PRESUDA SUDA (drugo vijeće)
8. veljače 2017.(1)
„Zahtjev za prethodnu odluku – Komparativno oglašavanje – Direktiva 2006/114/EZ – Članak 4. – Direktiva 2005/29/EZ – Članak 7. – Objektivna usporedba cijena – Zavaravajuće izostavljanje – Oglašavanje u kojem se uspoređuju cijene proizvoda koji se prodaju u trgovinama različitih veličina i vrsta – Dopuštenost – Bitna informacija – Opseg informacije i medij za njeno prenošenje”
U predmetu C‑562/15,
povodom zahtjeva za prethodnu odluku na temelju članka 267. UFEU‑a, koji je uputio Cour d’appel de Paris (Žalbeni sud u Parizu, Francuska), odlukom od 29. listopada 2015., koju je Sud zaprimio 4. studenog 2015., u postupku
Carrefour Hypermarchés SAS
protiv
ITM Alimentaire International SASU,
SUD (drugo vijeće),
u sastavu: M. Ilešič, predsjednik vijeća, A. Prechal, A. Rosas, C. Toader i E. Jarašiūnas (izvjestitelj), suci,
nezavisni odvjetnik: H. Saugmandsgaard Øe,
tajnik: V. Tourrès, administrator,
uzimajući u obzir pisani postupak i nakon rasprave održane 6. srpnja 2016.,
uzimajući u obzir očitovanja koja su podnijeli:
– za Carrefour Hypermarchés SAS, B. Moreau‑Margotin, M. Karsenty‑Ricard, B. L’Homme‑Houzai i F. Guerre, avocates,
– za ITM Alimentaire International SASU, P. Deprez i J. C. André, avocats,
– za francusku vladu, D. Colas i J. Traband, u svojstvu agenata,
– za Europsku komisiju, C. Valero i M. D. Roussanov, u svojstvu agenata,
saslušavši mišljenje nezavisnog odvjetnika na raspravi održanoj 19. listopada 2016.,
donosi sljedeću
Presudu
1 Zahtjev za prethodnu odluku odnosi se na tumačenje članka 4. točaka (a) i (c) Direktive 2006/114/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 12. prosinca 2006. o zavaravajućem i komparativnom oglašavanju (SL L 376, str. 21.) (SL posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 15., svezak 22., str. 96.) i članka 7. Direktive 2005/29/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 11. svibnja 2005. o nepoštenoj poslovnoj praksi poslovnog subjekta u odnosu prema potrošaču na unutarnjem tržištu i o izmjeni Direktive Vijeća 84/450/EEZ, direktiva 97/7/EZ, 98/27/EZ i 2002/65/EZ Europskog parlamenta i Vijeća, kao i Uredbe (EZ) br. 2006/2004 Europskog parlamenta i Vijeća („Direktiva o nepoštenoj poslovnoj praksi”) (SL L 149, str. 22.) (SL posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 15., svezak 8., str. 101.).
2 Zahtjev je upućen u okviru spora između društva ITM Alimentaire International SASU (u daljnjem tekstu: ITM) i društva Carrefour Hypermarchés SAS (u daljnjem tekstu: Carrefour) povodom televizijske reklamne kampanje koju je potonje pokrenulo, u kojoj su se uspoređivale cijene proizvoda velikih robnih marki iz trgovina trgovačkog lanca Carrefour i iz trgovina konkurentskih trgovačkih lanaca.
Pravni okvir
Pravo Unije
3 Sukladno članku 2. točki (b) Direktive 2006/114, „za potrebe ove Direktive”, „zavaravajuće oglašavanje” znači svaki oblik oglašavanja koje na bilo koji način, uključujući i njegovo predstavljanje, zavarava ili vrlo vjerojatno zavarava osobe kojima je upućeno ili do kojih dopire te za koje postoji velika vjerojatnost da zbog svoje zavaravajuće naravi utječe na ekonomsko ponašanje ili koje iz istih tih razloga šteti ili vrlo vjerojatno šteti konkurentima”.
