PRESUDA SUDA (peto vijeće)
23. studenoga 2016.*(1)
„Žalba – Pristup dokumentima institucija – Uredba (EZ) br. 1049/2001 – Okoliš – Arhuška konvencija – Uredba (EZ) br. 1367/2006 – Članak 6. stavak 1. – Rizik od nastupanja štete za komercijalne interese fizičke ili pravne osobe – Pojam ‚informacije koje se odnose na emisije u okoliš’ – Dokumenti u vezi s postupkom odobrenja aktivne tvari sadržane u sredstvima za zaštitu bilja – Aktivna tvar glifosat“
U predmetu C‑673/13 P,
povodom žalbe na temelju članka 56. Statuta Suda Europske unije, podnesene 17. prosinca 2013.,
Europska komisija, koju zastupaju B. Smulders, P. Ondrůšek i P. Oliver kao i L. Pignataro‑Nolin, u svojstvu agenata, s izabranom adresom za dostavu u Luxembourgu,
tužitelj,
koju podupiru:
American Chemistry Council Inc. (ACC),
CropLife America Inc.,
National Association of Manufacturers of the United States of America (NAM),
sa sjedištem u Washingtonu (Sjedinjene Američke Države), koje zastupaju M. Abenhaïm, avocat, K. Nordlander, advokat, i P. Harrison, solicitor,
CropLife International AISBL (CLI), sa sjedištem u Bruxellesu (Belgija), koji zastupaju D. Abrahams, barrister, R. Cana i E. Mullier, avocats, kao i A. Patsa, dikigoros,
European Chemical Industry Council (Cefic),
European Crop Protection Association (ECPA),
sa sjedištem u Bruxellesu (Belgija), koje zastupaju I. Antypas i D. Waelbroeck, avocats, kao i D. Slater, solicitor,
European Crop Care Association (ECCA), sa sjedištem u Bruxellesu (Belgija), koji zastupa S. Pappas, dikigoros,
Savezna Republika Njemačka, koju zastupaju T. Henze i A. Lippstreu, u svojstvu agenata,
intervenijenti u žalbi,
a druge stranke postupka su:
Stichting Greenpeace Nederland, sa sjedištem u Amsterdamu (Nizozemska),
Pesticide Action Network Europe (PAN Europe), sa sjedištem u Bruxellesu (Belgija),
koje zastupaju B. Kloostra i A. van den Biesen, advocaten,
tužitelji u prvom stupnju,
koje podupire:
Kraljevina Švedska, koju zastupaju E. Karlsson i L. Swedenborg, kao i A. Falk, U. Persson, C. Meyer‑Seitz i N. Otte Widgren, u svojstvu agenata,
intervenijent u žalbi,
SUD (peto vijeće),
u sastavu: J. L. da Cruz Vilaça, predsjednik vijeća, A. Tizzano (izvjestitelj), potpredsjednik Suda, M. Berger, E. Levits i F. Biltgen, suci,
nezavisna odvjetnica: J. Kokott,
tajnik: L. Hewlett, glavna administratorica,
uzimajući u obzir pisani postupak i nakon rasprave održane 4. veljače 2016.,
saslušavši mišljenje nezavisne odvjetnice na raspravi održanoj 7. travnja 2016.,
donosi sljedeću
Presudu
1 Europska komisija svojom žabom traži ukidanje presude Općeg suda Europske unije od 8. listopada 2013., Stichting Greenpeace Nederland i PAN Europe/Komisija (T‑545/11, u daljnjem tekstu: pobijana presuda, EU:T:2013:523), kojom je Opći sud djelomično poništio Odluku Komisije od 10. kolovoza 2011. kojom se odbija pristup svesku 4. nacrta izvješća o ocjeni, koji je sastavila Savezna Republika Njemačka kao država članica izvjestiteljica, o aktivnoj tvari glifosat, primjenom Direktive Vijeća 91/414/EEZ od 15. srpnja 1991., o stavljanju sredstava za zaštitu bilja na tržište (SL 1991., L 230, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 3., svezak 55., str. 32.) (u daljnjem tekstu: sporna odluka).
Pravni okvir
Arhuška konvencija
2 Konvencija o pristupu informacijama, sudjelovanju javnosti u odlučivanju i pristupu pravosuđu u pitanjima okoliša, potvrđena u ime Europske zajednice odlukom Vijeća 2005/370/EZ od 17. veljače 2005. (SL 2005., L 124, str. 1., u daljnjem tekstu: Arhuška konvencija), u svojem članku 4., naslovljenom „Pristup informacijama o okolišu“, predviđa:
„1. Svaka stranka dužna je osigurati da, u ovisnosti od sljedećih stavaka ovoga članka, tijela vlasti kao odgovor na zahtjev za informacijom o okolišu stave takvu informaciju na raspolaganje javnosti, u okviru domaćeg zakonodavstva […].
[…]
4. Zahtjev za informacijom o okolišu može biti odbijen ako bi njezino otkrivanje nepovoljno utjecalo na:
[…]
d) tajnost poslovnih i industrijskih informacija, gdje je takva tajnost zaštićena zakonom u cilju zaštite opravdanoga gospodarskog interesa, Međutim, informacije o emisijama važne za zaštitu okoliša trebaju biti otkrivene,
[…]
Gore navedene razloge za odbijanje treba tumačiti na ograničavajući način, vodeći računa o javnom interesu kojem otkrivanje služi i vodeći računa o tome odnosi li se tražena informacija na emisije u okoliš.
