RJEŠENJE SUDA (deseto vijeće)
9. veljače 2017.(*)
„Zahtjev za prethodnu odluku – Članak 99. Poslovnika Suda – Direktiva 1999/70/EZ – Okvirni sporazum o radu na određeno vrijeme koji su sklopili ETUC, UNICE i CEEP – Članak 4. – Uzastopni ugovori o radu na određeno vrijeme u javnom sektoru – Restrukturiranje organizacije sveučilišta – Nacionalni propis – Integracija profesora visokih škola u zbor redovitih sveučilišnih profesora – Uvjet – Stjecanje doktorske titule – Promjena iz rada u punom radnom vremenu u rad u nepunom radnom vremenu – Primjena samo na redovite profesore koji su zaposleni kao privremeni službenici – Načelo nediskriminacije”
U predmetu C‑443/16,
povodom zahtjeva za prethodnu odluku na temelju članka 267. UFEU‑a, koji je uputio Juzgado de lo Contencioso‑Administrativo no8 de Madrid (Administrativni sud br. 8 u Madridu, Španjolska), odlukom od 21. srpnja 2016., koju je Sud zaprimio 8. kolovoza 2016., u postupku
Francisco Rodrigo Sanz
protiv
Universidad Politécnica de Madrid,
SUD (deseto vijeće),
u sastavu: M. Berger, predsjednica vijeća, A. Borg Barthet i F. Biltgen (izvjestitelj), suci,
nezavisna odvjetnica: E. Sharpston,
tajnik: A. Calot Escobar,
odlučivši, nakon što je saslušao nezavisnu odvjetnicu, da u predmetu odluči obrazloženim rješenjem, sukladno članku 99. Poslovnika Suda,
donosi sljedeće
Rješenje
1 Zahtjev za prethodnu odluku odnosi se na tumačenje članka 4. Okvirnog sporazuma o radu na određeno vrijeme, sklopljenog 18. ožujka 1999. (u daljnjem tekstu: Okvirni sporazum), koji se nalazi u Prilogu Direktivi Vijeća 1999/70/EZ od 28. lipnja 1999. o Okvirnom sporazumu o radu na određeno vrijeme koji su sklopili ETUC, UNICE i CEEP (SL 1999., L 175, str. 43.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 5., svezak 4., str. 228.).
2 Zahtjev je upućen u okviru spora između Francisca Rodriga Sanza s jedne strane i Universidad Politécnica de Madrid (Sveučilište politehnike u Madridu, Španjolska, u daljnjem tekstu: UPM) s druge strane, o odluci UPM‑a o skraćivanju radnog vremena zainteresiranoj osobi premještanjem s rada u punom radnom vremenu na rad u nepunom radnom vremenu.
Pravni okvir
Pravo Unije
3 U skladu s člankom 1. Direktive 1999/70, njezina je svrha „staviti na snagu Okvirni sporazum […], zaključen […] između općih međusektorskih organizacija (ETUC, UNICE i CEEP)”.
4 Članak 2. prvi stavak te direktive propisuje:
„Države članice donose zakone i druge propise potrebne za usklađivanje s ovom Direktivom [i moraju] poduz[eti] sve potrebne mjere, kako bi u svakom trenutku mogle zajamčiti ostvarivanje rezultata predviđenih ovom Direktivom. […]”
5 U skladu s člankom 1. Okvirnog sporazuma, njegova je svrha, s jedne strane, poboljšati kvalitetu rada na određeno vrijeme osiguranjem primjene načela nediskriminacije i, s druge strane, ustanoviti okvir za sprečavanje zlouporaba koje proizlaze iz primjene uzastopnih ugovora o radu ili radnih odnosa na određeno vrijeme.
6 Članak 2. Okvirnog sporazuma naslovljen „Područje primjene” predviđa u stavku 1.:
„Ovaj Sporazum se primjenjuje na radnike koji rade na određeno vrijeme, koji su sklopili ugovor o radu ili se nalaze u radnom odnosu na način utvrđen zakonom, kolektivnim ugovorima ili praksom u svakoj pojedinoj državi članici.”
7 Članak 3. Okvirnog sporazuma naslovljen „Definicije” propisuje:
„1. U smislu ovog Sporazuma pojam ‚radnik zaposlen na određeno vrijeme’ znači osoba koja je zaključila ugovor o radu ili se nalazi u radnom odnosu, koji je sklopljen neposredno između poslodavca i radnika, a u kojem je prestanak ugovora o radu ili radnog odnosa utvrđen objektivnim okolnostima, kao što je određeni datum, dovršenje određenog posla ili nastupanje određenog događaja.
2. U smislu ovog Sporazuma pojam ‚usporedivi radnik, zaposlen na neodređeno vrijeme’ znači radnik koji je zaključio ugovor o radu ili se nalazi u radnom odnosu na neodređeno vrijeme, u istom poduzeću, koji obavlja isti ili slični posao/zanimanje, pri čemu se u obzir uzima stručna osposobljenost/vještine. U poduzeću u kojem nema usporedivog radnika zaposlenog na neodređeno vrijeme, za usporedbu se koristi važeći kolektivni ugovor ili, ako nema primjenjivog kolektivnog ugovora, nacionalno pravo, kolektivni ugovori ili praksa.”