4 Članak 4. te direktive određuje:
„Komparativno oglašavanje, ako se radi o usporedbi, dopušteno je ako su ispunjeni sljedeći uvjeti:
(a) ako ono nije zavaravajuće u smislu članka 2. točke (b), članka 3. i članka 8. stavka 1. ove Direktive ili članaka 6. i 7. Direktive 2005/29 ;
(b) uspoređuje robu ili usluge koje zadovoljavaju jednake potrebe odnosno imaju istu namjenu;
(c) objektivno uspoređuje jedno ili više bitnih, provjerljivih i tipičnih obilježja te robe i usluga, koji mogu uključivati cijenu;
(d) ne obezvrjeđuje niti ocrnjuje zaštitne znakove, zaštićena imena, druge razlikovne oznake, robu, usluge, djelatnosti ili okolnosti svojeg konkurenta na tržištu;
(e) za proizvode s oznakom podrijetla, odnosi se u svakom slučaju na proizvode s istom oznakom;
(f) ne iskorištava na nepošten način ugled zaštitnog znaka, zaštićenog imena ili druge razlikovne oznake konkurenta na tržištu odnosno oznake podrijetla konkurentskog proizvoda;
(g) dobra ili usluge ne predstavlja kao imitacije odnosno replike roba ili usluga koje nose zaštićeni zaštitni znak ili zaštićeno ime;
(h) ako ono ne stvara zbunjenost među trgovcima, između oglašivača i konkurenta ni između robnih žigova, zaštićenih imena, ostalih razlikovnih svojstava, roba ili usluga oglašivača i robnih žigova, zaštićenih imena, ostalih razlikovnih svojstava, roba ili usluga njegovog konkurenta.”
5 Članak 6. Direktive 2005/29, naslovljen „Zavaravajuće radnje”, propisuje:
„1. Poslovna praksa smatra se zavaravajućom ako sadrži lažne informacije te je stoga neistinita ili ako na bilo koji način, uključujući sveukupno predstavljanje, zavarava ili je vjerojatno da će zavarati prosječnog potrošača, čak i ako je informacija činjenično točna, i to u odnosu na jedan ili više sljedećih čimbenika, te ako u bilo kojem od spomenutih slučajeva potrošača navodi ili je vjerojatno da će ga navesti da donese odluku o poslu koju inače ne bi donio:
[…]
(d) cijena ili način na koji je cijena izračunata, odnosno postojanje posebne cjenovne prednosti;
[…]”
6 Članak 7. Direktive 2005/29, naslovljen „Zavaravajuća izostavljanja”, propisuje:
„1. Poslovna praksa smatra se zavaravajućom ako u danom činjeničnom okviru, uzimajući u obzir sva njegova obilježja i okolnosti i ograničenja sredstava priopćavanja, izostave bitne informacije potrebne prosječnom potrošaču da bi u danim okolnostima donio informiranu odluku o transakciji te na taj način prosječnog potrošača navodi ili je vjerojatno da će ga navesti na donošenje odluke o poslu koju inače ne bi donio.
2. Također se smatra zavaravajućim izostavljanjem slučaj u kojem, uzimajući u obzir pitanja raspravljena u stavku 1., trgovac skriva ili na nejasan, nerazumljiv, varljiv ili nepravodoban način pruža bitne informacije navedene u tom stavku, odnosno ne upućuje na poslovnu namjeru poslovne prakse ako ona već nije očita iz konteksta, te ako u bilo kojem od tih slučajeva to prosječnog potrošača navodi ili je vjerojatno da će ga navesti na donošenje odluke o transakciji koju inače ne bi donio.
3. Ako sredstvo koje se koristi za priopćavanje poslovne prakse uvodi ograničenja prostora ili vremena, ta se ograničenja, kao i sve mjere koje je trgovac poduzeo kako bi na druge načine informacije učinio raspoloživima za potrošače, uzimaju u obzir pri odlučivanju je li informacija izostavljena.
[…]”
Francusko pravo
7 Članak L. 121‑8 Zakonika o zaštiti potrošača, u verziji koja je bila na snazi u vrijeme nastanka činjenica u glavnom postupku, glasi:
„Svaki oblik oglašavanja kojim se robe ili usluge uspoređuju na način da se izrijekom ili prešutno identificira konkurenta ili robe ili usluge koje taj konkurent nudi, dopušteno je samo:
1. ako nije zavaravajuće ili takve naravi da je vjerojatno zavaravajuće;
2. ako se odnosi na robu ili usluge koje zadovoljavaju jednake potrebe odnosno imaju istu namjenu;
3. ako se u njemu objektivno uspoređuje jedno ili više bitnih, relevantnih, provjerljivih i tipičnih obilježja te robe ili usluga, koji mogu uključivati cijenu.”