[…]“
Pravo Unije
Propisi u području pristupa dokumentima
3 Uvodna izjava 4. Uredbe (EZ) br. 1049/2001 Europskog parlamenta i Vijeća od 30. svibnja 2001. o javnom pristupu dokumentima Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije (SL 2001., L 145, str. 43.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 1., svezak 16., str. 70.), propisuje:
„Svrha je ove Uredbe dati najveći mogući značaj pravu javnog pristupa dokumentima […].“
4 Članak 4. stavak 2. te uredbe predviđa:
„Institucije uskraćuju pristup dokumentu ako bi njegovo otkrivanje ugrozilo zaštitu:
– komercijalnih interesa fizičke ili pravne osobe, uključujući intelektualno vlasništvo,
[…]
osim ako za njegovo otkrivanje postoji prevladavajući javni interes.“
5 Uvodne izjave 2. i 15. Uredbe (EZ) br. 1367/2006 Europskog parlamenta i Vijeća od 6. rujna 2006. o primjeni odredaba Aarhuške konvencije o pristupu informacijama, sudjelovanju javnosti u odlučivanju i pristupu pravosuđu u pitanjima okoliša na institucije i tijela Zajednice (SL 2006., L 264, str. 13.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 15., svezak 20., str. 29.) propisuju:
„(2) Šesti program djelovanja Zajednice o okolišu […] naglašava važnost osiguravanja odgovarajućih informacija o okolišu i učinkovitih mogućnosti sudjelovanja javnosti u odlučivanju u pitanjima okoliša, u svrhu povećanja odgovornosti i transparentnosti odlučivanja, podizanja javne svijesti i osiguravanja veće potpore donesenim odlukama. […]
[…]
(15) Izuzetke predviđene Uredbom [br. 1049/2001] trebalo bi primjenjivati podložno posebnim odredbama ove Uredbe u vezi sa zahtjevima za pružanje informacija o okolišu. Razloge za odbijanje pristupa informacijama o okolišu trebalo bi tumačiti restriktivno, uzimajući u obzir društveni interes sadržan u otkrivanju tih informacija i moguću povezanost traženih informacija s emisijama u okoliš. […]“
6 Članak 1. stavak 1. te uredbe određuje:
„Cilj ove Uredbe je utvrditi pravila koja će omogućiti primjenu odredaba [Arhuške konvencije] na institucije i tijela Zajednice i time doprinijeti provedbi obveza koje proizlaze iz te Konvencije, a posebno:
[…]
b) osigurati da se informacije o okolišu postupno stavljaju na raspolaganje i šire u javnosti kako bi se postigla najšira moguća sustavna raspoloživost i raširenost tih informacija. U tu se svrhu posebno promiče uporaba računalne telekomunikacije i/ili elektroničke tehnologije, gdje god su one raspoložive;
[…]“
7 U članku 2. stavku 1. navedene uredbe predviđeno je:
„U smislu ove Uredbe:
[…]
d) ‚informacije o okolišu’ znači svaka informacija u pisanom, vizualnom, slušnom, elektroničkom ili bilo kojem drugom materijalnom obliku u vezi sa:
i) stanjem sastavnica okoliša, kao što su zrak i atmosfera, voda, tlo, zemlja, krajobraz i prirodni lokaliteti, biološka raznolikost i njezini sastavni dijelovi, uključujući genetski izmijenjene organizme, te uzajamno djelovanje ovih sastavnica;
ii) čimbenicima kao što su tvari, energija, buka, zračenje i otpad, uključujući radioaktivni otpad, emisije, ispuštanja i druga oslobađanja u okoliš koja utječu ili bi mogla utjecati na sastavnice okoliša iz točke i.;
[…]“
8 Članak 3. iste uredbe glasi kako slijedi:
„Uredba [br. 1049/2001] primjenjuje se na sve zahtjeve za pristup informacijama o okolišu koje se nalaze u posjedu institucija i tijela Zajednice […].“
9 Članak 6. stavak 1. Uredbe br. 1367/2006 određuje:
„Što se tiče odredaba prve i treće alineje članka 4. stavka 2. Uredbe [br. 1049/2001], […] smatra se da je otkrivanje informacija pitanje od prevladavajućeg društvenog interesa ako se tražene informacije odnose na emisije u okoliš. […]“
Propisi u području odobrenja stavljanja sredstava za zaštitu bilja i na tržište i upisa aktivnih tvari
10 Uredba Komisije (EEZ) br. 3600/92 od 11. prosinca 1992. o utvrđivanju detaljnih pravila za provedbu prve faze programa rada iz članka 8. stavka 2. Direktive Vijeća 91/414/EEZ o stavljanju sredstava za zaštitu bilja na tržište (SL 1992., L 366, str. 10.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 3., svezak 3., str. 32.), propisuje detaljna pravila za provedbu prve faze višegodišnjeg programa rada za postupno razmatranje aktivnih tvari dostupnih na tržištu dvije godine nakon datuma priopćenja Direktive 91/414. Iz Priloga I. toj uredbi proizlazi da je glifosat obuhvaćen prvom fazom tog programa rada. Na državi članici izvjestiteljici je da pripremi nacrt izvješća o ocjeni, u skladu s člankom 7. stavkom 1. navedene uredbe.
11 Primjenom Uredbe Komisije (EZ) br. 933/94 od 27. travnja 1994. o utvrđivanju aktivnih tvari u sredstvima za zaštitu bilja i imenovanju država članica izvjestiteljica za provedbu Uredbe br. 3600/92 (SL 1994., L 107, str. 8.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 3., svezak 1., str. 15.), Savezna Republika Njemačka određena je kao država članica izvjestiteljica za glifosat.
12 Naposljetku, na temelju članka 1. i Priloga I. Direktive Komisije 2001/99/EZ od 20. studenoga 2001. o izmjeni Priloga I. Direktivi 91/414 radi upisa aktivnih tvari glifosata i tifensulfuron‑metila (SL 2001., L 304, str. 14.), glifosat je dodan u Prilog I. Direktivi 91/414 uz istek tog upisa 30. lipnja 2012. Nakon toga je Direktivom Komisije 2010/77/EU od 10. studenoga 2010. o izmjeni Direktive 91/414 u pogledu datuma isteka upisa određenih aktivnih tvari u Prilog I. (SL 2010., L 293, str. 48.) produljeno trajanje upisa glifosata do 31. prosinca 2015.
Propisi primjenjivi na industrijske emisije
13 Članak 2. točke 3. i 5. Direktive Vijeća 96/61/EZ od 24. rujna 1996., o integriranom sprečavanju i kontroli onečišćenja (SL 1996., L 257, str. 26.) predviđaju:
„Za potrebe ove Direktive primjenjuju se sljedeće definicije:
[…]
(3) ‚postrojenje' znači nepomična tehnička jedinica u kojoj se odvija jedna ili više djelatnosti navedenih u Prilogu I. i bilo koje druge izravno pridružene djelatnosti koje su tehnički povezane s djelatnostima koje se odvijaju na tom mjestu i koje mogu imati utjecaja na emisiju i onečišćavanje;
[…]
(5) ‚emisija’ znači izravno ili neizravno ispuštanje tvari, vibracija, topline ili buke iz pojedinačnih ili difuznih izvora u postrojenju, u zrak, vode ili tlo;
[…]“
14 Prema članku 1. Direktive 2010/75/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 24. studenoga 2010. o industrijskim emisijama (integrirano sprečavanje i kontrola onečišćenja) (SL 2010., L 334, str. 17.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 15., svezak 15., str. 159.):
„Ovom se Direktivom propisuju pravila o integriranom sprečavanju i kontroli onečišćenja nastalog zbog industrijskih aktivnosti. […]“
15 Članak 3. stavci 3. i 4. te direktive određuju:
„U smislu ove Direktive primjenjuju se sljedeće definicije:
[…]
3) ‚postrojenje’ znači nepokretna tehnička jedinica u kojoj se obavljaju jedna ili više djelatnosti iz Priloga I. ili dijela 1. Priloga VII., kao i bilo koje druge izravno pridružene djelatnosti tehnički povezane s djelatnostima koje se obavljaju na toj lokaciji iz tih priloga i koje bi mogle imati utjecaj na emisije i onečišćenje;
(4) ,emisija’ znači izravno ili neizravno ispuštanje tvari, vibracija, topline ili buke iz pojedinačnih ili difuznih izvora u postrojenju u zrak, vodu ili zemlju;
[…]“
Okolnosti spora
16 Stichting Greenpeace Nederland (u daljnjem tekstu: Greenpeace Nederland) i Pesticide Action Network Europe (PAN Europe) zatražili su 20. prosinca 2010., na temelju i Uredbe br. 1049/2001 i Uredbe br. 1367/2006, pristup više dokumenata o prvom odobrenju za stavljanje glifosata kao aktivne tvari na tržište, izdanom primjenom Direktive 91/414.
