Predmet C‑378/12

Nnamdi Onuekwere

protiv

Secretary of State for the Home Department

(zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Upper Tribunal (Immigration and Asylum Chamber), London)

„Zahtjev za prethodnu odluku – Direktiva 2004/38/EZ – Članak 16. stavci 2. i 3. – Pravo na stalno boravište državljana trećih država koji su članovi obitelji građanina Unije – Uzimanje u obzir razdoblja izdržavanja kazne zatvora tih državljana“

Sažetak – Presuda Suda (drugo vijeće) od 16. siječnja 2014.

1.        Građanstvo Unije – Pravo na slobodno kretanje i boravište na području država članica – Direktiva 2004/38 – Pravo na stalno boravište državljana treće države članova obitelji građana Unije koji su stekli pravo na stalno boravište u državi članici domaćinu – Stjecanje tog prava od strane državljanina treće države po proteku razdoblja neprekinutog boravka od pet godina s građaninom Unije u državi članici domaćinu – Uzimanje u obzir razdoblja provedenih na izdržavanju kazne zatvora navedenog državljanina u državi članici domaćinu – Isključenje

(Direktiva Europskog parlamenta i Vijeća 2004/38, čl. 16. st. 2.)

2.        Građanstvo Unije – 39402 / Pravo na slobodno kretanje i boravište na području država članica – Direktiva 2004/38 – Pravo na stalno boravište državljana treće države članova obitelji građana Unije koji su stekli pravo na stalno boravište u državi članici domaćinu – Stjecanje tog prava od strane državljanina treće države po proteku razdoblja neprekinutog boravka od pet godina s građaninom Unije u državi članici domaćinu – Uzimanje u obzir razdoblja provedenih na izdržavanju kazne zatvora navedenog državljanina u državi članici domaćinu – Isključenje

(Direktiva Europskog parlamenta i Vijeća 2004/38, čl. 16. st. 2. i 3.)

1.        Članak 16. stavak 2. Direktive 2004/38 o pravu građana Unije i članova njihovih obitelji na slobodno kretanje i boravište na području države članice treba tumačiti na način da se razdoblja izdržavanja kazne zatvora u državi članici domaćinu državljanina treće države člana obitelji građanina Unije koji je za to vrijeme stekao pravo na stalno boravište u toj državi članici ne mogu uzeti u obzir u svrhu stjecanja prava na stalno boravište tog državljanina u smislu citirane odredbe.

Naime, stjecanje prava na stalno boravište članova obitelji građanina Unije koji sâmi nisu državljani neke države članice, sukladno članku 16. stavku 2., u svakom slučaju ne ovisi samo o činjenici da taj građanin sâm ispunjava uvjete navedene u članku 16. stavku 1. Direktive 2004/38, već i o činjenici da su članovi obitelji tijekom predmetnog razdoblja neprekinuto zakonito boravili „s“ tim građaninom, pri čemu riječ „s“ naglašava uvjet da članovi obitelji moraju biti u pratnji toga građanina ili mu se moraju pridružiti.

Zakonodavac Unije je podredio stjecanje prava na stalno boravište iz članka 16. stavka 1. Direktive 2004/38 integraciji građanina Unije u državi članici domaćinu.

Takva integracija, koja je preduvjet za stjecanje prava na stalno boravište predviđenog člankom 16. stavkom 1. Direktive 2004/38, ne temelji se samo na prostornim i vremenskim čimbenicima već i na kvalitativnim čimbenicima povezanima sa stupnjem integracije u državi članici domaćinu.

No, izricanje bezuvjetne zatvorske kazne nacionalnog suca pokazuje da dotična osoba ne poštuje vrijednosti društva u državi članici domaćinu koje su izražene u njezinom kaznenom zakonodavstvu, tako da bi se uzimanje u obzir razdobljâ provedenih na izdržavanju kazne zatvora članova obitelji građanina Unije koji sâmi nemaju državljanstvo neke države članice u svrhu stjecanja prava na stalno boravište u smislu članka 16. stavka 2. Direktive 2004/38 očito protivilo cilju koji ta direktiva želi postići ustanovljavanjem takvog prava na boravište.

(t. 23.‑27., t. 1. izreke)

2.        Članak 16. stavke 2. i 3. Direktive 2004/38 treba tumačiti na način da se neprekinutost boravišta prekida razdobljima izdržavanja kazne zatvora u državi članici domaćinu državljanina treće države člana obitelji građanina Unije koji je tijekom tih razdoblja stekao pravo na stalno boravište u državi članici domaćinu.

Sukladno članku 16. stavku 2. Direktive 2004/38, stjecanje prava na stalno boravište članova obitelji građanina Unije koji sâmi nemaju državljanstvo neke države članice ovisi, među ostalim, i o činjenici da su navedeni članovi obitelji zakonito boravili s tim građaninom tijekom neprekinutog razdoblja od pet godina. Ovaj uvjet neprekinutosti zakonitog boravišta odgovara obvezi integracije koja je preduvjet za stjecanje prava na stalno boravište.

(t. 29., 30., 32., t. 2. izreke)