Zahtjev za prethodnu odluku koji je 8. veljače 2018. uputio Østre Landsret (Danska) — A protiv Udlændinge- og Integrationsministeriet
(predmet C-89/18)
Jezik postupka: danski
Sud koji je uputio zahtjev
Østre Landsret
Stranke glavnog postupka
Tužitelj: A
Tuženik: Udlændinge- og Integrationsministeriet
Prethodna pitanja
1. U slučaju kada su u pogledu spajanja obitelji između bračnih drugova uvedena „nova ograničenja” koja su prima facie u suprotnosti s klauzulom o mirovanju iz članka 13. Odluke br. 1/80 (Odluka Vijeća za pridruživanje br. 1/80 od 19. rujna 1980. o razvoju pridruživanja u vezi sa Sporazumom od 12. rujna 1963. između Europske ekonomske zajednice i Turske o pridruživanju između Europske ekonomske zajednice i Turske), a opravdana su razlozima „uspješne integracije” koje je Sud priznao u presudi od 12. travnja 2016., Genc1 , C-561/14 (također vidjeti presudu od 10. srpnja 2014., Dogan, C-138/13, EU:C:2014:2066)2 , može li se smatrati da odredbu poput članka 9. stavka 7. danskog Zakona o strancima (Udlændingeloven) – koja predviđa, među ostalim, da je opći uvjet za spajanje obitelji između osobe koja je državljanin treće zemlje te ima dozvolu za boravak u Danskoj i bračnog druga te osobe taj da su oni snažnije povezani s Danskom nego s Turskom – „opravdava važan razlog u općem interesu […], da je prikladna za ostvarenje postavljenog legitimnog cilja i da […] ne prekoračuje ono što je nužno za njegovo ostvarenje”?
2. U slučaju potvrdnog odgovora na prvo pitanje, što bi značilo da se zahtjev u pogledu povezanosti načelno smatra prikladnim za ostvarenje integracije, je li moguće, a da se to ne protivi testu ograničavanja i zahtjevu u pogledu proporcionalnosti:
(i) primjenjivati praksu prema kojoj se, kada je bračni drug s dozvolom za boravak u državi članici (sponzor) u Dansku prvi put stigao s 12-13 godina ili kasnije, u ocjeni povezanosti sponzora s državom članicom velika važnost pridaje sljedećem: je li osoba zakonito duže vrijeme boravila u državi članici tijekom približno 12 godina ili je u državi članici boravila i bila stalno zaposlena, pri čemu je često bila u doticaju s kolegama i klijentima i s njima komunicirala na jeziku države članice, i tako činila bez većih prekida najmanje četiri do pet godina, ili je u državi članici boravila i bila stalno zaposlena, ali pritom nije često bila u doticaju s kolegama i klijentima i s njima komunicirala na jeziku države članice, i tako činila bez većih prekida najmanje sedam od osam godina;
(ii) primjenjivati praksu prema kojoj okolnost da je sponzor održavao snažnu vezu s njihovom zemljom podrijetla putujući tamo često ili ostajući duže vrijeme govori protiv toga da je zahtjev u pogledu povezanosti ispunjen, dok kratki praznici ili edukacijski boravci ne utječu na izdavanje dozvole;
(iii) primjenjivati praksu prema kojoj postojanje takozvane situacije „sklapanje braka, razvod, ponovno sklapanje braka” u značajnoj mjeri govori protiv toga da je zahtjev u pogledu povezanosti ispunjen?
____________
1 Presuda Suda od 12. travnja 2016., ECLI:EU:C:2016:247.
2 Presuda Suda od 10. srpnja 2014., ECLI:EU:C:2014:2066.