Predmet T‑219/10

Autogrill España, SA

protiv

Europske komisije

„Državne potpore – Odredbe o porezu na dobit kojima se poduzetnicima porezno rezidentnima u Španjolskoj dopušta amortizacija goodwilla koji proizlazi iz stjecanja udjela u poduzećima porezno rezidentnima u inozemstvu – Odluka kojom se taj sustav kvalificira kao državna potpora, ta potpora proglašava nespojivom s unutarnjim tržištem i nalaže njezin povrat – Pojam državne potpore – Selektivni karakter – Utvrđivanje kategorije poduzetnika koje se tom mjerom stavlja u povoljniji položaj – Nepostojanje – Nepoštovanje članka 87. stavka 1. UEZ‑a“ 

Sažetak – Presuda Općeg suda (drugo prošireno vijeće) od 7. studenoga 2014.

1.      Potpore koje dodjeljuju države – Pojam – Selektivnost mjere – Mjera porezne olakšice – Kriteriji za ocjenu

(čl. 87. st. 1. UEZ‑a)

2.      Potpore koje dodjeljuju države – Pojam – Selektivnost mjere – Odstupanje od općeg poreznog sustava – Razlikovanje između poduzetnika koji se nalaze u usporedivoj činjeničnoj i pravnoj situaciji – Opseg tereta dokaza

(čl. 87. st. 1. UEZ‑a)

3.      Potpore koje dodjeljuju države – Pojam – Selektivnost mjere – Ocjena koja se temelji na selektivnosti uspostavljenog pravnog sustava a da nisu uzeti u obzir učinci mjere – Isključenje

(čl. 87. st. 1. UEZ‑a)

4.      Potpore koje dodjeljuju države – Pojam – Selektivnost mjere – Odstupanje od općeg poreznog sustava – Ocjena usporedbom s drugim poduzetnicima iz iste države članice, a ne s poduzetnicima iz drugih država članica

(čl. 87. st. 1. UEZ‑a)

5.      Tužba za poništenje – Fizičke ili pravne osobe – Akti koji se na njih izravno i osobno odnose – Odluka Komisije kojom se utvrđuje da je sustav potpora nespojiv sa zajedničkim tržištem –Tužba poduzetnika koji je primio pojedinačnu potporu dodijeljenu na temelju tog sustava i koja mora biti vraćena – Dopuštenost – Utjecaj nepostojanja zahtjevâ za poništenje pravne osnove odluke – Nepostojanje

(čl. 230. st. 4. UEZ‑a)

1.      Vidjeti tekst odluke.

(t. 33.)

2.      Kriterij u vezi sa selektivnošću mjere omogućuje razlikovanje državnih potpora od općih mjera porezne ili gospodarske politike koje primjenjuju države članice. Stoga u svakom slučaju treba utvrditi kategoriju poduzetnika koje se predmetnom mjerom jedine stavlja u povoljniji položaj.

U tom pogledu članak 87. stavak 1. UEZ‑a nalaže da se utvrdi hoće li se, u okviru konkretnog pravnog sustava, nacionalnom mjerom staviti u povoljniji položaj određene poduzetnike ili proizvodnje određene robe u odnosu na druge koji se nalaze, s obzirom na cilj koji se želi postići tim sustavom, u činjenično i pravno usporedivoj situaciji. Međutim, kada je predmetna mjera, iako se njome odstupa od redovnog ili normalnog poreznog sustava, potencijalno dostupna svim poduzetnicima, ne može se provesti usporedba, s obzirom na cilj koji se želi postići redovnim ili normalnim sustavom, pravne i činjenične situacije poduzetnika koji mogu uživati koristi od mjere s onom poduzetnika koji od nje ne mogu uživati koristi. Iz toga slijedi da u takvom slučaju selektivnost navedene mjere ne može proizlaziti samo iz utvrđenja da je uspostavljeno odstupanje od redovnog ili normalnog sustava oporezivanja.

Nadalje, Komisija mora dokazati da mjera uvodi razlike među poduzetnicima koji se nalaze, s obzirom na cilj koji se želi postići, u usporedivoj činjeničnoj i pravnoj situaciji.

(t. 34., 43.‑46.)

3.      Činjenica da je porezna mjera selektivna utoliko što se njome u povoljniji položaj stavlja samo neke grupe poduzetnika koje imaju neka ulaganja u inozemstvu nije dovoljna da se utvrdi selektivnost te mjere. Članak 87. stavak 1. UEZ‑a razlikuje državne intervencije ovisno o njihovim učincima. Stoga ocjenu predstavlja li predmetna mjera državnu potporu treba temeljiti na njezinim učincima, među ostalim, zato što je selektivna. U tom pogledu, potvrđivanje da je porezna mjera selektivna a da se nije ispitalo njezine učinke moglo bi dovesti do utvrđivanja postojanja selektivnosti za svaku poreznu mjeru od koje je uživanje koristi podvrgnuto određenim uvjetima, iako poduzetnici koji uživaju korist od mjere ne bi imali nikakvo zajedničko vlastito svojstvo koje bi omogućavalo da ih se razlikuje od drugih poduzetnika, osim činjenice da bi mogli ispunjavati uvjete kojima je podvrgnuta dodjela mjere.

(t. 63.‑65., 68.)

4.      Uvjet koji se odnosi na selektivnost iz članka 87. stavka 1. UEZ‑a može se ocijeniti samo na razini jedne države članice i proizlazi samo iz analize razlike u tretmanu između poduzetnika ili proizvodnje robe te države.

Prema tome, okolnost da se nekom mjerom stavlja u povoljniji položaj poduzetnike koji se oporezuju u jednoj državi članici u odnosu na poduzetnike koji se oporezuju u drugim državama članicama, osobito zato što se njome olakšava stjecanje udjela poduzetnika sa sjedištem u državi članici u kapitalu poduzetnika sa sjedištem u inozemstvu, nije od važnosti za analizu kriterija selektivnosti.

(t. 71., 72.)

5.      Vidjeti tekst odluke.

(t. 86.‑88.)