Glavni postupak i prethodna pitanja
8 Carrefour je u prosincu 2012. pokrenuo veliku televizijsku reklamnu kampanju pod nazivom „Carrefour jamči najnižu cijenu”, u kojoj se uspoređuju cijene 500 proizvoda velikih robnih marki u trgovinama trgovačkog lanca Carrefour kao i trgovina konkurentnih trgovačkih lanaca, među kojima su trgovine Intermarchéa, nudeći potrošaču dvostruki povrat razlike u cijeni ako drugdje nađe jeftiniji proizvod.
9 U promidžbenim su se spotovima prikazivale razlike u cijenama koje su povoljnije u trgovinama Carrefour i, posebno, proizvodi koji su se prodavali u trgovinama trgovačkog lanca Intermarché sustavno su prikazivani skupljima od onih trgovačkog lanca Carrefour. Počevši od drugog televizijskog spota, sve trgovine Intermarchéa koje su odabrane radi usporedbe bile su supermarketi, dok su sve trgovine Carrefoura bile hipermarketi. Ta se informacija nalazila samo na uvodnoj internetskoj stranici Carrefoura s napomenom napisanom malim slovima da jamstvo najniže cijene „vrijedi samo u trgovinama Carrefour i Carrefour Planet” te da stoga ne „vrijedi u trgovinama Carrefour Market, Carrefour Contact, Carrefour City”. U televizijskim reklamnim spotovima ispod imena Intermarché stajala je napomena „Super” napisana manjim slovima.
10 Nakon što je opomenuo Carrefour da prestane s prikazivanjem te reklame, ITM, društvo nadležno za strategiju i trgovinsku politiku trgovačkih lanaca „grupe des Mousquetaires”, koja obuhvaća, među ostalim, Intermarché Hyper i Intermarché Super, 2. listopada 2013. tužio je Carrefour pred Tribunalom de commerce de Paris (Trgovački sud u Parizu, Francuska) zahtijevajući da mu se naloži plaćanje iznosa od tri milijuna eura s osnova naknade štete, zabranu prikazivanja spornih oglasa kao i svaku radnju komparativnog oglašavanja koja se temelji na sličnim načinima usporedbe, prestanak prikazivanja osam reklamnih spotova na internetu pod prijetnjom izricanja novčane kazne, prestanak komparativnog prikazivanja prosječne razlike u cijenama iz različitih trgovina na temelju neobjektivne komparativne metodologije pod prijetnjom izricanja novčane kazne kao i objavu presude koja će biti donesena.
11 Presudom od 31. prosinca 2014. Tribunal de commerce de Paris (Trgovački sud u Parizu) naložio je Carrefouru da ITM‑u isplati iznos od 800 000 eura s osnova naknade pretrpljene štete, usvojio je zahtjeve za zabranu prikazivanja predmetne reklame i naložio objavu te presude.
12 Taj je sud među ostalim smatrao da Carrefour, time što je primijenio zavaravajuću metodu izbora prodajnih mjesta i lažno prikazao reprezentativnost usporedbe cijena, nije ispunio zahtjeve objektivnosti koji proizlaze iz članka L. 121‑8 Zakonika o zaštiti potrošača, te da su te povrede neutralnosti i objektivnosti kampanje komparativnog oglašavanja predstavljale radnje nepoštenog tržišnog natjecanja. Također je naveo da informacije koje se nalaze na internetskoj stranici Carrefoura ne omogućuju potrošaču da na jasan način spozna da je usporedba izvršena između trgovina različitih veličina.
13 Carrefour je protiv te presude podnio žalbu Couru d’appel de Paris (Žalbeni sud u Parizu, Francuska) te je zatražio da se u okviru pripremnog postupka uputi Sudu zahtjev za prethodnu odluku.