8 Članak 4. stavak 1. Okvirnog sporazuma naslovljen „Načelo nediskriminacije” predviđa:
„U pogledu uvjeta zapošljavanja, prema radnicima zaposlenim na određeno vrijeme ne smije se postupati na nepovoljniji način nego prema usporedivim radnicima zaposlenim na neodređeno vrijeme, jedino zato što prvi imaju ugovor ili se nalaze u radnom odnosu na određeno vrijeme, osim ako drukčije postupanje nije opravdano iz objektivnih razloga.”
Španjolsko pravo
9 Druga dodatna odredba Ley Orgánica 4/2007 por la que se modifica la Ley Orgánica 6/2001, de 21 de diciembre, de universidades (Organski zakon 4/2007 o izmjenama Organskog zakona 6/2001 od 21. prosinca o sveučilištima) od 12. travnja 2007. (BOE br. 89 od 13. travnja 2007., str. 16241.), nazvana „Zbor redovitih profesora visokih škola i uključivanje njegovih članova u zbor redovitih sveučilišnih profesora”, predviđa:
„1. U svrhu pristupa zboru redovitih sveučilišnih profesora, redoviti profesori visokih škola koji na dan stupanja na snagu ovog zakona imaju doktorsku titulu ili ju naknadno steknu te im je izdano posebno ovlaštenje […] izravno pristupaju zboru redovitih sveučilišnih profesora na svoje vlastito mjesto […].
2. Sveučilišta uspostavljaju programe koji omogućavaju redovitim profesorima visokih škola pomiriti svoje zadaće obavljanja nastave sa stjecanjem doktorske titule.
3. Osobe koje ne steknu stupanj redovitih sveučilišnih profesora, ostaju na svom dotadašnjem mjestu zadržavajući pritom sva prava i punu ovlast za obavljanje nastave i, prema potrebi, istraživačkog rada.
[…]”
10 Na temelju Ley 4/2012 de modificación de la Ley de presupuestos generales de la Comunidad de Madrid para el año 2012 y de medidas urgentes de racionalización del gasto público e impulso y agilización de la actividad económica (Zakon 4/2012 o izmjeni Zakona o općem proračunu Autonomne zajednice Madrid za godinu 2012. i hitnim mjerama racionalizacije javne potrošnje te promicanju i olakšavanju gospodarske aktivnosti) od 4. srpnja 2012. (BOE br. 247 od 13. listopada 2012., str. 73244.), osobito je propisana izmjena trajanja radnog vremena redovitih profesora visokih škola koji su zaposleni kao privremeni službenici te koji nemaju posebno ovlaštenje predviđeno u točki 1. druge Dodatne odredbe Organskog zakona 4/2007, premještanjem s rada u punom radnom vremenu na rad u nepunom radnom vremenu.
Glavni postupak i prethodno pitanje
11 Rodrigo Sanz od 1983. godine radi za UPM, i to u sklopu Escuela Técnica Superior de Arquitectura de Madrid (visoka škola arhitekture u Madridu).
12 Dana 7. studenoga 1989. imenovan je na puno radno vrijeme na mjesto redovitog profesora visokih škola koji je zaposlen kao privremeni službenik (profesor titular de escuela universitaria). Opis njegovih zadaća, radno vrijeme i satnica nisu se otad mijenjali.
13 Radi restrukturiranja organizacije sveučilišta u Španjolskoj Organski zakon 4/2007 predvidio je integraciju redovitih profesora visokih škola u zbor redovitih sveučilišnih profesora pod uvjetom da su stekli doktorsku titulu.
14 Osim toga, u okviru mjera koje se imaju poduzeti zbog proračunskih rezova propisanih Zakonom 4/2012 upravno vijeće UPM‑a odlučilo je skratiti radno vrijeme privremeno zaposlenih redovitih profesora koji nisu mogli biti zaposleni na radnom mjestu docenta na određeno vrijeme, docenta na neodređeno vrijeme ili redovitog sveučilišnog profesora radnim mjestima za koja je potrebna doktorska titula.
15 Budući da R. Sanz nije imao doktorsku titulu, on je dana 19. studenoga 2012. obaviješten o izmjeni njegova zaposlenja u punom radnom vremenu na zaposlenje u nepunom radnom vremenu uz odgovarajuće umanjenje plaće.
16 Rodrigo Sanz podnio je tužbu za poništenje protiv te odluke zbog toga što potonja ne odgovara potrebama nastave ni potrebama samog odjela u kojem je predavao, već jedino razlozima koji se odnose na smanjenje troškova sveučilišta. Time što se primjenjuje jedino na privremene službenike, navedena odluka ima za posljedicu nepovoljnije postupanje prema njima u odnosu na njihove stalno zaposlene kolege.
