Žalba koju je 17. ožujka 2017. podnijela Europska unija, koju zastupa Sud Europske unije, protiv presude Općeg suda (treće prošireno vijeće) od 10. siječnja 2017. u predmetu T-577/14, Gascogne Sack Deutschland i Gascogne protiv Europske unije

(predmet C-138/17 P)

Jezik postupka: francuski

Stranke

Žalitelj: Europska unija, koju zastupa Sud Europske unije (zastupnici: J. Inghelram i Á.M. Almendros Manzano, agenti)

Druge stranke u postupku: Gascogne Sack Deutschland GmbH, Gascogne, Europska komisija

Zahtjev

poništiti točku 1. izreke pobijane presude;

odbiti kao neosnovan zahtjev društava Gascogne Sack Deutschland i Gascogne, podnesen u prvom stupnju, kojim se zahtijeva iznos od 187 571 eura na temelju navodno pretrpljenih gubitaka zbog dodatnih plaćanja bankarske garancije po isteku razumnog roka;

naložiti društvima Gascogne Sack Deutschland i Gascogne snošenje troškova.

Žalbeni razlozi i glavni argumenti

U prilog osnovanosti žalbe žalitelj ističe tri žalbena razloga.

Prvi žalbeni razlog temelji se na pogrešci koja se tiče prava u tumačenju pojma uzročna veza, zato što je Opći sud presudio da je nepoštovanje razumnog roka suđenja odlučujući uzrok navodne materijalne štete koja se sastoji od plaćanja troškova bankarske garancije iako je, na temelju ustaljene sudske prakse, izbor pojedinog poduzetnika da ne plati novčanu kaznu tijekom postupka pred sudom Unije odlučujući uzrok plaćanja takvih troškova.

Drugi žalbeni razlog temelji se na pogrešci koja se tiče prava u tumačenju pojma šteta, zato što je Opći sud odbio na navodnu materijalnu štetu povezanu s plaćanjem troškova bankarske garancije primijeniti uvjet istovjetan onomu koji je formulirao u pogledu navodne materijalne štete povezane s plaćanjem kamata na iznos novčane kazne, tj. da su tužitelji u prvom stupnju trebali dokazati da je financijsko opterećenje povezano s tim potonjim plaćanjem veće od koristi koju su mogli izvući iz neplaćanja novčane kazne.

Treći žalbeni razlog temelji se na pogrešci koja se tiče prava u određivanju razdoblja tijekom kojega se dogodila navodna materijalna šteta kao i iz nedostatka obrazloženja, zato što je Opći sud utvrdio, a da nije objasnio razlog, da je razdoblje u kojem je postojala navodna materijalna šteta, koja se sastojala od plaćanja troškova bankarske garancije, moglo biti različito od razdoblja u koje je smjestio postojanje nezakonitog ponašanja koje je navodno uzrokovalo tu štetu.

____________