14 Pred tim je sudom Carrefour istaknuo da je tumačenje Direktive 2006/114, čije je prenošenje izvršeno člankom L. 121‑8 Zakonika o zaštiti potrošača, potrebno za donošenje odluke u glavnom postupku, s obzirom na to da se postavlja pitanje je li usporedba cijena odabranih proizvoda dopuštena samo ako su se ti proizvodi prodavali u trgovinama iste veličine i vrste.
15 ITM se usprotivio zahtjevu za prethodnu odluku ističući da postavljeno pitanje nije potrebno za donošenje odluke u glavnom postupku, s obzirom na to da predmet postupka nije zabrana usporedbe cijena proizvoda koji se prodaju u trgovinama različite veličine i vrste, već ocjena je li narav oglašavanja zavaravajuća kada potrošač nije jasno i objektivno informiran o različitim oblicima i vrstama uspoređenih trgovina.
16 Raspravni je sudac naveo da je upravo na načelu komparativnog oglašavanja cijena iz trgovina različitih vrsta utemeljena odluka prvostupanjskog suda te zaključio da Cour d’appel de Paris (Žalbeni sud u Parizu), pred kojim je pokrenut postupak, mora odlučiti o tom pitanju. Nadalje je naveo da, iako se načelo komparativnog oglašavanja cijena iz trgovina različitih vrsta smatra sukladnim Direktivi 2006/114, Cour d’appel de Paris (Žalbeni sud u Parizu) mora odlučiti o pitanju predstavlja li bitnu informaciju u smislu Direktive 2005/29 činjenica da su trgovine čije su cijene uspoređivane bile različite veličine ili vrste, o kojima se nužno moralo izvijestiti potrošača, te, u slučaju potvrdnog odgovora, koji je potrebni opseg informacije ili medij za njeno prenošenje.
17 U tim je okolnostima Cour d’appel de Paris odlučio prekinuti postupak i uputiti Sudu sljedeća prethodna pitanja:
„1. Treba li članak 4. točke (a) i (c) Direktive [2006/114] na temelju kojeg je „komparativno oglašavanje dopušteno ako […] ono nije zavaravajuće […] [i] ako ono objektivno uspoređuje jedno od ili veći broj materijalnih, relevantnih i reprezentativnih i provjerljivih svojstava tih roba i usluga” tumačiti na način da je usporedba cijena proizvoda koji se prodaju u trgovinama trgovačkih lanaca dopuštena samo ako se proizvodi prodaju u trgovinama jednake vrste ili veličine[?]
2. Je li činjenica da se trgovine čije se cijene uspoređuju razlikuju po vrsti ili veličini bitna informacija u smislu [Direktive 2005/29], koja se potrošaču neizostavno treba dati do znanja[?]
3. U slučaju potvrdnog odgovora, koji je potreban opseg informacije i/ili medij za njeno prenošenje potrošaču[?]”
O prethodnim pitanjima
18 Svojim trima pitanjima, koje valja ispitati zajedno, sud koji je uputio zahtjev u biti pita treba li članak 4. točke (a) i (c) Direktive 2006/114 tumačiti na način da nije dopušteno oglašavanje, poput onog o kojemu je riječ u glavnom postupku, u kojemu se uspoređuju cijene proizvoda koji se prodaju u trgovinama različitih veličina i vrsta. Osim toga, taj sud postavlja pitanje je li činjenica da se trgovine čije se cijene uspoređuju razlikuju po veličini i vrsti bitna informacija u smislu članka 7. stavaka 1. i 2. Direktive 2005/29, na koji upućuje članak 4. točka (a) Direktive 2006/114, i, ako je to slučaj, koji je potreban opseg informacije i medij za njeno prenošenje potrošaču.
19 Valja navesti da je Direktivom 2006/114 kodificirana Direktiva Vijeća 84/450/EEZ od 10. rujna 1984. o zavaravajućem i komparativnom oglašavanju (SL L 250, str. 17.), koja je, nakon što je izmijenjena u više navrata, Direktivom 2006/114 stavljena izvan snage, tako da je sudska praksa Suda koja se odnosi na tumačenje Direktive 84/450 u potpunosti primjenjiva na situacije koje potpadaju pod Direktivu 2006/114.