17 Traženi dokumenti bili su sljedeći:
– kopija nacrta izvješća o ocjeni koji je sastavila država članica izvjestiteljica odnosno Savezna Republika Njemačka, prije prvog upisa glifosata u Prilog I. Direktivi 91/414 (u daljnjem tekstu: nacrt izvješća);
– potpuni popis svih testova koje su podnijeli podnositelji zahtjeva za upis glifosata u Prilog I. Direktivi 91/414, o kojem je odlučeno Direktivom 2001/99; i
– potpuna, cjelovita i originalna dokumentacija testova koje su podnijeli podnositelji zahtjeva za upis glifosata u Prilog I. Direktive 91/414 u 2001. u dijelu u kojem se odnosi na testove dugotrajne toksičnosti, testove mutagenosti, kancerogenosti, neurotoksičnosti i istraživanja o razmnožavanju.
18 Nakon što je tražio prethodnu suglasnost njemačkih vlasti, sukladno Uredbi br. 1049/2001, glavni tajnik Komisije odobrio je dopisom od 6. svibnja 2011. pristup nacrtu o izvješću, osim njegovu svesku 4. (u daljnjem tekstu: sporni dokument), čije otkrivanje su navedene vlasti odbile. U vezi s tim objasnio je da je konzultacija s njemačkim vlastima još u tijeku i da će se odluka donijeti naknadno.
19 Spornom odlukom glavni tajnik Komisije odbio je u konačnici pristup spornom dokumentu, pozivajući se na odbijanje Savezne Republike Njemačke.
20 U prilog osnovanosti te odluke glavni tajnik Komisije istaknuo je da se ta država članica protivila otkrivanju tog dokumenta na temelju članka 4. stavka 2. prve alineje Uredbe br. 1049/2001, iz razloga što navedeni dokument sadržava povjerljive informacije o pravima intelektualnog vlasništva podnositelja zahtjeva za upis glifosata u Prilog I. Direktivi 91/414, to jest da sadržava detaljni kemijski sastav aktivne tvari koju je proizveo svaki od njih, detaljne informacije o postupku proizvodnje te tvari, informacije o nečistoći, sastavu gotovih proizvoda i podatke o ugovornim odnosima između tih različitih podnositelja zahtjeva.
21 Nakon što je napomenuo da, prema stajalištu njemačkih vlasti, nijedan prevladavajući javni interes predviđen člankom 4. stavkom 2. Uredbe br. 1049/2001 ne opravdava otkrivanje spornog dokumenta, glavni tajnik Komisije ispitao je može li se s obzirom na Uredbu br. 1367/2006 pozvati na takav javni interes. U tom pogledu je naveo, s jedne strane, da članak 6. stavak 1. potonje uredbe, prema kojem se smatra da je otkrivanje informacija pitanje od prevladavajućeg društvenog interesa ako se tražene informacije odnose na emisije u okoliš, nije primjenjiv na sporni dokument jer on sadržava takve informacije.
22 S druge strane, glavni tajnik Komisije istaknuo je da se informacije u pitanju odnose na proizvodnju glifosata podnositelja zahtjeva za njegov upis u Prilog I. Direktivi 91/414. Međutim, u okviru odvagivanja interesa koje treba provesti, smatrao je da potreba zaštite pravâ intelektualnog vlasništva navedenih podnositelja nadilazi javni interes u otkrivanju informacija. Naime, to otkrivanje informacija omogućilo bi konkurentskim poduzećima da kopiraju postupak proizvodnje podnositelja zahtjeva za upis glifosata, što bi im prouzročilo znatne gubitke, zanemarujući njihove gospodarske interese i njihova prava intelektualnog vlasništva. S druge strane, javni interes u otkrivanju informacija već je bio uzet u obzir jer mogući učinci emisija glifosata proizlaze iz drugih dijelova nacrta izvješća koji su bili objavljeni, osobito što se tiče relevantnih nečistoća i metabolita. Kada je riječ o informacijama o irelevantnim nečistoćama, sadržanima u spornom dokumentu, one se odnose na elemente koji ne predstavljaju rizik za zdravlje ili okoliš, ali koji bi mogli dovesti do otkrivanja postupka proizvodnje svakog proizvoda.
23 Nadalje, prema glavnom tajniku Komisije, iz postupka kojim je glifosat upisan u Prilog I. Direktivi 91/414 proizlazi da su zahtjevi postavljeni Uredbom br. 1367/2006, u smislu stavljanja na raspolaganje informacija javnosti o učincima te tvari na okoliš, bili uzeti u obzir. U tim okolnostima, zaštita interesa proizvođača te tvari trebala je prevagnuti.
24 Glavni tajnik Komisije iz toga je zaključio da nema dokaza o postojanju prevladavajućeg javnog interesa u prilog otkrivanju.
Pobijana presuda
25 Tužbom podnesenom tajništvu Općeg suda 14. listopada 2011. Greenpeace Nederland i PAN Europe pokrenuli su postupak za poništenje sporne odluke. U prilog svojoj tužbi istaknuli su tri tužbena razloga.
26 Svojim prvim tužbenim razlogom smatrali su da se Uredbom br. 1049/2001 ne dodjeljuje pravo veta državi članici i da Komisija nije morala slijediti njezino mišljenje o primjeni iznimke predviđene člankom 4. stavkom 2. te uredbe. Svojim drugim tužbenim razlogom isticali su da se izuzetak od prava pristupa kojim se želi zaštititi komercijalne interese određene fizičke ili pravne osobe predviđen člankom 4. stavkom 2. prvom alinejom navedene odredbe morao u ovom slučaju odbaciti. Naime, prema Greenpeaceu Nederland i PAN Europe, prevladavajući javni interes opravdavao je otkrivanje traženih informacija jer su se one odnosile na emisije u okoliš u smislu članka 6. stavka 1. prve rečenice Uredbe br. 1367/2006. Naposljetku, svojim trećim tužbenim razlogom Greenpeace Nederland i PAN Europe isticali su da pobijana odluka nije bila sukladna članku 4. stavku 2. Uredbe br. 1049/2001 i članku 4. Arhuške konvencije iz razloga što Komisija nije bila ocijenila stvarni rizik povrede navedenih komercijalnih interesa.