17 UPM ističe da je predmetna mjera jamstvo kvalitete koja omogućuje mjerenje uspješnosti aktivnosti nastave, istraživanja i upravljanja koje izvršava zbor sveučilišnih nastavnika. S obzirom na sposobnost samoorganizacije državnih tijela, ta mjera jest odgovarajući odgovor imajući u vidu smanjenje broja upisa ustanovljeno posljednjih godina.
18 Sud koji je uputio zahtjev, Juzgado de lo Contencioso‑Administrativo no8 de Madrid (Upravni sud broj 8 u Madridu, Španjolska), podsjeća da Okvirni sporazum osobito propisuje zabranu postupanja prema radnicima zaposlenima na određeno vrijeme na nepovoljniji način nego prema usporedivim radnicima zaposlenima na neodređeno vrijeme jedino zato što su prvi zaposleni na određeno vrijeme.
19 Sud koji je uputio zahtjev naglašava da španjolski propis kojim se redoviti profesori visokih škola integriraju u zbor redovitih sveučilišnih profesora izričito navodi da osobe koje ne steknu potonju kvalifikaciju u postupku pristupanja ostaju na istom mjestu te zadržavaju svoja prava. Ipak, u stvarnosti sveučilišna administracija primjenjuje tu odredbu samo na redovite profesore koji su stalni službenici uz isključenje privremenih službenika na osnovi temeljne razlike između stalnih i privremenih službenika, s obzirom na to da su prvi uspješno prošli natječaj koji vodi do stvaranja mjesta, dok je imenovanje drugih uvjetovano jedino zahtjevima potrebe i hitnosti za popunjavanjem slobodnog mjesta.
20 Prema mišljenju suda koji je uputio zahtjev, značajke radnih mjesta, priroda posla, povjereni zadaci i potrebno obrazovanje jednaki su za svaku od dvije kategorije profesora. Osim toga, ustanovljeno je da je jedini razlog skraćivanja radnog vremena ograničenje troškova, iako su potrebe odjela koje se tiču nastave ostale iste jer nedavni pozivi za prijavama pokazuju stalnu potrebu za popunjavanjem mjesta na puno radno vrijeme.
21 Sud koji je uputio zahtjev stoga se pita je li takva primjena nacionalnog propisa u skladu s Okvirnim sporazumom kada rezultira skraćivanjem na pola radnog vremena redovitih profesora koji pripadaju privremenom osoblju kada ne posjeduju doktorsku titulu dok redoviti profesori koji su stalni službenici i koji nemaju doktorat u potpunosti zadržavaju svoja prava i ne trpe nikakve nepogodnosti.
22 U tim okolnostima Juzgado de lo Contencioso‑Administrativo no8 de Madrid (Upravni sud broj 8 u Madridu, Španjolska) odlučio je prekinuti postupak i uputiti Sudu sljedeća prethodna pitanja:
„1. Treba li članak 4. Okvirnog sporazuma tumačiti kao zapreku da propis poput onog koji se opisuje, a koji dopušta skraćivanje radnog vremena jednoj osobi samo zbog činjenice da je riječ o privremenom službeniku?
U slučaju potvrdnog odgovora:
– Može li se smatrati objektivnim razlogom koji opravdava takvo različito postupanje gospodarska situacija koja čini nužnim smanjivanje troškova koje proizlazi iz smanjenja dodijeljenih proračunskih sredstava?
– Može li se smatrati objektivnim razlogom koji opravdava takvo različito postupanje sposobnost uprave da se samoorganizira?
2. Treba li članak 4. Okvirnog sporazuma tumačiti na način da je mogućnost uprave da se samoorganizira uvijek i u svakom slučaju ograničena načelom zabrane diskriminacije službenika ili različitog postupanja prema njima, bez obzira na to je li riječ o karijernom ili privremenom službeniku, koji se zapošljava povremeno ili na određeno vrijeme?
3. Mogu li se smatrati protivnima članku 4. Okvirnog sporazuma tumačenje i primjena točke 3. druge dodatne odredbe Ley Orgánica 4/2007, jer dopuštaju da stalno zaposleni redoviti profesori visokih škola prilikom pristupanja zboru redovitih sveučilišnih profesora zadrže sva prava i punu ovlast za obavljanje nastave iako nemaju doktorsku titulu, pri čemu to ne vrijedi za privremene redovite profesore visokih škola?
4. Budući da je neposjedovanje doktorske titule istaknuto kao objektivan razlog za skraćivanje radnog vremena privremeno zaposlenih redovitih profesora visokih škola za 50 %, pri čemu se ta mjera ne odnosi na stalno zaposlene redovite profesore tih škola, iako ni oni nisu stekli navedenu titulu, treba li spomenutu mjeru smatrati diskriminatornom i, prema tome, protivnom članku 4. Okvirnog sporazuma?”
