PRESUDA SUDA (veliko vijeće)
18. ožujka 2014.(*)
„Zahtjev za prethodnu odluku – Socijalna politika – Direktiva 92/85/EEZ − Mjere za poticanje poboljšanja sigurnosti i zdravlja na radu trudnih radnica te radnica koje su nedavno rodile ili doje – Članak 8. – Majka naručiteljica koja je dobila dijete na temelju dogovora o zamjenskom majčinstvu – Neodobravanje rodiljnog dopusta – Direktiva 2006/54/EZ – Ravnopravni položaj radnika i radnica – Članak 14. – Nepovoljnije postupanje prema majci naručiteljici glede odobravanja rodiljnog dopusta“
U predmetu C‑167/12,
povodom zahtjeva za prethodnu odluku na temelju članka 267. UFEU‑a, koji je podnio Employment Tribunal, Newcastle upon Tyne (Ujedinjena Kraljevina), odlukom od 29. ožujka 2012., koju je Sud zaprimio 3. travnja 2012., u postupku
C. D.
protiv
S. T.,
SUD (veliko vijeće),
u sastavu: V. Skouris, predsjednik, K. Lenaerts, potpredsjednik, A. Tizzano, L. Bay Larsen i M. Safjan (izvjestitelj), predsjednici vijeća, J. Malenovský, E. Levits, A. Ó Caoimh, J.‑C. Bonichot, D. Šváby, M. Berger, A. Prechal i E. Jarašiūnas, suci,
nezavisna odvjetnica: J. Kokott,
tajnik: L. Hewlett, glavna administratorica,
uzimajući u obzir pisani postupak i nakon rasprave održane 19. ožujka 2013.,
uzimajući u obzir očitovanja koja su podnijeli:
– za C. D., K. Ewing, solicitor, K. Monaghan, QC i J. Russell, barrister,
– za S. T., C. Jeans, QC i A. Edge, barrister,
– za vladu Ujedinjene Kraljevine, A. Robinson, u svojstvu agenta, uz asistenciju E. Dixon, barrister,
– za Irsku, E. Creedon, u svojstvu agenta, uz asistenciju G. Durcana, SC i C. Smitha, BL,
– za grčku vladu, E.‑M. Mamouna i D. Tsagkaraki, u svojstvu agenata,
– za španjolsku vladu, A. Rubio González, u svojstvu agenta,
– za portugalsku vladu, L. Inez Fernandes i E. Pedrosa, u svojstvu agenata,
– za Europsku komisiju, J. Enegren i C. Gheorghiu, u svojstvu agenata,
saslušavši mišljenje nezavisne odvjetnice na raspravi održanoj 26. rujna 2013.,
donosi sljedeću
Presudu
1 Zahtjev za prethodnu odluku odnosi se na tumačenje članka 1. stavaka 1. i 2. točke (c), članka 8. stavka 1. i članka 11. stavka 2. točke (b) Direktive Vijeća 92/85/EEZ od 19. listopada 1992. o uvođenju mjera za poticanje poboljšanja sigurnosti i zdravlja na radu trudnih radnica te radnica koje su nedavno rodile ili doje (deseta pojedinačna direktiva u smislu članka 16. stavka 1. Direktive 89/391/EEZ) (SL L 348, str.1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 5., svezak 4., str. 73.) kao i članka 2. stavka 1. točaka (a) i (b), članka 2. stavka 2. točke (c) i članka 14. Direktive 2006/54/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 5. srpnja 2006. o provedbi načela jednakih mogućnosti i jednakog postupanja prema muškarcima i ženama u pitanjima zapošljavanja i rada (SL L 204, str. 23.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 5., svezak 1., str. 246.).
2 Zahtjev je upućen u okviru spora između C. D., majke naručiteljice koja je dobila dijete na temelju dogovora o zamjenskom majčinstvu, i njezinog poslodavca S. T., zaklade u sustavu National Health Service (Nacionalne zdravstvene službe) zbog neodobravanja plaćenog dopusta nakon rođenja djeteta.
