenika, koje su s obzirom na nesigurnost u smislu članka L. 1243‑8 prvog stavka Zakonika o radu u situaciji usporedivoj sa situacijom tužitelja iz glavnog postupka, člankom L. 1243‑10 tog zakonika također isključene iz prava na navedenu naknadu. To je slučaj, među ostalim, sa zaposlenicima zaposlenima na temelju članka L. 1242‑2 stavka 1° tog zakonika radi osiguranja, pod pretpostavkama iz te odredbe, zamjene drugih zaposlenika ili sa zaposlenicima zaposlenima na temelju članka 1242‑2 stavka 3° tog zakonika radi rada na „radnim mjestima sezonske naravi ili radnim mjestima za koja je u određenim sektorima aktivnosti utvrđenima dekretom ili sporazumom ili proširenim kolektivnim ugovorom uobičajeno da se ne sklapa ugovor o radu na neodređeno vrijeme zbog naravi obavljane aktivnosti ili privremenosti tih radnih mjesta“.
39 Iz prethodno navedenoga proizlazi da student, poput tužitelja iz glavnog postupka, koji je zaposlen na temelju ugovora o radu na određeno vrijeme za razdoblje koje ulazi u njegove sveučilišne praznike, s obzirom na cilj iz članka L. 1243‑8 prvog stavka Zakonika o radu, nije u objektivno usporedivoj situaciji sa situacijom radnika koji u skladu s tom odredbom imaju pravo na naknadu zbog isteka ugovora. Posljedično, različito postupanje između tih dviju kategorija radnika ne može predstavljati diskriminaciju na temelju dobi.
40 Stoga na postavljeno pitanje treba odgovoriti tako da načelo nediskriminacije na temelju dobi, utvrđeno člankom 21. Povelje Europske unije o temeljnim pravima i konkretizirano Direktivom 2000/78, treba tumačiti na način da se ne protivi nacionalnom zakonodavstvu poput onoga iz glavnog postupka, na temelju kojega se naknada zbog isteka ugovora, koja se isplaćuje kao dodatak plaći po isteku ugovora o radu na određeno vrijeme kad se ugovorni radni odnosi ne nastavljaju ugovorom na neodređeno vrijeme, ne mora isplatiti u slučaju kad je ugovor sklopljen s mladom osobom za razdoblje koje ulazi u njezine školske ili sveučilišne praznike.
Troškovi
41 Budući da ovaj postupak ima značaj prethodnog pitanja za stranke glavnog postupka pred sudom koji je uputio zahtjev, na tom je sudu da odluči o troškovima postupka. Troškovi podnošenja očitovanja Sudu, koji nisu troškovi spomenutih stranaka, ne nadoknađuju se.
Slijedom navedenoga, Sud (sedmo vijeće) odlučuje:
Načelo nediskriminacije na temelju dobi, utvrđeno člankom 21. Povelje Europske unije o temeljnim pravima i konkretizirano Direktivom Vijeća 2000/78/EZ od 27. studenoga 2000. o uspostavi općeg okvira za jednako postupanje pri zapošljavanju i obavljanju zanimanja, treba tumačiti na način da se ne protivi nacionalnom zakonodavstvu poput onoga iz glavnog postupka, na temelju kojega se naknada zbog isteka ugovora, koja se isplaćuje kao dodatak plaći po isteku ugovora o radu na određeno vrijeme kad se ugovorni radni odnosi ne nastavljaju ugovorom na neodređeno vrijeme, ne mora isplatiti u slučaju kad je ugovor sklopljen s mladom osobom za razdoblje koje ulazi u njezine školske ili sveučilišne praznike.
Potpisi