20 Stoga, valja podsjetiti da se Direktivom 2006/114 provodi iscrpno usklađivanje uvjeta za dopuštenost komparativnog oglašavanja u državama članicama, što podrazumijeva da dopuštenost komparativnog oglašavanja u cijeloj Europskoj uniji treba ocjenjivati isključivo prema kriterijima koje je utvrdio zakonodavac Unije (presude od 8. travnja 2003., Pippig Augenoptik, C‑44/01, EU:C:2003:205, t. 44. i od 18. studenoga 2010., Lidl, C‑159/09, EU:C:2010:696, t. 22.).
21 Nadalje, prema ustaljenoj sudskoj praksi Suda, s obzirom na to da komparativno oglašavanje doprinosi objektivnom pokazivanju prednosti različitih usporedivih proizvoda te potiče tržišno natjecanje među dobavljačima robe i usluga u korist potrošača, uvjete čije se ispunjenje traži za takvo oglašavanje treba tumačiti u najpovoljnijem smislu, osiguravajući da se komparativno oglašavanje ne koristi na protutržišni i nepošten način ili na način koji bi mogao štetiti interesima potrošača (vidjeti u tom smislu presude od 25. listopada 2001., Toshiba Europe, C‑112/99, EU:C:2001:566, t. 36. i 37., od 19. rujna 2006., Lidl Belgium, C‑356/04, EU:C:2006:585, t. 22. i od 18. studenog 2010., Lidl, C‑159/09, EU:C:2010:696, t. 20. i 21. te navedenu sudsku praksu).
22 Međutim, s jedne strane, člankom 4. Direktive 2006/114 nije naloženo da vrsta ili veličina trgovina u kojima se prodaju proizvodi čije se cijene uspoređuju mora biti slična i, s druge strane, usporedba cijena usporedivih proizvoda koji se prodaju u trgovinama različitih vrsta i veličine može sama po sebi pridonijeti ostvarenju ciljeva komparativnog oglašavanja navedenog u prethodnoj točki ove presude te ne krši uvjete poštenog natjecanja niti interese potrošača.
23 S obzirom na navedeno, oglašavanje u kojemu se uspoređuju cijene proizvoda koji se prodaju u trgovinama različite veličine ili vrste može se smatrati dopuštenim u smislu članka 4. Direktive 2006/114 samo ako su svi uvjeti iz tog članka ispunjeni.
24 Posebno, u takvom se oglašavanju moraju objektivno usporediti cijene te ono ne smije biti zavaravajuće.
25 Naime, s jedne strane, iz članka 4. točke (c) Direktive 2006/114 proizlazi da cijene treba objektivno usporediti (vidjeti u tom smislu presudu od 19. rujna 2006., Lidl Belgium, C‑356/04, EU:C:2006:585, t. 45.).
26 Međutim, u određenim uvjetima, zbog razlike u veličini ili vrsti trgovina iz kojih su preuzete cijene koje je oglašivač usporedio objektivnost usporedbe može biti iskrivljena. Do toga može doći i kada su oglašivač i konkurenti od kojih su preuzete cijene dio trgovačkih lanaca od kojih svaki ima trgovine različite veličine i vrste te kada oglašivač uspoređuje cijene iz trgovina njegova trgovačkog lanca koje su po veličini ili vrsti veće od onih koje su preuzete u konkurentskim trgovinama koje su po veličini ili vrsti manje a da se pritom ta okolnost ne pojavljuje u oglašavanju.
27 Kao što je to nezavisni odvjetnik naveo u točkama 43. i 57. svog mišljenja, cijene robe široke potrošnje mogu varirati ovisno o vrsti i veličini trgovine, tako da takva nejednaka usporedba može umjetno stvoriti ili povećati razlike u cijenama između oglašivača i konkurenta, ovisno o izboru trgovina koje se uspoređuju.
28 S druge strane, članak 4. točka (a) Direktive 2006/114 traži da komparativno oglašavanje ne smije biti zavaravajuće u smislu članka 2. točke (b) te direktive ili članaka 6. i 7. Direktive 2005/29.