Pravni okvir
Pravo Unije
Direktiva 92/85
3 Tekst prve, osme, devete, četrnaeste i sedamnaeste uvodne izjave Direktive 92/85 glasi kako slijedi:
„budući da je člankom [118.a UEZ‑a] predviđeno da Vijeće putem direktiva donosi minimalne zahtjeve za poboljšanja, posebno u radnoj sredini, kako bi se zaštitila sigurnost i zdravlje radnika;
[...]
budući da trudne radnice, radnice koje su nedavno rodile ili radnice koje doje u mnogome treba smatrati specifičnim rizičnim skupinama te treba poduzeti mjere u vezi s njihovom sigurnošću i zdravljem;
budući da zaštita sigurnosti i zdravlja trudnih radnica, radnica koje su nedavno rodile ili radnica koje doje ne smije stavljati žene na tržištu rada u nepovoljan položaj niti djelovati nauštrb direktiva o ravnopravnom položaju muškaraca i žena;
[...]
budući da osjetljivost trudnih radnica, radnica koje su nedavno rodile ili radnica koje doje nalaže da im treba osigurati pravo na rodiljni dopust u trajanju od najmanje 14 uzastopnih tjedana raspoređenih prije i/ili nakon poroda i odobriti kao obvezan rodiljni dopust od najmanje dva tjedna raspoređena prije i/ili nakon poroda;
[...]
budući da ni odredbe vezane za rodiljni dopust ne bi ispunjavale svoju svrhu kada ne bi bila zajamčena prava vezana za ugovor o radu i/ili prava na odgovarajući doplatak;“
4 Članak 1. stavak 1. iste direktive navodi:
„Svrha ove Direktive, koja je deseta pojedinačna direktiva u smislu članka 16. stavka 1. Direktive 89/391/EEZ, jest provođenje mjera za poticanje poboljšanja sigurnosti i zaštite zdravlja na radu trudnih radnica i radnica koje su nedavno rodile ili doje.“
5 Članak 2. te direktive sadrži sljedeće definicije:
„Za potrebe ove Direktive:
(a) ,trudna radnica’ znači trudna radnica koja o svojem stanju obavijesti svojeg poslodavca u skladu s nacionalnim zakonodavstvom i/ili nacionalnom praksom;
(b) ,radnica koja je nedavno rodila’ znači radnica koja je nedavno rodila u smislu nacionalnog zakonodavstva i/ili nacionalne prakse i koja o svojem stanju obavijesti svojeg poslodavca u skladu s tim zakonodavstvom i/ili praksom;
(c) ,radnica koja doji’ znači radnica koja doji u smislu nacionalnog prava i/ili nacionalne prakse i koja o svojem stanju obavijesti svojeg poslodavca u skladu s tim zakonodavstvom i/ili praksom.“
6 Članak 8. iste direktive, pod naslovom „Rodiljni dopust“, predviđa:
„1. Države članice poduzimaju potrebne mjere kako bi radnicama u smislu članka 2. osigurale pravo na neprekidan rodiljni dopust od najmanje 14 tjedana raspoređenih prije i/ili nakon poroda, u skladu s nacionalnim zakonodavstvom i/ili praksom.
2. Rodiljni dopust zajamčen stavkom 1. mora uključivati obvezni rodiljni dopust od najmanje dva tjedna raspoređena prije i/ili nakon poroda, u skladu s nacionalnim zakonodavstvom i/ili praksom.“
7 Članak 10. navedene direktive, pod naslovom „Zabrana otpuštanja“, propisuje:
„Kako bi se radnicama u smislu članka 2. zajamčilo korištenje prava na sigurnost i zaštitu zdravlja koja im se priznaju ovim člankom, propisuje se da:
1. države članice poduzimaju potrebne mjere kako bi zabranile otpuštanje radnica u smislu članka 2. tijekom razdoblja od početka njihove trudnoće do kraja rodiljnog dopusta iz članka 8. stavka 1. osim u izvanrednim slučajevima nevezanim za njihovo stanje koje dopušta nacionalno zakonodavstvo i/ili praksa, pri čemu, prema potrebi, svoj pristanak mora dati nadležno tijelo;
[...]“
8 U skladu s člankom 11. te direktive, pod naslovom „Prava iz ugovora o radu“:
„Kako bi se radnicama u smislu članka 2. zajamčilo korištenje prava na sigurnost i zaštitu zdravlja koja im se priznaju ovim člankom, propisuje se da:
[...]
2. u slučaju iz članka 8. mora se osigurati sljedeće:
[...]
(b) redovna isplata plaća i/ili pravo na odgovarajući doplatak radnicama u smislu članka 2.;
[...]“
Direktiva 2006/54
9 Članak 1. Direktive 2006/54 navodi:
„Cilj je ove Direktive osigurati provedbu načela jednakih mogućnosti i jednakog postupanja prema muškarcima i ženama u pitanjima zapošljavanja i rada.
