Language of document : ECLI:EU:C:2018:477

PRESUDA SUDA (treće vijeće)

21. lipnja 2018.(*)

„Povreda obveze države članice – Direktiva 2009/147/EZ – Očuvanje divljih ptica – Hvatanje i držanje živih jedinki – Vrste koje pripadaju porodici zeba – Zabrana – Nacionalno odstupajuće uređenje – Ovlast države članice za odstupanje – Pretpostavke”

U predmetu C‑557/15,

povodom tužbe zbog povrede obveze na temelju članka 258. UFEU‑a, podnesene 30. listopada 2015.,

Europska komisija, koju zastupaju K. Mifsud‑Bonnici i C. Hermes, u svojstvu agenata, s izabranom adresom za dostavu u Luxembourgu,

tužitelj,

protiv

Republike Malte, koju zastupa A. Buhagiar, u svojstvu agenta, uz asistenciju J. Bouckaerta, advocaat, i L. Cassara Pullicina, avukat,

tuženika,

SUD (treće vijeće),

u sastavu: L. Bay Larsen (izvjestitelj), predsjednik vijeća, J. Malenovský, M. Safjan, D. Šváby i M. Vilaras, suci,

nezavisna odvjetnica: E. Sharpston,

tajnik: L. Hewlett, glavna administratorica,

uzimajući u obzir pisani postupak i nakon rasprave održane 15. veljače 2017.,

saslušavši mišljenje nezavisne odvjetnice na raspravi održanoj 26. srpnja 2017.,

donosi sljedeću

Presudu

1        Ovom tužbom Europska komisija zahtijeva od Suda da utvrdi da je donošenjem odstupajućeg uređenja koje dopušta ulov živih jedinki sedam vrsta divljih zeba (obična zeba Fringilla coelebs, konopljarka Carduelis cannabina, češljugar Carduelis carduelis, zelendur Carduelis chloris, batokljun Coccothraustes coccothraustes, žutarica Serinus serinus i čižak Carduelis spinus) Republika Malta povrijedila obveze koje ima na temelju odredaba članka 5. točaka (a) i (e) i članka 8. stavka 1. u vezi s Prilogom IV. točkom (a) Direktive 2009/147/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 30. studenoga 2009. o očuvanju divljih ptica (SL 2010., L 20, str. 7.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 15., svezak 32., str. 128.) u vezi s njezinim člankom 9. stavkom 1.

 Pravni okvir

 Pravo Unije

2        Članak 2. Direktive 2009/147 određuje:

„Države članice poduzimaju potrebne mjere za održavanje populacije vrsta iz članka 1. na razini koja odgovara posebno ekološkim, znanstvenim i kulturološkim zahtjevima, istodobno uzimajući u obzir gospodarske i rekreacijske zahtjeve, ili za prilagođavanje tih vrsta toj razini.”

3        Članak 5. točke (a) i (e) te direktive glasi:

„Ne dovodeći u pitanje članke 7. i 9. države članice poduzimaju potrebne mjere kako bi uspostavile opći sustav zaštite svih vrsta ptica navedenih u članku 1., posebno zabranjujući:

(a)      namjerno ubijanje ili hvatanje na bilo koji način;

[…]

(e)      držanje ptica koje pripadaju vrstama čije izlovljavanje i hvatanje su zabranjeni.”

4        Članak 7. stavci 1. i 4. navedene direktive predviđa:

„1.      Zbog njihove visoke populacijske razine, zemljopisne raširenosti i stope razmnožavanja u cijeloj Zajednici, vrste navedene u Prilogu II. smiju se izlovljavati u skladu s nacionalnim zakonodavstvom. Države članice osiguravaju da izlovljavanje tih vrsta ne ugrožava nastojanja da se one očuvaju na područjima njihove raširenosti.

[…]

4.      Države članice osiguravaju da lov, uključujući sokolarenje ako se prakticira, kako se provodi u skladu s nacionalnim mjerama koje su na snazi, bude u skladu s načelima mudrog korištenja i ekološki uravnotežene kontrole predmetnih vrsta ptica i da ta praksa s obzirom na populaciju tih vrsta, posebno migracijskih, bude usklađena s mjerama koje proizlaze iz članka 2.

One se posebno moraju pobrinuti da se vrste na koje se primjenjuje lovno zakonodavstvo ne izlovljavaju tijekom sezone podizanja mladunčadi ili različitih faza razmnožavanja.

Kad se radi o migracijskim vrstama, posebno se moraju pobrinuti da se vrste na koje se primjenjuju propisi o lovstvu ne izlovljavaju tijekom razdoblja razmnožavanja ili tijekom njihovog povratka u područja gdje podižu mladunčad.

[…]”

5        Sedam vrsta divljih zeba spomenuto u točki 1. ove presude ne nalazi se u Prilogu II. Direktivi 2009/147.

6        U skladu s člankom 8. stavkom 1. Direktive 2009/147:

„Što se tiče izlovljavanja, hvatanja ili ubijanja ptica u skladu s ovom Direktivom, države članice zabranjuju uporabu svih sredstava, mjera ili metoda namijenjenih za masovno ili neselektivno hvatanja ili ubijanje ptica, koji bi mogli uzrokovati lokalni nestanak neke vrste, posebno uporabu onih iz Priloga IV. točke (a).”

7        Prilog IV. točka (a) četvrta alineja te direktive navodi sljedeća sredstva:

„– mreže, klopke, otrovi i otrovani ili omamljujući mamci”.

8        Članak 9. stavci 1. i 2. navedene direktive predviđa:

„1.      Države članice mogu odstupiti od odredaba iz članaka od 5. do 8., ako ne postoji drugo zadovoljavajuće rješenje, iz sljedećih razloga:

[…]

(c)      radi izdavanja dozvola, pod strogo nadziranim uvjetima i na selektivnoj osnovi, za hvatanje, držanje ili drugo razborito korištenje određenih ptica u malom broju.

2.      Kod odstupanja iz stavka 1. moraju se navesti:

(a)      vrste koje su predmet odstupanja;

(b)      sredstva, mjera ili metode koji su odobreni za hvatanje ili ubijanje;

(c)      uvjeti rizika i okolnosti s obzirom na vrijeme i mjesto pod kojima se takva odstupanja mogu odobriti;

(d)      tijelo ovlašteno za proglašenje postojanja traženih uvjeta i za odlučivanje o tome koja se sredstva, mjere ili metode smiju koristiti, u okviru kojih ograničenja i tko ih smije koristiti;

(e)      kontrole koje će se provesti.