O prethodnim pitanjima
23 Svojim pitanjima koje treba ispitati zajedno sud koji je uputio zahtjev u biti pita treba li članak 4. točku 1. Okvirnog sporazuma tumačiti na način da mu se protivi nacionalni propis, poput onoga o kojem je riječ u glavnom postupku, koji u okviru mjera restrukturiranja organizacije sveučilišta ovlašćuje nadležne administracije predmetne države članice skratiti na pola radno vrijeme redovitih profesora visokih škola koji su zaposleni kao privremeni službenici zbog toga što nemaju doktorsku titulu, dok redoviti profesori visokih škola zaposleni kao stalni službenici koji nemaju doktorsku titulu nisu podvrgnuti istoj mjeri.
24 Na temelju članka 99. Poslovnika Suda, kad se odgovor na pitanje postavljeno u prethodnom postupku može jasno izvesti iz sudske prakse ili kad odgovor ne ostavlja mjesta nikakvoj razumnoj sumnji, Sud može u svakom trenutku, na prijedlog suca izvjestitelja te nakon što sasluša nezavisnog odvjetnika, odlučiti obrazloženim rješenjem.
25 U ovom predmetu valja primijeniti tu odredbu. Naime, odgovor na prethodna pitanja može se jasno izvesti iz sudske prakse Suda, posebno iz presuda od 13. rujna 2007., Del Cerro Alonso (C‑307/05, EU:C:2007:509), od 22. prosinca 2010., Gavieiro Gavieiro i Iglesias Torres (C‑444/09 i C‑456/09, EU:C:2010:819), od 8. rujna 2011., Rosado Santana (C‑177/10, EU:C:2011:557), od 18. listopada 2012., Valenza i dr. (C‑302/11 do C‑305/11, EU:C:2012:646), od 12. prosinca 2013., Carratù (C‑361/12, EU:C:2013:830), od 14. rujna 2016., de Diego Porras (C‑596/14, EU:C:2016:683), kao i rješenja od 21. rujna 2016., Álvarez Santirso (C‑631/15, EU:C:2016:725).
26 Najprije, proizlazi iz te sudske prakse da se Direktiva 1999/70 i Okvirni sporazum primjenjuju na sve radnike koji pružaju usluge uz naknadu u okviru radnog odnosa na određeno vrijeme koji ih veže za njihova poslodavca (presude od 13. rujna 2007., Del Cerro Alonso, C‑307/05, EU:C:2007:509, t. 28., od 22. prosinca 2010., Gavieiro Gavieiro i Iglesias Torres, C‑444/09 i C‑456/09, EU:C:2010:819, t. 42., i od 8. rujna 2011., Rosado Santana, C‑177/10, EU:C:2011:557, t. 40., kao i rješenje od 21. rujna 2016., Álvarez Santirso, C‑631/15, EU:C:2016:725, t. 27.).
27 Stoga odredbe iz Okvirnog sporazuma imaju za svrhu primjenu na ugovore i radne odnose na određeno vrijeme zaključene s upravama i drugim tijelima javnog sektora (presuda od 22. prosinca 2010., Gavieiro Gavieiro i Iglesias Torres, C‑444/09 i C‑456/09, EU:C:2010:819, t. 38. i navedena sudska praksa, kao i rješenje od 21. rujna 2016., Álvarez Santirso, C‑631/15, EU:C:2016:725, t. 28.).
28 S obzirom na to da je g. Rodrigo Sanz više od 30 godina izvršavao različite nastavničke zadaće u sklopu UPM‑a kao privremeni službenik u okviru više imenovanja na određeno vrijeme, na njega se primjenjuju Direktiva 1999/70 i Okvirni sporazum.
29 Zatim, valja podsjetiti da je u skladu s člankom 1. točkom (a) Okvirnog sporazuma, jedan od njegovih ciljeva poboljšati kvalitetu rada na određeno vrijeme osiguranjem primjene načela nediskriminacije. Isto tako, pojašnjeno je u trećem stavku preambule Okvirnog sporazuma da on „prikazuje pripremljenost socijalnih partnera da uspostave opći okvir za osiguranje jednakog postupanja s radnicima zaposlenima na određeno vrijeme, kako bi ih se zaštitilo od diskriminacije te za korištenje ugovora o radu na određeno vrijeme u skladu s načelima koja su prihvatljiva za poslodavce i radnike”. Uvodna izjava 14. Direktive 1999/70 u tom smislu upućuje na to da je cilj Okvirnog sporazuma, među ostalim, poboljšanje kvalitete rada na određeno vrijeme određivanjem minimalnih zahtjeva za osiguranje primjene načela nediskriminacije (presude od 22. prosinca 2010., Gavieiro Gavieiro i Iglesias Torres, C‑444/09 i C‑456/09, EU:C:2010:819, t. 47., i od 14. rujna 2016., de Diego Porras, C‑596/14, EU:C:2016:683, t. 25., kao i rješenje od 21. rujna 2016., Álvarez Santirso, C‑631/15, EU:C:2016:725, t. 31.).