27 Opći sud prihvatio je drugi tužbeni razlog i, bez izjašnjavanja o drugim dvama tužbenim razlozima, poništio spornu odluku u dijelu u kojem se njome odbija pristup strankama spornom dokumentu koji sadržava informacije koje se tiču emisija u okoliš, tj., kao prvo, informacije o identitetu i količini svih nečistoća sadržanih u aktivnoj tvari koju je prijavio svaki subjekt, kao drugo, podatke o nečistoćama prisutnima u različitim serijama, kao i minimalne, srednje i maksimalne količine svake pojedine od nečistoća, i, kao treće, informacije o sastavu sredstava za zaštitu bilja koje su razvili različiti subjekti u pitanju (u daljnjem tekstu: sporne informacije).
Postupak pred Sudom i zahtjevi stranaka
28 Odlukom predsjednika Suda od 29. travnja 2014. Saveznoj Republici Njemačkoj odobrena je intervencija u postupak u potporu zahtjevu Komisije.
29 Rješenjima predsjednika Suda od 3. ožujka 2015., American Chemistry Council Inc. (ACC), CropLife America Inc. (u daljnjem tekstu: CropLife), CropLife International AISBL (CLI), European Chemical Industry Council (Cefic), European Crop Care Association (ECCA), European Crop Protection Association (ECPA) i National Association of Manufacturers of the United States of America (NAM) (u daljnjem tekstu: NAM USA) također je odobrena intervencija u postupak u potporu zahtjevu Komisije.
30 Odlukom predsjednika Suda od 26. lipnja 2015. Kraljevini Švedskoj odobrena je intervencija u postupak u potporu zahtjevu Greepeacea Nederland i PAN Europe.
31 Komisija, kao i ACC, CropLife, CLI, Cefic, ECCA, ECPA, NAM USA i Savezna Republika Njemačka od Suda zahtijevaju da:
– ukine pobijanu presudu;
– u skladu s člankom 61. Statuta Suda, konačno sam odluči o prvom i trećem tužbenom razlogu ili vrati predmet na odlučivanje Općem sudu o navedenim razlozima, i
– naloži Greenpeaceu Nederland i PAN Europe snošenje troškova.
32 Greenpeace Nederland i PAN Europe od Suda traže da odbije Komisijinu žalbu i naloži joj snošenje troškova.
33 Kraljevina Švedska od Suda traži da odbije Komisijinu žalbu.
O žalbi
34 U prilog osnovanosti svoje žalbe Komisija ističe jedan žalbeni razlog, koji se temelji na pogrešnom tumačenju koje je Opći sud dao pojmu „informacije [koje se] odnose na emisije u okoliš“ u smislu članka 6. stavka 1. prve rečenice Uredbe br. 1367/2006.
35 Prvim dijelom tog žalbenog razloga Komisija smatra da je Opći sud počinio pogrešku time što nije poštovao potrebu osiguranja „unutarnje“ dosljednosti Uredbe br. 1049/2001.
36 Drugim dijelom navedenog žalbenog razloga Komisija podredno ističe da Opći sud za potrebe tumačenja i primjene iznimaka od prava na pristup predviđenih uredbama br. 1049/2001 i 1367/2006 nije propisno uzeo u obzir uređenje otkrivanja informacija posebno uspostavljeno sektorskim zakonodavstvom primjenjivim na sredstva za zaštitu bilja.
37 Trećim dijelom istog žalbenog razloga Komisija također podredno ističe da je Opći sud počinio pogrešku koja se tiče prava time što u točkama 44. i 45. pobijane presude nije poštovao potrebu za time da se članku 6. stavku 1. prvoj rečenici Uredbe br. 1367/2006 u najvećoj mogućoj mjeri dâ tumačenje u skladu s Poveljom Europske unije o temeljnim pravima, a osobito njezinim člancima 16. i 17., i sa Sporazumom o trgovinskim aspektima prava intelektualnog vlasništva koji čini dodatak 1C Sporazumu o osnivanju Svjetske trgovinske organizacije (WTO), zaključenom u Marrakešu 15. travnja 1994. i potvrđenom Odlukom Vijeća 94/800/EZ od 22. prosinca 1994. o sklapanju u ime Europske zajednice, s obzirom na pitanja iz njezine nadležnosti, sporazuma postignutih u Urugvajskom krugu multilateralnih pregovora (1986.‑1994.) (SL 1994., L 336, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 11., svezak 74., str. 3.).
Prvi dio žalbenog razloga
Argumentacija stranaka
38 Prvim dijelom žalbenog razloga Komisija smatra da je Opći sud počinio pogrešku time što nije poštovao potrebu osiguranja „unutarnje“ dosljednosti Uredbe br. 1049/2001, u vezi s člankom 6. stavkom 1. Uredbe br. 1367/2006 i člankom 4. stavkom 4. Arhuške konvencije.
39 Podsjetivši da članak 6. stavak 1. prva rečenica Uredbe br. 1367/2006 stvara neoborivu predmnijevu u prilog otkrivanju informacija obuhvaćenih pojmom „informacije [koje se] odnose na emisije u okoliš“, Komisija u biti ističe da taj pojam treba usko tumačiti kako se ne bi oduzelo sve značenje interesima navedenima u članku 339. UFEU‑a i članku 4. stavku 2. prvoj alineji Uredbe br. 1049/2001.
40 U svakom slučaju, Komisija u biti smatra da predmetne informacije, kako bi bile obuhvaćene tim pojmom, moraju ispunjavati dva kumulativna uvjeta, odnosno, s jedne strane, moraju se odnositi na emisije koje potječu od postrojenja poput tvornica i elektrana i, s druge strane, moraju se ticati stvarnih emisija u okoliš.
41 Kad je riječ o prvome od tih uvjeta, na koji se također pozivaju CLI, Cefic, ECPA i Savezna Republika Njemačka, on proizlazi iz vodiča za provedbu Arhuške konvencije. Naime, za potrebe definiranja pojma „emisija“ prvo izdanje tog vodiča upućivalo je na Direktivu 96/61. Članak 2. točka 5. te direktive definira pojam „emisija“ kao izravno ili neizravno ispuštanje tvari, vibracija, topline ili buke iz pojedinačnih ili difuznih izvora u postrojenju u zrak, vode ili tlo, dok članak 2. točka 3. iste direktive definira pojam „postrojenje“ kao nepokretnu tehničku jedinicu u kojoj se obavljaju jedna ili više djelatnosti navedenih u Prilogu I. navedenoj direktivi. Isto tako, drugo izdanje vodiča za provedbu Arhuške konvencije sadržava jednak tekst i upućuje na Direktivu 2010/75, kojom je zamijenjena Direktiva 96/61, a koja upotrebljava jednake definicije izraza „emisija“ i „postrojenje“. Slijedi da pojam „emisije u okoliš“ u smislu članka 6. stavka 1. prve rečenice Uredbe br. 1367/2006 treba tumačiti na način da je ograničen na emisije obuhvaćene direktivama 96/61 i 2010/75.
42 U tom pogledu Savezna Republika Njemačka, CLI, Cefic i ECPA pridodaju da je to tumačenje potvrđeno samim člankom 2. stavkom 1. točkom (d) Uredbe br. 1367/2006, koji razlikuje emisije od drugih oslobađanja i ispuštanja. Međutim, tumačenje Općeg suda dovelo je do uklanjanja te razlike i zaključka da se svaka informacija o okolišu tiče emisija u okoliš.