[…]”

 Malteško pravo

 Pravila o očuvanju divljih ptica

9        Legal notice 79 (Pravni akt 79) od 29. ožujka 2006. sadržava pravila o očuvanju divljih ptica i glavni je pravni akt kojim se Direktiva 2009/147 prenosi u malteško pravo (u daljnjem tekstu: Pravila o očuvanju divljih ptica).

10      Konkretno, pravilo 9. Pravila o očuvanju divljih ptica u bitnome prenosi članak 9. Direktive 2009/147 i utvrđuje uvjete za ispitivanje odstupanja. To pravilo 9. također uspostavlja precizni postupak odlučivanja koji se mora slijediti prilikom ispitivanja takvog odstupanja, pri čemu taj postupak uključuje obvezno ispitivanje malteškog ornitološkog odbora (u daljnjem tekstu: ornitološki odbor).

11      Pravilo 10. Pravila o očuvanju divljih ptica propisuje ulogu ornitološkog odbora. U skladu sa stavkom 6. točkom (c) tog pravila 10., njegova je uloga „davati preporuke ministru o odobravanju odstupanja od odredaba pravila 4., 5., 6., 7., 18. i 21.” i „u redovnim razmacima provjeravati jesu li pretpostavke koje uređuju dodjelu takvog odobravanja ili više njih i dalje ispunjene”. Četvrta pretpostavka u tom stavku usto precizno utvrđuje ovlast ministra okoliša, održivog razvoja i klimatskih promjena (u daljnjem tekstu: ministar) da se prilikom ispitivanja preporuka ornitološkog odbora izjasni o odobravanju odstupanja kao i njegovu obvezu pisanog obrazlaganja svoje odluke u slučaju znatnog odstupanja između preporuka ornitološkog odbora i njegove odluke.

12      Pravilo 27. Pravila o očuvanju divljih ptica utvrđuje na koji način treba postupati s povredama tih pravila i predviđa skup sankcija koje u slučaju povreda počinjenih u okviru odstupanja sežu od novčane kazne u minimalnom iznosu od 500 eura uz neodgodivo oduzimanje posebne dozvole do novčane kazne u iznosu od 15 000 eura uz dvije godine zatvora, doživotno oduzimanje svih dozvola izdanih u okviru tih pravila i oduzimanje koristi stečene tim djelom.

 Okvirna pravila

13      Legal notice 253 (Pravni akt 253) od 15. srpnja 2014. sadržava okvir odstupanja za otvaranje jesenske sezone hvatanja živih zeba (u daljnjem tekstu: Okvirna pravila).

14      Pravilo 3. Okvirnih pravila predviđa:

„Zebe se smiju hvatati tradicionalnim mrežama koje su poznate kao mreže na sklapanje, u svrhu njihova držanja u zatočeništvu, što uključuje njihovu uporabu na sajmovima i izložbama, uzgoj i/ili uporabu kao živih mamaca, samo u skladu s odredbama ove obavijesti: […]”

15      To pravilo 3. definira određene kriterije u pogledu mreža na sklapanje, prstenovanja uhvaćenih ptica i minimalne veličine oka na mreži.

16      Pravilo 4. Okvirnih pravila predviđa:

„[…] jesenska sezona hvatanja živih zeba može trajati najviše sedamdeset tri (73) dana od listopada do prosinca iste godine za koju ministar u Službenom listu može objaviti otvaranje jesenske sezone hvatanja živih zeba:

pod uvjetom da ministar prilikom otvaranja jesenske sezone hvatanja živih zeba provjeri da ne postoji drugo zadovoljavajuće rješenje u smislu članka 9. stavka 1. Direktive 2009/147 […] i uzme u obzir održavanje populacije odnosnih vrsta na zadovoljavajućoj razini kao i gornje pragove utvrđene u Prilogu II.:

pod daljnjim uvjetom da ministar prilikom određivanja trajanja jesenske sezone hvatanja živih zeba utvrdi, za svaku vrstu zeba, ukupno sezonsko ograničenje hvatanja i sezonsko ograničenje hvatanja po dozvoli i da ujedno odluči treba li odrediti i dnevno ograničenje hvatanja po dozvoli, u kontekstu tog konkretnog odstupanja za jesensko hvatanje živih zeba.”

17      Pravilo 8. Okvirnih pravila odnosi se na mjere praćenja tijekom sezone otvorene za hvatanje živih zeba. Ono predviđa provedbu policijskih kontrola na licu mjesta i raspoređivanje najmanje sedam službenika po 1000 dozvola.

18      Okvirna pravila sadržavaju Prilog I., koji utvrđuje popis sedam predmetnih vrsta zeba.

19      Prilog II. Okvirnih pravila glasi:

„Ministar ukupan broj zeba koje se smije uhvatiti tijekom jesenske sezone hvatanja utvrđuje u iznosu manjem od 1 % ukupne godišnje smrtnosti referentne populacije svake vrste na području Europske unije koja proizlazi iz najnovijih dostupnih znanstvenih podataka temeljenih na pronalasku prstenovanih ptica.

Broj jedinki koje se smije uhvatiti u okviru odstupanja za jesensko hvatanje živih zeba ni u kojem slučaju ne smije biti veći od sljedećih brojki:

NACIONALNE GRANICE HVATANJA PO VRSTI

Konopljarka      12 000

Češljugar      800

Zelendur      4500

Čižak      2350

Batokljun      500

Obična zeba      5000

Žutarica      2350

Ministar objavom u Službenom listu revidira i ažurira te brojke, uzimajući u obzir stanje populacija odnosnih sedam vrsta i njihovo održavanje na zadovoljavajućoj razini.”

 Deklaracija iz 2014.

20      Legal notice 250 (Pravni akt 250) od 15. srpnja 2014. o pravilima o očuvanju divljih ptica i deklaraciji o odstupanju za sezonu 2014. kojom se odobrava jesensko hvatanje živih zeba (u daljnjem tekstu: Deklaracija iz 2014.) u pravilu 3. predviđa:

„[…] razdoblje hvatanja živih zeba za 2014., u daljnjem tekstu: ‚jesenska sezona hvatanja živih jedinki’ održat će se na sljedeće datume:

hvatanje živih jedinki konopljarke, češljugara, zelendura, čiška, batokljuna, obične zebe i žutarice održat će se od 20. listopada 2014. do 31. prosinca 2014.”

21      U skladu s pravilom 5. stavkom 1. Deklaracije iz 2014., granice općeg sezonskog hvatanja za jesensku sezonu hvatanja živih jedinki odgovaraju onima u Prilogu II. Okvirnim pravilima.

22      U pravilu 5. stavku 2. Deklaracije iz 2014. predviđeno je da ograničenje za hvatanje živih zeba iznosi deset jedinki po jesenskoj dozvoli za hvatanje živih jedinki ili koliko ih je god uhvaćeno ispod tog broja prije zatvaranja sezone.

