Zahtjev za prethodnu odluku koji je 7. travnja 2017. uputio Raad van State (Nizozemska) – X, Y protiv Staatssecretaris van Veiligheid en Justitie

(predmet C-180/17)

Jezik postupka: nizozemski

Sud koji je uputio zahtjev

Raad van State

Stranke glavnog postupka

Tužitelji: X, Y

Tuženik: Staatssecretaris van Veiligheid en Justitie

Prethodna pitanja

Treba li članak 13. Direktive 2008/115/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 16. prosinca 2008. o zajedničkim standardima i postupcima država članica za vraćanje državljana trećih zemalja s nezakonitim boravkom (SL 2008., L 348, str. 98.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 19., svezak 8., str. 188.) u vezi s člancima 4., 18., člankom 19. stavkom 2. i člankom 47. Povelje Europske unije o temeljnim pravima tumačiti na način da žalba, ako je nacionalno pravo predviđa u postupku protiv mjere u kojoj je sadržana odluka o vraćanju u smislu članka 3. točke 4. Direktive 2008/115/EZ, prema pravu Unije mora imati automatski suspenzivni učinak, kada državljanin treće zemlje ističe da bi izvršenje odluke o vraćanju uključivalo ozbiljnu opasnost povrede načela non refoulement? Drugim riječima: treba li se u takvom slučaju suzdržati od protjerivanja konkretnog državljanina treće zemlje tijekom žalbenog roka ili – ako je ona podnesena – dok se o njoj ne odluči, a da konkretni državljanin treće zemlje ne mora podnijeti poseban zahtjev u tom smislu?

Treba li članak 46. Direktive 2013/32/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 26. lipnja 2013. o zajedničkim postupcima za priznavanje i oduzimanje međunarodne zaštite (preinačena) (SL 2013., L 180, str. 60.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 19., svezak 12., str. 249.) u vezi s člancima 4., 18., člankom 19. stavkom 2. i člankom 47. Povelje Europske unije o temeljnim pravima tumačiti na način da žalba, ako je nacionalno pravo predviđa u postupku protiv odbijanja zahtjeva za priznavanje međunarodne zaštite, prema pravu Unije mora imati automatski suspenzivni učinak? Drugim riječima: treba li se u takvom slučaju suzdržati od protjerivanja podnositelja zahtjeva tijekom žalbenog roka ili – ako je ona podnesena – dok se o njoj ne odluči, a da podnositelj zahtjeva ne mora podnijeti poseban zahtjev u tom smislu?

Je li za postojanje automatskog suspenzivnog učinka u prethodno navedenom smislu još relevantno to je li zahtjev za međunarodnu zaštitu, koji je bio razlog za tužbu, a kasnije i za žalbu, odbijen zbog jednog od razloga navedenih u članku 46. stavku 6. Direktive 2013/32/EU? Ili taj zahtjev vrijedi za sve vrste odluka vezanih za azil navedenih u toj direktivi?

____________