30 Svrha je Okvirnog sporazuma, osobito njegova članka 4., primjena navedenog načela na radnike zaposlene na određeno vrijeme radi sprječavanja da se poslodavac radnim odnosom takve prirode koristi kako bi tim radnicima uskratio prava koja se priznaju radnicima zaposlenima na neodređeno vrijeme (presude od 13. rujna 2007., Del Cerro Alonso, C‑307/05, EU:C:2007:509, t. 37., od 22. prosinca 2010., Gavieiro Gavieiro i Iglesias Torres, C‑444/09 i C‑456/09, EU:C:2010:819, t. 48., i od 14. rujna 2016., de Diego Porras, C‑596/14, EU:C:2016:683, t. 26., kao i rješenje od 21. rujna 2016., Álvarez Santirso, C‑631/15, EU:C:2016:725, t. 32.).
31 S obzirom na ciljeve koje se želi postići Okvirnim sporazumom, članak 4. tog sporazuma treba shvatiti tako da se njime izražava načelo socijalnog prava Unije koje se ne može tumačiti restriktivno (vidjeti u tom smislu presude od 13. rujna 2007., Del Cerro Alonso, C‑307/05, EU:C:2007:509, t. 38., od 22. prosinca 2010., Gavieiro Gavieiro i Iglesias Torres, C‑444/09 i C‑456/09, EU:C:2010:819, t. 49., i od 14. rujna 2016., de Diego Porras, C‑596/14, EU:C:2016:683, t. 27., kao i rješenje od 21. rujna 2016., Álvarez Santirso, C‑631/15, EU:C:2016:725, t. 33.).
32 Tako je Sud presudio da je odlučujući kriterij za određivanje potpada li neka mjera pod pojam „uvjeti zapošljavanja” u smislu članka 4. točke 1. Okvirnog sporazuma upravo kriterij zapošljavanja, to jest radni odnos uspostavljen između radnika i njegova poslodavca (vidjeti u tom smislu presude od 12. prosinca 2013., Carratù, C‑361/12, EU:C:2013:830, t. 35., i od 14. rujna 2016., de Diego Porras, C‑596/14, EU:C:2016:683, t. 28., kao i rješenje od 21. rujna 2016., Álvarez Santirso, C‑631/15, EU:C:2016:725, t. 34.).
33 U tom pogledu, iz elemenata spisa podnesenog Sudu jasno proizlazi da skraćivanje na pola radnog vremena i posljedično smanjenje plaće u potpunosti zadovoljavaju odlučujući kriterij na koji se poziva u prethodnoj točki ovog rješenja i stoga se imaju smatrati obuhvaćenima pojmom „uvjeti zapošljavanja” u smislu članka 4. točke 1. Okvirnog sporazuma.
34 Naposljetku, u pogledu uvjeta zapošljavanja u smislu članka 4. točke 1. Okvirnog sporazuma kojima podliježu radnici zaposleni na određeno vrijeme, iz ustaljene sudske prakse Suda proizlazi da ti uvjeti ne smiju biti nepovoljniji od onih primjenjivih na usporedive radnike zaposlene na neodređeno vrijeme, osim ako drukčije postupanje prema tim dvjema kategorijama radnika nije opravdano iz objektivnih razloga (vidjeti u tom smislu presude od 13. rujna 2007., Del Cerro Alonso, C‑307/05, EU:C:2007:509, t. 42. i 47., od 22. prosinca 2010., Gavieiro Gavieiro i Iglesias Torres, C‑444/09 i C‑456/09, EU:C:2010:819, t. 53., od 8. rujna 2011., Rosado Santana, C‑177/10, EU:C:2011:557, t. 56., 57. i 64., kao i od 14. rujna 2016., de Diego Porras, C‑596/14, EU:C:2016:683, t. 34., i rješenje od 21. rujna 2016., Álvarez Santirso, C‑631/15, EU:C:2016:725, t. 40.).
35 U ovom slučaju nesporno je da postoji različito postupanje prema redovitim profesorima visokih škola zaposlenim kao privremeni službenici i prema onima sa statusom stalnih službenika u tome što je samo prvima određeno skraćivanje njihova radnog vremena na pola i posljedično njihove plaće samo zbog toga što nemaju doktorsku titulu.
36 S obzirom na utvrđenu nejednakost, na prvom mjestu valja potvrditi nalaze li se redoviti profesori visokih škola zaposleni kao privremeni službenici i oni koji imaju status stalnih službenika u usporedivoj situaciji.
37 Pojam „usporedivi radnik, zaposlen na neodređeno vrijeme” određen je u članku 3. točki 2. Okvirnog sporazuma kao „radnik koji je zaključio ugovor o radu ili se nalazi u radnom odnosu na neodređeno vrijeme, u istom poduzeću, koji obavlja isti ili slični posao/zanimanje, pri čemu se u obzir uzima stručna osposobljenost/vještine” (rješenje od 21. rujna 2016., Álvarez Santirso, C‑631/15, EU:C:2016:725, t. 42.).