 Deklaracija iz 2015.

23      Pravilo 3. Legal noticea 330 (Pravni akt 330) od 16. listopada 2015. o pravilima o očuvanju divljih ptica i deklaraciji o odstupanju za sezonu 2015. kojom se odobrava jesensko hvatanje živih zeba (u daljnjem tekstu: Deklaracija iz 2015.) za 2015. istovjetno je pravilu 3. iz Deklaracije iz 2014.

24      Pravilo 5. stavci 1. i 2. Deklaracije iz 2015. isto je, mutatis mutandis, kao i pravilo 5. stavci 1. i 2. Deklaracije iz 2014.

 Okolnosti spora i predsudski postupak

25      Nakon što je Republika Malta u 2014. donijela Okvirna pravila i Deklaraciju iz 2014. kojima se odobrava hvatanje sedam vrsta zeba, Komisija joj je 17. listopada 2014. uputila pismo opomene u kojem je navela da odstupajuće uređenje te države članice ne ispunjava pretpostavke iz članka 9. Direktive 2009/147. Prema Komisijinu mišljenju, ta država članica nije dokazala da ne postoji drugo zadovoljavajuće rješenje i nije ispunila pretpostavke u vezi s razboritim korištenjem, malim količinama i strogim nadzorom, predviđene u članku 9. stavku 1. točki (c) te direktive.

26      Republika Malta dopisom od 14. studenoga 2014. odgovorila je na pismo opomene tvrdeći da njezino odstupajuće uređenje ispunjava pretpostavke iz članka 9. Direktive 2009/147.

27      Komisija je odgovor Republike Malte ocijenila nezadovoljavajućim pa joj je 28. svibnja 2015. uputila obrazloženo mišljenje.

28      Republika Malta odgovorila je na njega dopisom od 28. srpnja 2015., ponavljajući stajalište koje je već izrazila u dopisu od 14. studenoga 2014.

29      Nakon ispitivanja odgovora Republike Malte i dodatnih informacija, Komisija je ocijenila da ta država članica nije ispravila navedene povrede te je odlučila podnijeti ovu tužbu.

 O tužbi

30      Komisija ističe da je odstupajuće uređenje koje je donijela Republika Malta i kojim se odobrava hvatanje sedam vrsta zeba u suprotnosti s člankom 5. točkama (a) i (e) i člankom 8. stavkom 1. Direktive 2009/147 u vezi s njezinim Prilogom IV. točkom (a) te da ne ispunjava pretpostavke koje opravdavaju primjenu odstupanja predviđenog člankom 9. stavkom 1. te direktive.

31      Što se tiče tih pretpostavki, Komisija tvrdi, kao prvo, da Republika Malta nije uspjela dokazati nepostojanje drugog zadovoljavajućeg rješenja, kao što to zahtijeva ta odredba. Kao drugo, tvrdi da ta država članica nije obrazložila zašto ne postoji drugo zadovoljavajuće rješenje za opravdanje odstupajućeg uređenja. Kao treće, tvrdi da Republika Malta nije dokazala da je odobrena aktivnost „razborito korištenje” u smislu članka 9. stavka 1. točke (c) Direktive 2009/147. Kao četvrto, tvrdi da Republika Malta nije uspjela dokazati da je ispunila pretpostavku predviđenu u članku 9. stavku 1. točki (c) te direktive prema kojoj se predmetno odstupanje može odnositi samo na malu količinu ptica. Naposljetku, tvrdi da država članica tuženik nije dokazala da se odobravanje obavlja pod „strogo nadziranim uvjetima”, kako to zahtijeva članak 9. stavak 1. točka (c) te direktive.

 Navodni nedostatak obrazloženja u malteškom odstupajućem sustavu u pogledu nepostojanja drugog zadovoljavajućeg rješenja u smislu članka 9. Direktive 2009/147 te navodni nedostatak dokaza o nepostojanju drugog zadovoljavajućeg rješenja u smislu stavka 1. tog članka

 Argumentacija stranaka

32      S jedne strane, Komisija ističe da je malteško odstupajuće uređenje previše općenito i da ne sadržava jasno i dovoljno obrazloženje u pogledu nepostojanja drugog zadovoljavajućeg rješenja.

33      Pravilo 4. Okvirnih pravila predviđa jedino da ministar prilikom otvaranja jesenske sezone hvatanja živih zeba provjerava da ne postoji „drugo zadovoljavajuće rješenje” u smislu članka 9. stavka 1. Direktive 2009/147. Okvirna pravila nigdje ne spominju uzgoj u zatočeništvu i ne obvezuju ministra da procijeni je li uzgoj u zatočeništvu drugo zadovoljavajuće rješenje, prije nego što odobri hvatanje zeba za određenu sezonu.

34      Nadalje, deklaracije iz 2014. i 2015., kojima se odobrava jesensko hvatanje zeba tijekom sezona 2014. i 2015., nisu u skladu s nejasno određenom pretpostavkom iz pravila 4. Okvirnih pravila jer ne sadržavaju nikakvu odluku o nepostojanju drugog zadovoljavajućeg rješenja ni obrazloženje zbog čega ministar uzgoj u zatočeništvu nije smatrao dovoljnom alternativom kad je odobrio te dvije sezone hvatanja.

35      Naposljetku, rasprave i preporuke ornitološkog odbora ne ispunjavaju zahtjev jasnog i dovoljnog obrazloženja. S jedne strane, zapisnici sa sjednica ornitološkog odbora koje spominje Republika Malta ne dokazuju temeljitu ocjenu alternativnih rješenja i, s druge strane, deklaracije iz 2014. i 2015. također ne sadržavaju ocjenu ni zaključak o nepostojanju drugih zadovoljavajućih rješenja.

36      S druge strane, Komisija navodi da prema pravilu 3. Okvirnih pravila konkretan problem ili posebna situacija koju malteška tijela nastoje riješiti jest odobravanje hvatanja zeba isključivo radi njihova zadržavanja u zatočeništvu, uključujući radi prikazivanja na sajmovima i izložbama, uzgoja i/ili uporabe kao živih mamaca.

37      Međutim, hvatanje divljih zeba, koje je u suprotnosti s člancima 5. i 8. Direktive 2009/147, nije nužno za držanje zeba u zatočeništvu jer je uzgoj u zatočeništvu u tu svrhu zadovoljavajuće rješenje.

