Language of document : ECLI:EU:C:2014:32

Predmet C‑430/13

Ilona Baradics i dr.

protiv

QBE Insurance (Europe) Ltd Magyarországi Fióktelepe i Magyar Állam

(zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Fővárosi Ítélőtábla)

„Članak 99. Poslovnika Suda – Putovanja, odmori i kružna putovanja u paket aranžmanima – Nacionalni pravni propis kojim se utvrđuju minimalni postoci za jamstvo koje treba ponuditi organizator putovanja kako bi u slučaju insolventnosti izvršio povrat novca koji su uplatili potrošači“

Sažetak – Rješenje Suda (šesto vijeće) od 16. siječnja 2014.

1.        Prethodna pitanja – Odgovor koji ne ostavlja mjesta nikakvoj razumnoj sumnji – Odgovor koji se može jasno izvesti iz sudske prakse – Primjena članka 99. Poslovnika

(Poslovnik Suda, čl. 99.)

2.        Usklađivanje zakonodavstava – Putovanja, odmori i kružna putovanja u paket aranžmanima – Direktiva 90/314 – Članak 7. – Nacionalni propis koji ne jamči učinkovito povrat cjelokupnog iznosa uplaćenog novca i povratak u domovinu u slučaju insolventnosti organizatora putovanja – Nedopuštenost

(Direktiva Vijeća 90/314, čl.7.)

3.        Usklađivanje zakonodavstava – Putovanja, odmori i kružna putovanja u paket aranžmanima – Direktiva 90/314 – Zaštita od rizika insolventnosti ili stečaja organizatora – Provedba – Ovlasti država članica – Granice

(Direktiva Vijeća 90/314, čl. 7.)

1.        Vidjeti tekst odluke.

(t. 27.)

2.        Članak 7. Direktive Vijeća 90/314 o putovanjima, odmorima i kružnim putovanjima u paket aranžmanima treba tumačiti na način da se protivi nacionalnom pravnom propisu čije mjere potrošaču učinkovito ne jamče povrat cjelokupnog iznosa uplaćenog novca i povratak potrošača u domovinu u slučaju insolventnosti organizatora putovanja. Dužnost je suda koji je uputio zahtjev da utvrdi je li tako u slučaju nacionalnog zakonodavstva koje je predmet postupka koji se pred njim vodi.

U tom pogledu ni u uvodnim izjavama Direktive 90/314 ni u tekstu toga članka 7. ne postoji nikakva uputa na temelju koje bi jamstvo propisano tim člankom moglo biti ograničeno.

(t. 37., 41., t. 1. izreke)

3.        Članak 7. Direktive 90/314 o putovanjima, odmorima i kružnim putovanjima u paket aranžmanima treba tumačiti u smislu da država članica ne raspolaže nikakvom marginom prosudbe kada je riječ o opsegu rizikâ koji se obvezno pokrivaju jamstvom što ga je organizator ili prodavatelj putovanja dužan ponuditi potrošaču. Dužnost je suda koji je uputio zahtjev provjeriti je li predmet ili cilj kriterija koje je predmetna država članica uspostavila radi utvrđivanja iznosa navedenog jamstva ograničiti opseg rizika koje to jamstvo treba pokriti, u kojem će slučaju ti kriteriji biti u očitom neskladu s obvezama koje proizlaze iz navedene direktive i predstavljati dovoljno ozbiljnu povredu prava Unije zbog koje predmetna država može snositi odgovornost, pod uvjetom da se utvrdi postojanje izravne uzročne veze.

U tom pogledu nacionalni propis ispravno provodi obveze iz članka 7. navedene direktive samo ako neovisno o njegovim mjerama potrošaču učinkovito jamči povrat cjelokupnog iznosa uplaćenog novca i povratak potrošača u domovinu u slučaju insolventnosti organizatora putovanja.

(t. 44., 47., t. 2. izreke)