Language of document :

Presuda Suda (veliko vijeće) od 24. rujna 2013. (zahtjev za prethodnu odluku Oberverwaltungsgericht Berlin-Brandenburg - Njemačka) – Leyla Ecem Demirkan protiv Bundesrepublik Deutschland

(Predmet C-221/11)1

(Sporazum o pridruživanju EEZ-Turska – Dodatni protokol – Članak 41. stavak 1. – 'Standstill' klauzula – Obveza posjedovanja vize za prihvat na državno područje države članice – Slobodno pružanje usluga – Pravo turskog državljanina na ulazak u državu članicu u svrhu posjeta članu obitelji i možebitnog korištenja pružanim uslugama)

Jezik postupka: njemački

Sud koji je uputio zahtjev

Oberverwaltungsgericht Berlin-Brandenburg

Stranke u glavnom postupku

Tužitelj: Leyla Ecem Demirkan

Tuženik: Bundesrepublik Deutschland

Predmet

Zahtjev za prethodnu odluku - Oberverwaltungsgericht Berlin-Brandenburg - Tumačenje članka 41. stavka 1. Dodatnog protokola od 23. studenog 1970. priloženog Sporazumu o pridruživanju između Europske ekonomske zajednice i Turske te o mjerama potrebnima za njihovo stupanje na snagu (SL 1972, L 293, str. 3) - Tumačenje pojma „slobodnog pružanja usluga“ sadržanog u navedenoj odredbi - Možebitno uključivanje „pasivne“ slobode pružanja usluga - Pravo turskog državljanina da ode u državu članicu kako bi ondje posjetio člana svoje obitelji i eventualno se koristio pružanim uslugamaIzrekaPojam „slobodnog pružanja usluga“ iz članka 41. stavka 1. Dodatnog protokola, potpisanog 23. studenoga 1970. u Bruxellesu i sklopljenog, odobrenog i potvrđenog u ime Zajednice Uredbom Vijeća (EEZ) br. 2760/72 od 19. prosinca 1972., valja tumačiti na način da ne obuhvaća slobodu turskih državljana, primateljâ usluga, da odu u državu članicu da bi se ondje koristili pružanim uslugama.