29 Iz tih odredbi proizlazi da je zavaravajuće komparativno oglašavanje kojim se može na bilo koji način, činjenjem ili propustom, zavarati potrošače kojima je upućeno te utjecati na njihovo gospodarsko ponašanje ili, zbog tih razloga, štetiti konkurentu. Također, zavaravajuće je u smislu članka 4. točke (a) Direktive 2006/114, u vezi s člankom 7. stavcima 1. i 2. Direktive 2005/29, oglašavanje u kojemu je izostavljena bitna informacija potrebna prosječnom potrošaču da bi u danim okolnostima donio informiranu odluku o transakciji ili u kojemu je skriveno ili na nejasan, nerazumljiv, varljiv ili nepravodoban način pružena takva informacija te je, stoga, vjerojatno da će ga navesti na donošenje odluke o poslu koju inače ne bi donio.
30 Iako u Direktivi 2005/29 nije definiran pojam „bitne informacije”, iz njezina članka 7. stavaka 1. i 2. proizlazi da to svojstvo ima informacija koja je potrebna prosječnom potrošaču da bi u danim okolnostima donio informiranu odluku o transakciji te čije će ga izostavljanje, slijedom toga, vjerojatno navesti na donošenje odluke o poslu koju inače ne bi donio.
31 Na sudu koji je uputio zahtjev je da provjeri, s obzirom na okolnosti svakog slučaja, može li neko oglašavanje – uzimajući u obzir potrošače kojima je upućeno – biti zavaravajuće naravi (vidjeti u tom smislu presude od 18. studenog 2010., Lidl, C‑159/09, EU:C:2010:696, t. 46. i navedenu sudsku praksu te od 12. svibnja 2011., Ving Sverige, C‑122/10, EU:C:2011:299, t. 51.). Kako bi izvršio potrebnu ocjenu, taj sud mora, s jedne strane, uzeti u obzir predodžbu koju uobičajeno obaviješten i razumno pažljiv i oprezan prosječni potrošač ima o proizvodima ili uslugama koje su predmet tog oglašavanja te, s druge strane, mora uzeti u obzir sve relevantne okolnosti predmeta, vodeći računa – kao što to proizlazi iz članka 3. Direktive 2006/114 – o informacijama sadržanima u spornom oglašavanju, i općenitije, o svim njegovim svojstvima (vidjeti u tom smislu presudu od 18. studenog 2010., Lidl, C‑159/09, EU:C:2010:696, t. 47. i 48. te navedenu sudsku praksu).
32 U konkretnom slučaju, oglašavanje u kojemu oglašivač, kako bi usporedio cijene proizvoda koji se prodaju u njegovim trgovinama s onima proizvoda koji se prodaju u konkurentskim trgovinama, prikazuje, s jedne strane, cijene u trgovinama svojeg trgovačkog lanca koje su po veličini ili vrsti veće i, s druge strane, cijene u konkurentskim trgovinama koje su po veličini ili vrsti manje, dok svaki od trgovačkih lanaca ima trgovine različite veličine i vrste, može zavarati prosječnog potrošača tako da kod njega stvori dojam da su sve trgovine njegova trgovačkog lanca uzete u obzir pri usporedbi i da sve razlike u cijeni vrijede za sve trgovine pojedinog trgovačkog lanca, bez obzira na njihovu veličinu ili vrstu, dok, zbog razloga navedenih u točki 27. ove presude, to nije nužno tako.
33 To oglašavanje može utjecati na gospodarsko ponašanje potrošača tako da ga navede da donese odluku u pogrešnom uvjerenju da će imati pravo na razlike u cijenama istaknutima u oglasu kupnjom odnosnih proizvoda u svim trgovinama trgovačkog lanca oglašivača, za razliku od trgovina konkurentskih trgovačkih lanaca.
34 Iz toga slijedi da takvo oglašavanje može biti zavaravajuće u smislu članka 4. točke (a) Direktive 2006/114.
35 Drugačije je, međutim, kada je potrošač informiran o tome da se u predmetnom oglasu uspoređuju cijene iz trgovina trgovačkog lanca oglašivača koje su po veličini ili vrsti veće s cijenama koje su preuzete u trgovinama konkurentskih trgovačkih lanaca koje su po veličini ili vrsti manje, s obzirom na to da u tom slučaju potrošač zna da samo kupnjom odnosnih proizvoda u trgovinama trgovačkog lanca oglašivača koje su po veličini ili vrsti veće može ostvariti razlike u cijeni istaknute u oglasu. Slijedom toga, u kontekstu takvog oglašavanja u kojemu se uspoređuju cijene iz trgovina koje su dio trgovačkih lanaca od kojih svaki ima trgovine različite veličine i vrste, ta je informacija potrošaču potrebna kako bi donio informiranu odluku o kupnji odnosnih proizvoda u trgovinama oglašivača, a ne u konkurentskim trgovinama, te kako ne bi bio naveden da donese odluku o kupnji koju inače ne bi donio. Stoga se u tom kontekstu radi o bitnoj informaciji u smislu članka 7. stavaka 1. i 2. Direktive 2005/29.