Ona u tu svrhu sadrži odredbe za provedbu načela jednakog postupanja s obzirom na:
[...]
(b) radne uvjete, uključujući plaću;
[...]“
10 Članak 2. te direktive određuje:
„1. Za potrebe ove Direktive primjenjuju se sljedeće definicije:
(a) ,izravna diskriminacija’ postoji ako osoba zbog svoga spola ima nepovoljniji tretman nego što ga ima ili bi ga imala druga osoba u usporedivoj situaciji;
(b) ,neizravna diskriminacija’ postoji ako prividno neutralna odredba, kriterij ili postupak može na određeni način staviti u nepovoljniji položaj osobe jednog spola u odnosu na osobe drugog spola, osim ako je ta odredba, kriterij odnosno postupak objektivno opravdan legitimnim ciljem i ako su sredstva za postizanje tog cilja primjerena i nužna;
[...]
2. Za potrebe ove Direktive, diskriminacija uključuje:
[...]
(c) svaki nepovoljniji tretman žene u vezi s trudnoćom ili rodiljnim dopustom u smislu Direktive 92/85/EEZ.“
11 Članak 14. stavak 1. točka (c) navedene direktive utvrđuje kako slijedi:
„Zabranjuje se izravna i neizravna diskriminacija na temelju spola u javnom i privatnom sektoru, uključujući javna tijela, s obzirom na:
[...]
(c) uvjete zaposlenja i radne uvjete, uključujući uvjete otkaza, te plaću, kako je predviđeno u članku [157. UFEU‑a].“
Propisi Ujedinjene Kraljevine
12 Zakon iz 2008. o humanoj oplodnji i embriologiji (Human Fertilisation and Embryology Act 2008) predviđa u članku 54. da u slučaju kada dvije osobe podnesu zahtjev, sud može donijeti rješenje kojim im se dodjeljuje roditeljska skrb nad djetetom (parental order) kako bi se ono u pravnom smislu smatralo djetetom podnositelja zahtjeva:
– ako je to dijete nosila žena koja nije jedan od podnositelja zahtjeva, a kojoj je ugrađen zametak ili sperma i jajne stanice, odnosno koja je podvrgnuta postupku umjetne inseminacije;
– ako su za stvaranje zametka korištene gamete barem jednog od podnositelja zahtjeva i
– ako je udovoljeno određenim drugim uvjetima, među kojima je i uvjet da su podnositelji zahtjeva muž i žena ili su u drugom sličnom odnosu.
13 Članak 47. C Zakona o pravima zaposlenika iz 1996. (Employment Rights Act 1996) utvrđuje kako zaposlenik ima pravo na zaštitu od bilo kakvog štetnog postupanja na temelju djelovanja ili namjernog propuštanja svojeg poslodavca do kojeg bi došlo zbog propisanog razloga. Propisani razlog definiran je odredbama koje donosi Secretary of State i koje se osobito odnose na trudnoću, rađanje ili majčinstvo, obični, obvezni ili produljeni rodiljni dopust i obični ili produljeni usvojiteljski dopust.
14 Sukladno Pravilniku o rodiljnom i roditeljskom dopustu iz 1999. (The Maternity and Parental Leave etc. Regulations 1999), zaposlenica može koristiti obični i produljeni rodiljni dopust kad su ispunjene određene pretpostavke, pri čemu uvjeti ugovora o radu ostaju zaštićeni za vrijeme roditeljskog dopusta. Taj pravilnik zaposlenicima također dodjeljuje pravo povratka na posao nakon rodiljnog dopusta kao i zaštitu od neopravdanog otkaza.
15 Temeljem članka 19. tog pravilnika, zaposlenica ima pravo, u skladu s člankom 47.C Zakona o pravima zaposlenika iz 1996., na zaštitu od bilo kakvog štetnog postupanja na temelju djelovanja ili namjernog propuštanja svojeg poslodavca do kojeg bi došlo, među ostalim, zato što je zaposlenica koristila rodiljni dopust ili je zatražila korištenje tog dopusta ili se pozivala na pogodnosti u vezi s običnim ili produljenim rodiljnim dopustom.
16 Zakon o jednakosti iz 2010. (Equality Act 2010) osobito utvrđuje kako je žena predmet diskriminacije ako se prema njoj postupa na manje povoljan način nego prema drugim osobama temeljem njezinog spola, trudnoće ili rodiljnog dopusta.