38      Nadalje, Republika Malta nije dokazala da uzgoj u zatočeništvu nije zadovoljavajuća alternativa hvatanju. Naime, razna izvješća i studije koje spominje ta država članica potvrđuju da je uzgoj u zatočeništvu tehnički i znanstveno ostvariv za predmetnih sedam vrsta. Posljedično, činjenica da ta alternativa obvezuje malteške ljubitelje ptica da promijene svoje ponašanje – tj. da, umjesto da u zatočeništvu drže divlje ptice koje su uhvatili, moraju u zatočeništvu držati ptice uzgojene u zatočeništvu – ne sprečava zaključak da je to zadovoljavajuće rješenje.

39      Budući da Republika Malta tvrdi da njezino odstupajuće uređenje ima za cilj ne samo dobivanje zeba za držanje u zatočeništvu nego i omogućavanje osobama koje hvataju žive jedinke da svoju aktivnost hvatanja i držanja obavljaju zakonito, na temelju nacionalne tradicije, Komisija ističe da, kad bi se taj argument prihvatio, kriterij nepostojanja drugog zadovoljavajućeg rješenja iz članka 9. stavka 1. Direktive 2009/147 izgubio bi smisao. Stoga ona smatra da prekomjerno proširivanje dosega te odredbe o odstupanju ugrožava sustav očuvanja uspostavljen tom direktivom. Smatra da bi posljedica toga bila da ne može postojati nikakvo drugo zadovoljavajuće rješenje jer nijedno ne bi moglo nadomjestiti hvatanje divljih ptica.

40      Republika Malta tvrdi, s jedne strane, da su odluke o odobravanju odstupanja u pogledu hvatanja živih zeba za 2014. i 2015. bile donesene tek nakon što je ornitološki odbor posvetio nekoliko sjednica raspravljanju tih razloga, tih pretpostavki i tih zahtjeva, temeljeći svoju odluku na obrazloženim tehničkim, pravnim i znanstvenim izvješćima koja su mu bila podnesena. Ornitološki je odbor uzimajući u obzir te elemente u dvama slučajevima preporučio uspostavu odstupanja i prije toga se uvjerio da su ispunjene sve pretpostavke iz članka 9. stavka 1. točke (c) Direktive 2009/147.

41      Za razliku od onoga što tvrdi Komisija, nije bilo potrebno da deklaracije iz 2014. i 2015. sadržavaju odluku o nepostojanju drugog zadovoljavajućeg rješenja jer su detaljne ocjene koje je proveo ornitološki odbor u skladu sa zahtjevima iz pravila 9. i 10. Pravila o očuvanju divljih ptica, a koje su zaključile da ne postoji drugo zadovoljavajuće rješenje, bile provedene prije ministrove odluke o objavi tih deklaracija.

42      Što se tiče Komisijine kritike da preporuke ornitološkog odbora nisu prikladne, Republika Malta ističe da zapisnik sa sjednica tog odbora samo utvrđuje sintezu rasprave koja je provedena o svim aspektima predmetnog odstupanja, uključujući njegove razloge i ocjenu mogućih rješenja. Temeljito ispitivanje u užem smislu i razlozi uglavnom su izloženi u Tehničkoj noti o planiranom odstupanju za hvatanje živih jedinki sedam vrsta zeba iz travnja 2014., koju je izdao Wild Bird Régulation Unit (Jedinica za uređenje divljih ptica) (u daljnjem tekstu: Tehnička nota WBRU‑a), koji je podređen ministru održivog razvoja, okoliša i klimatskih promjena. Cijelo odstupajuće uređenje koje je donijela Republika Malta cjelovit je i stabilan mehanizam koji poštuje zahtjeve iz članka 9. stavka 1. točke (c) Direktive 2009/147.

43      S druge strane, Republika Malta odgovara da Komisija pogrešno shvaća cilj Okvirnih pravila. Činjenica da se sedam vrsta zeba hvata radi njihova držanja u zatočeništvu s rekreativnom svrhom ne sprečava da aktivnost hvatanja također može biti cilj za sebe. I hvatanje i naknadno držanje u zatočeništvu sastavni su dio tradicije koju malteška tijela nastoje zaštititi u strogom okviru članka 9. stavka 1. točke (c) Direktive 2009/147. Program uzgoja u zatočeništvu pruža samo djelomično rješenje za jednu od tih aktivnosti, tj. za onu držanja u zatočeništvu jedinki od strane ljubitelja ptica koji u hvatanju tih jedinki nemaju nužno interesa.

44      Prije nego što je donijela odluku o primjeni predmetnog odstupanja u pogledu hvatanja živih zeba, Republika Malta pomno je ocijenila sva moguća zamjenska rješenja koja su bila primijenjena od 2004. do 2014. Na temelju tih ocjena malteška tijela zaključila su da, s obzirom na jedinstven društveno‑kulturni kontekst i biogeografsku strukturu malteških otoka kao i praktično iskustvo stečeno u području provedbe svih drugih mogućih zamjenskih aktivnosti – među kojima su osobito program prstenovanja i puštanja ili mogućnost hvatanja živih jedinki drugih vrsta koje nisu zebe – nijedna ocijenjena mogućnost, osim strogo nadziranog i praćenog ograničenog odstupanja za zebe, ne omogućuje pružanje zadovoljavajuće alternative staroj, tradicionalnoj i rekreativnoj praksi hvatanja živih jedinki sedam vrsta zeba i njihova držanja u zatočeništvu.

45      Republika Malta ističe da kad, kao što to tvrdi Komisija, hvatanje kao „cilj za sebe” zaštićenih ptica koje se ne spominju u Prilogu II. Direktivi 2009/147, poput u ovom slučaju zeba, ne bi moglo biti razborito korištenje u smislu njezina članka 9. stavka 1. točke (c), na temelju te odredbe u državama članicama ne bi se moglo dopustiti nikakvo odstupanje radi očuvanja tradicionalnih rekreativnih aktivnosti. Tako usko tumačenje bilo bi pogrešno kako s pravnog tako i s činjeničnog gledišta. Ono usto nije potkrijepljeno ustaljenom sudskom praksom Suda o članku 9. stavku 1. točki (c) Direktive 2009/147.

46      Prema mišljenju Republike Malte, iako zaštita tradicionalnih aktivnosti, doduše, nije glavni cilj te direktive, ona također ne isključuje mogućnost da se određene tradicionalne aktivnosti lova ili hvatanja mogu zadržati na način koji ispunjava stroge pretpostavke iz njezina članka 9. stavka 1. točke (c). Usto, Komisija je sama priznala da odstupanje koje se temelji na tradiciji i koje dopušta hvatanje i držanje u zatočeništvu određenih vrsta ptica nije nužno u suprotnosti s odredbama Direktive 2009/147.

