Language of document :

Zahtjev za prethodnu odluku koji je 10. srpnja 2017. uputio Bundesverwaltungsgerichts (Njemačka) – Bundesrepublik Deutschland protiv Touring Tours und Travel GmbH

(predmet C-412/17)

Jezik postupka: njemački

Sud koji je uputio zahtjev

Bundesverwaltungsgericht

Stranke glavnog postupka

Tuženik i revident: Bundesrepublik Deutschland

Tužitelj i protivnik revidenta: Touring Tours und Travel GmbH

Prethodna pitanja

1. Jesu li članku 67. stavku 2. UFEU-a kao i člancima 22. i 23. Uredbe (EU) 2016/399 Europskog parlamenta i Vijeća od 9. ožujka 2016. o Zakoniku Unije o pravilima kojima se uređuje kretanje osoba preko granica (Zakonik o schengenskim granicama), protivne odredbe nacionalnog prava države članice, kojima se autobusnim prijevoznicima koji obavljaju linijski promet preko unutarnje schengenske granice, u osnovi nalaže da kontroliraju putne dokumente svojih putnika prije prelaska unutarnje granice, kako bi se spriječio prijevoz stranaca bez putovnice i boravišne dozvole na državno područje Savezne Republike Njemačke1 ?

Posebno:

a) Predstavlja li opća zakonska obveza ili upravna obveza usmjerena na pojedine prijevoznike, prema kojoj se strance ne smije prevoziti na državno područje Savezne Republike Njemačke bez potrebne putovnice ili boravišne dozvole, koja se može ispuniti samo kontrolom putnih isprava svih putnika prije prelaska unutarnjih granica, kontrolu osoba na unutarnjim granicama, u smislu članka 22. Zakonika o schengenskim granicama, odnosno valja li je izjednačiti s njome?

b) Treba li nametanje obveza navedenih u točki 1. ocjenjivati s obzirom na članak 23. točku (a) Zakonika o schengenskim granicama, iako prijevoznici ne raspolažu „policijskim ovlastima” u smislu te odredbe, te se na iste - time što im država nameće obvezu provođenja kontrola - niti formalno ne prenose javne ovlasti?

c) Ako se na pitanje 1.b dade potvrdan odgovor: Krije li se iza kontrola koje se zahtijevaju od prijevoznika s obzirom na kriterije iz članka 23. točke (a) druge rečenice Zakonika o schengenskim granicama, nedopuštena mjera učinka istovjetna graničnoj kontroli?

d) Treba li nametanje obveza navedenih u točki 1., u dijelu u kojem se odnose na autobusne prijevoznike koji obavljaju linijski promet, ocjenjivati u skladu s člankom 23.točkom (b) Zakonika o schengenskim granicama, prema kojemu ovlaštenje prijevoznika da provode sigurnosne provjere u lukama i zračnim lukama ne utječe na postojanje graničnih kontrola na unutarnjim granicama? Da li iz toga proizlazi nedopuštenost kontrola u smislu pitanja 1. i izvan luka i zračnih luka, ako iste ne predstavljaju sigurnosne provjere i ne provode se i nad osobama koje putuju unutar države članice?

2. Dopuštaju li članci 22. i 23. Zakonika o schengenskim granicama nacionalne propise prema kojima se u svrhu poštovanja obveze protiv autobusnog prijevoznika mogu izreći zabrana i novčana kazna, ako su se zbog neprovedenih kontrola na državno područje Savezne Republike Njemačke prevozili i stranci bez putovnice i dozvole boravka?

____________

1 SL. L 77., str. 1.