Zahtjev za prethodnu odluku koji je 18. siječnja 2016. uputio Raad van State (Nizozemska) – Visser Vastgoed Beleggingen BV protiv Raad van de gemeente Appingedam
(predmet C-31/16)
Jezik postupka: nizozemski
Sud koji je uputio zahtjev
Raad van State
Stranke glavnog postupka
Tužitelj: Visser Vastgoed Beleggingen BV
Tuženik: Raad van de gemeente Appingedam
Prethodna pitanja
Treba li pojam „usluge“ iz članka 4. točke 1. Direktive o uslugama1 tumačiti na način da maloprodaja, u okviru koje se potrošaču prodaje roba poput cipela i odjeće, predstavlja uslugu, na koju se primjenjuju odredbe Direktive o uslugama na temelju njezina članka 2. stavka 1.?
Cilj pravila iz točke 8. je u tome da, kako bi se osigurala kvaliteta života u središtu grada i spriječilo postojanje neiskorištenih prostora u gradskom području, ne dopušta određene oblike maloprodaje, kao što je prodaja obuće i odjeće, u području koje je izvan središta grada. Uzimajući u obzir uvodnu izjavu 9. Direktive o uslugama, je li propis koji sadrži takvu odredbu izvan područja primjene te direktive, jer takve propise treba smatrati kao „propise o […] prostornom planiranju […] koji izričito ne uređuju niti utječu na uslužnu djelatnost, ali ih tijekom izvođenja gospodarske djelatnosti pružatelji usluga moraju poštovati na jednaki način kao i pojedinci koji djeluju kao privatne osobe“?
Da bi se smatralo da je riječ o međugraničnoj situaciji, je li dovoljno utvrditi da se ni u kojem slučaju ne može isključiti da poduzetnik iz druge države članice, koji se bavi trgovinom na malo, može otvoriti trgovinu u toj državi članici ili da primatelj usluge poduzetnika koji se bavi trgovinom na malo može dolaziti iz druge države članice, ili moraju za to postojati stvarni indiciji?
Može li se poglavlje III. (Sloboda poslovnog nastana) Direktive o uslugama primijeniti na posve unutarnje situacije ili se za ocjenu pitanja je li to poglavlje primjenjivo uzima u obzir sudska praksa Suda u svezi s odredbama Ugovora o slobodi poslovnog nastana i slobodnom kretanju usluga u posve unutarnjim situacijama?
(a) Potpada li pravilo sadržano u prostornom planu, poput onog navedenog u točki 8., pod pojam „zahtjev“ u smislu članka 4. točke 7. i članka 14. stavka 5. Direktive o uslugama, a ne pod pojam „sustav ovlašćivanja“ u smislu članka 4. točke 6., te članaka 9. i 10. Direktive o uslugama?
(b) Protive li se članak 14. stavak 5. Direktive o uslugama – ako pravilo poput onog navedenog u točki 8., potpada pod pojam „zahtjev“ – ili članci 9. i 10. Direktive o uslugama – ako pravilo poput onog navedenog u točki 8., potpada pod pojam „sustav ovlašćivanja“ – tome da općinsko vijeće donese propis poput onog navedenog u točki 8.?
Potpada li pravilo poput onog navedenog u točki 8. u područje primjene članaka 34. do 36. UFEU-a ili članka 49. do 55. UFEU-a i, ako je tome tako, je li moguće primijeniti iznimke koje je Sud priznao, ako su razmjerno ispunjene?
____________1 Direktiva 2006/123/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 12. prosinca 2006. o uslugama na unutarnjem tržištu (SL L 376, str. 36.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 13., svezak 47., str. 160.)