 Ocjena Suda

47      Valja podsjetiti na to da, u skladu sa sudskom praksom Suda, kako bi se nadležnim tijelima omogućilo da primijene odstupanja iz članka 9. Direktive 2009/147 samo na način koji je u skladu s pravom Unije, nacionalni zakonodavni i regulatorni okvir mora biti osmišljen tako da primjena u njemu predviđenih odstupajućih odredaba poštuje načelo pravne sigurnosti. Prema tome, nacionalni propisi primjenjivi u tom području moraju jasno i precizno propisati kriterije za odstupanje i obvezati tijela zadužena za njihovu primjenu da ih uzimaju u obzir. Što se tiče sustava iznimaka, koji treba tumačiti usko i za koji teret dokazivanja postojanja potrebnih pretpostavki za svako odstupanje treba biti na tijelu koje o njemu odlučuje, države članice moraju zajamčiti da se svaka intervencija koja se tiče zaštićenih vrsta odobri samo na temelju odluka koje sadržavaju precizno i prikladno obrazloženje koje se odnosi na razloge, pretpostavke i zahtjeve iz članka 9. stavaka 1. i 2. te direktive (vidjeti u tom smislu presudu od 8. lipnja 2006., WWF Italia i dr., C‑60/05, EU:C:2006:378, t. 33. i 34.).

48      Što se tiče malteških propisa, valja utvrditi da, za razliku od onoga što u biti tvrdi Komisija, nacionalni propisi primjenjivi u području očuvanja divljih ptica jasno i precizno propisuju kriterije za odstupanje i obvezuju tijela zadužena za njihovu primjenu da ih uzimaju u obzir. Naime, kao što je to navedeno u točkama 10. i 16. ove presude, pravilo 9. Pravila o očuvanju divljih ptica u biti prenosi članak 9. Direktive 2009/147, dok pravilo 4. Okvirnih pravila ministra obvezuje da prilikom otvaranja jesenske sezone hvatanja živih zeba provjeri ne postoji li drugo zadovoljavajuće rješenje u smislu članka 9. stavka 1. Direktive 2009/147. Taj zaključak ne može se dovesti u pitanje okolnošću, koju ističe Komisija, da Okvirna pravila nigdje ne spominju uzgoj u zatočeništvu i ne obvezuju ministra da procijeni je li uzgoj u zatočeništvu drugo zadovoljavajuće rješenje prije nego što odobri hvatanje zeba za određenu sezonu.

49      Nasuprot tomu, valja zaključiti da deklaracije iz 2014. i 2015. o odobravanju jesenskog hvatanja zeba tijekom sezona 2014. i 2015. nisu u skladu s člankom 9. Direktive 2009/147.

50      Naime, te deklaracije ne sadržavaju nikakve navode o nepostojanju drugog zadovoljavajućeg rješenja. Usto i u svakom slučaju, te deklaracije ne upućuju ni na tehnička, pravna i znanstvena izvješća koja su, prema tvrdnjama Republike Malte, bila podnesena ornitološkom odboru ni na preporuke temeljene na tim elementima koje je, prema tvrdnjama te države članice, ornitološki odbor uputio ministru i koje su zagovarale primjenu predmetnog odstupanja, uzimajući u obzir činjenicu da su sve pretpostavke iz članka 9. stavka 1. točke (c) Direktive 2009/147, među kojima i ona o nepostojanju drugog zadovoljavajućeg rješenja, smatrane ispunjenima.

51      Iz toga slijedi da te deklaracije nisu odluke koje sadržavaju precizno i prikladno obrazloženje koje se odnosi na pretpostavku nepostojanja drugog zadovoljavajućeg rješenja u skladu s člankom 9. Direktive 2009/147.

52      Slijedom toga, prigovor koji se temelji na nedostatku obrazloženja u malteškom odstupajućem sustavu u pogledu nepostojanja drugog zadovoljavajućeg rješenja osnovan je i stoga se treba prihvatiti.

53      S obzirom na prethodni zaključak, u ovom slučaju nije potrebno ispitati prigovor koji se odnosi na navodni nedostatak dokaza o nepostojanju drugog zadovoljavajućeg rješenja u smislu članka 9. stavka 1. Direktive 2009/147.

 Navodno nepoštovanje pretpostavke predviđene u članku 9. stavku 1. točki (c) Direktive 2009/147, prema kojoj se odstupanje predviđeno u toj odredbi može odnositi samo na mali broj ptica

 Argumentacija stranaka

54      Komisija smatra da WBRU‑ov izračun „malog broja” u njegovoj Tehničkoj noti, na kojem se temelje granice hvatanja predviđene malteškim odstupajućim uređenjem, nije potkrijepljen čvrstim znanstvenim dokazima.

55      Kao prvo, WBRU nije utvrdio relevantne izvorne populacije uz pomoć pouzdanog sustavu nadzora. Republika Malta svoju je odluku utemeljila samo na jednoj studiji, tj. onoj Raine iz 2007., koja se temeljila na vrlo ograničenom uzorkovanju ptica. Što se tiče batokljuna, nije imala nikakav nadzor prstenovanja u Malti za tu vrstu, za koju je WBRU utemeljio svoju odluku na nadzoru prstenovanja provedenom u Italiji. Međutim, WBRU nije objasnio zbog čega tu populaciju smatra prikladnim nadomjeskom.

56      Kao drugo, Republika Malta ima tendenciju uključiti vrlo brojne reproduktivne populacije u svoju „referentnu populaciju”, temeljeći se na malom broju nadzora prstenovanja u Malti, iako većina tih reproduktivnih populacija ne prelazi Maltu prilikom svoje migracije. Republika Malta tako veliku reproduktivnu populaciju običnih zeba u Poljskoj uključuje u svoju „referentnu populaciju”. Međutim, eminentni ornitolozi istaknuli su da obične zebe koje se razmnožavaju u Poljskoj prilikom migracije prelaze istočnu Nizozemsku, Njemačku i Švicarsku kako bi prezimile prije svega na jugozapadu Francuske i na zapadu Iberskog poluotoka. Makar se i činilo da određene ptice migriraju prelazeći Maltu, ne čini se znanstveno točnim uključiti cjelokupnu poljsku reproduktivnu populaciju, koju čini 5 do 10 milijuna ptica, u „referentnu populaciju” za izračun male količine.

57      Kao treće, odabir izvornih populacija koji je provela Republika Malta nije u skladu s metodologijom koju spominje. Ta država članica pogrešno tvrdi da je uzimala u obzir samo izvorne populacije koje potječu iz država u kojima su populacije stabilne ili u porastu. Međutim, noviji podaci European Bird Census Councila pokazuju smanjenje predmetnih vrsta, ovisno o slučaju, u Njemačkoj, Italiji, Austriji, Poljskoj, Sloveniji i Ujedinjenoj Kraljevini.