43 Što se tiče drugog uvjeta, koji također navode CLI i Cefic, Komisija smatra da on nije ispunjen u ovom slučaju. Naime, sporni dokument ne sadržava informacije o prirodi i količini emisija stvarno ispuštenih u okoliš s obzirom na to da se te emisije razlikuju ovisno o količinama proizvoda koje poljoprivrednici stvarno koriste i ovisno o tome sadržavaju li sredstva za zaštitu bilja iste tvari kao one ocijenjene u nacrtu izvješća o ocjeni.
44 Pored toga, Komisija ističe da kriterij na kojem se Opći sud temeljio za zaključak da se informacija „odnosi na emisije u okoliš“ u smislu članka 6. stavka 1. prve rečenice Uredbe br. 1367/2006, odnosno „dovoljno izravna“ veza između predmetnih informacija i emisija u okoliš, nema nikakav temelj u pravu i da neodređenost tog kriterija stvara ozbiljne poteškoće u pogledu pravne sigurnosti, što je potvrđeno načinom na koji je Opći sud primijenio taj kriterij u pobijanoj presudi. Naime, u njezinoj točki 71. Opći sud je smatrao da se analitički profil testiranih serija odnosio, osim strukturnih formula nečistoća, dovoljno izravno na emisije u okoliš. Međutim, ta tvrdnja nije potkrijepljena nikakvom argumentacijom.
45 Greenpeace Nederland i PAN Europe, uz potporu Kraljevine Švedske, osporavaju Komisijine argumente.
46 U tu svrhu u biti ističu ponajprije da se pravilo iz članka 6. stavka 1. prve rečenice Uredbe br. 1367/2006 i članka 4. stavka 4. prvog podstavka točke (d) Arhuške konvencije, prema kojemu se zaštita komercijalnih interesa određene fizičke ili pravne osobe ne može suprotstaviti otkrivanju „informacija [koje se] odnose na emisije u okoliš“, ne može usko tumačiti s obzirom na to da je otkrivanje informacija o okolišu pravilo.
47 Nadalje, te stranke smatraju da se vodičem za provedbu Arhuške konvencije ne može potkrijepiti usko tumačenje pojma „emisije u okoliš“ koje zagovara Komisija s obzirom na to da taj vodič samo primjera radi upućuje na definiciju „emisije“ koju pruža Direktiva 96/61. U svakom slučaju, ništa u toj konvenciji ne može poduprijeti takvo tumačenje. Naime, područje primjene navedene konvencije ne može se ograničiti na područja zaštite okoliša u vezi s industrijskim postrojenjima, nego se izričito i očito primjenjuje na sve vrste područja i informacija o okolišu.
48 Naposljetku, prema Greenpeaceu Nederland i PAN Europe, također valja odbiti ograničenje pojma „informacije [koje se] odnose na emisije u okoliš“ na one koje se tiču stvarnih emisija. U tom pogledu posebice ističu da su sporne informacije nužne kako bi se, s jedne strane, saznale količine i kakvoća glifosata ispuštenog u okoliš, kao i količina ispuštenih nečistoća, i, s druge strane, provjerilo jesu li učinci ispuštanja te tvari u okoliš kao sastojka sredstva za zaštitu bilja točno procijenjeni. Budući da te informacije čine temelj za odobrenje ispuštanja glifosata u okoliš, navedene informacije odnose se na „emisije u okoliš“ u smislu članka 6. stavka 1. prve rečenice Uredbe br. 1367/2006. Slijedom toga, pojam „informacije [koje se] odnose na emisije u okoliš“ ne treba ograničiti na one koje se odnose na emisije koje su stvarno ispuštene u okoliš prilikom primjene predmetnog proizvoda.
Ocjena Suda
49 Kako bi se odlučilo o prvom dijelu žalbenog razloga, valja utvrditi treba li, kao što to Komisija zagovara, kao prvo, pojam „informacije [koje se] odnose na emisije u okoliš“ u smislu članka 6. stavka 1. prve rečenice Uredbe br. 1367/2006 tumačiti usko; kao drugo, treba li taj pojam ograničiti na informacije koje se tiču emisija koje potječu od industrijskih postrojenja poput tvornica i elektrana; kao treće, obuhvaća li navedeni pojam samo informacije koje se tiču emisija stvarno ispuštenih u okoliš i, kao četvrto, je li Opći sud počinio pogrešku koja se tiče prava time što je smatrao da je dostatno da se informacija „dovoljno izravno“ odnosila na emisije u okoliš kako bi bila obuhvaćena tim pojmom.
– Usko tumačenje pojma „informacije [koje se] odnose na emisije u okoliš“
50 Kad je riječ o pitanju treba li pojam „informacije [koje se] odnose na emisije u okoliš“ u smislu članka 6. stavka 1. prve rečenice Uredbe br. 1367/2006 usko tumačiti, svakako valja prihvatiti tumačenje tog pojma koje ne oduzima svako značenje opsegu članka 339. UFEU‑a i članka 4. stavka 2. prve alineje Uredbe br. 1049/2001 u opsegu u kojem ti članci štite poslovnu tajnu i komercijalne interese određene fizičke ili pravne osobe. Naime, pravo na pristup dokumentima institucija predvođeno tom uredbom je – kao što je to Opći sud istaknuo u točki 29. pobijane presude – podvrgnuto određenim ograničenjima koja se temelje na razlozima javnog ili privatnog interesa, među kojima je zaštita komercijalnih interesa određene fizičke ili pravne osobe.
51 Međutim, suprotno onome što tvrdi Komisija, taj pojam ipak se ne može usko tumačiti.
52 Naime, u skladu s ustaljenom sudskom praksom Suda, svrha je Uredbe br. 1049/2001, kao što je to navedeno u njezinoj uvodnoj izjavi 4. i članku 1., da se javnosti da pravo na najširi mogući pristup dokumentima institucija (vidjeti osobito presude od 21. rujna 2010., Švedska i dr./API i Komisija, C‑514/07 P, C‑528/07 P i C‑532/07 P, EU:C:2010:541, t. 69., kao i od 17. listopada 2013., Vijeće/Access Info Europe, C‑280/11 P, EU:C:2013:671, t. 28.). Isto tako, cilj Uredbe br. 1367/2006, kao što propisuje njezin članak 1., jest postići najveću moguću sustavnu dostupnost i širenje informacija o okolišu koje posjeduju institucije i tijela Unije.
