Zahtjev za prethodnu odluku koji je 22. srpnja 2014. uputio Juzgado de lo Social nº 33 de Barcelona (Španjolska) – Estrella Rodríguez Sanchez protiv Consum Sociedad Cooperativa Valenciana

(Predmet C-351/14)

Jezik postupka: španjolski

Sud koji je uputio zahtjev

Juzgado de lo Social nº 33 de Barcelona

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: Estrella Rodríguez Sanchez

Tuženik: Consum Sociedad Cooperativa Valenciana

Prethodna pitanja

Ulazi li u područje primjene Direktive 2010/18¹ o „revidiranom Okvirnom sporazumu o roditeljskom dopustu”, kako je definirano u klauzuli 1. stavku 2. [tog sporazuma], odnos radnika-člana radne zadruge poput onog uređenog člankom 80. (španjolskog) Zakona 27/99 o zadrugama i člankom 89. Zakona 8/2003 o zadrugama Autonomne zajednice Valencije koji se u okviru prava Zajednice može smatrati „ugovorom o radu“, iako je u nacionalnim propisima i sudskoj praksi kvalificiran kao „odnos između članova društva”?

U slučaju negativnog odgovora na prvo pitanje, podredno se postavlja drugo.

Treba li klauzulu 8. stavak 2. „revidiranog Okvirnog sporazuma o roditeljskom dopustu“ (Direktiva 2010/18) i, točnije, dio prema kojemu „provedba odredaba iz ovog sporazuma ne predstavlja valjani temelj za smanjenje opće razine zaštite koja se zaposlenim osobama pruža na području obuhvaćenom ovim sporazumom“ tumačiti na način da država članica koja nije izričito prenijela Direktivu 2010/18 ne može smanjiti opseg zaštite koji je definirala prilikom prenošenja prethodne Direktive 96/34² ?

Samo u slučaju pozitivnog odgovora na neko od prethodna dva pitanja i ocjene da je Direktiva 2010/18 mjerodavna za radni odnos poput tužiteljevog, opravdano je, iz razloga koji će biti izneseni, postaviti sljedeća dva pitanja.

Treba li klauzulu 6. novog „revidiranog Okvirnog sporazuma o roditeljskom dopustu“, integriranog u Direktivu 2010/18, tumačiti na način da obvezuje na to da se unutarnjim nacionalnim propisom ili sporazumom kojima se prenosi direktiva upotpune i pojasne obveze poslodavaca da „razmatraju” i „odgovaraju“ na zahtjeve svojih radnika za „promjenama radnog vremena i/ili rasporeda“ po povratku s roditeljskog dopusta, vodeći računa o svojim potrebama i potrebama radnika, pri čemu nije moguće smatrati ispunjenom obvezu prenošenja putem unutarnjeg propisa zakonodavca ili društva ako se učinkovito korištenje tog prava podvrgava isključivo pukoj diskrecijskoj ocjeni poduzetnika o tome hoće li udovoljiti navedenim zahtjevima?

Treba li smatrati [da] u slučaju neprenošenja klauzula 6. „revidiranog Okvirnog sporazuma o roditeljskom dopustu“ – u svjetlu članka 3. Direktive [2010/18] i „završnih odredaba“ sadržanih u klauzuli 8. sporazuma – ima, kao minimalni standard Zajednice, „izravan horizontalni“ učinak?

____________

¹     Direktiva Vijeća 2010/18/EU od 8. ožujka 2010. o provedbi revidiranog Okvirnog sporazuma o roditeljskom dopustu koji su sklopili BUSINESSEUROPE, UEAPME, CEEP i ETUC te o stavljanju izvan snage Direktive 96/34/EZ (SL L 68, str. 13.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 5., svezak 3., str. 276.)

²     Direktiva Vijeća 96/34/EZ od 3. lipnja 1996. o Okvirnom sporazumu o roditeljskom dopustu koji su sklopili UNICE, CEEP i EUTC (SL L 145, str. 4.)