Presuda Suda (drugo vijeće) od 20. prosinca 2017. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Verwaltungsgerichtshof – Austrija) – Protect Natur-, Arten- und Landschaftsschutz Umweltorganisation protiv Bezirkshauptmannschaft Gmünd
(predmet C-664/15)1
(Zahtjev za prethodnu odluku – Okoliš – Direktiva 2000/60/EZ – Politika Europske unije u području voda – Članak 4. stavak 1. i članak 14. stavak 1. – Obveza sprečavanja pogoršanja stanja vodnih tijela i poticanja aktivnog sudjelovanja svih zainteresiranih strana u provedbi direktive – Arhuška konvencija – Sudjelovanje javnosti u odlučivanju i pristup pravosuđu u pitanjima okoliša – Članak 6. i članak 9. stavci 3. i 4. – Povelja Europske unije o temeljnim pravima – Članak 47. – Pravo na djelotvornu sudsku zaštitu – Projekt koji može imati utjecaj na stanje voda – Upravni postupak odobrenja – Organizacija za zaštitu okoliša – Zahtjev za priznavanje statusa stranke u upravnom postupku – Mogućnost pozivanja na prava izvedena iz Direktive 2000/60/EZ – Prekluzija statusa stranke u postupku i prava na pravni lijek u slučaju izostanka pravodobnog pozivanja na navedena prava tijekom upravnog postupka)
Jezik postupka: njemački
Sud koji je uputio zahtjev
Verwaltungsgerichtshof
Stranke glavnog postupka
Tužitelj: Protect Natur-, Arten- und Landschaftsschutz Umweltorganisation
Tuženik: Bezirkshauptmannschaft Gmünd
Izreka
Članak 9. stavak 3. Konvencije o pristupu informacijama, sudjelovanju javnosti u odlučivanju i pristupu pravosuđu u pitanjima okoliša, koja je potpisana u Aarhusu 25. lipnja 1998. te je u ime Zajednice odobrena Odlukom Vijeća 2005/370/EZ od 17. veljače 2005., u vezi s člankom 47. Povelje Europske unije o temeljnim pravima, treba tumačiti na način da uredno osnovana organizacija za zaštitu okoliša koja djeluje u skladu sa zahtjevima predviđenima nacionalnim pravom mora moći pred sudom osporavati odluku kojom se daje odobrenje za projekt koji može biti protivan obvezi sprečavanja pogoršanja stanja vodnih tijela kako je propisana člankom 4. Direktive 2000/60/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 23. listopada 2000. o uspostavi okvira za djelovanje Zajednice u području vodne politike.
Odredbe članka 9. stavka 3. te konvencije, odobrene Odlukom 2005/370, u vezi s odredbama članka 47. Povelje o temeljnim pravima, kao i članak 14. stavak 1. Direktive 2000/60 treba tumačiti na način da im se protivi nacionalno postupovno pravo koje, u situaciji poput one u glavnom postupku, isključuje organizacije za zaštitu okoliša iz prava sudjelovanja, u svojstvu stranaka u postupku, u postupku izdavanja odobrenja kojim se provodi Direktiva 2000/60 i koje pravo na pravni lijek za osporavanje odluka donesenih u takvom postupku ograničava samo na osobe koje imaju taj status.
Podložno provjeri svih relevantnih činjeničnih elemenata i onih nacionalnog prava koja je na sudu koji je uputio zahtjev, članak 9. stavke 3. i 4. navedene konvencije odobrene Odlukom 2005/370, u vezi s člankom 47. Povelje o temeljnim pravima, treba tumačiti na način da im se protivi to da se u situaciji poput one o kojoj je riječ u glavnom postupku organizaciji za zaštitu okoliša nametne prekluzijsko pravilo nacionalnog postupovnog prava, na temelju kojeg osoba gubi status stranke u postupku i ne može dakle podnijeti pravni lijek protiv odluke donesene u tom postupku ako je propustila pravodobno istaknuti svoje prigovore počevši od upravnog postupka, a najkasnije tijekom usmenog dijela tog postupka.
____________
1 SL C 111, 29. 3. 2016.