53 Prema tome, samo u mjeri u kojoj odstupaju od načela najšireg mogućeg pristupa tim dokumentima ograničavajući taj pristup, iznimke od tog načela, a osobito one predviđene člankom 4. Uredbe br. 1049/2001, moraju se prema ustaljenoj sudskoj praksi Suda usko tumačiti i primjenjivati (vidjeti u tom smislu presude od 21. rujna 2010., Švedska i dr./API i Komisija, C‑514/07 P, C‑528/07 P i C‑532/07 P, EU:C:2010:541, t. 73., kao i od 17. listopada 2013., Vijeće/Access Info Europe, C‑280/11 P, EU:C:2013:671, t. 30.). Potreba za takvim uskim tumačenje osim toga je potvrđena uvodnom izjavom 15. Uredbe br. 1367/2006.
54 S druge strane, uspostavljanjem predmnijeve prema kojoj se smatra da je otkrivanje „informacija [koje se] odnose na emisije u okoliš“, osim onih koje se odnose na istrage, u prevladavajućem javnom interesu u odnosu na interes koji se temelji na zaštiti komercijalnih interesa određene fizičke ili pravne osobe, tako da se zaštita navedenih komercijalnih interesa ne može suprotstaviti otkrivanju tih informacija, članak 6. stavak 1. prva rečenica Uredbe br. 1367/2006 uistinu odstupa, kao što to posebice ističe CLI, od pravila odvagivanja interesa predviđenog u članku 4. stavku 2. Uredbe br. 1049/2001. Međutim, navedeni članak 6. stavak 1. prva rečenica tako omogućuje konkretnu provedbu načela najšireg mogućeg pristupa informacijama koje posjeduju institucije i tijela Unije, tako da se usko tumačenje te odredbe ne može opravdati.
55 U tim okolnostima Opći sud nije počinio pogrešku koja se tiče prava, u točkama 49. i 53. pobijane presude, kad nije prihvatio usko tumačenje članka 6. stavka 1. prve rečenice Uredbe br. 1367/2006 i pojma „informacije [koje se] odnose na emisije u okoliš“.
– Ograničenje pojma „informacije [koje se] odnose na emisije u okoliš“ na one koje se odnose na emisije koje potječu od industrijskih postrojenja
56 Kad je riječ o Komisijinu argumentu prema kojem pojam „informacije [koje se] odnose na emisije u okoliš“ u smislu članka 6. stavka 1. prve rečenice Uredbe br. 1367/2006 treba tumačiti na način da je ograničen na informacije koje se tiču emisija koje potječu od industrijskih postrojenja poput tvornica i elektrana, najprije valja istaknuti da je, suprotno onome što smatra ta institucija, Opći sud izričito odgovorio na taj argument, u točkama 54. do 56. pobijane presude, prije nego što ga je odbio.
57 Što se tiče osnovanosti ocjene Općeg suda, valja svakako naglasiti da je u verziji vodiča za provedbu Arhuške konvencije iz 2000. predloženo da se za definiranje pojma „emisije“ u smislu članka 4. stavka 4. prvog podstavka točke (d) te konvencije koristi definicija tog pojma iz članka 2. točke 5. Direktive 96/61, a u verziji iz 2014. vodič upućuje na definiciju iz članka 3. točke 4. Direktive 2010/75, koji u istom obliku preuzima definiciju iz te prve direktive.
58 Iz tih direktiva u biti proizlazi da „emisije“ u smislu tih direktiva čine izravno ili neizravno ispuštanje tvari, vibracija, topline ili buke iz pojedinačnih ili difuznih izvora u određenim ondje definiranim industrijskim postrojenjima
59 Međutim, kao što je to Opći sud pravilno naveo u točki 55. pobijane presude, iz ustaljene sudske prakse Suda proizlazi da, iako se taj vodič može smatrati objašnjavajućim dokumentom koji se može, u slučaju potrebe, uzeti u obzir među ostalim relevantnim čimbenicima za potrebe tumačenja Arhuške konvencije, razmatranja koja on sadržava nemaju obvezujuću snagu ni normativni učinak koji imaju odredbe te konvencije (vidjeti osobito presudu od 19. prosinca 2013., Fish Legal i Shirley, C‑279/12, EU:C:2013:853, t. 38. i navedenu sudsku praksu).
60 Naime, s jedne strane, ništa u Uredbi br. 1367/2006 ne dopušta smatrati da se pojam „emisije u okoliš“ u smislu članka 6. stavka 1. prve rečenice te uredbe treba ograničiti na emisije koje potječu od određenih industrijskih postrojenja, poput tvornica i elektrana.
61 To ograničenje ne može se izvesti ni iz Arhuške konvencije, koju treba uzeti u obzir za tumačenje Uredbe br. 1367/2006, s obzirom na to da je, kao što to predviđa njezin članak 1., cilj te uredbe utvrditi pravila koja će omogućiti primjenu odredaba Arhuške konvencije na institucije i tijela Unije i time doprinijeti provedbi obveza koje proizlaze iz te Konvencije.
62 Naprotiv, kao što je Sud istaknuo u točki 72. u danas donesenoj presudi Bayer CropScience i Stichting De Bijenstichting (C‑442/14), takvo ograničenje bilo bi protivno samom tekstu članka 4. stavka 4. prvog podstavka točke (d) Arhuške konvencije. Naime, u skladu s tom odredbom, informacije o emisijama važne za zaštitu okoliša moraju biti otkrivene. Podaci o emisijama koje potječu iz izvora različitih od industrijskih postrojenja, poput onih koje potječu od primjene sredstva za zaštitu bilja na biljke ili zemlju, također su važni za zaštitu okoliša kao i podaci o emisijama industrijskog podrijetla.
63 S druge strane, ograničenje pojma „emisije u okoliš“ u smislu članka 6. stavka 1. prve rečenice Uredbe br. 1367/2006 na emisije koje potječu iz određenih industrijskih postrojenja, poput tvornica i elektrana, ne bi poštovalo cilj najšireg mogućeg otkrivanja informacija o okolišu za kojim ide ta uredba (vidjeti po analogiji danas donesenu presudu Bayer CropScience i Stichting De Bijenstichting, C‑442/14, t. 73.).
64 Neovisno o tome, suprotno onome što smatra Savezna Republika Njemačka, takvo ograničenje ne može biti opravdano brigom očuvanja dosljednosti prava Unije, posebice između Uredbe br. 1367/2006 i direktiva 96/61 i 2010/75. Naime, ograničenje pojma „emisije“ u tim direktivama na one koje potječu iz određenih industrijskih postrojenja opravdano je samim ciljem navedenih direktiva koji je, kao što to upućuje članak 1. Direktive 2010/75, propisati pravila o integriranom sprečavanju i kontroli onečišćenja nastalog zbog industrijskih aktivnosti. S druge strane, takvo ograničenje nije opravdano s obzirom na cilj Uredbe br. 1367/2006, koji je, u skladu s njezinim člankom 1., utvrditi pravila primjenjiva na pristup informacijama o okolišu koje su u posjedu institucija i tijela Unije. Osim toga, valja naglasiti da pojam „emisija“ u pravu Unije nije jednoznačan, nego se razlikuje ovisno o namijenjenom području primjene. Prema tome, definicija tog pojma iz direktiva 96/61 i 2010/75 razlikuje se od one koja je navedena osobito u članku 2. točki 8. Direktive 2004/35/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 21. travnja 2004. o odgovornosti za okoliš u pogledu sprečavanja i otklanjanja štete u okolišu (SL 2004., L 143, str. 56.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 15., svezak 26., str. 58.) ili pak one navedene u članku 3. točki (e) Direktive 2001/81/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 23. listopada 2001. o nacionalnim gornjim granicama emisije za određene onečišćujuće tvari (SL 2001., L 309, str. 22.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 15., svezak 29., str. 54.).
