Žalba koju je 27. ožujka 2018. podnio Électricité de France (EDF) protiv presude Općeg suda (treće vijeće) od 16. siječnja 2018. u predmetu T-747/15, EDF protiv Komisije
(predmet C-221/18 P)
Jezik postupka: francuski
Stranke
Žalitelj: Électricité de France (EDF) (zastupnik: M. Debroux, odvjetnik)
Druge stranke u postupku: Europska komisija, Republika Francuska
Zahtjevi
Žalitelj od Suda u prvom redu zahtijeva da:
ukine pobijanu presudu;
odluči o prvostupanjskoj tužbi na način da ju prihvati i slijedom toga poništi članke 1. do 5. Odluke Komisije (EU) 2016/154 od 22. srpnja 2015. o državnoj potpori SA.13869 (C 68/2002) (prije NN 80/2002)1 ;
podredno:
donese konačnu odluku o prvom tužbenom razlogu i prvom dijelu drugog tužbenog razloga prvostupanjske tužbe, prihvati taj prvi dio drugog tužbenog razloga i slijedom toga, presudi da se načelo subjekta u tržišnom gospodarstvu primjenjuje na spornu mjeru;
predmet vrati drukčijem sastavu Općeg suda kako bi taj sud odlučio o drugim razlozima i argumentima koje je žalitelj iznio u svojoj tužbi od 22. prosinca 2015., i da o troškovima prvostupanjskog postupka odluči naknadno;
još podrednije:
predmet vrati drukčijem sastavu Općeg suda kako bi taj sud odlučio o svim razlozima i argumentima koje je žalitelj iznio u svojoj tužbi od 22. prosinca 2015. (uključujući i razloge iznesene podredno), i da o troškovima prvostupanjskog postupka odluči naknadno;
te da u svakom slučaju:
Komisiji naloži snošenje svih troškova ovog postupka.
Žalbeni razlozi i glavni argumenti
U prilog žalbi žalitelj u prvom redu ističe četiri žalbena razloga i podredno jedan žalbeni razlog.
Prvi žalbeni razlog temelji se na nepoštovanju pravomoćnosti presude koju je Opći sud donio 15. prosinca 2009., EDF/Komisija (T-156/04). U pobijanoj presudi se sporna mjera utvrđuje kao navodno porezno oslobođenje, suprotno presudi od 15. prosinca 2009. donesenoj u istom predmetu u kojem je taj pristup izričito odbijen. Kako bi se opravdalo to odstupanje u utvrđivanju sporne mjere, čini se da se u pobijanoj presudi na implicitan način, pogrešno, poziva na nužnost da se presudu od 15. prosinca 2009. tumači „s obzirom” na potvrđujuću presudu Suda od 5. lipnja 2012. (C-124/10 P). Međutim, Sud u toj presudi nije donio odluku o utvrđivanju sporne mjere, što spada u utvrđivanje činjenica.
Drugi žalbeni razlog temelji se na iskrivljavanju dokaza koji su predočeni Općem sudu. Tim se dokazima opisuje stvarno provedena mjera restrukturiranja kapitala EDF-a te se na temelju njih ne može zaključiti o postojanju navodnog poreznog oslobođenja kako ga je utvrdio Opći sud.
Treći žalbeni razlog temelji se na nepoštovanju naravi i opsega obveza pažljivog i nepristranog ispitivanja uvedenih novijom sudskom praksom Suda, osobito presudom Frucona Košice od 20. rujna 2017. (C-300/16 P), o čemu su, međutim, Općem sudu podnesena pisana očitovanja.
Četvrti žalbeni razlog temelji se na nepoštovanju obveze obrazlaganja od strane Općeg suda, kako u pogledu utvrđivanja sporne mjere, tako i u pogledu toga da nisu razmotreni žaliteljevi argumenti koji se temelje na presudi Frucona Košice.
Konačno, podredno izneseni žalbeni razlog temelji se na pogrešci koja se tiče prava u utvrđivanju navodne potpore kao nove potpore, iako ju je trebalo kvalificirati kao postojeću potporu.
____________
1 SL L 34, str. 152.