58      Naposljetku, što se tiče stope smrtnosti, Tehnička nota WBRU‑a ne objašnjava dovoljno način na koji su dobivene procjene stopa smrtnosti. WBRU‑ovi podaci ne odgovaraju onima u referentnim studijama ili nisu potkrijepljeni nikakvim znanstvenim izvorima.

59      Republika Malta na to odgovara da je studija Raine, koja je provedena pod okriljem i za račun BirdLifea Malta tijekom 2007., do danas najnovija dostupna studija. Komisijino stajalište prema kojem studija Raine ne zadovoljava strogost i pouzdanost potrebne za praćenje ptica iznenađujuće je jer se ta institucija sama temelji na toj istoj studiji kako bi potkrijepila razne činjenične argumente.

60      Komisijina kritika analize Republike Malte o stanju očuvanja sedam vrsta zeba počiva na ranijim izjavama izraženima u obrazloženom mišljenju, koje sadržava nekoliko pogrešnih činjeničnih tvrdnji. U travnju 2015. malteška tijela provela su ažuriranu procjenu stanja očuvanja vrsta, uzimajući u obzir sve novije znanstvene spoznaje, što proturječi Komisijinim tvrdnjama.

61      Što se tiče stopa smrtnosti sedam predmetnih vrsta, Republika Malta ističe da ih je WBRU točno protumačio u svojoj Tehničkoj noti jer se temeljio na vodećim znanstvenim izvorima. Ako su za određenu vrstu znanstveni izvori navodili različite stope smrtnosti, malteška tijela preuzela su najmanju vrijednost, u skladu s Komisijinim vodičem o održivom lovu.

 Ocjena Suda

62      Valja podsjetiti na to da u izvršavanju svojih nadležnosti u vezi s dodjelom odstupanja, u skladu s člankom 9. Direktive 2009/147, tijela država članica moraju uzeti u obzir mnoge elemente ocjene koji se odnose na zemljopisne, klimatske, okolišne i biološke podatke i osobito na situaciju u pogledu razmnožavanja i ukupne godišnje smrtnosti vrsta zbog prirodnih uzroka (vidjeti u tom smislu presudu od 8. lipnja 2006., WWF Italia i dr., C‑60/05, EU:C:2006:378, t. 25.).

63      Što se tiče elemenata ocjene, valja smatrati da u trenutačnom stanju znanstvene spoznaje „mali broj” u smislu članka 9. stavka 1. točke (c) Direktive 2009/147 znači lov manji od 1 % ukupne godišnje smrtnosti predmetne populacije (prosječna vrijednost) za vrste koje se ne mogu loviti i lov od 1 % za vrste koje se mogu loviti, pri čemu „predmetna populacija” u kontekstu migratornih vrsta znači populacija u regijama koje daju glavne skupine koje posjećuju regiju u kojoj se primjenjuje odstupanje tijekom razdoblja njegove primjene (vidjeti u tom smislu presudu od 11. studenoga 2010., Komisija/Italija, C‑164/09, neobjavljenu, EU:C:2010:672, t. 35.).

64      Sud je u tom pogledu istaknuo da se ti kvantitativni elementi temelje na radu Odbora ORNIS za prilagodbu Direktive 2009/147 tehničkom i znanstvenom napretku, uspostavljenog u skladu s njezinim člankom 16. i sastavljenog od predstavnika država članica (vidjeti u tom smislu presudu od 8. lipnja 2006., WWF Italia i dr., C‑60/05, EU:C:2006:378, t. 26.).

65      U skladu sa sudskom praksom, iako je točno da gore navedeni postoci nisu pravno obvezujući, oni ipak mogu biti, zbog znanstvenog autoriteta koji uživa rad odbora ORNIS i zbog nedostatka protivnih znanstvenih dokaza, referentna osnova za ocjenu je li odstupanje odobreno na temelju članka 9. stavka 1. točke (c) Direktive 2009/147 u skladu s tom odredbom (vidjeti u tom smislu presudu od 8. lipnja 2006., WWF Italia i dr., C‑60/05, EU:C:2006:378, t. 27.).

66      Pretpostavka „malog broja” ne može biti ispunjena ako aktivnost lova ptica koja je odobrena kao odstupanje ne jamči očuvanje populacije dotičnih vrsta na zadovoljavajućoj razini (vidjeti u tom smislu presudu od 16. listopada 2003., Ligue pour la protection des oiseaux i dr., C‑182/02, EU:C:2003:558, t. 17.).

67      U tom smislu valja istaknuti da se, što se tiče češljugara i obične zebe, „predmetna populacija”, također zvana „referentna populacija”, ne može utvrditi s obzirom na jedinu dostupnu studiju u tom području u okviru ovog predmeta, tj. studiju Raine iz 2007., prema kojoj je uzorkovanje vraćenih prstenova u odnosu na te dvije vrste previše ograničeno kako bi pružilo čvrste pokazatelje o regijama koje daju glavne skupine ptica koje posjećuju regiju u kojoj se primjenjuje dotično odstupanje. U tim okolnostima i u nedostatku drugih relevantnih dokaza, valja utvrditi da Republika Malta nije dokazala da granice hvatanja, utvrđene na 800 jedinki za češljugara i 5000 jedinki za običnu zebu, odgovaraju „malom broju” u smislu članka 9. stavka 1. točke (c) Direktive 2009/147.

68      Isto vrijedi za batokljuna, za kojeg, s jedne strane, nikakva kontrola prstenovanja nije bila provedena u Malti i za kojeg su, s druge strane, malteška tijela svoju odluku utemeljila na kontrolama prstenovanja provedenima u Italiji bez potpore ikakvim znanstvenim dokazom stajališta da takvo uzorkovanje može biti prikladan „nadomjestak”.

69      Što se tiče četiriju ostalih vrsta zeba na koje se odnosi predmetno odstupanje, valja utvrditi da, iako su granice hvatanja dopuštene malteškim odstupajućim mjerama dovoljno manje od praga od 1 % ukupne godišnje smrtnosti predmetnih populacija, kako su utvrđene studijom Raine iz 2007., smanjeni broj uzorkovanja prstenova i puštanja ptica, tj. 112 jedinki, na kojem se temelji ta studija, dovodi u sumnju točnost utvrđivanja tih populacija, to više ako se ta studija usporedi sa znatnim brojem ptica koje su prijavljene kao uhvaćene u Malti tijekom jesenske sezone 2014., što iznosi 7222 zebe. Prema tome, za konopljarku, zelendura, čiška i žutaricu ne može postojati znanstvena sigurnost u pogledu toga da su regije prihvaćene u toj studiji regije podrijetla populacija koje daju glavne skupine koje posjećuju regiju u kojoj se primjenjuje predmetno odstupanje tijekom razdoblja njegove primjene.

