Language of document : ECLI:EU:C:2014:169

Predmet C‑167/12

C. D.

protiv

S. T.

(zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Employment Tribunal, Newcastle upon Tyne)

„Zahtjev za prethodnu odluku – Socijalna politika – Direktiva 92/85/EEZ − Mjere za poticanje poboljšanja sigurnosti i zdravlja na radu trudnih radnica te radnica koje su nedavno rodile ili doje – Članak 8. – Majka naručiteljica koja je dobila dijete na temelju dogovora o zamjenskom majčinstvu – Neodobravanje rodiljnog dopusta – Direktiva 2006/54/EZ – Ravnopravni položaj radnika i radnica – Članak 14. – Nepovoljnije postupanje prema majci naručiteljici glede odobravanja rodiljnog dopusta“

Sažetak – Presuda Suda (veliko vijeće) od 18. ožujka 2014.

1.        Socijalna politika – Zaštita sigurnosti i zdravlja radnika – Trudne radnice, radnice koje su nedavno rodile ili doje na radnome mjestu – Direktiva 92/85– Pravo na rodiljni dopust – Majka naručiteljica koja je dobila dijete na temelju dogovora o zamjenskome majčinstvu – Radnica koja ne podliježe članku 8. Direktive 92/85 – Mogućnost država članica da primijene ili uvedu povoljnije odredbe

(Direktiva Vijeća 92/85, čl. 8.)

2.        Socijalna politika – Radnici i radnice – Pristup zaposlenju i uvjeti rada – Jednako postupanje – Direktiva 2006/54 – Neodobravanje rodiljnog dopusta majci naručiteljici – Nepovoljnije postupanje u vezi s trudnoćom ili rodiljnim dopustom – Nepostojanje

(Direktiva Europskog parlamenta i Vijeća 2006/54, čl. 2. st. 1. t. (a) i (b), st. 2. t. (c) i čl. 14.; Direktiva Vijeća 92/85, čl. 8.)

1.        Direktivu Vijeća 92/85/EEZ o uvođenju mjera za poticanje poboljšanja sigurnosti i zdravlja na radu trudnih radnica te radnica koje su nedavno rodile ili doje treba tumačiti na način da se njezinim člankom 8. državama članicama ne nameće obveza odobravanja rodiljnog dopusta zaposlenoj majci naručiteljici koja je dobila dijete na temelju dogovora o zamjenskom majčinstvu čak i ako je u mogućnosti dojiti dijete nakon poroda ili ga stvarno i doji.

Iz cilja Direktive 92/85, iz teksta njezinog članka 8., koji se izričito odnosi na porod, i iz sudske prakse Suda proizlazi da je cilj rodiljnog dopusta predviđenog u članku 8. te direktive zaštita zdravlja majke djeteta u posebnoj osjetljivoj situaciji koja proizlazi iz trudnoće. U tom pogledu, iako je Sud uistinu zauzeo stav da je svrha rodiljnog dopusta također osigurati zaštitu posebne veze između žene i njezinog djeteta, taj se cilj odnosi samo na razdoblje nakon trudnoće i poroda. Iz toga proizlazi da odobravanje rodiljnog dopusta temeljem članka 8. Direktive 92/85 podrazumijeva da je radnica koja ga koristi bila trudna i da je rodila dijete. U tim okolnostima radnica u svojstvu majke naručiteljice koja je dobila dijete na temelju dogovora o zamjenskom majčinstvu ne ulazi u područje primjene te odredbe, pa i ako je u mogućnosti dojiti ili je stvarno i dojila. Prema tome, države članice takvoj radnici nisu obvezne odobriti rodiljni dopust temeljem tog članka.

Također valja dodati da je predmet Direktive 92/85 utvrditi određene minimalne uvjete u području zaštite na radu trudnih radnica, radnica koje su nedavno rodile i radnica koje doje. Stoga, ta direktiva ničim ne sprječava države članice da primijene ili donesu povoljnije zakone i druge propise za zaštitu sigurnosti i zdravlja majki naručiteljica koje su dobile dijete na temelju dogovora o zamjenskom majčinstvu, omogućujući im korištenje rodiljnog dopusta nakon rođenja tog djeteta.

(t. 35.‑37., 40.‑43. i t. 1. izreke)

2.        Članak 14. Direktive 2006/54/EZ o provedbi načela jednakih mogućnosti i jednakog postupanja prema muškarcima i ženama u pitanjima zapošljavanja i rada u vezi s člankom 2. stavkom 1. točkama (a) i (b) i člankom 2. stavkom 2. točkom (c) te direktive treba tumačiti na način da neodobravanje rodiljnog dopusta od strane poslodavca majci naručiteljici koja je dobila dijete na temelju dogovora o zamjenskom majčinstvu ne predstavlja diskriminaciju na temelju spola.

Naime, neodobravanje rodiljnog dopusta pod tim pretpostavkama predstavlja diskriminaciju izravno utemeljenu na spolu u smislu članka 2. stavka 1. točke (a) te direktive, ako se ključni razlog neodobravanja primjenjuje isključivo na radnike jednog od dvaju spolova. Međutim, takva izravna diskriminacija ne postoji jer temeljem nacionalnih propisa primjenjivih u situaciji poput one u glavnom postupku, s ocem naručiteljem koji je dobio dijete zahvaljujući dogovoru o zamjenskom majčinstvu postupa se na jednak način kao i s majkom naručiteljicom u usporedivoj situaciji, odnosno ni on ne bi mogao koristiti plaćeni dopust istovjetan rodiljnom dopustu. Osim toga, ne postoji ni neizravna diskriminacija iz članka 2. stavka 1. točke (b) jer nijedan element iz spisa ne dopušta utvrditi da bi neodobravanje predmetnog dopusta u nepovoljniji položaj posebno stavilo radnice u odnosu na radnike.

Nadalje, sukladno članku 2. stavku 2. točki (c) te direktive svako nepovoljnije postupanje prema ženi vezano za trudnoću ili rodiljni dopust u smislu Direktive 92/85 o uvođenju mjera za poticanje poboljšanja sigurnosti i zdravlja na radu trudnih radnica te radnica koje su nedavno rodile ili doje, predstavlja diskriminaciju u smislu Direktive 2006/54. Međutim, s jedne strane, majka naručiteljica koja je dobila dijete na temelju dogovora o zamjenskom majčinstvu ne može, po definiciji, biti predmet nepovoljnijeg postupanja zbog trudnoće, s obzirom na to da nije bila trudna s tim djetetom. S druge strane, budući da Direktiva br. 92/85 državama članicama ne nameće obvezu odobravanja rodiljnog dopusta zaposlene majke naručiteljice koja je dobila dijete na temelju dogovora o zamjenskom majčinstvu, ta majka naručiteljica ne može biti stavljena u nepovoljniji položaj vezano za korištenje rodiljnog dopusta u smislu Direktive br. 92/85.

(t. 46., 47., 49., 51.‑53., 55. i t. 2. izreke)