Glavni postupak i prethodna pitanja
17 Iz odluke kojom se upućuje prethodno pitanje proizlazi da je C. D. zaposlena kod S. T.-a od 7. srpnja 2001., u bolnici kojom on upravlja.
18 C. D. je sklopila ugovor sa zamjenskom majkom sukladno Zakonu o humanoj oplodnji i embriologiji iz 2008. radi dobivanja djeteta. Spermu je donirao njezin partner, ali jajna stanica nije bila njezina. Ni u jednom trenutku C. D. nije bila trudna.
19 S. T. je donio pravilnike o rodiljnom i posvojiteljskom dopustu kao i o odgovarajućim naknadama koji su istovjetni zakonskim odredbama o plaćenim dopustima. Ti pravilnici ne predviđaju ni dopust ni naknadu u korist majki naručiteljica u slučaju zamjenskog majčinstva. S. T. je također donio pravilnik o posebnim dopustima koji se ne tiču zamjenskog majčinstva. Dana 15. listopada 2009. direktor ljudskih resursa S. T.-a u odgovoru na pitanje sindikata o odredbama mjerodavnima za majke naručiteljice precizirao je da „će se u pojedinačnim slučajevima, po potrebi, uvjeti definirati upućivanjem na odredbe mjerodavne za rodiljni odnosno posvojiteljski dopust.“
20 C. D. je poslodavcu podnijela zahtjev za korištenje plaćenog dopusta na temelju njegovog pravilnika o postupanju u slučaju posvojenja. Pismom od 14. ožujka 2011., S. T. je izvijestio C. D. da njezin dogovor o zamjenskom majčinstvu ne ispunjava pretpostavke tog pravilnika jer C. D. nije u mogućnosti dostaviti potvrdu o podudarnosti (matching certificate), kojom se potvrđuje da je budući posvojitelj pronašao dijete koje će posvojiti, a koju izdaje agencija za posvojenje.
21 Istog dana, nakon što je primila pismo, C. D. je podnijela formalni zahtjev za korištenje zamjenskog rodiljnog dopusta koji je prema njoj ekvivalentan posvojiteljskom dopustu izuzevši činjenicu da nije u mogućnosti dostaviti potvrdu o podudarnosti jer nije bila uključena u postupak posvojenja. Dana 11. travnja 2011. S. T. je odgovorio da bi C. D. imala pravo na plaćeni dopust da je bila uključena u postupak posvojenja, ali kako to nije slučaj, ne postoji „nikakvo zakonsko pravo na plaćeni dopust u slučaju zamjenskog majčinstva“.
22 Dana 7. lipnja 2011. C. D. je podnijela tužbu Employment Tribunalu, Newcastle upon Tyne (radnom sudu), pozivajući se na tužbene razloge koji se temelje na diskriminaciji na osnovi spola i/ili trudnoće i majčinstva u okviru Zakona o jednakosti iz 2010. Također istaknula je da su povrijeđeni Zakon o pravima radnika iz 1996. i Pravilnik o rodiljnom i roditeljskom dopustu iz 1999. Pozvala se i na to da je stavljena u nepovoljniji položaj zbog trudnoće i majčinstva te zbog toga što je zatražila korištenje običnog ili produljenog rodiljnog dopusta. Nadalje, C. D. se pozvala na povredu članaka 8. i 14. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, koja je potpisana u Rimu 4. studenoga 1950.
23 Dana 10. lipnja 2011., nakon novog zahtjeva C. D., S. T. je naveo da ima „konačnu diskrecijsku ovlast“ ispitati zahtjev za korištenje plaćenih dopusta i da je temeljem te ovlasti odlučio odobriti C. D. korištenje režima primjenjivog na posvojiteljski dopust, a koji zahtijeva podnošenje određenih dokumenata. C. D. je prema tome odobreno pravo na korištenje plaćenog dopusta primjenom tog režima, pod uvjetima definiranima u pismu od 29. lipnja 2011.
24 Dana 8. srpnja 2011. S. T. je pred Employment Tribunalom, Newcastle upon Tyne ustvrdio kako C. D. nema pravo primati rodiljnu naknadu jer to pravo pripada biološkoj majci djeteta.