65 Naposljetku valja istaknuti da, suprotno onome što posebice tvrde CLI, Cefic, ECPA i Savezna Republika Njemačka, takvo ograničenje nije utemeljeno ni u članku 2. stavku 1. točki (d) podtočki (ii) Uredbe br. 1367/2006.
66 Uistinu se čini da ta odredba, koja nabraja čimbenike koji mogu biti obuhvaćeni pojmom „informacija o okolišu“, na prvi pogled razlikuje pojam „emisije“ od pojmova „ispuštanja“ i „oslobađanja“ u okoliš, iz čega prema mišljenju CLI‑ja, Cefica, ECPA‑e i Savezne Republike Njemačke proizlazi da se pojam „emisije u okoliš“ u smislu članka 6. stavka 1. prve rečenice te uredbe mora ograničiti na emisije koje potječu od određenih industrijskih postrojenja, osim drugih ispuštanja i oslobađanja u okoliš.
67 Međutim, s jedne strane, razlikovanje između pojmova „emisije“, „ispuštanja“ i „oslobađanja“ ne postoji u Arhuškoj konvenciji koja u svojem članku 4. stavku 4. prvom podstavku točki (d) predviđa samo da se poslovna i industrijska tajna ne mogu suprotstaviti otkrivanju „informacija o emisijama važnih za zaštitu okoliša“ (vidjeti danas donesenu presudu Bayer CropScience i Stichting De Bijenstichting, C‑442/14, t. 62.).
68 S druge strane, takvo razlikovanje je nebitno s obzirom na cilj otkrivanja informacija o okolišu kojemu Uredba br. 1367/2006 teži pa bi bilo umjetno. Nadalje, ti pojmovi se u velikoj mjeri poklapaju, kao što tome svjedoči uporaba izraza „druga oslobađanja“ u članku 2. stavku 1. točki (d) podtočki (ii) te uredbe iz kojeg proizlazi da su emisije i ispuštanja također oslobađanja u okoliš (vidjeti po analogiji danas donesenu presudu Bayer CropScience i Stichting De Bijenstichting, C‑442/14, t. 63. i 65.).
69 Prema tome, za potrebe tumačenja članka 6. stavka 1. prve rečenice Uredbe br. 1367/2006 nije potrebno razlikovati pojam „emisije“ od pojmova „ispuštanja“ i „oslobađanja“ u okoliš (vidjeti po analogiji danas donesenu presudu Bayer CropScience i Stichting De Bijenstichting, C‑442/14, t. 67.).
70 Uzimajući u obzir prethodna razmatranja, Opći sud je u točkama 54. do 56. pobijane presude mogao smatrati, a da pritom ne počini pogrešku koja se tiče prava, da pojam „informacije [koje se] odnose na emisije u okoliš“ u smislu te odredbe nije ograničen na informacije koje se tiču emisija koje potječu iz određenih industrijskih postrojenja.
– Ograničenje pojma „informacije [koje se] odnose na emisije u okoliš“ na one koje se tiču stvarnih emisija u okoliš
71 Kad je riječ o Komisijinu argumentu prema kojem pojam „informacije [koje se] odnose na emisije u okoliš“ u smislu članka 6. stavka 1. prve rečenice Uredbe br. 1367/2006 obuhvaća samo informacije koje se tiču stvarnih emisija u okoliš, što nije slučaj sa spornim informacijama, potrebno je zaista istaknuti da, kao što to smatra Komisija, taj pojam ne uključuje informacije o hipotetskim emisijama.
72 Naime, iz članka 1. stavka 1. točke (b) te uredbe, u vezi s njezinim člankom 2. stavkom 1. točkom (d), u biti proizlazi da je njezin cilj zajamčiti pravo na pristup informacijama o čimbenicima poput emisija koji utječu ili bi mogli utjecati na elemente okoliša kao što su zrak, voda i tlo. To nije slučaj s isključivo hipotetskim emisijama (vidjeti po analogiji danas donesenu presudu Bayer CropScience i Stichting De Bijenstichting, C‑442/14, t. 80.).
73 Međutim, suprotno onome što ističe Komisija, taj pojam se ipak ne može ograničiti samo na informacije koje se tiču emisija stvarno ispuštenih u okoliš prilikom primjene predmetnog sredstva za zaštitu bilja ili aktivne tvari na biljke ili zemlju, emisija koje osobito ovise o količinama proizvoda koje poljoprivrednici stvarno koriste kao i o točnom sastavu konačnog proizvoda stavljenog na tržište.
74 Prema tome, pod navedeni pojam također potpadaju informacije o predvidljivim emisijama predmetnog sredstva za zaštitu bilja ili aktivne tvari u okoliš u uobičajenim ili realnim uvjetima uporabe tog proizvoda ili tvari koji odgovaraju onima za koje je dodijeljeno odobrenje za stavljanje navedenog proizvoda ili navedene tvari na tržište i koji prevladavaju na području za koje je namijenjena uporaba tog proizvoda ili te tvari (vidjeti po analogiji današnju presudu Bayer CropScience i Stichting De Bijenstichting, C‑442/14, t. 78. i 79.).
75 Naime, iako stavljanje proizvoda ili tvari na tržište općenito nije dovoljno za zaključiti da će taj proizvod ili tvar nužno biti ispušteni u okoliš i da su podaci koji se na njih odnose tiču „emisija u okoliš“, isto ne vrijedi kad je riječ o proizvodu, poput sredstva za zaštitu bilja, i tvari koju taj proizvod sadržava, koji su u okviru uobičajene upotrebe namijenjeni tome da se otpuste u okoliš zbog same svoje funkcije. U tom slučaju predvidljive emisije predmetnog proizvoda ili tvari koje on sadržava u okoliš u uobičajenim ili realnim uvjetima uporabe nisu hipotetske i potpadaju pod pojam „emisije u okoliš“ u smislu članka 6. stavka 1. prve rečenice Uredbe br. 1367/2006 (vidjeti po analogiji danas donesenu presudu Bayer CropScience i Stichting De Bijenstichting, C‑442/14, t. 78. i 79.).
76 Slijedom toga, Komisija pogrešno tvrdi da je, time što je smatrao da sporni dokument sadržava „informacije [koje se] odnose na emisije u okoliš“, Opći sud počinio pogrešku koja se tiče prava iz razloga što taj dokument ne sadržava informacije o prirodi i količini emisija stvarno ispuštenih prilikom primjene predmetnog proizvoda.
