Zahtjev za prethodnu odluku koji je 13. lipnja 2017. uputio Tallinna Ringkonnakohus (Estonija) – Eesti Pagar AS protiv Ettevõtluse Arendamise Sihtasutus, Majandus- ja Kommunikatsiooniministeerium

(predmet C-349/17)

Jezik postupka: estonski

Sud koji je uputio zahtjev

Tallinna Ringkonnakohus

Stranke glavnog postupka

Žalitelj: Eesti Pagar AS

Druge stranke u žalbenom postupku: Ettevõtluse Arendamise Sihtasutus, Majandus- ja Kommunikatsiooniministeerium

Prethodna pitanja

Treba li članak 8. stavak 2. Uredbe Komisije (EZ) br. 800/2008¹ o ocjenjivanju određenih kategorija potpora sukladnima sa zajedničkim tržištem u primjeni članaka 87. i 88. Ugovora (Uredba o općem skupnom izuzeću) tumačiti na način da je u kontekstu te odredbe „rad na projektu ili djelatnosti” započeo kada je, primjerice, aktivnost koja treba primiti potporu stjecanje određenog postrojenja i sklopljen je kupoprodajni ugovor za to postrojenje? Jesu li tijela država članica ovlaštena ocijeniti povredu kriterija postavljenog u navedenoj odredbi s obzirom na troškove povlačenja iz ugovora koji je protivan zahtjevu učinka poticaja? Ako tijela država članica raspolažu takvom ovlasti, za koju se visinu troškova (u postotku), a koji nastaju zbog povlačenja iz ugovora, može smatrati da je iz aspekta ispunjenja zahtjeva učinka poticaja dostatno zanemariva?

Je li tijelo države članice obvezna izvršiti povrat nezakonite potpore koju je dodijelilo čak i ako Europska komisija nije donijela odgovarajuću odluku?

3.    Može li tijelo države članice koje odlučuje dodijeliti potporu – prema pogrešnoj pretpostavci da se radi o potpori koja ispunjava pretpostavke za opće skupno izuzeće, dok se zapravo radi o nezakonitoj potpori –primatelju potpore stvoriti legitimna očekivanja? Je li za stvaranje legitimnih očekivanja primatelja potpore dovoljno osobito da je tijelo države članice prilikom dodjele nezakonite potpore upoznato s time koje okolnosti dovode do toga da potpora nije obuhvaćena općim skupnim izuzećem?

Ako je odgovor na prethodno pitanje pozitivan, moraju se međusobno odvagnuti javni interes i interes pojedinca. Je li u kontekstu odgovarajućeg odvagivanja interesa od značaja je li Europska komisija u vezi s potporom o kojoj je riječ donijela odluku kojom se ta potpora proglašava nespojivom sa zajedničkim tržištem?

4.    Koji rok zastare vrijedi za povrat nezakonite potpore od strane tijela države članice? Iznosi li taj rok deset godina što odgovara razdoblju nakon kojega potpora, prema člancima 1. i 15. Uredbe Vijeća br. 659/1999² o utvrđivanju detaljnih pravila primjene članka 93. Ugovora o EZ-u, postaje zatečena potpora i više se ne može tražiti njezin povrat, ili četiri godine prema članku 3. stavku 1. Uredbe Vijeća (EZ, Euratom) br. 2988/95³ o zaštiti financijskih interesa Europskih zajednica?

Koja je pravna osnova za takav povrat ako je potpora dodijeljena iz strukturnog fonda: članak 108. stavak 3. Ugovora o funkcioniranju Europske unije ili Uredba Vijeća (EZ, Euratom) o zaštiti financijskih interesa Europskih zajednica?

5.    Kada tijelo države članice zahtijeva povrat nezakonite potpore, je li pritom obvezno od primatelja zahtijevati kamate na nezakonitu potporu? Ako je odgovor potvrdan, koja će se pravila onda primjenjivati na obračun kamata –među ostalim u vezi s kamatnom stopom i obračunskim razdobljem?

____________

¹ SL 2008., L 214, str. 3. (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 8., svezak 4., str. 159.)

² SL 1999., L 83, str. 1. (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 8., svezak .4, str. 16.)

³ SL 1995., L 312, str. 1. (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 1., svezak 7., str. 5.)