36 Iz gornjih navoda proizlazi da oglašavanje, poput onog o kojemu je riječ u glavnom postupku, u kojemu se uspoređuju cijene proizvoda koji se prodaju u trgovinama različite veličine i vrste može, kad su te trgovine dio trgovačkih lanaca od kojih svaki ima trgovine različite veličine i vrste te u kojemu oglašivač uspoređuje cijene iz trgovina svog trgovačkog lanca koje su po veličini ili vrsti veće s cijenama trgovina konkurentskih trgovačkih lanaca koje su po veličini ili vrsti manje, ne udovoljava zahtjevu objektivnosti usporedbe iz članka 4. točke (c) Direktive 2006/114 te je zavaravajuće u smislu članka 4. točke (a) te direktive, osim ako su potrošači informirani o tome da se uspoređivalo cijene iz trgovina trgovačkog lanca oglašivača koje su po veličini ili vrsti veće s cijenama iz trgovina konkurentskih trgovačkih lanaca koje su po veličini ili po vrsti manje.
37 U odnosu na opseg takve bitne informacije i medij za njeno prenošenje, valja navesti da Direktiva 2005/29 ne sadrži precizno pravilo u tom smislu. Međutim, s jedne strane, iz članka 7. stavka 2. te direktive proizlazi da se bitnu informaciju ne smije skrivati ili pružati „na nejasan, nerazumljiv, varljiv ili nepravodoban način te, s druge strane, iz članka 7. stavaka 1. i 3. navedene direktive proizlazi da, kako bi se ocijenilo jesu li informacije izostavljene, valja voditi računa o ograničenjima korištenog sredstva priopćavanja i, kada je to sredstvo prostorno i vremenski ograničeno, o svim mjerama koje je poduzetnik poduzeo kako bi te informacije stavio na raspolaganje potrošačima drugim sredstvima.
38 U odnosu na oglašavanje poput onog o kojemu je riječ u glavnom postupku, iz gornjih navoda proizlazi da informacija o tome da se uspoređivalo cijene iz trgovina trgovačkog lanca oglašivača koje su po veličini ili vrsti veće s cijenama iz trgovina konkurentskih trgovačkih lanaca koje su po veličini ili vrsti manje, predstavlja element bez kojega je vrlo vjerojatno da oglašavanje ne poštuje zahtjeve objektivnosti usporedbe te je zavaravajuće. Stoga, tu se informaciju mora pružiti ne samo na jasan način već ona mora, kao što je to naveo nezavisni odvjetnik u točkama 75. do 79. svojeg mišljenja, biti sadržana u samoj promidžbenoj poruci.
39 Na sudu koji je uputio zahtjev je da provjeri, imajući u vidu sve okolnosti konkretnog slučaja, krši li se oglašavanjem o kojemu je riječ u glavnom postupku zahtjev objektivnosti usporedbe te je li ono zavaravajuće naravi uzimajući u obzir elemente navedene u točki 31. ove presude, posebno informacije navedene u samom oglasu koje se odnose na trgovine trgovačkog lanca oglašivača i trgovine konkurentskih trgovačkih lanaca čije su cijene uspoređene, s obzirom na to da su ti elementi od značaja za ocjenu objektivnosti usporedbe i zavaravajuću narav navedenog oglašavanja.
