Zahtjev za prethodnu odluku koji je 14. srpnja 2017. uputio Juzgado de lo Social nº 2 de Terrassa (Španjolska) – Elena Barba Giménez protiv Francisce Carrión Lozano

(predmet C-426/17)

Jezik postupka: španjolski

Sud koji je uputio zahtjev

Juzgado de lo Social nº 2 de Terrassa

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: Elena Barba Giménez

Tuženik: Francisca Carrión Lozano

Prethodna pitanja

Treba li Direktivu Vijeća 93/13/EEZ¹ , u vezi s Direktivom 2005/29/EZ² i člankom 47. Povelje Europske unije o temeljnim pravima, tumačiti na način da joj se protivi nacionalni propis, poput članka 35. Ley 1/2000, de 7 enero, de Enjuiciamiento Civil (Zakon br. 1/2000 od 7. siječnja 2000. o parničnom postupku), u kojem tijela koja su zadužena za vođenje postupaka u kojima se donose odluke o zahtjevima za isplatu nagrada za rad (takozvani postupci „jura de cuentas”) ne mogu prije izdavanja ovršnog naslova po službenoj dužnosti provjeriti sadržava li ugovor sklopljen između odvjetnika i potrošača nepoštene odredbe ili je riječ o nepoštenoj poslovnoj praksi?

Jesu li odvjetnici koji pružaju usluge besplatne pravne pomoći „prodavatelji robe ili pružatelji usluga” ili „trgovci” u smislu članka 2. stavka 2. točke (c) Direktive 93/13/EEZ i članka 2. točke (b) Direktive 2005/29/EZ? Jesu li članak 6. stavak 1. točka (d) i članak 7. stavak 2. Direktive 2005/29/EZ primjenjivi na slučajeve u kojima su tarife stručnjaka uređene pravnim pravilom?

Ako je odgovor na prethodno pitanje potvrdan, treba li Direktivu 2005/29/EZ tumačiti na način da joj se protivi odredba poput one sadržane u članku 36. Ley 1/1996, de 10 enero, de Justicia Gratuita (Zakon 1/1996 od 10. siječnja 1996. o besplatnoj pravnoj pomoći), koja propisuje obvezu primjene zakonski utvrđenog tarifnog sustava, iako poduzetnik postupa nemarno ili zavaravajuće što se tiče određivanja cijena svojih usluga?

Treba li članak 101. UFEU-a tumačiti na način da mu se protivi pravilo poput onog uspostavljenog člankom 36. Zakona 1/1996, prema kojem se nagrada odvjetnicima koji pružaju usluge u sustavu besplatne pravne pomoći, u slučaju prihvaćanja zahtjeva stranke, plaća po odvjetničkoj tarifi koju su ti odvjetnici prethodno odobrili, pri čemu tijela države članice ne mogu odstupiti od nje?

Ispunjava li ta odredba zahtjeve nužnosti i proporcionalnosti na koje upućuje članak 15. stavak 3. Direktive 2006/123/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 12. prosinca 2006. o uslugama na unutarnjem tržištu?

Treba li članak 47. Povelje Europske unije o temeljnim pravima tumačiti na način da mu se protivi odredba poput članka 36. Zakona 1/1996, koja propisuje obvezu korisnika prava na besplatnu pravnu pomoć da, u slučaju prihvaćanja njegova zahtjeva, ali bez odluke o troškovima, plati odvjetniku njegovu nagradu u skladu s tarifama koje je odobrio kolegij stručnjaka, a koje premašuju 50% godišnjeg iznosa davanja iz sustava socijalne sigurnosti?

____________

¹     Direktiva Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima (SL 1993., L 95, str. 29.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 15., svezak 12., str. 24.)

²     Direktiva 2005/29/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 11. svibnja 2005. o nepoštenoj poslovnoj praksi poslovnog subjekta u odnosu prema potrošaču na unutarnjem tržištu i o izmjeni Direktive Vijeća 84/450/EEZ, direktiva 97/7/EZ, 98/27/EZ i 2002/65/EZ Europskog parlamenta i Vijeća, kao i Uredbe (EZ) br. 2006/2004 Europskog parlamenta i Vijeća („Direktiva o nepoštenoj poslovnoj praksi”) (SL 2005., L 149, str. 22.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 15., svezak 8., str. 101.)