Žalba koju je 27. studenoga 2017. podnijela Europska komisija protiv rješenja Općeg suda (drugo vijeće) od 12. rujna 2017. u predmetu T-247/16, Trasta Komercbanka AS i drugi protiv Europske središnje banke

(predmet C-665/17 P)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Žalitelj: Europska komisija (zastupnici: V. Di Bucci, A. Steiblytė, K.-Ph. Wojcik, agenti)

Druge stranke u postupku: Trasta Komercbanka AS, Ivan Fursin, Igors Buimisters, C & R Invest SIA, Figon Co. Ltd, GCK Holding Netherlands BV, Rikam Holding SA, Europska središnja banka

Žalbeni zahtjev

Žalitelj od Suda traži:

da ukine rješenje Općeg suda (drugo vijeće) od 12. rujna 2017. u predmetu T-247/16, Trasta Komercbanka AS, Mr Ivan Fursin, Igors Buimisters, SIA C & R Invest, Figon Co Limited, G.C.K J Holding Netherlands B.V. i Rikam Holding S.A. – SPF protiv Europske središnje banke u dijelu u kojem se njime odbija prigovor nedopuštenosti u pogledu tužbe koju su podnijeli dioničari društva Trasta Komercbanka AS;

odbaci tužbu koju su podnijeli Ivan Fursin, Igors Buimisters, SIA C & R Invest, Figon Co Limited, G.C.K J Holding Netherlands B.V. i Rikam Holding S.A. – SPF kao nedopuštenu;

naloži tužiteljima snošenje troškova.

Žalbeni razlozi i glavni argumenti

Opći je sud pogrešno smatrao da je trebalo proglasiti dopuštenom tužbu za poništenje koju su dioničari kreditne ustanove u likvidaciji podnijeli protiv odluke o povlačenju odobrenja toj instituciji, da bi se mogao pružiti djelotvoran pravni lijek. Tom je odlukom zanemario druge pravne lijekove dostupne kreditnoj instituciji, u obliku pravodobne tužbe za poništenje i zahtjeva za privremenim mjerama, i dioničarima u obliku tužbe za naknadu štete protiv Europske središnje banke pred europskim sudovima i eventualno u obliku drugih tužbi pred nacionalnim sudovima.

Žalba se temelji na sljedeća dva žalbena razloga:

Žalitelj tvrdi da je Opći sud prekršio članak 263. UFEU-a u pogledu uvjeta pravnog interesa. Utvrdivši da su izravni dioničari bili spriječeni izvršavati svoja prava za određivanje uprave i politike društva u likvidaciji kako bi činili da je društvo i dalje djelovalo, Opći je sud pogrešno odstupio od sudske prakse prema kojoj dioničari nemaju zasebni pravni interes u odnosu na onaj koji ima njihovo društvo. Opći sud nadalje nije uzeo u obzir da čak ni dioničari aktivnog društva, a pogotovo manjinski dioničari nemaju pravo prisiliti upravu društva na podnošenje tužbe. Također nije razlikovao učinke odluke nadzornog bankarskog tijela da povuče odobrenje za obavljanje bankarskih poslova i učinke kasnije odluke nacionalnog suda da pokrene postupak likvidacije. Konačno, pogrešno je smatrao da bi dioničari društva u likvidaciji trebali moći izvršavati članska prava na isti način kao i dioničari aktivnog društva.

Žalitelj tvrdi da je Opći sud prekršio četvrti stavak članka 263. UFEU-a u pogledu uvjeta izravnog i osobnog odnosa.

Što se tiče prvog uvjeta, Opći sud prvo nije uzeo u obzir to da mogućnost više ili manje preciznog određivanja broja ili čak identiteta osoba na koje se primjenjuje mjera ni po čemu ne podrazumijeva da se za nju treba smatrati da se osobno odnosi na njih sve dok se ta mjera primjenjuje na temelju objektivne pravne ili činjenične situacije koju ona definira. Kao drugo, pogrešno je utvrdio da se odluka o povlačenju odobrenja za obavljanje bankarskih poslova odnosi na dioničare kreditne institucije, jer se ona odnosi na samu kreditnu instituciju. Kao treće, pogrešno je smatrao da je odluka Europske središnje banke utjecala na dioničare zbog određenih, za njih specifičnih svojstava, ili zbog činjenične situacije koja ih razlikuje od svih drugih osoba, dok se ta odluka samo odnosila na kreditnu instituciju i nije utjecala na prava dioničara. Konačno, čak i pod pretpostavkom da se odluka Općeg suda upućena društvu odnosi osobno na dioničara društva, Opći je sud pogrešno izjednačio situaciju individualnih manjinskih dioničara sa situacijom jedinog dioničara.

Što se tiče drugog uvjeta, Opći je sud kao prvo počinio pogrešku koja se tiče prava kad je utvrdio da se povlačenje odobrenja za obavljanje bankarskih poslova odnosi izravno na dioničare jer nije razlikovao učinke tog povlačenja i učinke odluke nacionalnog suda da pokrene postupak likvidacije. Kao drugo, pogrešno je utvrdio da se odluka Europske središnje banke odnosila izravno na dioničare zbog jačine njezinih učinaka. Takvom odlukom Opći sud nije razlikovao pravne učinke odluke, koji su ograničeni na kreditnu instituciju i njezine ekonomske posljedice koje se mogu proširiti na dioničare.

____________