40 Iz svih prethodnih razmatranja proizlazi da na postavljena pitanja valja odgovoriti na sljedeći način:
– Članak 4. točke (a) i (c) Direktive 2006/114, u vezi s člankom 7. stavcima 1. do 3. Direktive 2005/29 treba tumačiti na način da može biti nedopušteno, u smislu prve od tih odredbi, oglašavanje, poput onog o kojemu je riječ u glavnom postupku, u kojemu se uspoređuju cijene proizvoda koji se prodaju u trgovinama različitih veličina ili formata, kad su te trgovine dio trgovačkih lanaca od kojih svaki ima trgovine različite veličine i formata te u kojemu oglašivač uspoređuje cijene iz trgovina svojeg trgovačkog lanca koje su po veličini ili vrsti veće s cijenama trgovina konkurentskih trgovačkih lanaca koje su po veličini ili vrsti manje, osim ako je potrošač obaviješten, na jasan način samom promidžbenom porukom, da se uspoređivalo cijene iz trgovina trgovačkog lanca oglašivača koje su po veličini ili vrsti veće s cijenama iz trgovina konkurentskih trgovačkih lanaca koje su po veličini ili vrsti manje.
– Na sudu koji je uputio zahtjev je da provjeri, kako bi ocijenio dopuštenost takvog oglašavanja, imajući u vidu sve okolnosti konkretnog slučaja, ispunjava li u glavnom postupku predmetno oglašavanje zahtjev objektivnosti usporedbe i/ili je li ono zavaravajuće naravi, s jedne strane, uzimajući u obzir predodžbu prosječnog potrošača predmetnih proizvoda, uobičajeno obaviještenog, razumno pažljivog i opreznog te, s druge strane, vodeći računa o sadržaju navedenog oglašavanja, posebno u odnosu na trgovine trgovačkog lanca oglašivača i trgovine konkurentskih trgovačkih lanaca čije su cijene uspoređene, kao i općenito sve njegove elemente.
Troškovi
41 Budući da ovaj postupak ima značaj prethodnog pitanja za stranke glavnog postupka pred sudom koji je uputio zahtjev, na tom je sudu da odluči o troškovima postupka. Troškovi podnošenja očitovanja Sudu, koji nisu troškovi spomenutih stranaka, ne nadoknađuju se.
Slijedom navedenoga, Sud (drugo vijeće) odlučuje:
Članak 4. točke (a) i (c) Direktive 2006/114/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 12. prosinca 2006. o zavaravajućem i komparativnom oglašavanju, u vezi s člankom 7. stavcima 1. do 3. Direktive 2005/29/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 11. svibnja 2005. o nepoštenoj poslovnoj praksi poslovnog subjekta u odnosu prema potrošaču na unutarnjem tržištu i o izmjeni Direktive Vijeća 84/450/EEZ, direktiva 97/7/EZ, 98/27/EZ i 2002/65/EZ Europskog parlamenta i Vijeća kao i Uredbe (EZ) br. 2006/2004 Europskog parlamenta i Vijeća („Direktiva o nepoštenoj poslovnoj praksi”) treba tumačiti na način da može biti nedopušteno, u smislu prve od tih odredbi, oglašavanje, poput onog o kojemu je riječ u glavnom postupku, u kojemu se uspoređuju cijene proizvoda koji se prodaju u trgovinama različitih veličina ili vrsta, kad su te trgovine dio trgovačkih lanaca od kojih svaki ima trgovine različite veličine i vrste te u kojemu oglašivač uspoređuje cijene iz trgovina svojeg trgovačkog lanca koje su po veličini ili vrsti veće s cijenama trgovina konkurentskih trgovačkih lanaca koje su po veličini ili vrsti manje, osim ako je potrošač obaviješten, na jasan način samom promidžbenom porukom da se uspoređivalo cijene iz trgovina trgovačkog lanca oglašivača koje su po veličini ili vrsti veće s cijenama iz trgovina konkurentskih trgovačkih lanaca koje su po veličini ili vrsti manje.
Na sudu koji je uputio zahtjev je da provjeri, kako bi ocijenio dopuštenost takvog oglašavanja, imajući u vidu sve okolnosti konkretnog slučaja, ispunjava li u glavnom postupku predmetno oglašavanje zahtjev objektivnosti usporedbe i/ili je li ono zavaravajuće naravi, s jedne strane, uzimajući u obzir predodžbu prosječnog potrošača predmetnih proizvoda, uobičajeno obaviještenog, razumno pažljivog i opreznog te, s druge strane, vodeći računa o sadržaju navedenog oglašavanja, posebno u odnosu na trgovine trgovačkog lanca oglašivača i trgovine konkurentskih trgovačkih lanaca čije su cijene uspoređene, kao i općenito sve njegove elemente.
Potpisi