38 Radi ocjene obavljaju li radnici isti ili sličan posao u smislu Okvirnog sporazuma treba, u skladu s člankom 3. točkom 2. i člankom 4. točkom 1. Okvirnog sporazuma, ispitati može li se, vodeći računa o cijelom nizu čimbenika poput naravi posla, uvjeta stručnog osposobljavanja i radnih uvjeta, smatrati da se ti radnici nalaze u situacijama koje su usporedive (presude od 18. listopada 2012., Valenza i dr., C‑302/11 do C‑305/11, EU:C:2012:646, t. 42., i od 14. rujna 2016., de Diego Porras, C‑596/14, EU:C:2016:683, t. 40., kao i rješenje od 21. rujna 2016., Álvarez Santirso, C‑631/15, EU:C:2016:725, t. 43.).
39 Iako je u konačnici na sudu koji je uputio zahtjev da utvrdi jesu li se redoviti profesori visokih škola zaposleni kao privremeni službenici i redoviti profesori visokih škola koji uživaju status stalnih službenika nalazili u usporedivoj situaciji (vidjeti po analogiji presude od 8. rujna 2011., Rosado Santana, C‑177/10, EU:C:2011:557, t. 67., od 18. listopada 2012., Valenza i dr., C‑302/11 do C‑305/11, EU:C:2012:646, t. 43., i od 14. rujna 2016., de Diego Porras, C‑596/14, EU:C:2016:683, t. 42., kao i rješenje od 21. rujna 2016., Álvarez Santirso, C‑631/15, EU:C:2016:725, t. 44.), iz odluke kojom se upućuje zahtjev za prethodnu odluku jasno proizlazi da su za svaku od dvije kategorije profesora, značajke radnih mjesta, priroda posla, povjereni zadaci i potrebno obrazovanje jednaki.
40 Jasno je stoga da je jedini element podoban za razlikovanje situacije redovitog profesora visokih škola zaposlenog kao privremenog službenika i one jednakog profesora koji uživa status stalnog službenika privremena priroda radnog odnosa koja prvog vezuje s njegovim poslodavcem.
41 S obzirom da se te dvije kategorije profesora nalaze u usporedivoj situaciji, valja na drugom mjestu provjeriti postoji li objektivni razlog, u smislu članka 4. točke 1. Okvirnog sporazuma, koji opravdava različito postupanje utvrđeno u točki 35. ovog rješenja.
42 U tom pogledu, sama činjenica da je različito postupanje prema radnicima zaposlenima na određeno vrijeme i radnicima zaposlenima na neodređeno vrijeme propisano nacionalnim općim i apstraktnim pravnim pravilom, poput zakona ili kolektivnog ugovora, nije „objektivni razlog” u smislu članka 4. točke 1. Okvirnog sporazuma koji omogućava opravdanje takvog različitog postupanja (vidjeti u tom smislu presude od 13. rujna 2007., Del Cerro Alonso, C‑307/05, EU:C:2007:509, t. 57., od 22. prosinca 2010., Gavieiro Gavieiro i Iglesias Torres, C‑444/09 i C‑456/09, EU:C:2010:819, t. 54., od 8. rujna 2011., Rosado Santana, C‑177/10, EU:C:2011:557, t. 72., i od 14. rujna 2016., de Diego Porras, C‑596/14, EU:C:2016:683, t. 46., kao i rješenje od 21. rujna 2016., Álvarez Santirso, C‑631/15, EU:C:2016:725, t. 48.).
43 Pozivanje na samu privremenu narav rada službenika u javnoj službi ne može biti objektivni razlog u smislu članka 4. točke 1. Okvirnog sporazuma (presude od 22. prosinca 2010., Gavieiro Gavieiro i Iglesias Torres, C‑444/09 i C‑456/09, EU:C:2010:819, t. 56., od 8. rujna 2011., Rosado Santana, C‑177/10, EU:C:2011:557, t. 74., i od 14. rujna 2016., de Diego Porras, C‑596/14, EU:C:2016:683, t. 47., kao i rješenje od 21. rujna 2016., Álvarez Santirso, C‑631/15, EU:C:2016:725, t. 49.).
44 Naime, različito postupanje u pogledu uvjeta zapošljavanja između radnika zaposlenih na određeno vrijeme i radnika zaposlenih na neodređeno vrijeme ne može se opravdati kriterijem koji se na općenit i apstraktan način poziva na samo trajanje zaposlenja. Priznavanjem da je sama privremena narav radnog odnosa dovoljna za opravdanje takve razlike oduzela bi se bit ciljevima Direktive 1999/70 i Okvirnog sporazuma. Umjesto poboljšanja kvalitete rada na određeno vrijeme i poticanja jednakosti u postupanju koja se zahtijeva kako Direktivom 1999/70 tako i Okvirnim sporazumom, primjenom takvog kriterija produljilo bi se održavanje nepovoljnog položaja radnika zaposlenih na određeno vrijeme (presuda od 22. prosinca 2010., Gavieiro Gavieiro i Iglesias Torres, C‑444/09 i C‑456/09, EU:C:2010:819, t. 57., kao i rješenje od 21. rujna 2016., Álvarez Santirso, C‑631/15, EU:C:2016:725, t. 50.).