70      Nadalje, iz spisa proizlazi da je tek nakon što je Republika Malta donijela odstupajuće uređenje, u srpnju 2014., provedena studija migratornog kretanja dotičnih sedam vrsta zeba na malteškim otocima tijekom razdoblja predmetnog odstupanja.

71      Usto, studija Raine iz 2007. sama pokazuje da je u Malti lov toliko intenzivan da se samo jedna šačica jedinki svake vrsta zeba normalno razmnožava na otoku, dok se u drugim sredozemnim regijama razmnožavaju u velikom broju. Prema toj studiji, reproduktivne populacije u Malti, konkretno, žutarice, zelendura i konopljarke uključuju najviše pet parova.

72      Naposljetku, iako je Republika Malta tvrdila da je uzela u obzir samo referentne populacije podrijetlom iz zemalja u kojima su populacije stabilne ili u porastu, valja utvrditi da odabir tih populacija nije uvijek bio u skladu s metodologijom koju spominje.

73      U tom smislu, što se tiče konopljarke, valja navesti da su, kao što to proizlazi iz Tehničke note WBRU‑u o stanju očuvanja predmetnih sedam vrsta zeba iz svibnja 2015., koju je Republika Malta uložila u spis ovog predmeta, malteška tijela također uzela u obzir, u pogledu jesenske sezone hvatanja u 2015., referentne populacije u padu ili one čije stanje očuvanja nije bilo poznato. Isto vrijedi za zelendura, žutaricu i čiška.

74      Iz svih prethodnih razmatranja proizlazi da Republika Malta nije pružila dovoljan dokaz da njezino odstupajuće uređenje za lov predmetnih sedam vrsta zeba omogućuje jamčenje očuvanja populacija tih vrsta na zadovoljavajućoj razini.

75      Prema tome, uzimajući u obzir sudsku praksu navedenu u točki 66. ove presude, valja utvrditi da pretpostavka „malog broja” u ovom slučaju nije ispunjena.

76      Posljedično, valja prihvatiti prigovor koji se temelji na nepoštovanju pretpostavke predviđene u članku 9. stavku 1. točki (c) Direktive 2009/147, prema kojoj se odobreno odstupanje može odnositi samo na „mali broj” ptica.

 Navodni nedostatak dokaza da je odobreno odstupanje „razborito korištenje” u smislu članka 9. stavka 1. točke (c) Direktive 2009/147

 Argumentacija stranaka

77      Kao prvo, Komisija tvrdi da hvatanje jedinki vrsta koje nisu spomenute u Prilogu II. Direktivi 2009/147 kao cilj za sebe ne može biti razborito korištenje u smislu članka 9. stavka 1. točke (c) Direktive 2009/147.

78      Nadalje, budući da Republika Malta nije dokazala sposobnost jamčenja očuvanja populacija predmetnih sedam vrsta zeba na zadovoljavajućoj razini, lov ptica u svakom se slučaju ne može smatrati razboritim.

79      Naposljetku, Komisija također tvrdi da je malteško odstupajuće uređenje neproporcionalno, s obzirom, među ostalim, na odobravanje metode hvatanja pomoću mreža na sklapanje. Budući da se takve mreže na temelju članka 8. stavka 1. Direktive 2009/147 u vezi s Prilogom IV. točkom (a) te direktive smatraju neselektivnom metodom, odstupanje koje uključuje njihovu uporabu ne može se smatrati proporcionalnim.

80      Republika Malta na to odgovara da su i hvatanje i držanje u zatočeništvu razborito korištenje u smislu članka 9. Direktive 2009/147.

81      Ona usto ističe da metoda hvatanja pomoću mreža na sklapanje koje su odobrene odstupajućim uređenjem koje je ona donijela u području hvatanja živih zeba omogućuje selektivno hvatanje jer te mreže ručno postavljaju osobe koje su educirane o hvatanju živih jedinki i u tu svrhu imaju dozvolu.

 Ocjena Suda

82      Iz sudske prakse Suda proizlazi da, kad pretpostavka da se lov zaštićenih vrsta smije odnositi samo na određene ptice u malom broju nije ispunjena, iskorištavanje ptica rekreativnim lovom u svakom se slučaju ne može smatrati razboritim u smislu članka 9. stavka 1. točke (c) Direktive 2009/147 (vidjeti u tom smislu presude od 16. listopada 2003., Ligue pour la protection des oiseaux i dr., C‑182/02, EU:C:2003:558, t. 17. i od 8. lipnja 2006., WWF Italia i dr., C‑60/05, EU:C:2006:378, t. 32.).

83      Kao što je to utvrđeno u točki 75. ove presude, pretpostavka „malog broja” u ovom slučaju nije ispunjena. S obzirom na sudsku praksu navedenu u točki 82. ove presude, iz toga slijedi da se iskorištavanje predmetnih ptica rekreativnim lovom u svakom slučaju ne može smatrati razboritim.

84      Nadalje, što se tiče Komisijina prigovora koji se temelji na neselektivnosti metode hvatanja pomoću mreža o kojima je ovdje riječ, malteška tijela priznala su u Tehničkoj noti WBRU‑a neselektivnost takvih mreža jer su priznala postojanje „sporednog ulova”, unatoč činjenici da ih lovci ručno postavljaju. Neselektivnost te metode hvatanja usto potvrđuje studija BirdLifea Malta iz srpnja 2015.

85      Posljedično, pretpostavka iz članka 9. stavka 1. točke (c) Direktive 2009/147, prema kojoj se hvatanje živih zeba može odobriti samo ako se provodi selektivno, u ovom slučaju nije ispunjena. Slijedom toga, pretpostavke za odstupanje od članka 8. stavka 1. te direktive u ovom slučaju također nisu ispunjene.

86      Prema tome, prigovor koji se temelji na nedostatku dokaza da je odobreno odstupanje razborito korištenje u smislu članka 9. stavka 1. točke (c) Direktive 2009/147 treba se prihvatiti, kao i prigovor koji se temelji na tome da dotična metoda hvatanja nije selektivna, u suprotnosti s tom odredbom i člankom 8. stavkom 1. te direktive.

 Navodni nedostatak dokaza da je odstupanje odobreno pod strogo nadziranim uvjetima u smislu članka 9. stavka 1. točke (c) Direktive 2009/147

 Argumentacija stranaka

87      Komisija tvrdi da Republika Malta nije dokazala da se uvjeti propisani njezinim odstupajućim uređenjem strogo primjenjuju. Izvješće o sezoni lova 2014. koje je podnijela Republika Malta potvrđuje da dva stupa sustava primjene uređenja, samoprijava SMS‑om i kontrole na licu mjesta koje povremeno provode policijski službenici, čine sistemske manjkavosti i ne omogućuju učinkovit nadzor uvjeta odstupanja.