25 Dijete je rođeno 26. kolovoza 2011. C. D. je željela prisustvovati porodu, ali dijete se rodilo iznenada. Tijekom prvog sata nakon poroda C. D. je preuzela majčinsku skrb nad djetetom i počela ga dojiti. Nastavila je s dojenjem tijekom iduća tri mjeseca.
26 C. D. i njezin partner pokrenuli su postupak pred nadležnim sudom u cilju pribavljanja rješenja kojim im se dodjeljuje roditeljsko pravo temeljem članka 54. Zakona o humanoj oplodnji i embriologiji iz 2008. Rješenjem od 19. prosinca 2011. taj im je sud dodijelio stalno i neograničeno roditeljsko pravo nad djetetom. C. D. i njezin partner se prema tome pravno smatraju roditeljima tog djeteta.
27 U tim je okolnostima Employment Tribunal, Newcastle upon Tyne odlučio prekinuti postupak i Sudu uputiti sljedeća prethodna pitanja:
„U svakom od sljedećih pitanja:
– Izraz ,majka naručiteljica koja je dobila dijete na temelju dogovora o zamjenskom majčinstvu’ odnosi se na situaciju u kojoj je dotična majka naručiteljica zaposlena i nije ni u jednom trenutku bila trudna ili rodila dotično dijete.
– Izraz ,zamjenska majka’ odnosi se na situaciju u kojoj je žena bila trudna i rodila dijete za majku naručiteljicu.
1. Predviđaju li članak 1. stavak 1. i/ili članak 2. točka (c) i/ili članak 8. stavak 1. i/ili članak 11. stavak 2. točka (b) Direktive 92/85 [...] pravo na rodiljni dopust majke naručiteljice koja je dobila dijete na temelju dogovora o zamjenskom majčinstvu?
2. Predviđa li direktiva 92/85 [...] pravo majke naručiteljice koja je dobila dijete na temelju dogovora o zamjenskom majčinstvu da koristi rodiljni dopust ako je dotična majka naručiteljica:
a) bila u mogućnosti dojiti nakon rođenja djeteta i/ili
b) nakon rođenja djeteta stvarno i doji?
3. Je li neodobravanje rodiljnog dopusta od strane poslodavca majci naručiteljici koja je dobila dijete na temelju dogovora o zamjenskom majčinstvu povreda članka 14. u vezi s člankom 2. stavkom 1. točkom (a) i/ili (b) i/ili člankom 2. stavkom 2. točkom (c) Direktive 2006/54 [...]?
4. Je li neodobravanje rodiljnog dopusta majci naručiteljici koja je dobila dijete na temelju dogovora o zamjenskom majčinstvu zbog veze te zaposlenice sa zamjenskom majkom djeteta moguća povreda članka 14. u vezi s člankom 2. stavkom 1. točkama (a) i (b), i/ili člankom 2. stavkom 2. točkom (c) Direktive 2006/54 [...]?
5. Je li stavljanje majke naručiteljice koja je dobila dijete na temelju dogovora o zamjenskom majčinstvu u nepovoljniji položaj zbog njezine veze sa zamjenskom majkom djeteta moguća povreda članka 14. u vezi s člankom 2. stavkom 1. točkom (a) i/ili (b) i/ili člankom 2. stavkom 2. točkom (c) Direktive 2006/54 [...]?
6. U slučaju potvrdnog odgovora na četvrto pitanje, je li status majke naručiteljice dovoljan za odobravanje potonjoj rodiljnog dopusta na temelju veze sa zamjenskom majkom djeteta?
7. U slučaju potvrdnog odgovora na bilo koje od prva četiri pitanja:
a) ima li direktiva 92/85 [...] izravan učinak u relevantnim pitanjima i
b) ima li direktiva 2006/54 [...] izravan učinak u relevantnim pitanjima?“
O prethodnim pitanjima
Prvo i drugo pitanje
28 Prvim i drugim pitanjem, koja valja razmotriti zajedno, sud koji je uputio zahtjev u biti pita mora li se Direktiva 92/85 tumačiti tako da majka naručiteljica koja je dobila dijete na temelju dogovora o zamjenskom majčinstvu ima pravo koristiti rodiljni dopust predviđen člankom 8. te direktive i to osobito u slučaju majke naručiteljice koja je u mogućnosti dojiti nakon rođenja odnosno koja je stvarno dojila to dijete.