– Kriterij koji se odnosi na postojanje dovoljno izravne veze između informacija i emisija u okoliš
77 Naposljetku valja utvrditi je li Opći sud mogao smatrati u točki 53. pobijane presude da je dostatno da se informacija „dovoljno izravno“ odnosi na emisije u okoliš kako bi bila obuhvaćena člankom 6. stavkom 1. prvom rečenicom Uredbe br. 1367/2006 ili, kao što to tvrdi Komisija, takav kriterij, koji se odnosi na postojanje dovoljno izravne veze između informacija i emisija u okoliš, treba odbiti jer nema nikakav temelj u pravu.
78 U tom pogledu, iz teksta članka 6. stavka 1. prve rečenice Uredbe br. 1367/2006 proizlazi da se ta odredba odnosi na informacije koje se „odnose na emisije u okoliš“, tj. one koje se tiču takvih emisija ili su o njima, a ne na informacije koje su u izravnoj ili neizravnoj vezi s emisijama u okoliš. To tumačenje potvrđeno je člankom 4. stavkom 4. prvim podstavkom točkom (d) Arhuške konvencije koja upućuje na „informacije o emisijama“.
79 S obzirom na cilj koji se nastoji postići člankom 6. stavkom 1. prvom rečenicom Uredbe br. 1367/2006, a koji je zajamčiti pristup „informacijama [koje se] odnose na emisije u okoliš“ kao pravilo, taj pojam treba tumačiti tako da uključuje osobito podatke koji javnosti omogućuju da sazna što je stvarno ispušteno u okoliš ili pak za što se može predvidjeti da će biti ispušteno u uobičajenim ili realnim uvjetima uporabe predmetnog proizvoda ili tvari, koji odgovaraju onima za koje je dodijeljeno odobrenje za stavljanje navedenog proizvoda ili navedene tvari na tržište i koji prevladavaju na području kojemu je namijenjena uporaba tog proizvoda ili te tvari. Prema tome, navedeni pojam treba tumačiti na način da obuhvaća osobito naznake o prirodi, sastavu, količini, datumu i mjestu stvarnih ili predvidljivih emisija navedenog proizvoda ili navedene tvari u takvim uvjetima.
80 U pojam „informacije [koje se] odnose na emisije u okoliš“ također valja uključiti informacije koje javnosti omogućuju da nadzire je li procjena stvarnih ili predvidljivih emisija – na temelju koje je nadležno tijelo odobrilo predmetni proizvod ili tvar – točna, kao i informacije o utjecajima tih emisija na okoliš. Naime, iz uvodne izjave 2. Uredbe br. 1367/2006 u biti proizlazi da je pristup informacijama o okolišu zajamčen tom uredbom namijenjen osobito tome da doprinese učinkovitijem sudjelovanju javnosti u procesu odlučivanja, pomoću povećanja odgovornosti nadležnih tijela pri odlučivanju, u svrhu podizanja javne svijesti i osiguravanja veće potpore donesenim odlukama. Međutim, kako bi se moglo osigurati da su odluke koje su donijela tijela nadležna za pitanja okoliša utemeljene i kako bi se moglo učinkovito sudjelovati u procesu odlučivanja u području okoliša, javnost mora imati pristup informacijama koje joj omogućuju da provjeri jesu li emisije pravilno procijenjene i mora biti u mogućnosti razumno pojmiti način na koji navedene emisije mogu utjecati na okoliš.
81 S druge strane, iako ne treba, kao što je to navedeno u točki 55. ove presude, prihvatiti usko tumačenje pojma „informacije [koje se] odnose na emisije u okoliš“, taj pojam ipak ne može obuhvaćati sve informacije koje su u ikakvoj vezi, čak i izravnoj, s emisijama u okoliš. Naime, ako bi se navedeni pojam tumačio na način da obuhvaća takve informacije, on bi u velikom dijelu oduzeo sadržaj pojmu „informacije o okolišu“ u smislu članka 2. stavka 1. točke (d) Uredbe br. 1367/2006. Takvo tumačenje također bi oduzelo svaki koristan učinak mogućnosti, predviđenoj člankom 4. stavkom 2. prvom alinejom Uredbe br. 1049/2001, da institucije odbiju otkrivanje informacija o okolišu osobito iz razloga što bi takvo otkrivanje ugrozilo zaštitu komercijalnih interesa određene fizičke ili pravne osobe i ugrozilo ravnotežu koju je zakonodavac Unije želio osigurati između cilja transparentnosti i zaštite tih interesa. Također bi neproporcionalno negativno utjecalo na zaštitu poslovne tajne zajamčene člankom 339. UFEU‑a.
82 Iz prethodno navedenog slijedi da je, time što je u točki 53. pobijane presude presudio da je dostatno da se informacija dovoljno izravno odnosi na emisije u okoliš kako bi bila obuhvaćena pojmom „informacije [koje se] odnose na emisije u okoliš“ u smislu članka 6. stavka 1. prve rečenice Uredbe br. 1367/2006, Opći sud u pobijanoj presudi počinio pogrešku koja se tiče prava.
83 Slijedom toga, s obzirom na to da je prvi dio žalbenog razloga osnovan, valja ukinuti pobijanu presudu bez potrebe ispitivanja ostalih dijelova žalbenog razloga.
Posljedice ukidanja pobijane presude
84 U skladu s prvim podstavkom članka 61. Statuta Suda, u slučaju ukidanja odluke Općeg suda Europske unije Sud može vratiti predmet na odlučivanje Općem sudu ili sam konačno odlučiti o sporu ako stanje postupka to dopušta.
85 U ovom slučaju rješenje spora podrazumijeva novu ocjenu činjenica čije provođenje je na Općem sudu u odnosu na razmatranja iz točaka 78. do 80. ove presude, nakon što omogući strankama da se izjasne. Ako nakon te ocjene Opći sud smatra da sporne informacije nisu obuhvaćene pojmom „informacije [koje se] odnose na emisije u okoliš“ u smislu članka 6. stavka 1. prve rečenice Uredbe br. 1367/2006, bit će na njemu da se izjasni o prvom i trećem tužbenom razlogu koje su Greenpeace Nederland i PAN Europe iznijeli u okviru svoje tužbe za poništenje.
86 U tim okolnostima spor nije u stanju spremnom za odlučivanje pa je potrebno vratiti predmet Općem sudu na ponovno odlučivanje.
Troškovi
87 Budući da se predmet vraća Općem sudu na ponovno odlučivanje, o troškovima ovog žalbenog postupka odlučit će se naknadno.
Slijedom navedenoga, Sud (peto vijeće) proglašava i presuđuje:
1. Ukida se presuda Općeg suda Europske unije od 8. listopada 2013., Stichting Greenpeace Nederland i PAN Europe/Komisija (T‑545/11, EU:T:2013:523).
2. Predmet T‑545/11 vraća se Općem sudu Europske unije na ponovno odlučivanje.
3. O troškovima će se odlučiti naknadno.
Potpisi