88      S jedne strane, sustav prikupljanja podataka SMS‑om počiva na samoprijavi imatelja dozvole i stoga sadržava velik rizik od zlouporaba. Vrlo sumnjiv broj ptica koje su putem SMS‑a prijavljene kao uhvaćene tijekom 2014. ilustrira taj rizik. S druge strane, Republika Malta nije dokazala da drugi stup njezina sustava primjene uređenja, nadzori na licu mjesta, osigurava dovoljno strog nadzor.

89      Usto, nekoliko izvješća koja su sastavile nevladine organizacije o sezoni lova 2014. ilustrira nedovoljnost tog nadzora. Ta izvješća ističu opće nepoštovanje uvjeta odstupanja, koje seže od upotrebe nezakonitih vabaca ili zlouporabe „jednokratnih” prstenova do lova vrsta koje nisu obuhvaćene odstupanjem kao i nepoštovanja ograničenja u vezi s dopuštenim razdobljima i mjestima, osobito masovnim lovom unutar područja „Natura 2000”.

90      Republika Malta na to odgovara da je uspostavila sustav provedbe i praćenja takvog stupnja koji nema presedana u Uniji. Uporaba sustava koji nalaže bilježenje hvatanja u realnom vremenu telefonskim putem omogućila je prikupljanje i provjeru u realnom vremenu ulova svih pojedinačnih imatelja dozvola i uporabe pojedinačnih granica hvatanja te nadziranje uporabe nacionalnih kvota. Svi imatelji dozvola imaju obvezu na svakoj uhvaćenoj ptici i odmah po hvatanju pričvrstiti posebno označene i jednokratne prstenove. Uporaba prstenova strogo se nadzire prilikom preciznih provjera na terenu. Na kraju sezone neupotrijebljeni prstenovi moraju se vratiti nadležnim tijelima.

91      Naposljetku, Republika Malta navodi da su tijekom razdoblja odstupanja malteška tijela uobičajeno dnevno zaduživala više od 50 dodatnih službenika za nadziranje poštovanja pravnih pretpostavki. Inspekcijama je u nekom trenutku tijekom odstupanja bilo podvrgnuto 100 % registriranih mjesta hvatanja. Temeljitim preciznim provjerama bilo je podvrgnuto 23 % svih pojedinačnih imatelja dozvola.

 Ocjena Suda

92      Što se tiče osobito lova ptica poput onoga u glavnom postupku, on se na temelju članka 9. stavka 1. točke (c) Direktive 2009/147 može odobriti samo ako je organiziran na takav način da se odvija pod strogo nadziranim uvjetima (vidjeti u tom smislu presudu od 16. listopada 2003., Ligue pour la protection des oiseaux i dr., C‑182/02, EU:C:2003:558, t. 15.).

93      U tom smislu valja istaknuti da nije sporno da je trideset imatelja dozvola prijavilo da su dosegnuli pojedinačnu granicu sezonskog hvatanja od deset zeba posljednjeg dana sezone, dana kad je studija o migratornim kretanjima predmetnih sedam vrsta zeba, spomenuta u točki 70. ove presude, utvrdila najniže razine migracija zeba u sezoni. U tim okolnostima čini se da točnost takvih prijava nije sigurna.

94      U malteškom kontekstu, koji je obilježen velikom gustoćom imatelja dozvola, tj. više od 4000, i registriranih klopki, tj. više od 6400, činjenica da je samo 23 % lovaca bilo podvrgnuto pojedinačnim kontrolama čini se nedovoljnom.

95      Nadalje, iz studije BirdLifea Malta iz srpnja 2015. proizlazi da je nepoštovanje ograničenja u vezi s dopuštenim razdobljima i mjestima hvatanja, osobito praksom hvatanja unutar područja „Natura 2000”, bilo učestalije tijekom jesenske sezone hvatanja u 2014.

96      Prema toj studiji, za jesensku sezonu hvatanja u 2014. bio je izdan 41 591 jednokratni prsten, pri čemu je granica hvatanja za svih sedam vrsta zeba bila utvrđena na 26 850 jedinki. Sustav je predviđao i nalagao da imatelji dozvola vrate neupotrijebljene prstenove. Međutim, na kraju sezone imateljima dozvola u posjedu su ostala 38 602 prstena, tj. 11 752 više od granice hvatanja od 26 850 ptica i 31 380 više od 7222 zebe koje su tijekom te sezone prijavljene kao uhvaćene.

97      Iz prethodno navedenoga proizlazi da Republika Malta nije pružila dokaz da je odstupanje primijenjeno pod strogo nadziranim uvjetima u smislu članka 9. stavka 1. točke (c) Direktive 2009/147. Prema tome, prigovor koji se temelji na tom nedostatku dokaza treba se prihvatiti.

98      Posljedično, valja utvrditi da je donošenjem odstupajućeg uređenja koje dopušta ulov živih jedinki sedam vrsta divljih zeba (obična zeba Fringilla coelebs, konopljarka Carduelis cannabina, češljugar Carduelis carduelis, zelendur Carduelis chloris, batokljun Coccothraustes coccothraustes, žutarica Serinus serinus i čižak Carduelis spinus) Republika Malta povrijedila obveze koje ima na temelju odredaba članka 5. točaka (a) i (e) i članka 8. stavka 1. Direktive 2009/147 u vezi s njezinim člankom 9. stavkom 1.

 Troškovi

99      Sukladno članku 138. stavku 1. Poslovnika Suda, stranka koja ne uspije u postupku dužna je, na zahtjev protivne stranke, snositi troškove. Budući da je Komisija podnijela zahtjev da Republika Malta snosi troškove i da potonja u bitnome nije uspjela u svojem zahtjevu, valja joj naložiti snošenje troškova.

Slijedom navedenog, Sud (treće vijeće) proglašava i presuđuje:

1.      Donošenjem odstupajućeg uređenja koje dopušta ulov živih jedinki sedam vrsta divljih zeba (obična zeba Fringilla coelebs, konopljarka Carduelis cannabina, češljugar Carduelis carduelis, zelendur Carduelis chloris, batokljun Coccothraustes coccothraustes, žutarica Serinus serinus i čižak Carduelis spinus) Republika Malta povrijedila je obveze koje ima na temelju odredaba članka 5. točaka (a) i (e) i članka 8. stavka 1. Direktive 2009/147/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 30. studenoga 2009. o očuvanju divljih ptica u vezi s njezinim člankom 9. stavkom 1.

2.      Republici Malti nalaže se snošenje troškova.

Potpisi


*      Jezik postupka: engleski