45 Navedeni pojam tako zahtijeva da utvrđeno nejednako postupanje bude opravdano postojanjem preciznih i točnih elemenata koji karakteriziraju uvjet zapošljavanja o kojem je riječ, u posebnom kontekstu u kojem se nalazi i na temelju objektivnih i transparentnih kriterija, kako bi se provjerilo odgovara li ta nejednakost stvarnoj potrebi, može li postići cilj koji se želi ostvariti i je li za tu svrhu neophodna. Navedeni elementi mogu, među ostalim, biti posljedica posebne naravi zadataka za čije ispunjenje su sklapani ugovori na određeno vrijeme i karakteristika svojstvenih tim zadacima ili, ako je to slučaj, slijeđenja legitimnog cilja socijalne politike države članice (presude od 13. rujna 2007., Del Cerro Alonso, C‑307/05, EU:C:2007:509, t. 53. i 58., od 22. prosinca 2010., Gavieiro Gavieiro i Iglesias Torres, C‑444/09 i C‑456/09, EU:C:2010:819, t. 55., od 8. rujna 2011., Rosado Santana, C‑177/10, EU:C:2011:557, t. 73., i od 14. rujna 2016., de Diego Porras, C‑596/14, EU:C:2016:683, t. 45., kao i rješenje od 21. rujna 2016., Álvarez Santirso, C‑631/15, EU:C:2016:725, t. 51.).
46 U ovom slučaju, iz odluke kojom se upućuje zahtjev za prethodnu odluku proizlazi da UPM smatra da je različito postupanje opravdano postojanjem objektivnih razloga, naime suočavanjem visokih škola sa smanjenjem proračuna kao i s padom broja upisanih studenata koji ga ovlašćuju da na temelju sposobnosti samoorganizacije kojom raspolaže odluči da se redovitim profesorima tog sveučilišta zaposlenim kao privremeni službenici radno vrijeme skrati na pola.
47 Kada je riječ o margini prosudbe koju imaju države članice u organizaciji njihovih vlastitih javnih službi, one u načelu mogu, a da to nije u suprotnosti s Direktivom 1999/70 i Okvirnim sporazumom, propisati, među ostalim, uvjete radnog staža za pristup određenim radnim mjestima, ograničiti pristup internom promaknuću samo na karijerne službenike i zahtijevati od tih službenika da podnesu dokaze o profesionalnom iskustvu koje odgovara stupnju neposredno ispod onoga koji je predmet postupka odabira (vidjeti u tom smislu presude od 8. rujna 2011., Rosado Santana, C‑177/10, EU:C:2011:557, t. 76., i od 18. listopada 2012., Valenza i dr., C‑302/11 do C‑305/11, EU:C:2012:646, t. 57., kao i rješenje od 21. rujna 2016., Álvarez Santirso, C‑631/15, EU:C:2016:725, t. 53.).
48 Međutim, neovisno o toj margini prosudbe, države članice moraju osigurati da su ta ograničenja koja dovode do različitog postupanja podložna transparentnoj primjeni i mogućim kontrolama utemeljenim na objektivnim kriterijima kako bi se spriječilo svako isključenje radnika zaposlenih na određeno vrijeme samo na temelju trajanja ugovora ili radnih odnosa kojima se dokazuje trajanje njihova staža i profesionalnog iskustva (vidjeti u tom smislu presude od 8. rujna 2011., Rosado Santana, C‑177/10, EU:C:2011:557, t. 77., i od 18. listopada 2012., Valenza i dr., C‑302/11 do C‑305/11, EU:C:2012:646, t. 59., kao i rješenje od 21. rujna 2016., Álvarez Santirso, C‑631/15, EU:C:2016:725, t. 54.).
49 Kada u okviru postupka odabira takvo različito postupanje proizlazi iz potrebe da se uzmu u obzir objektivni zahtjevi koji se tiču radnog mjesta koje se tim postupkom namjerava popuniti, a ne tiču se određenog vremena radnog odnosa koji privremenog službenika vezuje za njegova poslodavca, ono može biti valjano opravdano u smislu članka 4. točke 1. i/ili 4. Okvirnog sporazuma (presude od 8. rujna 2011., Rosado Santana, C‑177/10, EU:C:2011:557, t. 79., i od 18. listopada 2012., Valenza i dr., C‑302/11 do C‑305/11, EU:C:2012:646, t. 61., kao i rješenje od 21. rujna 2016., Álvarez Santirso, C‑631/15, EU:C:2016:725, t. 55.).
50 S druge strane, primjena općenitog i apstraktnog pravila kao što je ono o kojem je riječ u glavnom postupku, kojim se određuje skraćivanje radnog vremena redovitih profesora visokih škola na pola samo zbog toga što su zaposleni kao privremeni službenici i nemaju doktorsku titulu, a da se ne uzimaju u obzir drugi objektivni i transparentni kriteriji koji se osobito tiču prirode ili predmeta zaposlenja o kojem je riječ, nije u skladu sa zahtjevima sudske prakse iz prethodnih točaka ovog rješenja.
