Language of document : ECLI:EU:C:2013:496

Predmet C‑234/12

Sky Italia Srl

protiv

Autorità per le Garanzie nelle Comunicazioni

(zahtjev za prethodnu odluku
koji je uputio Tribunale amministrativo regionale per il Lazio)

„Televizijsko emitiranje – Direktiva 2010/13/EU – Članak 4. stavak 1. i članak 23. stavak 1. – Reklamni spotovi – Nacionalni propis koji za televizijske kuće koje naplaćuju program predviđa manji maksimalni vremenski udio emitiranja koji se može posvetiti oglašavanju od udjela predviđenog za televizijske kuće koje ne naplaćuju program – Jednako postupanje – Slobodno pružanje usluga”

Sažetak – Presuda Suda (drugo vijeće) od 18. srpnja 2013.

1.        Sloboda pružanja usluga – Djelatnosti televizijskog emitiranja – Direktiva 2010/13 – Uspostava minimalnih odredaba bez potpunog usklađivanja nacionalnih zakonodavstava

(Direktiva 2010/13 Europskog parlamenta i Vijeća)

2.        Sloboda pružanja usluga – Djelatnosti televizijskog emitiranja – Direktiva 2010/13 – Nacionalni propis koji za televizijske kuće koje naplaćuju program predviđa manja vremenska ograničenja televizijskih oglasa nego za one koje ga ne naplaćuju – Dopuštenost – Uvjet – Poštovanje načela proporcionalnosti – Provjera nacionalnog suda

(čl. 56. UFEU‑a; Direktiva 2010/13 Europskog parlamenta i Vijeća, čl. 4. st. 1.)

3.        Prethodna pitanja – Nadležnost Suda – Nužnost dostavljanja Sudu zadovoljavajućih objašnjenja o činjeničnom i pravnom kontekstu – Doseg obveze u području tržišnog natjecanja – Nedopuštenost

(čl. 267. UFEU‑a; Poslovnik Suda, čl. 94.)

1.        Vidjeti tekst odluke.

(t. 12.)

2.        Članak 4. stavak 1. Direktive 2010/13 o koordinaciji određenih odredaba utvrđenih zakonima i drugim propisima u državama članicama o pružanju audiovizualnih medijskih usluga kao i načelo jednakog postupanja i članak 56. UFEU‑a trebaju se tumačiti na način da ne zabranjuju, u načelu, nacionalni propis koji predviđa manja vremenska ograničenja po satu za emitiranje posvećeno televizijskom oglašavanju za televizijske kuće koje naplaćuju program od onih utvrđenih za televizijske kuće koje ne naplaćuju program, pod uvjetom da se poštuje načelo proporcionalnosti, što treba provjeriti sud koji je uputio zahtjev.

U tom smislu načela i ciljevi pravilâ o vremenu emitiranja televizijskih oglasa koja određuju direktive iz područja pružanja usluga audiovizualnih medijskih usluga imaju za cilj uspostavu uravnotežene zaštite, s jedne strane, financijskih interesa televizijskih kuća i oglašivača i, s druge strane, interesa imatelja prava, tj. autora i stvaratelja, kao i potrošača kao televizijskih gledatelja. Uravnotežena zaštita navedenih interesa razlikuje se s obzirom na to naplaćuju li televizijske kuće program ili ne jer prve imaju prihode od pretplaćenih televizijskih gledatelja, dok potonje nemaju takav izravan izvor financiranja i moraju se financirati ili prihodima od televizijskog oglašavanja ili drugim izvorima financiranja. Nadalje, položaj televizijskih gledatelja objektivno je različit jer, za razliku od televizijskih gledatelja koji se koriste uslugama televizijske kuće koja ne naplaćuje program, pretplatnici televizijske kuće koja naplaćuje program održavaju izravnu komercijalnu vezu sa svojom televizijskom kućom i plaćaju naknadu za primanje televizijskog programa.

Naposljetku, što se tiče slobode pružanja usluga predviđene člankom 56. UFEU‑a, nacionalni propis o kojem je riječ može biti ograničenje te slobode. Međutim, zaštita potrošača od prekomjernog komercijalnog oglašavanja predstavlja važan razlog u općem interesu koji može opravdati ograničenja slobodnog pružanja usluga, pod uvjetom da je primjena takvog ograničenja prikladna za osiguranje ostvarenja postavljenog cilja i da ne nadilazi ono što je nužno za njegovo ostvarenje.

(t. 18.‑20., 22., 24., 26. i izreka)

3.        Vidjeti tekst odluke.

(t. 30.‑33.)