29 Najprije je potrebno podsjetiti na to da je cilj Direktive 92/85, donesene na temelju članka 118.a UEZ‑a, kojem odgovara članak 153. UFEU‑a, promicanje poboljšanja sigurnostii zdravlja trudnih radnica, radnica koje su nedavno rodile i radnica koje doje (presude od 11. listopada 2007., Paquay, C‑460/06, Zb., str. I‑8511., t. 27. i od 11. studenoga 2010., Danosa, C‑232/09, Zb., str. I‑11405., t. 58.).
30 U tom pogledu, osma uvodna izjava te direktive utvrđuje da trudne radnice, radnice koje su nedavno rodile ili radnice koje doje treba smatrati specifičnim rizičnim skupinama te treba poduzeti mjere u vezi s njihovom sigurnošću i zdravljem.
31 S tim u svezi, treba istaknuti da Direktiva 92/85 u članku 8. stavku 1. propisuje da države članice poduzimaju potrebne mjere kako bi radnicama osigurale pravo na neprekidan rodiljni dopust od najmanje četrnaest tjedana raspoređenih prije i/ili nakon „poroda“, u skladu s nacionalnim zakonodavstvom i/ili praksom.
32 Prema sudskoj praksi Suda, pravo na rodiljni dopust koje se priznaje trudnim radnicama treba smatrati osobito važnim sredstvom zaštite socijalnih prava. Zakonodavac Unije procijenio je da bitne promjene uvjeta života kod nositelja prava tijekom ograničenog razdoblja od četrnaest tjedana prije i nakon poroda predstavljaju opravdan razlog za prekid obavljanja profesionalne djelatnosti pa tijela javne vlasti i poslodavci ni na koji način ne mogu dovesti u pitanje opravdanost tog razloga (presude od 20. rujna 2007., Kiiski, C‑116/06, Zb., str. I‑7643., t. 49. i od 19. rujna 2013., Betriu Montull, C‑5/12, t. 48.).
33 Naime, zakonodavac Unije je u četrnaestoj uvodnoj izjavi Direktive 92/85 prepoznao da se trudne radnice, radnice koje su nedavno rodile ili radnice koje doje nalaze u posebnoj osjetljivoj situaciji zbog koje im je nužno odobriti rodiljni dopust, ali i koja se, pogotovo tijekom tog dopusta, ne može izjednačiti sa situacijom muškarca ili žene koji koriste bolovanje (vidjeti presude od 27. listopada 1998., Boyle i dr., C‑411/96, Zb., str. I‑6401., t. 40. kao i gore navedenu Betriu Montull, t. 49.).
34 Taj rodiljni dopust na koji radnica ima pravo za cilj ima, s jedne strane, zaštititi biološko stanje žene tijekom i nakon trudnoće odnosno, s druge strane, zaštititi poseban odnos između žene i njenog djeteta u razdoblju nakon trudnoće i poroda, izbjegavajući smetnje u tom odnosu do kojih bi moglo doći nagomilavanjem obveza zbog istodobnog obavljanja profesionalne djelatnosti (vidjeti osobito presudu od 12. srpnja 1984., Hofmann, 184/83, Zb., str. 3047., t. 25. i gore navedene presude Kiiski, t. 46. i Betriu Montull, t. 50.).
35 Stoga, iz cilja Direktive 92/85, iz teksta njezinog članka 8., koji se izričito odnosi na porod i iz sudske prakse Suda navedene u točkama 32. do 34. ove presude proizlazi da je cilj rodiljnog dopusta predviđenog u članku 8. te direktive zaštita zdravlja majke djeteta u posebnoj osjetljivoj situaciji koja proizlazi iz trudnoće.
36 U tom pogledu valja dodati da, iako je Sud zauzeo stav da je svrha rodiljnog dopusta također osigurati zaštitu posebne veze između žene i njezinog djeteta, taj se cilj, kao što proizlazi iz teksta presuda navedenih u točki 34. ove presude, odnosi samo na razdoblje nakon „trudnoće i poroda“.
37 Iz prethodno navedenoga proizlazi da odobravanje rodiljnog dopusta temeljem članka 8. Direktive 92/85 podrazumijeva da je radnica koja ga koristi bila trudna i da je rodila dijete.
38 Takva je tvrdnja potkrijepljena odgovorom Suda u presudi od 26. veljače 2008., Mayr (C‑506/06, Zb., str. I‑1017.), u pogledu zabrane otpuštanja trudnih radnica predviđene člankom 10. stavkom 1. podstavkom 1. Direktive 92/85. Naime, u točki 37. te presude Sud navodi da iz teksta članka 10. Direktive 92/85 kao i njezinog glavnog cilja, na koji se podsjeća u točki 29. ove presude, proizlazi da je za korištenje zaštite od otpuštanja koja se tim člankom dodjeljuje potrebno da je dotična trudnoća već započela.