51 Naime, primjena takvog pravila počiva na općoj premisi prema kojoj određeno vrijeme radnog odnosa redovitih profesora visokih škola samo po sebi opravdava različito postupanje prema toj kategoriji profesora u odnosu na one koji uživaju status stalnog službenika iako obje kategorije profesora obavljaju slične poslove. Takva je premisa u suprotnosti s ciljevima Direktive 1999/70 i Okvirnog sporazuma.
52 Ova se tvrdnja ne može dovesti u pitanje argumentom prema kojem bi različito postupanje prema privremenim službenicima bilo opravdano upravljačkim mjerama zbora sveučilišnih nastavnika i smanjenjem proračuna koje je odredila odnosna država članica s obzirom na to da je Sud već presudio da proračunski razlozi, uključujući i one temeljene na potrebi da se osigura strogo upravljanje osobljem, ne mogu biti opravdanje za diskriminaciju (vidjeti u tom smislu presude od 23. listopada 2003., Schönheit i Becker, C‑4/02 i C‑5/02, EU:C:2003:583, t. 85., kao i od 22. travnja 2010., Zentralbetriebsrat der Landeskrankenhäuser Tirols, C‑486/08, EU:C:2010:215, t. 46.).
53 Naime, iako proračunski razlozi mogu biti temelj izbora socijalne politike države članice i mogu utjecati na karakter i doseg mjera socijalne zaštite koje država želi donijeti, oni međutim nisu sami za sebe cilj takve politike i stoga ne mogu opravdati primjenu nacionalnog propisa koji dovodi do različitog postupanja na štetu radnika zaposlenih na određeno vrijeme (vidjeti po analogiji presude od 24. listopada 2013., Thiele Meneses, C‑220/12, EU:C:2013:683, t. 43., od 26. studenoga 2014., Mascolo i dr., C‑22/13, C‑61/13 do C‑63/13 i C‑418/13, EU:C:2014:2401, t. 110., kao i rješenje od 21. rujna 2016., Popescu, C‑614/15, EU:C:2016:726, t. 63.).
54 U tom pogledu, argumenti na koje se poziva UPM koji se odnose na upravljanje osobljem sveučilišta kao i na smanjenje proračuna također ne počivaju na objektivnim i transparentnim kriterijima. Štoviše, ti su argumenti u suprotnosti s činjenicama, kao što je i naveo sam sud koji je uputio zahtjev, jer je potreba za predmetnim uslugama ostala nepromijenjena i nedavni oglasi za popunjavanje radnih mjesta na puno radno vrijeme dokazuju suprotno.
55 Naposljetku valja dodati da je članak 4. točka 1. Okvirnog sporazuma bezuvjetan i dovoljno precizan da se pred nacionalnim sudom pojedinci na njega mogu pozivati protiv države (vidjeti u tom smislu presude od 22. prosinca 2010., Gavieiro Gavieiro i Iglesias Torres, C‑444/09 i C‑456/09, EU:C:2010:819, t. 78. do 83., i od 8. rujna 2011., Rosado Santana, C‑177/10, EU:C:2011:557, t. 56., kao i mišljenje od 21. rujna 2016., Álvarez Santirso, C‑631/15, EU:C:2016:725, t. 59.).
56 S obzirom na sva prethodna razmatranja, na postavljena pitanja valja odgovoriti tako da se članak 4. točka 1. Okvirnog sporazuma treba tumačiti na način da mu se protivi nacionalni propis, poput onog o kojem je riječ u glavnom postupku, koji u okviru mjera restrukturiranja organizacije sveučilišta ovlašćuje nadležne administracije predmetne države članice skratiti radno vrijeme redovitih profesora visokih škola koji su zaposleni kao privremeni službenici na pola zbog toga što nemaju doktorsku titulu, dok redoviti profesori visokih škola zaposleni kao stalni službenici koji nemaju doktorsku titulu nisu podvrgnuti istoj mjeri.
Troškovi
57 Budući da ovaj postupak ima značaj prethodnog pitanja za stranke glavnog postupka pred sudom koji je uputio zahtjev, na tom je sudu da odluči o troškovima postupka.
Slijedom navedenoga, Sud (deseto vijeće) odlučuje:
Članak 4. točku 1. Okvirnog sporazuma o radu na određeno vrijeme, sklopljenog 18. ožujka 1999., koji se nalazi u Prilogu Direktivi Vijeća 1999/70/EZ od 28. lipnja 1999. o Okvirnom sporazumu o radu na određeno vrijeme koji su sklopili ETUC, UNICE i CEEP, treba tumačiti na način da mu se protivi nacionalni propis, poput onog o kojem je riječ u glavnom postupku, koji u okviru mjera restrukturiranja organizacije sveučilišta ovlašćuje nadležne administracije predmetne države članice skratiti radno vrijeme redovitih profesora visokih škola koji su zaposleni kao privremeni službenici na pola zbog toga što nemaju doktorsku titulu, dok redoviti profesori visokih škola zaposleni kao stalni službenici koji nemaju doktorsku titulu nisu podvrgnuti istoj mjeri.
Potpisi