Language of document :

Žalba koju je 1. lipnja 2018. podnijela Republika Poljska protiv presude Općeg suda (deveto vijeće) od 15. ožujka 2018. u predmetu T-507/15, Republika Poljska protiv Komisije

(predmet C-358/18 P)

Jezik postupka: poljski

Stranke

Žalitelj: Republika Poljska (zastupnik: B. Majczyna)

Druga stranka u postupku: Europska komisija

Zahtjevi

Žalitelj od Suda zahtijeva da:

ukine presudu Općeg suda Europske unije od 15. ožujka 2018. u predmetu T-507/15, Republika Poljska/Europska komisija, u dijelu u kojem su njome odbijeni sljedeći tužbeni razlozi istaknuti radi poništenja Provedbene odluke Komisije (EU) 2015/1119 оd 22. lipnja 2015. o isključenju iz financiranja Europske unije određenih izdataka nastalih za države članice u okviru Europskog fonda za jamstva u poljoprivredi (EFJP) i Europskog poljoprivrednog fonda za ruralni razvoj (EPFRR) (priopćeno pod brojem dokumenta C(2015) 4076)1 :

drugi dio prvog tužbenog razloga, koji se tiče učinkovitosti terenskih kontrola u slučaju privremeno priznatih skupina proizvođača;

drugi dio drugog tužbenog razloga, koji se tiče procjene opasnosti nastanka gubitaka fondu i visine stope paušalnog ispravka koja je primijenjena u okviru mjere „Voće i povrće – privremeno priznate skupine proizvođača”.

poništi Provedbenu odluku Komisije (EU) 2015/1119 оd 22. lipnja 2015. o isključenju iz financiranja Europske unije određenih izdataka nastalih za države članice u okviru Europskog fonda za jamstva u poljoprivredi (EFJP) i Europskog poljoprivrednog fonda za ruralni razvoj (EPFRR) (priopćeno pod brojem dokumenta C(2015) 4076), u dijelu u kojem su iz financiranja Europske unije isključeni izdaci agencija za plaćanja koje je akreditirala Republika Poljska u visini od 55 375 053,74 eura.

naloži Europskoj komisiji snošenje troškova u prvostupanjskom i žalbenom postupku.

Žalbeni razlozi i glavni argumenti

U pobijanoj presudi Opći sud odbio je tužbu Republike Poljske za poništenje odluke Europske komisije, kojom su iz financiranja Europske unije isključeni izdaci agencija za plaćanja koje je akreditirala Republika Poljska u visini od 142 446,05 eura i 55 375 053,74 eura u okviru mjerâ „Voće i povrće – Operativni programi” i „Voće i povrće – privremeno priznate skupine proizvođača”.

Komisija je Republici Poljskoj stavila na teret tri povrede u pogledu izdataka za te mjere. Te su se povrede ticale, kao prvo, terenskih kontrola u pogledu ispunjavanja kriterija za priznanje skupina proizvođača (broj kontrola), kao drugo, terenskih kontrola prije privremenog priznanja statusa skupine proizvođača ili prije priznanja statusa organizacije proizvođača i, kao treće, potpora koje su se isplaćivale organizacijama proizvođača za troškove sjemenskog materijala u okviru operativnog programa.

Druga povreda koja joj se stavlja na teret sastojala se od toga što poljska tijela prije privremenog priznanja statusa skupine proizvođača ili prije priznanja statusa organizacije proizvođača nisu provjeravala minimalnu vrijednost proizvodnje namijenjene tržištu, što je vrlo važan kriterij za priznanje tog statusa. Prema Komisijinu mišljenju, kontrole poljskih tijela u tom su pogledu bile neučinkovite. Budući da su te kontrole bile od ključne važnosti, to što je Komisija utvrdila povredu poslužilo je kao osnova za nalaganje paušalnog ispravka od 10 % izdataka kako u okviru mjere „Voće i povrće – Operativni programi” tako i u okviru mjere „Voće i povrće – privremeno priznate skupine proizvođača”.

Republika Poljska protiv pobijane presude ističe sljedeće žalbene razloge:

1.    Očito iskrivljavanje činjenica:

primjenom utvrđenih nepravilnosti u pogledu kontrola organizacija proizvođača prije priznanja njihova statusa na kontrole skupina proizvođača prije privremenog priznanja njihova statusa;

utvrđenjem da kontrole skupina proizvođača prije privremenog priznanja njihova statusa nisu bile učinkovite, unatoč Komisijinu stajalištu od 1. ožujka 2011. kojim je potvrđena učinkovitost tih kontrola.

U sklopu ovog žalbenog razloga Republika Poljska, kao prvo, tvrdi da je Opći sud utvrđenja o nepravilnostima prilikom kontrola organizacija proizvođača, primjerice Vegapol ili Zrzeszenie Plantatorów Owoców i Warzyw w Łowiczu, nedopušteno primijenio na ocjenu učinkovitosti kontrola skupina proizvođača prije privremenog priznanja njihova statusa. Usto je Opći sud očito iskrivio činjenice prilikom svojeg izlaganja o proturječnosti – na koju se Republika Poljska pozvala – između Komisijina dopisa od 1. ožujka 2011., u kojem je potvrdila učinkovitost kontrola koje poljska tijela provode prije privremenog priznanja skupina proivođača, i njezina dopisa od 24. veljače 2014., u kojem je Komisija Republici Poljskoj uputila prigovore. Ta su iskrivljavanja Opći sud navela na potpuno pogrešne zaključke u pogledu neučinkovitosti kontrola skupina proizvođača prije privremenog priznanja njihova statusa.

2.    Povreda prava na učinkoviti sudski nadzor u pogledu visine paušalnog ispravka koji je primijenila Komisija.

S tim u vezi Republika Poljska tvrdi da Opći sud nije proveo sudski nadzor zakonitosti visine stope paušalnog ispravka koju je Komisija odredila za mjeru „Voće i povrće – privremeno priznate skupine proizvođača”. Konkretno, Opći je sud samo provjerio jesu li predmetne kontrole bile ključne kontrole u smislu Smjernicâ od 23. prosinca 1997. o izračunu financijskih posljedica prilikom pripreme odluke o poravnanju računa Komponente za jamstva EFSJP-a (VI/5530/97-PL). Međutim, Opći sud nije ispitao sve preostale elemente koje je Komisija trebala uzeti u obzir prilikom procjene opasnosti nastanka gubitaka za Unijin proračun i prilikom određivanja visine stope ispravka.

3.    Nedovoljno obrazloženje presude u pogledu utvrđenja Općeg suda da je Komisija:

dokazala postojanje nezakonitosti prilikom kontrola skupina proizvođača prije privremenog priznanja njihova statusa odnosno da je

zakonito odredila visinu paušalnog ispravka.

Republika Poljska u okviru ovog žalbenog razloga prigovara da Opći sud nije dovoljno obrazložio presudu u pogledu svojih utvrđenja, s jedne strane, da kontrole skupina proizvođača prije privremenog priznanja njihova statusa nisu bile učinkovite i, s druge strane, da je stopa ispravka u visini od 10 %, primijenjena na mjeru „Voće i povrće – privremeno priznate skupine proizvođača”, bila zakonita.

____________

1 SL 2015., L 182, str. 39.