39 U ovom slučaju iz zahtjeva za prethodnu odluku proizlazi da C. D. nije ni u jednom trenutku bila trudna.
40 U tim okolnostima radnica u svojstvu majke naručiteljice koja je dobila dijete na temelju dogovora o zamjenskom majčinstvu ne ulazi u područje primjene članka 8. Direktive 92/85, pa i ako je u mogućnosti dojiti ili je stvarno i dojila. Prema tome, države članice takvoj radnici nisu obvezne odobriti rodiljni dopust temeljem tog članka.
41 Također valja dodati da je predmet Direktive 92/85, što također proizlazi iz njezine prve uvodne izjave, utvrditi određene minimalne uvjete u području zaštite na radu trudnih radnica, radnica koje su nedavno rodile i radnica koje doje.
42 Stoga, ta direktiva ničim ne sprječava države članice da primijene ili donesu povoljnije zakone i druge propise za zaštitu sigurnosti i zdravlja majki naručiteljica koje su dobile dijete na temelju dogovora o zamjenskom majčinstvu, omogućujući im korištenje rodiljnog dopusta nakon rođenja tog djeteta.
43 Imajući u vidu prethodna razmatranja, na prvo i drugo pitanje valja odgovoriti tako da Direktivu 92/85 treba tumačiti na način da države članice nisu obvezne temeljem članka 8. te direktive odobriti rodiljni dopust radnici koja je dobila dijete na temelju dogovora o zamjenskom majčinstvu pa čak i ako je u mogućnosti dojiti dijete nakon poroda ili ga stvarno i doji.
Treće, četvrto i peto pitanje
44 Trećim, četvrtim i petim pitanjem, koja valja razmotriti zajedno, sud koji je uputio zahtjev u biti pita treba li članak 14. u vezi s člankom 2. stavkom 1. točkama (a) i (b) i člankom 2. stavkom 2. točkom (c) Direktive 2006/54 tumačiti na način da neodobravanje rodiljnog dopusta od strane poslodavca majci naručiteljici koja je dobila dijete na temelju dogovora o zamjenskom majčinstvu predstavlja diskriminaciju na temelju spola.
45 Članak 14. stavak 1. Direktive 2006/54 propisuje da se zabranjuje svaka izravna i neizravna diskriminacija na temelju spola u javnom i privatnom sektoru, uključujući javna tijela, s obzirom, posebice, na uvjete zaposlenja i radne uvjete, uključujući uvjete otkaza, te plaću.
46 Kada je riječ o diskriminaciji iz članka 2. stavka 1. točke (a) i (b) Direktive 2006/54, neodobravanje rodiljnog dopusta u slučaju koji navodi sudac koji je uputio zahtjev, predstavlja diskriminaciju izravno utemeljenu na spolu u smislu točke (a) te odredbe, ako se ključni razlog neodobravanja primjenjuje isključivo na radnike jednog od dvaju spolova (vidjeti, u tom smislu, presude od 8. studenoga 1990., Dekker, C‑177/88, Zb., str. I‑3941., t. 10.; od 5. svibnja 1994., Habermann‑Beltermann, C‑421/92, Zb., str. I‑1657., t. 14. i prethodno navedenu Mayr, t. 50.).
47 Temeljem nacionalnih propisa primjenjivih u situaciji poput one u glavnom postupku, s ocem naručiteljem koji je dobio dijete zahvaljujući dogovoru o zamjenskom majčinstvu postupa se na jednak način kao i s majkom naručiteljicom u usporedivoj situaciji, odnosno niti on ne bi mogao koristiti plaćeni dopust istovjetan rodiljnom dopustu. Iz toga proizlazi da se neodobravanje na koje se poziva C. D. ne temelji na razlogu koji se odnosi isključivo na radnike jednog spola.
48 Osim toga, iz ustaljene sudske prakse Suda proizlazi da postoji neizravna diskriminacija na temelju spola kada primjena nacionalne mjere, iako je formulirana na neutralan način, činjenično stavlja u nepovoljniji položaj mnogo veći broj radnika jednog spola u odnosu na drugi (vidjeti, u tom smislu, presude od 2. listopada 1997., Gerster, C‑1/95, Zb., str. I‑5253., t. 30.; od 20. listopada 2011., Brachner, C‑123/10, Zb., str. I‑10003., t. 56. kao i od 20. lipnja 2013., Riežniece, C‑7/12, t. 39.).
49 No, kada se radi o neizravnoj diskriminaciji iz članka 2. stavka 1. točke (b) Direktive 2006/54 valja ustvrditi da nijedan element iz spisa ne dopušta utvrditi da bi neodobravanje predmetnog dopusta u nepovoljniji položaj posebno stavilo radnice u odnosu na radnike.
50 Stoga, neodobravanje rodiljnog dopusta majci naručiteljici kao što je C. D. ne predstavlja izravnu ili neizravnu diskriminaciju na temelju spola u smislu članka 2. stavka 1. točaka (a) i (b) Direktive br. 2006/54.
51 Nadalje, sukladno članku 2. stavku 2. točki (c) te direktive svako nepovoljnije postupanje prema ženi vezano za trudnoću ili rodiljni dopust u smislu Direktive 92/85 predstavlja diskriminaciju u smislu Direktive 2006/54.
52 Međutim, s jedne strane, majka naručiteljica koja je dobila dijete na temelju dogovora o zamjenskom majčinstvu ne može, po definiciji, biti predmet nepovoljnijeg postupanja zbog trudnoće, s obzirom na to da nije bila trudna s tim djetetom.
53 S druge strane, iz odgovora na prva dva pitanja proizlazi da Direktiva br. 92/85 državama članicama ne nameće obvezu odobravanja rodiljnog dopusta zaposlene majke naručiteljice koja je dobila dijete na temelju dogovora o zamjenskom majčinstvu. Prema tome, ta majka naručiteljica ne može biti stavljena u nepovoljniji položaj vezano za korištenje rodiljnog dopusta u smislu Direktive br. 92/85.
54 Stoga se za takvu majku naručiteljicu ne može smatrati da je diskriminirana na osnovi spola u smislu članka 2. stavka 2. točke (c) Direktive br. 2006/54.
55 Imajući u vidu prethodna razmatranja, na treće i četvrto pitanje valja odgovoriti tako da članak 14. u vezi s člankom 2. stavkom 1. točkama (a) i (b) i člankom 2. stavkom 2. točkom (c) Direktive 2006/54 treba tumačiti na način da neodobravanje rodiljnog dopusta od strane poslodavca majci naručiteljici koja je dobila dijete na temelju dogovora o zamjenskom majčinstvu ne predstavlja diskriminaciju na temelju spola.
Šesto i sedmo pitanje
56 Uzevši u obzir odgovore na prvih pet pitanja, nije potrebno odgovoriti na šesto i sedmo pitanje.
Troškovi
57 Budući da ovaj postupak ima značaj prethodnog pitanja za stranke glavnog postupka pred sudom koji je uputio zahtjev, na tom je sudu da odluči o troškovima postupka. Troškovi podnošenja očitovanja Sudu, koji nisu troškovi spomenutih stranaka, ne nadoknađuju se.
Slijedom navedenoga, Sud (veliko vijeće) odlučuje:
1. Direktivu Vijeća 92/85/EEZ od 19. listopada 1992. o uvođenju mjera za poticanje poboljšanja sigurnosti i zdravlja na radu trudnih radnica te radnica koje su nedavno rodile ili doje (deseta pojedinačna direktiva u smislu članka 16. stavka 1. Direktive 89/391/EEZ) treba tumačiti na način da se njezinim člankom 8. državama članicama ne nameće obveza odobravanja rodiljnog dopusta zaposlenoj majci naručiteljici koja je dobila dijete na temelju dogovora o zamjenskom majčinstvu čak i ako je u mogućnosti dojiti dijete nakon poroda ili ga stvarno i doji.
2. Članak 14. Direktive 2006/54/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 5. srpnja 2006. o provedbi načela jednakih mogućnosti i jednakog postupanja prema muškarcima i ženama u pitanjima zapošljavanja i rada u vezi s člankom 2. stavkom 1. točkama (a) i (b) i člankom 2. stavkom 2. točkom (c) te direktive treba tumačiti na način da neodobravanje rodiljnog dopusta od strane poslodavca majci naručiteljici koja je dobila dijete na temelju dogovora o zamjenskom majčinstvu ne predstavlja diskriminaciju na temelju spola.
Potpisi